SAMO ČOVJEK od svega stvorenja ima sposobnost govora i oblikovanja pojmova u riječi. Riječ je najsavršeniji način izražavanja i općenja s okolinom, nutarnja i prema svemu drugome. Ona je imanentna i transcendentna jer u svjetlu vjere u Oca i Sina i Duha Svetoga koji je naš Gospodin Bog možemo spoznati njezino originalno pojavljivanje u nama i oko nas. Isus, Sin Boga Oca na nebesima, postade ljudskim tijelom po riječi Božjoj i po riječi Marijinoj koja je jedino bezgrešno ljudsko stvorenje te u sili Duha Svetoga. Isus, Sin Božji jest Riječ po onome što je zabilježio apostol Ivan. Ako je sam Gospodin Riječ Božja i ljudska, onda samo preko Njega, s Njim i po Njemu možemo općiti u transcendenciji. To se zove MOLITVA, to je svrha molitve, ali nije molitva samo razgovor Boga i čovjeka već je i izražaj religioznosti, vjere i povjerenja između Boga i Njegovog naroda.
Riječ se utjelovila u čovjeka te se rodila u svijetu među ljudima. Riječ Božja, Isus, bijaše pravi povijesni čovjek, ali po Njegovoj slici čovjek je to što jest. Bog je Spasitelj čovjeku samo po ljudima, s ljudima i u ljudima. Što čovjek misli, govori i čini i sprovodi u svjetlu vjere, od Boga je.
Riječ je Isus, Gospodin koji postade na zemlji u svojoj žrtvi za ljude njihov Otkupitelj jer Ga čovjek zamoli za spasenje od smrti, to jest od grijeha, a to znači od palog anđela, to jest sotone i sotonine rabote. Isus, Riječ Božja bijaše od svih ljudi odbačen, osim od majke svoje, Marije i ljubljenog učenika, apostola Ivana. Povijesni Isus na zemlji znao je da će Ga svi odbaciti i zato je GOVORIO Dvanaestorici, tumačio im sebe i podučavao ih. “Zar ćete i vi otići?”, upitao ih je kada Ga je narod počeo napuštati. Apostoli Mu odgovoriše da nemaju kamo otići od Boga jer On ima riječi života vječnoga. Riječ Božja, Isus dao se je od ljudi usmrtiti najgrubljom smrću kako bi se pred Dvanaestoricom ponovo ukazao kao Uskrsli Gospodin, živ i sasvim isti kakav je i koji je bio. Poslije je uzašao na nebo i sjeo s desne Bogu Ocu kao Pravednik te i sada posreduje za ljude kada Ga mole. Prema tome MOLITVA je najsavršeniji oblik komunikacije u transcendenciji. Riječ dolazi od čovjeka kao molba, a od Boga kao blagoslov.
Ljubljeni Isusov učenik, apostol Ivan zabilježio je riječi Njegove, usvojio ih i usvojio je po njima ljubav od Isusa, predao Isusu odanu ljubav svoju, dakle, po riječi Boga koji je Riječ usvajamo Isusa i On usvaja nas.
Iv 10,27-30
Ovce moje slušaju glas moj;
ja ih poznajem i one idu za mnom.
Ja im dajem život vječni
te neće propasti nikada
i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke.
Otac moj, koji mi ih dade,
veći je od svih
i nitko ih ne može ugrabiti
iz ruke Očeve.
Ja i Otac jedno smo.«
Ovce moje slušaju glas moj;
ja ih poznajem i one idu za mnom.
Ja im dajem život vječni
te neće propasti nikada
i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke.
Otac moj, koji mi ih dade,
veći je od svih
i nitko ih ne može ugrabiti
iz ruke Očeve.
Ja i Otac jedno smo.«
Kada vjernik moli svakodnevno, Isus mu je svjetlo i branitelj od svakoga zla.
Molitva Bogu je najsigurniji put u život, a riječi koje izgovaramo u molitvi oličenje su naših života. U molitvi čovjek se napunja milosti Božje. Za redovnu molitvu je potrebna riječ ljudska, a tek potom i vjerski život i ljudska djela u vjeri, ali s molitvom. Bez riječi čovjek ne može učiniti ništa, ona utječe na naše živote kao što i mi sami utječemo na ono što izgovaramo i Bogu i ljudima.
Riječ ljudska može ubiti, najgora zloupotreba riječi je psovanje, ali riječ ljudska jedina može postati dar Bogu od čovjeka, iskrena i istinska molitva kojom možemo odavati slavu Bogu.
