Kad sam već ovdje

Jer ako tebe nemam, što mi preostaje,

čemu se može srce uopće nadati?

Da mi Bog od tvojih suza ne daje,

čemu tada od ova tkanja nešto skladati?

Jer ako tebe ne slušam i ne pamtim,

što će mi raznolikost sjećanja?

I ako samo u sebi plamtim,

čemu služe bezvremenska sretanja,

zar samo zato da čovjek opet pogine

ili da ishlapi kao jedna slana kap?

I zašto ljubav nikad ne mine,

zar je ona vječno tu samo kao tlap?

Zar je ovaj svijet i vrijeme, zar je to sve?

A što sa svim onim životom iznutra?

I kako znam, po čemu razaznajem sve,

sve ono što želim učiniti sutra?

Zbog čega se prisjećam zakona i reda

nego zato što mi je uredan dan?

Zar mi to nije rezultat misaonog slijeda,

zar mi nije taj razum od ljubavi izatkan?

I odakle počinje želja, odakle poticaj

na skladanje koje uvijek nalazi odaziva?

Zar se po grijesima prepoznaje raj

ili ga zaista svaka duša noćima sniva?

Zar sam te srela samo radi zaborava?

Ta, čemu bi onda vijekom postojala

ova zemlja i jutro, čemu uopće java

ako se nisam ljubavi udostojala?

08.07.2015.  04:35

Plač kušnje

Proljeća su raspuštena,

jesen još ne stiže,

ljeto kao zima zapuštena,

kušnja samo striže, striže.

Daj me Duhom milosrdnim,

ali čuvaj pažnju moju.

Pohvalnicama Ti silnim, čudnim

častim svetu dušu Tvoju

kako ne bih prošla one silne muke

dok sve gledam očima od kneza.

Časne riječi šaljem Tebi višestruke;

častim Tebe, Kriste, a molitva preza,

molitva mi ne silazi i ne teče.

Sve u svemu, plačem.

Kako Ti mi kaza, i sve što mi reče,

podlažem se puno jačem

pa to primi kao slabi vapaj

da me sve to većma Ti uslišiš.

Zatim šalji još poneki škrapaj

da knez vidi kako iz mene Ti visiš.

05.07.2015. 23:33

Slavlje čednosti

Često imam priliku za grijeh i greške,

često čujem primamljive zvuke

ili gledam osmijehe i smiješke,

ali znam da tvoje čekaju me ruke.

Željela sam tvoju ljubav dati,

naše svete i sve silne darove,

bogatstvo, vjeru i sve blagodati

što nalaze u ljudima parove

koje nosi prebožanska milostivost.

Uvijek Bog me naš povede,

daje mi sve upute, oprostivost,

ali mene pritom i zli dusi slijede.

Najviše ih ima tamo pokraj nevinosti,

premnogo navaljuje ih oko mene

što je znak za kvalitetu čednosti,

dobar dokaz kad mi srce krene.

Hvala, Bože, što si otkrio se najmanjima,

sakrio se slavno mudrima i umnima;

ja sam predala se strunama najtajnijima,

izmakla se jadnim lažima i snima.

03.07.2015. 08:23

Statistika država i naroda

Vrlo je lako otići u stranu zemlju i govoriti svojim materinjim jezikom, zadržati svoje domaće običaje i nastaviti razmišljati na isti način te pronaći skupine domaćih ljudi i tamo njegovati domoljublje.

Teško je sve to pokušati zaboraviti, a ne moći prilagoditi se u nekom kratkom roku.

Način razmišljanja zauvijek ostaje gotovo nepromijenjen, a nostalgija raste.

Čak i kada nekoliko naraštaja živi u stranoj zemlji, sada već kao u svojoj domovini, obitelj nije kompaktna, djeca se otuđuju od roditelja.

Lako je ostati u svojoj domovini kada nije pod okupacijom strane sile, a u suprotnom često se pojavljuje ideja o odlasku u inozemstvo.

Prihvaćanje okupacije i načina razmišljanja bilo kojega okupatora, drugačijeg od vlastitog ne događa se lako i brzo, a nije ni moguće. No, dogodi se da je neka mala zemlja silom prilika pod okupacijom izuzetno dugo i kroz dugi niz godina ona može prihvatiti kulturne dobrobiti od okupatora ukoliko joj je način razmišljanja bar u nečemu blizak s načinom razmišljanja okupatora. Drugim riječima, nemoguće je osvojiti neku zemlju zauvijek, ma kako mala bila ili istrijebiti domaći narod u najgorem smislu riječi.

Teritorij neke zemlje često se mijenja, a također i narod na promijenjivom teritoriju ili blizu granica.

I politika je promijenjiva na površini, ali način razmišljanja ostaje uvijek isti i nadograđuje se, bez obzira na dobre i loše okolnosti, odnosno, u skladu s okolnostima. Primjerice, tuđi način razmišljanja se ne može nekome nikako nametnuti, ali može usporiti nadogradnju nekog naroda upravo u njegovom načinu razmišljanja.

 Naravno da je politički utjecaj važan činilac u načinu razmišljanja nekog pripadnika domaćega naroda. Ono što čini narod jesu pojedinci koji stvaraju obitelj koja pak potpada pod neke pravne kategorije.

