Umijeće dobroga života

 

Snalažljivim ljudima često kažemo da su lukavi ili mudri kao što kažemo za filozofa da je "mudrica" ili "mudrijaš". To je omalovažavanje stvarnoga pojma mudrosti. 

Može li mudar čovjek živjeti u ovom svijetu i ostati dosljedan svojim vrlinama? Koje su to vrline koje krase mudraca? Znanje? Što mu vrijedi znanje ako je lažljivac? I koliko ima znanja ako ne govori uvijek istinu? Je li mu razboritost vrlina, ima li razuma ako je neutralan ili ako ponekad laže?

Kako mudrac može opstati u društvu?

Ako je dovoljno bogat da ne mora biti potkupljiv, odakle mu bogatstvo? Ako je sam stekao nešto, tada nije bogataš već ga svrstavamo u siromahe.

Ako je sam stekao krov nad glavom, smije li biti neutralan? Zar ga istinitost ne obavezuje?

Dakle, mudrac je iskreni siromah. Vrlina mu je pravednost u svijetu u kojemu nema pravde u institucijama i gdje vlada korupcija.

Ako je zaista mudar, tada je kršćanin i krase ga kreposti kao što su pravednost, poniznost, razboritost, umjerenost. Takav često nastrada u društvu jer se ljudi uspoređuju s mudracem pa uz njegove kreposti i vrline uočavaju svoje vlastite mane, a to ne mogu podnijeti pa pokušavaju zlostavljati mudraca. Vidjeti svoje grijehe je velika mudrost, dobro ih vidjeti.

Ljudi su blatne posude. Potrebna im je božanska punina: Duh Božji, Tijelo Kristovo.

Tko je pun Duha, ima sve kreposti od Boga i mora uvijek moliti samo za puninu Milosti. Mudar je, razuman, snažan u Gospodinu, hrabar, pobožan, a iznad svega je pun vjere, nade i ljubavi.

To je kraljevstvo Isusovo.

Ono je tvrđava za siromahe.

Ako čovjek spava na lovorikama, nije mudar. Mudri ljudi neprestano rade jer i Bog radi stalno. Čak i Danima Gospodnjim jer božanski život je neprekidno djelovanje. Nekad je teško, ali Dan Gospodnji često je sladak.

I mudraci su grešnici. Nekada su za njih vjerovali da su bogovi i da im vrline omogućuju umijeće dobroga života.

I svetac je izložen napadima Grijeha, često je u većim kušnjama od onoga koji je samo površan vjernik.

Teško je shvatiti kršćane koji žive u blagostanju, koji nisu progonjeni, koji nisu siromasi, koji nisu svećenici jer svećenici žive u svijetu, ali nisu od svijeta, nisu laici od kojih se mnogi suobličuju svijetu ljudi među kojima prevladava Grijeh.

Ne postoji tako nešto kao što je umijeće dobroga života.

Jer čovjek ne ravna svojim životom, samo Bog je ovdje Umjetnik.

Dobar život je onaj koji vodi u kraljevstvo nebesko, a taj put je često trnovit i grub.

I što bi to bio organizirani kriminal?

Svi ljudi su grešnici osim Blažene Djevice Marije. Zar su organizirani kriminalci ako se udružuju?

Ili zar se dva kriminalca mogu dogovoriti? Dogovor je razumijevanje i strpljenje, to su pozitivne osobine, nisu krimen.

Organizam sam po sebi znači da je nešto čvrsto utemeljeno i postojano, da je dobro i da služi za dobro ljudi i šire. To znači da svaka jedinka radi jako dobro za opće dobro. Organizam ili organizacija je pozitivan pojam, a kriminal to nije. Kada bi zaista postojao organizirani kriminal, svijeta ne bi bilo.

I što je to teorija zavjere? Prazna fraza. Izraz za nečiste ljudske savjesti koje ne vide svoje grijehe i mane, ali ih savjest proganja.

I čemu služe mudraci?

Što je suprotno od mudrosti? Ludost? Glupost?

Što bi bila ludost, je li to mentalni poremećaj ili budalaština, ili jednostavno nevjera i licemjerje?

