Put pokore

 

Pjevala bi pjesmu kad bi znala

ptica raširenih krila,

pjesmu ljubavi, slobode.

Pjevala bi, ne bi stala

kad bi jaka, čvrsta bila

dok je u nizine vode

kao neku zarobljenu stvar

što su oteli je ni od koga,

misleć' da je dragocjena, slavna.

Njezin pjev je bio dar

za sve stvore i od Oca, Boga,

kao pozivnica opća, javna.

Evo, sad je ranila se u svom letu

preko svojih starih rana

jer već nema vremena za bijeg,

jer se mora pokoravati u svijetu

još iz onih mladih dana

kad je preuzela na se crni stijeg.

Neće spržiti je sunce, niti blato

krilima joj naštetiti neće

kad pronađe svoj komadić gnijezda

što joj vrijedi kao suho zlato.

Ne pouzdaje se u to malo sreće,

već joj pogled seže sve do zvijezda,

i još dalje vidi se u Duhu

svoga jedinoga Krista, Gospodara.

Već je prešla svu glavninu svoga puta,

sve u postu i u svetoj riječi, Kruhu.

Čista Milost pokoru joj stvara,

Majka neba čeka na nju otvorenih skuta.

20.10.2022. 10:23

Svjetlo božanske istine

 

Sve što je Bog stvorio, stvorio je od sebe samoga jer Bog je Život, Pravednost i jedino Dobro koje postoji. Ono što je zlo, od Boga nije, već od Grijeha, to Gospodin nije stvorio jer grijesi su naši i smrt naša udaljavanje od Stvoritelja i nedostatak ili manjak Dobra.

Zna se dobro da je Bog stvorio nebo i zemlju, svjetlost i čovjeka.

Bog je Duh koji može načiniti sve duhovno i materijalno, vidljivo i nevidljivo. A da bi čovjeku nešto bilo vidljivo, potrebna mu je svjetlost.

Gospodin je svijet stvorio iz ničega, a čovjeka od praha zemaljskoga kojemu je udahnuo svoj dah te tako postade čovjek živa duša.

Čovjek je sagriješio jer se bio udaljio od Gospodina, zašao je na područje bez svjetla, izgubio se u tami.

Budući da je Bog sav za čovjeka, želio je spasiti ga iz tame, vratiti ga na svjetlost, u dobrotu, u pozitivu, u postojanje. Tako je počela ekonomija spasenja čovjeka iz tame koja je potrajala sve do sada.

Bog je izabrao neke ljude i od njih stvorio svoj narod kojemu je omogućio da uživa privilegije pred ostalim narodima; stvorio je naciju čija je svrha bila da sažme povratak u svjetlost Božju te da zasvijetli svim drugim narodima.

Mnogi su se ljudi vratili svome Stvoritelju, ali pojedinačno, a ne kao zajednica što je bio nesavršen povratak Bogu jer Bog ne spašava samo neke ljude, Bog spašava čitavu zajednicu, čitavo čovječanstvo. Ne može se čovjek spasiti kao jedinka jer griješi protiv sebe, protiv Boga i protiv drugih ljudi, živi u zajedništvu, ma koliko da se osami. Čovjek se rađa u zajednici, živi u obitelji, živi u društvu i, kada griješi, griješi u zajednici, vrijeđa sebe, Boga i druge ljude.

Bilo je nemoguće odjednom dovesti čitav jedan narod natrag u raj, kod Gospodina. No, povratak Bogu mnogih ljudi ukazao je svojim primjerom kako je Gospodin dobar i milosrdan svome izabranom narodu. Tako je Božji narod ipak postao putokaz, primjer i svjetlo svim drugim narodima.

Iz svoga izabranoga naroda Bog je izveo svoju Riječ, Sina Božjega Isusa Krista koji se utjelovio po Duhu Božjem u Djevici Mariji od koje se rodio kao savršen Čovjek. Isus je tumačio svojim sljedbenicima i izabranim apostolima da je On svjetlost koju je potrebno slijediti kao što učenici slijede svoje učitelje kako bi u blizini te božanske svjetlosti vidjeli stazu kojom će kročiti da bi se vratili u Dobro, na Svjetlo, u Život.

Isus Krist je vjera naša; po Kristu, u toj vjeri, vjernici imaju pristup do Gospodina i do razgovora s Bogom.

Drugačije je bilo prije Isusa Krista kada su se pojedinci u svjetlosti vraćali Bogu Stvoritelju u raj. Slično je i danas, drugačije se vidi netko tko vjeruje u Isusa Krista, a drugačiji je onaj čovjek koji samo vjeruje da Boga ima, a ne hoda za Isusom.