Domaći narod pod okupacijom stranih sila često trpi nepravdu, dvostruka mjerila, nametanje nepripadajućih ideologija i slično, ali rijetko zaista prihvati sve što dolazi izvana. Najčešće se dogodi da okupacijski način razmišljanja prisili pripadnike domaćega naroda da provjere svoj vlastiti način razmišljanja i da ga na neki način provjeravaju, odbacujući ono što nije bilo dorečeno i produbljujući ono što mu je domaće i blisko. Za takve velike pothvate potrebno je često puno vremena jer se proces nadogradnje proteže kroz dugi niz godina zbog svoje kompleksnosti. Što je veći pritisak okupacijskog načina razmišljanja, to se prije domaći narod riješava svojih nedorečenosti. Pritisak okupacijskih sila može dugo trajati i u isto vrijeme biti gotovo neprimjetan. Tada domaći narod dolazi u položaj neprekidnog provjeravanja svojega načina razmišljanja do najmanjih detalja, a time zapravo nadograđuje sebe, možda čak i bolje nego u vremenima kada nema neke okupacije stranih sila. 28.06.2015. 03:26

Hvala ti za ljubav

Kad si pustio mi da te volim,

sva onako nepregledna,

dao si mi novu mjeru mene same.

Sada drugom dane krojim,

sada želim načiniti usta medna

s kojih teku blagoslovi samo za me.

U toj novoj meni sada nalaze se svi

ikad prošli mi kroz srce

i svi važni , fatalni i neopisivi.

U toj meni jošte više živiš ti,

povlačim te dublje u se,

naši dani sad su više živi, neizbrisivi.

Blagoslov od tebe uvijek pamtim,

sad je vrijeme, sad je došlo ispunjenje.

Hvala ti za ljubav i za sve.

Opet ljubavnom ja vatrom plamtim.

Donijet ću ti naše ostvarenje,

nosit ćemo Bogu našem darove.

Za tvoju dušu

Da li želiš naći srce svoje uslišano,
da li katkad želiš pobjeći od svega?
Da li ikad vidio si slovo utišano,
slovo izlaska iz ropstva posljednjega?


Nećeš izići iz svoga doma, svoje duše
nego će se otvoriti od života vrata;
sve što tlači te, svi ti snovi što se ruše
tebi će se ostvarivati vrijedni poput zlata.


Bit ćeš dijete svjetla, istinu ćeš ugledati
i sve što si započeo Bog će tvoj nagraditi.
Najtajnije želje i sve ljude će ti predati,
vidjet ćeš Mu snagu koja zna pomladiti.


Tvom životu nikad kraja biti neće;
ta, znaš kolike si mogućnosti propustio
jer se nije moglo ili nije bilo sreće.
A tek koliko si puta svijetu popustio


samo zato da sačuvaš mir i malo blaga.
Sve će ti se nadoknaditi i nadodati,
nikad više neće biti bolima ti traga,
nikad više ne moraš si snove prodati


za to malo zdravlja, za to malo plaće.
Nećeš vidjet više najgoreg ti protivnika,
a sve muke bit će slatke, puno kraće
od kojih ćeš zadobiti tajne svesilnika


i moći ćeš zavladati si svojim težnjama.
Vremena ćeš imati na pretek za sve želje,
narod će ti biti milosrdan kao majka sama,
uzimat ćeš vječno nova vina, nove prijatelje.


Nadnaravan čovjek od tebe će postati,
gledat ćeš u anđele i s njima boraviti.
Sve će bore i sve greške Bog iz tebe oprati,
iznenada ćeš se i od smrti oporaviti.


Hrane uvijek bit će i božanska pića,
pronaći ćeš zemlju, uživati pravednosti
i sva draga, sva ljubljena bića.
Neće biti nikad kraja tvojoj novoj čednosti.


Niti zlobnici te neće više nikad prepoznati,
nestat će ti svaki trn iz tijela mlada.
Sva ćeš znanja i mudrosti žive spoznati,
zaboravit ćeš noći očaja i dane jada.


A kad se ispuni duša više no što može,
svršit će se bijeg iz ropstva, izlazak odavde
kao ulazak u svečane lože
gdje će biti samo uživanje pravde.


Kako sudiš drugima, ista je i tebi tvoja mjera
jer te tvoja savjest goni, jer te ona vodi,
a kad tvoja volja postane ti ova vjera,
u tebi se lako nadnaravna duša rodi.
16.05.2015. 07:00

Sužanjski horovi

Anđelima nebeskim na udivljenje
Bog se vraća, uzlazi Božanstvo moje
kao Sužanj podzemni, a proslavljeni.
Sveto moje katoličko proživljenje
što ga vjerni sljedbenici kroje
posta narod silan, pozdravljeni,




ostade na tlu zemaljskom
gledajući gore oblake, nebesa
pod kojima kliču razni stvorovi.
A ja s otrgnutom maskom
nemam više lica, nemam uresa,
uznose i mene svi sužanjski horovi




među kojima sam putnik strasni;
podzemnici, šatoraši, skitnice,
sve ih ljubav sveta uzdiže
iako je bijeli dan i svemir jasni,
iako su krošnjama zavladale ptice,
iako je svjetlo zemlje meni najbliže;




ipak prolaz imam prema gore,
ne zaustavlja me niti dvorac, niti grad.
Siromaštvo, ratovi, nevere
prijete svjetlu zemlje, noćne more;
poslušniku svakom prijeti velik jad;
postavljaju si ordenje na revere,




naređuju nek sužnji propadaju.
A evo, Sužanj najveći i opravdani
uze nas iz podzemaljske ropotarnice
i povede nas gdje gospodari ne znaju;
misle možda da su odbrojani dani
i ne vide Boga, niti narod kako pada nice.
14.05.2015. 11:21