I može li duševno bolestan čovjek biti mudar? Ili se mudracu ne može dogoditi da se razboli?

Je li nevjera u stvari glupost? Ili je li intelektualna sposobnost zaista mudrost?

Iskreni, ponizni siromah duhom, to je mudrac. 26.07.2023. 00:04

„Tražite stoga najprije Kraljevstvo nebesko i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.” Mt 6,33 

Vidjeti Mesiju

Vidjeti Mesiju, vidjeti Ga i čuti uživo.

Tko to ne bi htio?

Dotaknuti Isusa Krista, zamoliti Ga ozdravljenje i svašta.

Slijepa li poganstva!

Ne znaš li koliko se nalaziš u privilegiranom položaju? Ganjaš pravdu i pravednost, a ne znaš da će ona stići brzo, u izobilju. Zar to ne znaš, mada već umiješ čitati i pisati? Zar to nisi znao od malena, od prvih riječi, od prvih koraka? Zar ne znaš po sebi da tvoji napori ne mogu nestati, tvoja želja za pravednošću, tvoja dobra volja? Sav taj uloženi trud, ulaganje čitavoga sebe? Zar ti nije jasno da taj produkt negdje odlazi, nekamo gdje se gomilaju tvoji rezultati? I da će se sve to jednom pronaći, vratiti?

Vidi se iz priloženih okolnosti da mnogi ne znaju da se uloženo vraća umnogostručeno, da se povjerenje uvijek višestruko isplati, da se iz nevolja izvlače najjasnije pouke, najvažnije spoznaje.

Još manje znamo koliko je naša ljubav ili samo naklonost prema nekome, ili milosrđe, snažna, utjecajna, moćna dok mnoge rezultate ne vidimo i ne primjećujemo.

Olako prolazimo pokraj ljudi, zaboravljamo važne i nevažne trenutke, ne znamo za mnoge dimenzije, nismo niti sve boje upoznali među onima koje postoje.

I, što je najzanimljivije, sve to u sebi slutimo, nadamo se, ali ne tragamo, ne vjerujemo sebi.

I još, što je najgore, mislimo da sve mora biti tako kako slutimo, tako i nikako drugačije, mada znamo da ni o čemu stvarnog pojma nemamo. I ne znamo da su u tome gotovo svi ljudi slični već smo uvjereni da mi sve znamo bolje od drugih.

To je zato jer smo jedinstveni, svatko posebno je neponovljiv.

Ali, evo Boga!

Evo Ga da nam kaže da smo prah i da smo grešni, da se moramo pročistiti, okupati, istuširati, izgorjeti. Naša će jedinstvenost sve preživjeti, ali naša umišljenost, naša oholost moraju u pakao.

Naša neobuzdana pohlepa stvara nam praznovjerje, želimo imati bogatstvo gdje god nam obećaju. I tako se klanjamo zlatu.

A ono što smo mislili dok smo bili mala djeca, to je bilo naivno i neostvarivo, nije realno, zar ne? Naravno, zlato je opipljivo.

I požude! Požuda očiju. Požuda srca.

Sve će to gorjeti, a nas će to jako, jako boljeti, bit će plač i škrgut zubi.

Kad naša jedinstvenost sve to preživi, uvidjet ćemo da smo mogli biti puno bolji ljudi, da smo mogli svijetliti puno jače, da smo mogli...

Mnogi žele vidjeti Boga, neki samo zato da bi povjerovali sami sebi.

Ali mnogi ne vide. Slijepi su od gledanja u zlato. 25.07.2023. 20:13

„Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« (Mt 16,16).” 

 

Živo i neživo

 

Promatranje svega je uzaludno ako ne gledaš ljepotu koja zahtijeva divljenje i s tim udivljenjem izgleda sve živo i neživo veoma istinito, sve okupljeno kao jedna bogata i logična cjelina.

