Danas nema drugog odaziva
osim onoga iz srca majčinskoga
što iz pustinje mi viče
da je moja duša siva
jer je mlaka ispred srca očinskoga;
ona slavi, al' ne kliče.
Tražit će se od tebe još više,
da bar trpiš život taj
koji hoće biti strašan.
Nikad ne znaš koliko ti duša diše,
niti kako užasan je zmaj
što ti često nije jasan.
Milost ćeš u pustinji mi naći
gdje te more brige, muke,
gdje su jarci opečaćeni.
Ne možeš me ni dotaći,
prljave su tvoje ruke,
zglobovi ti kao iščašeni.
Zar ti ne znaš da moj Križ je napušteno drvo?
Nema smrti, nema mašte,
sve je sada bljutavo i prazno.
Zar ti ne znaš da je stvaranje topline bilo prvo,
a sada su duše ohole i tašte
i po zemlji puzi divlje biće razno?
Idi sada, ravnaj moje staze
da je lakše i do mene doći
svakome tko trese se i drhti.
Plamen ljubavi je ono preko čega gaze
gušteri i zmajevi bez moći,
a ti budi duša koja prhti.
02.12.2023. 15:54