Jer, Isus je pravi Bog i pravi Čovjek koji nikada nije imao grijeha i nikada nije odlutao u tamu, mada Mu je život postao mračan i težak kada je predao, onako svet, sebe i svoj život ljudima, koji nisu mogli podnijeti svjetlo istine, da Ga razapnu na križu svojih grijeha.

Isus je poslije tri dana uskrsnuo, Isus je ta supstancija koja se rasipa po ljudskom srcu i po ljudskoj pameti kada ljudi u Njega povjeruju. Isus i Otac nebeski dođu čovjeku i nastane se u njemu zauvijek.

Tako živi čovjek i tako živi novi, Isusov narod kada vjeruje Isusu i kada Ga slijedi. Tako od grešnika nastaje novi stvor, mada i taj drugi može i dalje griješiti, ali pere svoje grijehe u sakramentima Katoličke Crkve. Tako nastaje vjernik ispunjen Bogom koji vrši volju Boga dobroga i milosrdnoga, koji oprašta, koji ljubi istinu, vjeruje Bogu sve i postaje svjetlost čitavoga svijeta. Ta svjetlost, to je Bog koji se nastanio u vjerniku.19.10.2022. 07:57

„Kako li je dragocjena, Bože, dobrota tvoja,
pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju;
site se pretilinom doma tvojega,
potocima svojih slasti ti ih napajaš.
U tebi je izvor životni,
tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo.” Ps 36,8-10

Rubovima beskraja

 

Kako je lijepo biti gdje su nebeske ptice,

primati sve što se daje i dati bez mjere;

kako je lijepo spoznavati Tvoje lice,

hraniti dušu svjetlima vjere.

Kako je dobro vidjeti beskraj

što se nikada neće moći sagledati;

kako je dobro stići u Tvoj kraj

što ga se duša nikada neće nagledati.

Kako je značajno čuti Te, Kriste,

i Tvoju Majku poštivati uvijek,

stići u zamak duše Ti čiste

koja je svima lijek i pravorijek.

Kako je divno kao Majka Te ljubiti,

pratiti Krunicom križne Ti staze

i dušu, i duh svoj tako izdubiti

da ostanu pruge što se izgaze.

Kako je mudro duše susretati

što se na putu blaženstva roje,

i nikada pitanjem ne ometati

dugačku cestu svetosti svoje.

15.10.2022. 07:14

Svetinje

 

Nestala iz Tvoga dvora,

duša odletjela sitnih krila

poput izgubljena kukca

povrh velikoga mora;

čvrsto gnijezdo tu je svila

od jednoga poljupca.

Da je ne bi zahvatili vali,

da je ne bi oblaci i kiše

uništili svom silinom

dok je traže snovi pali,

dok je maestral tu njiše,

dok se umiva milinom.

Sluškinjo ti beskorisna,

s neba padnu riječi svete

da te povuku još više u visinu

gdje je zemlja krasopisna,

da te na tebe podsjete

i da hvališ Boga u kruhu i vinu.

Vršila sam toliko i jače

što mi reče, što na mene stavi,

ali ne znam da l' sam stigla.

Duša raduje se i ponekad plače,

kako red je, kako mir je Kristov, pravi;

ta me volja, Kriste, svu pridigla.

Opet ćemo vječnost našu slaviti

kad se ovi dugovi isplate i otkupe.

Znam, već stižeš mi u susret.

Slabu nadu ćemo popraviti

kad se vjerni svi okupe,

pravednost će biti pojam svet.

13.10.2022. 21:54

Zarobljenici tmine

Noć kada se ljudi zajedno pokušavaju suočiti sa strahovima zove se „Noć vještica”.

Tih dana, kada slavimo blagdan Svih svetih u Katoličkoj Crkvi, kažemo da slijedi i „Dan mrtvih” - ne zovemo ga „Noć mrtvih” nego „Dan” jer svi sveti jesu živi u Gospodinu Bogu.

Ljudi gledaju često u smrt, proriču propast ljudi i svijeta, očekuju mnoge nevolje od kojih se nastoje sakriti i stoga ona noć strahova uključuje i strahove od pogibije, od smrti, od nestanka.

Naravno, to su osobe koje ne vjeruju Isusu, ne vjeruju u svoj vječni život, ma koliko pričale da su besmrtne.

Jer ne nose u sebi radost zbog Isusovog uskrsnuća od mrtvih, zbog onoga jutra koje se nikada ne zaboravlja, kada je Gospodin „ispraznio” svoj vlastiti Grob, kada je ustao od mrtvih i pokazao se apostolima i mnogim ljudima da bi svi koji Mu vjeruju zadobili svoje vlastito radosno uskrsnuće i preobrazbu od zemaljskoga života u život vječnosti.