Mračno nebo, mladi mjesec, osvijetljeni tornjevi i nežive građevine u kojima znaš da su živi ljudi koji pale svoja svjetla. Osjećaš na koži povjetarac što te ugodno osvježava i daje neopisivu lakoću tvojim mislima. Živo drveće pod mjesečinom nije tako jasno i blisko kao što je blizak Duh u kojemu se osjećaš smireno i u tišini dolaziš do slutnji koje najavljuju dolazak spoznaja, njihov silazak na tvoj um. Ta te slutnja Istinitog vuče da promatraš svijet oko sebe i u sebi, a u stvari razgovaraš s Isusom.

Ako moliš dok promatraš, primjerice molitve otajstava, postaješ tako blaženo miran i radostan do tajanstvenog uzbuđenja.

Ako pak ne moliš Boga, neživa i živa materija će te strovaliti u nevolje.

Zašto si mi, Kriste, poslao moj život baš ovakav? Što moram znati, bilo bi poželjno, kada Te promatram i osluškujem Ti riječi dok susjedi pale i gase svjetla? Pale i gase, pale i gase. Odlaze na počinak i pitam se promatraju li, slušaju li ili su legli na spavanje.

Mjesec se spustio na tornjeve Katedrale i nestaje iza obzora, ali nežive stvari ne idu na počinak poput ljudi i životinja, postoje i danju, i noću kao i živi biljni svijet.

Svjesna sam činjenice da si sve tako uredio s jako dobrim razlogom.

Voljela bih se pronaći u mom životu koji mi izmiče iz uma, ali tako da se ne izgubim, da ne odem, Bože, iz Tebe jer jedino u Tebi nalazim osobnost pravednosti i milosrđa. Želiš li biti moj Duhovnik u zemaljskim dvojbama? Moj život mi nema logike, ni reda bez Tebe.

Što sam naučila i što sam previdjela?

O sebi znam da ne mogu razgovarati s ljudima dok ne dođe do ispisivanja poruka.

Ali Tvoju riječ ja čujem i bez pisanja.

O, kako je moja molitva uzburkana, a tako detaljno ortodoksna i crkvena! Kako čeznem za što većim i boljim pravovjerjem!

Da ne budem neživo tijelo već živa usredotočena osoba.

Da prebrodim svoje divljaštvo za koje se neprekidno opravdavam, a dobro znam i strogo ispovijedam teži grijeh. No, kajanje mi je daleko od savršenog. Ne ostavljaj me u toj kaljuži, znam da nisam predodređena za ono za čime čeznem, ali Ti od kamenja stvaraš duše.

Zakon. Zakon je suhi kostur.

A oganj koji ne izgara jest oganj Duha Tvojega i od Njega dobivam spoznaje o Tebi, Kriste. To je oganj ljubavi, tako željene ljubavi Boga.

Postojanost, to je u Tvojoj ljubavi upečatljiva karakteristika.

Strpljenje, ono je puno strasti.

Predanost, najsjajnija osobina osobe koja ljubi.

Istina, otvorenost i iskrena naklonost.

Oduševljenje, posvećenost, poniznost i slabost prema predmetu naklonosti ili prema ljubljenoj osobi.

Jer, kad razgovaram s nekim, nalazim se sva u sugovorniku, a kad pišem, tek tada učim odgovoriti.

Ti si mi dao i omogućio da se pisanjem bolje izrazim, da od moje ludosti izvedeš malo pameti. Ne samo za moj praktičan život već i za moje posvećenje.

Moji zanosi bi morali imati bolje nebesko usmjerenje.

Moje pisanje je neživa stvar, ali Ti ga činiš živom dušom. Za mene, meni na korist.

Znaš da ljubim, ali nisam ludo zaljubljena. Moje ludosti više su nalik greškama, logičkim pogreškama. I od toga zazirem. Ljubim Te materijalno, puno više nego emotivno. Promišljeno, više nego spontano. Pravedno Te je ljubiti na sve načine, ali bez upadanja u grijeh ako je ikako moguće.

Ljubav ne može biti grešna, mada grešnik može gotovo savršeno ljubiti. Jer to nije ljubav prema pogrešnim stvarima već je samo blijeda naklonost i vezanost, okovi.

Božja ljubav je stvarna ljubav među ljudima.

Pravedna je.

I za Tebe, Boga, i za mene, i za sve druge ljude.

