Nadomak vječnosti

 

Ulazak u molitvu, prva jutarnja prisvjesnost u buđenju, svijest da si živ i da ti je dobro na neki poseban način, kao da si nešto predivno sanjao, ali se ne sjećaš sna jer gledaš u svitanje ili u praskozorje. Budiš se zajedno s novim danom. To je običan dan jer je sve kao inače, i to je poseban dan jer si se obogatio za taj mir i nešto nalik blaženosti valjda, sve dok se ne razbudiš, a razbudit ćeš se zahvalnicama Gospodinu za dobru noć i dobro jutro, uobičajenim obraćanjem Bogu kojime mu upućuješ prošnju da te prati i pretekne u riječima, mislima i djelima.

Srce ti je ispunjeno nadahnućem i ustaješ takav za novi dan.

Pripravljaš obaveznu crnu kavu, uzimaš ružarij i i ispreplićeš zrnca prstima obje ruke, potom držiš krunicu čvrsto u šaci jedne ruke da se zrnca zagriju na tvoju tjelesnu temperaturu; naslanjaš hladne kamenčiće na obraz i čelo radi duhovnoga i mentalnoga osvježenja. Nitko ti ne može ukrasti to ranojutarnje buđenje jer još nije započelo radno vrijeme i nije uobičajeno da te netko ometa ili budi tako rano. Samo ste tu ti i Bog, a Gospina krunica s vama.

Isuse, tebi za ljubav, za mir, za mile i drage, za nerođene, za poginule u imenu tvome, za progonjene zbog tebe, za sve ljude... za osobu o kojoj si mislio ili si je sanjao, možda jedna od onih nepoznatih osoba čije likove u mukama ponekad gledaš kad sklopiš oči u molitvi, za ranjenika što ga je izbacila rijeka na obalu, za neplivače u toj istoj rijeci. Da ne duljim, za tvoju volju da se ispuni u svima nama, Oče naš.

Raznolike misli prolaze umom, prolete i nestanu, ponekad se neka misao ili slika vraća neprekidno, poslije svakoga zaziva Gospine krunice koju moliš. Sve se poklapa s otajstvom u kojemu se nalaziš i primjećuješ da si ga izmolio previše puta. Vraćaš se u sljedeće otajstvo i kad izgovoriš „Oče naš, koji si na nebesima” već si opet potpuno prisutan. Ali tada dođu spoznaje u otajstvima koje se tiču vjere tvoje i njezine tematike i otajstva koja moliš, i ona koja ne moliš.

Krećeš s molitve na Časoslov jer ti je takvo nadahnuće, jer imaš konačno slobodnog vremena čitav dan pa možeš i nastaviti s molitvom kad želiš, a to i činiš.

U molitvi se čovjek obogati dok se Milost prosipa kao kiša Duha Svetoga. Provedeš u molitvi jedan sat, ali češće i čitavo prijepodne.

Poslije nastaviš s tim, u tramvaju, dok pospremaš ili kuhaš, kad ideš putem, kad liježeš i kad ustaješ...pripravljaš sve što je potrebno i moliš, na primjer, Krunicu božanskoga milosrđa, za promjenu, za zdravu promjenu. Molitva te uči, molitva te nahrani i napoji, osvaja te radošću i mirom, utješi te kvalitetno u svakoj nevolji i daje ti razboritost, usavršava tvoju ljudsku ljubav prema božanskome da postaneš ono što moliš. 23.09.2024. 07:07

„Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu.
Duha ne trnite, proroštava ne prezirite! Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite! (1 Sol 5,16-22)”.

Hvalospjev Davidov - Jedinome Bogu čast i slava

Blagoslovljen da si, Gospodine,
    Bože našeg oca Izraela, *
    od vijeka do vijeka!
Tvoja je, Gospodine, veličina, †
    sila, slava, sjaj i veličanstvo, *
    jer je tvoje sve što je na nebu i na zemlji;
tvoje je, Gospodine, kraljevstvo, †
    i ti si uzvišen povrh svega, *
    Poglavar svega!