Jer ne može vjernik koji slijedi Isusa Krista slaviti noći straha od propasti i smrti, jedini strah što ga ima jest strah Božji, strah da ne povrijedi Boga jer zna Njegovu veličinu i moć, i ljubav Boga kojemu vjeruje i koji mu oprašta i daje svega u izobilju. a to su dvije različite stvari. Sljedbenik Isusa Krista slavi slobodu djeteta Božjega.

Vjernik slijedi zapovijedi što ih je dobio Mojsije od Boga i proslijedio narodu. Isus je taj Božji zakon ispunio.

Narod nije mogao te zapovijedi izvršiti. Bilo je ljudi koji su se bavili vračanjem i magijom, noćima straha i smrti, noćima vještica. Od toga su potpuno oslijepili, imali su sve veće i nenormalne strahove te nisu mogli spoznati poruku Božje ljubavi i duh zapovijedi.

Nisu se mogli odhrvati zlodusima koje su dozivali i čiji je začetnik Đavao, Otac laži i podjela. Ljudi su živjeli licemjerno i bezdušno su nastojali izvršiti kruto slovo Zakona.

Isus je sa sobom donio svoga Duha, tumačio je slike i duh zapovijedi, ali su i po tome ljudi spoznali da su zbog svojih grijeha, laži i vračanja svi zaslužili smrt. Ljudi znaju da nikada nisu savršeni, prestrašeni su zbog svojih zloduha, ne samo od smrti nego od vječne smrti.

Isus je uzeo ta vračanja, laži, oholosti, blud i pohlepu, sve strahove i grijehe čovječanstva na svoja ramena, ponio je na sebi laž i smrt i prepustio se pravednoj i zasluženoj kazni za ljude, prepustio se da Ga razapnu, da Ga pogube. Primio je smrtnu presudu na sebe radi svih nas da nas od straha i neposluha izbavi i spasi, da nas oslobodi sve jer bijasmo robovi veliki. Na taj način je umro umjesto svakoga čovjeka, i dobrog, i lošeg, da bi izbacio iz života pogubljenje onih koji Mu vjeruju i koji Ga slijede.

No, Zakon i Zapovijedi jasno daju do znanja da oni koji još uvijek strahuju od svoje grešnosti i od kazne za grijeh, a to je smrt, kraljevstva Božjega vidjeti neće. To su mnogi zarobljenici vlastitih grijeha, zarobljenici tame i noći, zarobljenici vještica.

Jer svatko tko slijedi Isusa može svoje grijehe ispovjediti pred Bogom i dobiti oproštenje i zaborav kako bi mogao radosno krenuti iznova. 10.10.2022. 04:43

„Zaista, zaista, kažem vam, ako tko drži moju riječ, sigurno neće nikada vidjeti smrti.” Iv 8,51 

Vatra spasenja

 

Pravo vrijeme za dušu da se snađe, da nađe onaj Smisao i da se spasi jest ovo vrijeme koje je dobila na raspolaganje, vrijeme njena života na zemlji.

Nije svaka duša željna spasa, ne vidi svaka duša koliko je ogrezla u besmislice i ispraznost, u smrt.

Mnoge duše već rano znaju da je u Bogu smisao svega.

Neke duše među njima znaju i da nas Bog očekuje da Mu se vratimo jer osigurao nam je sve uvjete, preostaje nam samo odlučiti se protiv zla i odlučiti se za Boga, vratiti Mu se, osloboditi se naših zala koja činimo, obratiti se i krenuti ka Bogu, ka svetosti.

Put je obraćenja za grešnike put svetosti.

Put je svetosti za sve nas put krvi i put boli.

Jer grijesi i zlo naše teret su ljudskoj duši u tom prašnjavom životu poput ropstva.

Svetosti se duša može približiti samo kada spaljuje svoj otpad, gubu svoju što joj koži i tijelu ne da svježa zraka.

Da je opravda po njezinoj vjeri, Bog će duši dati pročišćenje.

Kao kroz vatru što proždire grijehe, duša će pronaći svoju čistoću, svetost, pravednost, dobrotu, kvalitetu.

Groznica je čišćenja za dušu neminovna, oslobađajuća.

Pred Isusom Kristom duša ne može stajati ravnopravno i bezgrešno već u porođajnim bolima i u vatri koja sažiže.

Samo ljubav Boga Oca i milosrđe Gospodina Isusa Krista izbavlja dušu iz njezina robovskog života u kojemu caruju grijesi i nesavršenosti ljudska praha koji se sastoji od svih međuljudskih odnosa duše, ponašanja i djelovanja duše prema sebi i prema drugima. Stoga i samo u zajedništvu Duha Svetoga duša si može olakšati svoj spas.

Vatra u kojoj duša gori oganj je suzdržavanja i strpljivosti, to je vatra odlučnosti duše da se ponizi pred svakim naletom zla, pred svakim napadom sebičnosti. To joj je jamčevina po kojoj stiže u svetost.