Zato nam je kaotično, a u tome neredu što ga gledamo, teško nam je vjerovati Tebi. Teško nam je ići sigurnim i utabanim putem, putem Tvoga Zakona.

Znam da je Tvoja pravednost milosrđe. Ali ako si milosrdan prema meni, a ja se uzoholim, dolazi grijeh, brz, kratak i još brže pokajanje. To je sve što mogu učiniti, ali Ti možeš učiniti moju oholost tako mizernom kada je vidim u svijetu, tako da mi omrzne moja vlastita oholost. Od nje potječe moje ludilo. Čak se opravdavam, govorim da si Ti tako htio. Jesi, ali samo zato da me kušaš. Nasuprot te oholosti stoji moja beznačajnost.

Jesam beznačajna, ostavi me takvu. Zauvijek. 23.07.2023. 23:57

Mene neživu, silom Duha si osjenio kako bi se mogao začeti u mom srcu, doći k meni i tu se nastaniti.

Poslao si me u Općinstvo svetih da se sa svima poklonim Tebi dok razgovaram s Majkom Tvojom, Marijom. Da svjedočim za Te i da se osvjedočim u zbiljnost svega što mi se događa.

Kako je bilo tajnovito, a golemo Tvoje rođenje, Isuse! Starac Šimun se poklonio, pastiri Te slijedili, Magi svijeta Te počastili, proročica Ana Te svima navijestila, Herod već Te progonio, čitav svijet je znao, čitav svijet! Došao si u srce svijeta tako neosjetno za nas, nežive materijaliste! Tako si se zbiljski utjelovio. I stvorio civilizaciju života. Udahnuo si nam duše jer bijasmo bijedno kamenje, svatko je svoga boga imao i niti jednoga boga nisu opisivali na isti način svi zajedno; to isto se događa kroz povijest, i u ova vremena, jer Ti si Bog u kojemu smo svi jedno, svi Te jednako prepoznajemo dok nas pobornici kulture smrti progone i nastoje odvojiti od Tebe, Neodvojivoga.

I Majka Te je s Josipom predala Ocu nebeskome da bi Te potom tražili kao što sam Te ja tražila, po svuda kao i mnogi drugi, a svi znamo gdje se nalaziš, u Domu Oca našega. Nismo živi dok Te ne nađemo, dok Ti ne odgovorimo vjerom i povjerenjem jer Ti si nas sve pronašao na dlanu upisane gdje si nas zacrtao i nacrtao, načinio i oživio na zemaljski život.

I učinit ćeš sve što je potrebno da nas oživiš iznova i rodiš za nebesko kraljevstvo gdje si nam po muci svojoj, smrti na križu, i po uskrsnuću svome priredio život u izobilju. 24.07.2023. 01:56

Dan i noć

 

Moji snovi nestali su kao tren,

nisu bili jaki, ali su mi korisni

sada kad ni noći nije mjesec njen,

kad su koraci nam svjetlilima ovisni.

Redovna sam noćima svih ljeta,

osvježavajući duh me budi sroku

jer sam danju kao neka ptica speta;

život nije podložan mi nekom roku.

Molitva me u nebesa nosi

i ne želim brzo silaziti;

ovdje nema traga blagoj rosi,

niti želje svijetu prilaziti.

Gore nađem te u svetome općinstvu

kao postojano svjetlo, iskru ili sjaj

jer sam oduševljena posinstvu,

mada rekli bismo da je tome kraj.

Ne vrijedi za nebo ono što je tu

gdje sad nema nade i vjetrovi ruše,

gdje se gubi pojam o dobru i zlu,

gdje su mnogi ostali bez duše.

Dugi dani, pakao razvlači

svoje užarene pipke

i moždane vriju, sa svih strana tlači

da bih uvidjela milosrđe ove noćne zipke.

Ne pitaj me za to moje ime,

stradava mi dobra volja.

Danju moram se prekrižiti sa svime,

noću odlazim u život, puno bolja.

23.07.2023. 04:21

Srce nebeskoga grada

 

Gradovi daleki,

možda poput Babilona,

naraštaji prijeki

kao djeca Krona

bez bitne razlike

od grada moga.