Od tebe je bogatstvo i slava, *
    ti vladaš nad svim,
u tvojoj je ruci sila i moć, *
    u tvojoj je vlasti
    da učiniš velikim i jakim sve.
I slavimo te, Bože naš, *
    i hvalimo tvoje dično ime.

       (1 Ljet 29,8-13)

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Psalam 15

 

Tko je pred Bogom dostojan?

Pristupiste gori Sionu i gradu Boga živoga (Heb 12, 22).

PSALAM 15

Gost Jahvin

Zborovođi.
Davidov. Jahve, tko smije prebivati u šatoru tvome,
tko li stanovati na svetoj gori tvojoj?

2 Onaj samo tko živi čestito,
koji čini pravicu,
i istinu iz srca zbori,
3 i ne kleveće jezikom;
koji bližnjem zla ne nanosi
i ne sramoti susjeda svoga;
4 koji zlikovca prezire,
a poštuje one što se Jahve boje;

5 koji se zaklinje prijatelju, a ne krši prisege,
i ne daje novca na lihvu,
i ne prima mita protiv nedužna.
Tko tako čini,pokolebat’ se neće dovijeka.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Psalam 11

Pouzdanje pravednikovo

Zborovođi.
Psalam. Davidov. Jahvi se utječem!
Zašto dakle govorite duši mojoj:
»Odleti u goru kao ptica!
2 Gle, bezbožnici već luk napeše,
za tetivu strijelu zapeše
da iz potaje ustrijele pravednika.
3 Kad su temelji uzljuljani
što da učini pravednik?«

4 Jahve je u svom svetom hramu,
na nebeskom sjedi prijestolju.
Oči njegove motre,
vjeđama proniče sinove ljudske.
5 Jahve proniče pravedna i nepravedna,
iz dna duše mrzi silnika.
6 Na grešnike će izlit’ žeravu i sumpor,
vjetar ognjeni bit će dio njine sudbine.
7 Pravedan je Jahve i pravednost ljubi,
čestiti će gledat’ lice njegovo.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen. 

Sjaj pravednosti

 

Makar i u ritama i dronjcima

što ne poštuje ih čovječanstvo,

nedužnost kroz mir se nameće.

Makar i sa kažnjeničkim zvoncima,

jarko svijetli duši Kristovo božanstvo,

pravednost sa istinom se susreće.

Ispod naborana, zamišljena čela

gleda te ljepota milosrđa i blagosti

što ih duša posijala za života.

Sakrivena ljudima njezina su djela

od kojih je zadobila pogled radosti;

čistoj savjesti jamac je dobrota.

I Duh ju je obdario vatrenošću,

sretnom duševnom slatkoćom,

samo jedna riječ joj nekog dana tema.

Nada cvate iz početka poletnošću

svakog jutra i dubinskom kratkoćom

odgovara svakom kao da je nema.

'Ti si kao dijete', kažu kao uvredu kletu,

'ništa ne znaš učiniti za pobjedu ili moć'.

To je dodir Boga, ljubavna slaboća

kojom predaje se duša samo za stvar svetu

kada prelijepa osvane zora ili padne noć:

u kolijevci Milosti ljulja je mekoća.

Progoni su duši dokaz pravovjerja.

Na dobrome putu svjetiljka joj gori,

ali ne izgara; i taj oganj kroz pukotine,

dovoljan da vidi korijen praznovjerja,

da ga zaobiđe ili za Boga da progovori

o svom Kristu, Kralju i svjetla, i tmine

u čijim dubinama gleda se sa Svetim Duhom:

tko će prije izabrati pravu notu

da spoznaja nikne radošću i plamom?

Otkrit će se Majci Nevinosti koja časti Kruhom,

Sina daje i prikazuje ga za Golgotu

što toj duši odgovara bljeskom, bolima i tamom.

