Povijest nas uči,
izobilje daje
i ne zaboravlja.
Ponekad buči,
često ne haje
ili se zabavlja.
Zahvalno slavim
iz dana u dan
sve što mi dade.
Svu me preplavi
i zbilja, i san,
budućnost mi krade.
Doba bijaše
kad ostadoh sama;
sasvim dovoljno.
Noći me ne straše,
ni svjetla, ni tama;
srce nije mi zdvojno.
Radost i mir,
istinska sreća
ispod kože.
Povijesni vir
je plima najveća,
Oče naš, Bože.
Proteklo vrijeme
u meni živi,
duša mu dom.
O, lagano breme,
životu se divi
u Bogu mom.
06.01.2024. 05:47