Iste su mi slike

kada gledam Boga.

Ali grad je Neba

puno više, sasvim moj,

taj nas treba

i naš nespokoj.

Noć je svima ista,

rado gledamo u Dan

kada pohodimo Krista

jer je prestao nam san,

a nabujala realnost,

kao kišna rijeka,

uskrsna je stvarnost

koja sve nas čeka.

Nikad ne bih vjerovala

da ćemo se sresti

da mi nije ljubav djelovala

što bih je na radost svesti.

Slavit ćemo jubileje,

pravde sve se nasititi,

usred slavne Galileje

čudima se nakititi.

Neki će se prepoznati

kao prijatelji davni

i po srcima će znati

da li Istini su ravni.

23.07.2023. 01:02

gordanatomljanovic: Krila povjerenja

gordanatomljanovic: Krila povjerenja: Željela sam tebe, sveti stvore, čuvala ti svoja polja, more sinje da upravljaš poput starih vitezova. Bog mi dao pustinje, visove i ...

Čovječnost

 

„Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi
i posljednji će on nad zemljom ustati.
A kad se probudim, k sebi će me dići:
iz svoje ću puti tad vidjeti Boga.
Njega ja ću kao svojega gledati,
i očima mojim neće biti stranac:
za njime srce mi čezne u grudima.
Kad kažete: ‘Kako ćemo ga goniti?
Koji ćemo razlog protiv njega naći?’,
mača tad se bojte: grijehu mač je kazna.
Saznat ćete tada da imade suda! (Job 19,25-29).”

Bog nas naziva bogovima, svojom djecom, svojom slikom.

Ali želja je Njegova da budemo ljudi, da svaki pojedinac bude istinski čovjek, da bude zaista čovječan, to je izraz koji označava razboritost i mudrost, senzibilitet prema ugroženima i ostalim ljudima.

Puno je ljepše kad se čovjeku dogodi da mnoge ljude ljubi nego da ga zadesi križ Isusa Krista jer niti jedan čovjek sam ne može ponijeti na sebi čitavo čovječanstvo. Čovjek zapravo nikada ne želi biti bog kada shvati da u Bogu i Njegovom srcu postoje velike i nepodnošljive muke.

No, mnogi žele biti onakvi kakva je slika koju imaju o Bogu, žele moć, slavu i sjaj. Misle valjda da je Bogu lako gledati nevjeru i patnje grešnika, da Mu je lako suditi i presuditi ljudima. A Bog uopće ne donosi presude već ljudi koji su pokvarljivi, koji se odlučuju biti nečovječni, koji brinu samo o sebi pa iskorištavaju ostale, svakoga časa iznevjere ukazano im povjerenje Boga i ljudi. Na svoju štetu.

Ljudska duša sama sebi sudi.

Biti čovječan znači vidjeti duše oko sebe, vidjeti ih u svjetlu ljubavi Božje i snagom svoje vjere.

Mnogi već dobro vide druge duše, ali ih vjetrovi raznih ljudskih i društvenih utjecaja odnose u zablude. Zbog takvih ljudi Krist nam je navijestio svoju krvavu Radosnu vijest, da se svi spasimo.

Ali prema govoru u prispodobi o kukolju Isus vrlo jasno tumači da ima ljudi koji ostanu zli, štoviše, što je Bog više milosrdan prema njima, to su oni sve gori jer su u stvari sjeme koje je posijao sam Sotona. Ne, ne zna se tko je tko i tko je kakav, ne možemo svi vidjeti dobro srca i bubrege drugih ljudi kao što to može Gospodin Bog.

Zato zlo još postoji na svijetu, ali ono je kušnja iz koje čovjek izlazi opravdan, uskrsava na vječnu sreću. Tek na Posljednjem sudu odijelit će se loši plodovi zloga sjemenja kako bi oni dobri zasvijetlili svojim pravedničkim životom. 21.07.2023. 19:41

„Tada Isus otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: »Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.«

On odgovori: »Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji.

Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga.

Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli.

Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta.

Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike

i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.

Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.«»Tko ima uši, neka čuje!« (Mt 13, 36-43).”