Da se Isus nije za nas krvlju znojio, ne bi nikome bilo izbavljenja u prolijevanju krvi i po bolima.

Da se Isus nije dao bičevati za nas, ne bi se nikome ukazala ta prilika za spas.

Da Ga nisu trnjem okrunili, ne bismo nikada mogli živjeti obraćenje.

Da Isus Krist nije za nas teški križ nosio, ne bi se nitko mogao nadati putu u svetost.

Da nije Isus Krist bio razapet na križu radi nas i našega spasenja, ne bismo nikada imali mogućnost putovati u vječni život, život istinski, život u punini. Zaista bismo bili pokošeni kao divlja trava.

Da Isus Krist nije uskrsnuo, nikada ne bismo imali udjela u božanskom životu. Ostali bismo grešni, izgorjeli bismo do pepela i nestali bismo u zemaljskoj prašini. Ostali bismo mrtvi i bez smisla života. Nikada ne bismo krenuli na put u svetost na kojemu nas vjerno zagovara i prati Isusova Majka Marija koja nam Ga dijeli kao Snagu za putovanje i posvećenje. 08.10.2022. 02:21

Samo jedna nada

 

Svaki put kad sanjam

pronađem Te kao znak

na sred srca moga.

Kada novu noć odsanjam,

tad udišem novi zrak

u tom dahu svoga Boga.

A kad loši sati siđu

kao breme na ramena,

ne spava se noću.

I kad anđeli tu priđu

donose nam posljednja vremena,

ali ja ih uvijek hoću.

Nema načina da uđem

kroz ta ista vrata

gdje se nade množe.

Pri oltaru tuđem

gacam preko blata

jer Te ljubim, Bože.

I što mi preostaje

nego nadati se, vjerovati,

gurati po Tvome za života?

Tvoja ruka sudbu daje

koju moram sljedovati,

nema druge Ti Golgota.

Čovjek bez karizme

kao trava je bez cvijeta,

kao cvijet bez ploda.

Kao trag od čizme

što nam gazi pola svijeta,

što nam krade roda.

Čovjek sav bez nade

kao ubojica sreće,

kao lovac nasumičan.

Tuđe plode krade,

pokajat se neće

pa je više sebi sličan.

Grupa ljudi ista kova

kao zvijezde što su ostarile,

gubi sve od svoga sjaja.

Djeca zažele se dana nova

kao da su pameti ih ostavile,

misle da im nikad nema kraja.

Žene znaju pa su potlačene,

laž im bila daleko od njih

kao mrak od mjesečine.

Sve im duše poražene

kao uzaludan, nježan stih

od kojega sprdnju čine.

Ne slušaju ljudi Djevu,

tihu kao laka noć,

poniznu pred Kristom.

Ne čuju ni Adama, ni Evu

što im privlačna je moć

koju gube čizmom istom.

Vrata zatvoriše, sami neće ući

sve do Srca božanskoga

iz kojega izlazi nam Deset riječi.

Različite duše hoće se potući

oko Krvi, Tijela Kristovoga

koje samo tihe poniznike liječi.

Napunili lože sve i dvore,

nema mjesta siromahu, bolesniku

i ogorčuju si djecu svoju.

Kristov Duh od bezumnoga načinio zbore

da ne vide mudri pravu sliku,

da se sablažnjavaju u zbroju.

Mnogima svejedno vani il' unutra,

sve im jedno, jaje jajetu je isto

sve do velikoga Sudnjeg dana.

Kažu danas neće, nego sutra,

a tada će biti svi u raju s Kristom,

samo šačica će duša biti rasplakana,

među njima sami razbojnici,

oni što se ne stignu ugurati

u tu karavanu čeljadi raznolike

koja klanjat će se svojoj trobojnici;

dim će strašan prema gore kuljati,

ništa neće čuti se od divlje rike,

samo srca ponizna će svetkovati

jer na ovoj zemlji ima nevinašaca,

ima bogalja bez puno svijesti

koji znaju tajne iskovati

u tom grotlu punom lažaca

koji neće se sa svojim anđelima sresti.

Daleko sam, Kriste, Tvome Tijelu,

ali Ti si mi na očigledu, tu.

Izvireš iz svake stvari ili riječi.

Spašavaš me svuda u većemu dijelu

da ja sama s vjerom suočim se zlu

što ga Tvoja ljubav uvijek spriječi.

Ti, moj Kriste raspeti, Presveti,

obožavam Te i bez vjerske snage,

i bez ičega što daje reći

ovoj duši koja ljubi kada Te se sjeti,

kada jasno vidi krvave Ti suze drage,

da bez Tebe neće ona vrata nade prijeći.

05.10.2022. 00:15