Radost i bol kao da ne mogu skupa,

kao da to nije svakodnevni jaram.

I Providnost jedina će načiniti sutra

jer svaki ju dan kao čekić lupa,

dosta njoj je jedna briga dok još stvara,

dok ne dođe uskrsnuće jutra.

22.09.2024. 21:59

Elementi kršćanske sloge

 

Za pradavnih vremena bilo je uvijek jako važno nekako zapečatiti prijateljstvo sa svojim božanstvom, a u Starom Zavjetu sa svojim jedinim Bogom, Jahvom.

Ljudi su prinosili Bogu žrtve, žrtve mira od kojih su i blagovali (žrtva pričesnica), ali to je bilo zajedništvo ljudi pred Bogom, a ne s Bogom (usp. Dufour, str.1484. I 393.)

Zajedništvo se sastoji od nekoliko elemenata: savez, zakon, molitva i zajedništvo srdaca; euharistijsko zajedništvo i jedinstvo u ljubavi

1. SAVEZ

Zajedništvo ljudi mora postojati u Savezu s Bogom u prvom redu.

Tada Gospodin preuzima inicijativu, kad je to prijateljstvo zaista zapečaćeno. Na primjer, Jahve vodi duge razgovore s Mojsijem i određuje posebno mjesto i izgled Šatora sastanka.

2.ZAKON

Bog predaje svoje raspoloženje, ponašanje, misli i svoju volju obznanjuje u obliku Zakona, poučava narod o svojoj volji i želji, a to za narod znači tražiti i naći Boga.

Istovremeno tražiti i ljubiti Boga znači opsluživati njegove Zapovijedi.

Poučiti narod o Božjoj volji i želji znači naći Boga i s njim se sjediniti

kao i ljubiti i tražiti Boga znači opsluživati njegove zapovijedi radi zajedništva.

3. MOLITVA

Neophodna molitva je razgovor s Bogom, prisnije sjedinjenje. To može biti: a) uzdah udivljenja i radosti, uzlet hvale i zahvaljivanja,

a zatim b) prošnja, ona koja žarko traži Božju prisutnost, susret što ga ni smrt neće moći raskinuti

4. ZAJEDNIŠTVO SRDACA

Prirodna solidarnost svakodnevice u obitelji pretvara se u zajedništvo mišljenja i života na službu Bogu koji okuplja narod gdje u vjeri pripadnika moraš zvati bratom.

U Kristu zajedništvo postaje stvarnost.

Bog je dionik ljudskog stanja,

a čovjek postaje dionik božanskoga stanja:

„Pa budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, i sam on (Isus) tako postade u tome sudionikom da smrću obeskrijepi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla, pa oslobodi one koji – od straha pred smrću – kroza sav život bijahu podložni ropstvu. Ta ne zauzima se dašto za anđele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo. Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda. Doista, u čemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoći.” Heb 2,14-18

U Crkvi svojoj Isus očekuje od svoga jedinstvenog naroda da prolaze isto ono što je i on prolazio, to jest solidarni s Isusovim poslanjem naučavanja i milosrđa, s patnjama da bi ga bili dostojni. Temeljno je jedinstvo Dviju zapovijedi Ljubavi.

Zajedništvo prve Crkve je, naravno, autentično dok mi danas s vremenskim odmakom od Pashalnog otajstva jedva spajamo kraj s krajem, brata u Kristu s bratom u Kristu jer nismo u onakvim prilikama kakve je podnašala progonjena Prva Crkva i malo smo se ulijenili i postali obijesni, a prema bližnjima puni predbacivanja i traženja zemaljske pravde koje nikad nema. Udioništvo u Euharistiji nas jedino drži i kao euharistijsko tijelo ostvarujemo zajednicu sa Sinom i sjedinjenje udova tijela. Dar Duha Svetoga zapečaćuje prisno zajedništvo:

„Koji se uči Riječi, neka sva dobra dijeli sa svojim učiteljem.
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni.
Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti! Dakle, dok imamo vremena, činimo dobro svima, ponajpače domaćima u vjeri.” Gal 6,6-10

JEDINSTVO, ZNAK CRKVE

Od Adama i Eve postoji nalog 'množite se' što predstavlja mnogolikost i izobilje božansko i jedinstvo.

Uskraćivanje vjernosti i odanosti Bogu temeljni je grijeh.

Čovjek tako raskida s onim koji je sama ljubav i izvor jedinstva; tu proizlaze razdori koji će razbiti jedinstvo, rastanci, zavist, nerazumijevanje.

Inicijativa je uvijek Boga prema čovjeku. Vjera je uvjet jedinstva i suradnje, zato Bog poziva pojedince: Noa, Abraham, Mojsije, David, Sluga.

Isus ujedinjuje svojom smrću također i narod sa sobom te spašava Mukom na križu mnoštvo grešnika i sve će privući k sebi, gore.

Isus je jedini Pastir:

„Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi.

„Ja sam pastir dobri
i poznajem svoje (ovce)
i mene poznaju moje”

„(Kajfa) To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod”.

Iv 10,3; 10,14; 11,51

Tako Krist popravlja jedinstvo čovjeka u njemu samom, u braku, u Crkvi – u narodu.

Usprkos raskolima i krivovjerju temelj je jedna vjera:

„Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Mt 16,16”. 

Stoga je znak jedine Crkve jedinstvo:

„Isus podjeljuje Petru prvenstvo

Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: »Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim!« 16 Kaže mu: »Pasi jaganjce moje!« Upita ga po drugi put: »Šimune Ivanov, ljubiš li me?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim!« Kaže mu: »Pasi ovce moje!« 17 Upita ga treći put: »Šimune Ivanov, voliš li me?« Ražalosti se Petar što ga upita treći put: »Voliš li me?« pa mu odgovori: »Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.« Kaže mu Isus: »Pasi ovce moje!« Ivan 21,15-17”.

Znak jedine Crkve povjerene Petrovoj ljubavi jest njezino jedinstvo, plod što ga donose oni koji ostaju u Kristovoj ljubavi i koji vjerno obdržavaju njegovu jedinu zapovijed:

„Zapovijed vam novu dajem:
ljubite jedni druge;
kao što sam ja ljubio vas
tako i vi ljubite jedni druge.” Iv 13,34

22.09.2024. 16:04

„ ... da svi budu jedno
kao što ti, Oče, u meni
i ja u tebi,
neka i oni u nama budu
da svijet uzvjeruje da si me ti poslao.

I slavu koju si ti dao meni
ja dadoh njima:
da budu jedno
kao što smo mi jedno –
ja u njima i ti u meni,
da tako budu savršeno jedno
da svijet upozna da si me ti poslao
i ljubio njih kao što si mene ljubio.”

Iv 17,21 - 23

Trajna slutnja

 

Toliko ludila sada,

toliko ljudi, bolesti, grijeha.

Nikada slabija nada,

ni manje iskrena smijeha.

I zdrav ima nevolja,

i svima Liječnik treba,

to tvoja je, Isuse, volja

odavde do neba.

Tko je pravednik,

uvjeren u svoje,

bez Krista je bijednik

i život bez boje.

Na Riječi visiš, svijete vrli,

u Duhu stojiš, na njemu se rađaš;

o, kad bi dao da te prigrli

Bog bez kojega se i ne nadaš!

Postoje duše koje ga mole

da nitko ovdje ne propadne,

ni zdravi, ni oni što ih bole

sve ljubavi i sve note skladne.

Slutnja postoji, trajan osjećaj

da sam ne može nitko ostati

u vječnosti čiji doziva prisjećaj,

bez dobra života pred Boga stati.

Najvjernija Odvjetnice,

majko svih zemaljskih ljudi,

prečista Marijo, Djevice,

na pomoć nam zauvijek budi.

21.09.2024. 19:18