Prva Ivanova poslanica

 

Poglavlje 1

1 Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše o

 Riječi, Životu - 

2 da, Život se očitova, i vidjeli smo i svjedočimo, i navješćujemo vam Život vječni, koji bijaše kod Oca i 

očitova se nama - 

3 što smo vidjeli i čuli, navješćujemo i vama da i vi imate zajedništvo s nama. A naše je zajedništvo s 

Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom. 

4 I to vam pišemo da radost naša bude potpuna. 

5 A ovo je navještaj koji smo čuli od njega i navješćujemo vama: Bog je svjetlost i tame u njemu nema

 nikakve! 

6 Reknemo li da imamo zajedništvo s njim, a u tami hodimo, lažemo i ne činimo istine. 

7 Ako u svjetlosti hodimo, kao što je on u svjetlosti, imamo zajedništvo jedni s drugima i krv Isusa, Sina

 

njegova, čisti nas od svakoga grijeha. 

8 Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. 

9 Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake

 nepravde.

 
10 Reknemo li da nismo zgriješili, pravimo ga lašcem i riječi njegove nema u nama.

Poglavlje 2

1 Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca - Isusa

 Krista, Pravednika. 

2 On je pomirnica za grijeha naše, i ne samo naše, nego i svega svijeta. 

3 I po ovom znamo da ga poznajemo: ako zapovijedi njegove čuvamo. 

4 Tko veli: "Poznajem ga", a zapovijedi njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine. 

5 A tko čuva riječ njegovu, u njemu je zaista savršena ljubav Božja. Po tom znamo da smo u njemu.

 
6 Tko veli da u njemu ostaje, valja mu ići putom kojim je on hodio.

 
7 Ljubljeni, pišem vam ne novu zapovijed, nego staru zapovijed, koju ste imali od početka. Ta

 stara zapovijed jest riječ koju ste čuli.

 

8 A opet, novu vam zapovijed pišem - obistinjuje se u njemu i vama - jer tama prolazi, svjetlost istinita

 već svijetli.

 
9 Tko veli da je u svjetlosti, a mrzi brata svojega, u tami je sve do sada.

 
10 Tko ljubi brata svojega, u svjetlosti ostaje i sablazni u njemu nema.

 
11 A tko mrzi brata svojega, u tami je, u tami hodi i ne zna kamo ide jer mu tama zaslijepi oči. 

12 Pišem vama, dječice, jer su vam grijesi oprošteni po njegovu imenu.

 
13 Pišem vama, oci, jer upoznaste onoga koji je od početka. Pišem vama, mladići, jer ste pobijedili Zloga.

 
14 Napisah vama, djeco, jer upoznaste Oca. Napisah vama, oci, jer upoznaste onoga koji je od početka.

 Napisah vama, mladići, jer ste jaki i riječ Božja u vama ostaje i pobijedili ste Zloga. 

15 Ne ljubite svijeta ni što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, nema u njemu ljubavi Očeve.

 
16 Jer što je god svjetovno - požuda tijela, i požuda očiju, i oholost života - nije od Oca, nego od svijeta

. 
17 Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka.

 
18 Djeco, posljednji je čas! I, kako ste čuli, dolazi Antikrist. I sad su se već mnogi antikristi pojavili.

 Odatle znamo da je posljednji čas.

 
19 Od nas iziđoše, ali ne bijahu od nas. Jer kad bi bili od nas, ostali bi s nama; ali neka se očituje da nisu

 od nas.

 
20 A vi imate Pomazanje od Svetoga, i znanje svi imate.

 
21 Ne pisah vam zato što ne biste znali istine, nego jer je znate i jer znate da nikakva laž nije od istine.

 
22 Tko je lažac, ako ne onaj koji tvrdi da Isus nije Krist? Antikrist je onaj

 
23 tko niječe Oca i Sina. Svaki koji niječe Sina, nema ni Oca, a tko priznaje Sina, ima i Oca.

 
24 A vi - što čuste od početka, u vama nek ostane. Ako u vama ostane što čuste od početka, i vi ćete ostati

 u Sinu i Ocu. 

25 A ovo je obećanje koje nam on obeća: život vječni.

 
26 Ovo vam napisah o onima koji vas zavode.

 
27 A vi - Pomazanje koje primiste od njega u vama ostaje i ne treba da vas itko poučava. Nego njegovo

 vas Pomazanje uči o svemu, a istinito je i nije laž, pa kao što vas je ono naučilo, ostanite u Njemu.

 

28 I sada, dječice, ostanite u njemu da budemo puni pouzdanja kad se pojavi te se ne postidimo pred

 njim o njegovu dolasku.

 
29 Ako znate da je on Pravednik, znate i da je svaki koji čini pravdu od njega rođen.

Poglavlje 3

1 Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje

 zato što ne poznaje njega.

 
2 Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu

 slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest.

 

3 I tko god ima tu nadu u njemu, čisti se kao što je on čist.

 
4 Tko god čini grijeh, čini i bezakonje; ta grijeh je bezakonje.

 
5 I znate: on se pojavi da odnese grijehe i grijeha nema u njemu.

 
6 Tko god u njemu ostaje, ne griješi. Tko god griješi, nije ga vidio nit upoznao.

 
7 Dječice, nitko neka vas ne zavede! Tko čini pravdu, pravedan je kao što je On pravedan.

 
8 Tko čini grijeh, od đavla je jer đavao griješi od početka. Zato se pojavi Sin Božji: da razori djela

 đavolska.

 
9 Tko god je rođen od Boga, ne čini grijeha jer njegovo sjeme ostaje u njemu; ne može griješiti jer je

 rođen od Boga.

 
10 Po ovom se raspoznaju djeca Božja i djeca đavolska: tko god ne čini pravde i tko ne ljubi brata, nije

 od Boga. 

11 Jer ovo je navještaj koji čuste od početka: da ljubimo jedni druge.

 
12 Ne kao Kajin, koji bijaše od Zloga i ubi brata svog. A zašto ga ubi? Jer mu djela bijahu zla, a bratova

 pravedna. 

13 Ne čudite se, braćo ako vas svijet mrzi. 

14 Mi znamo da smo iz smrti prešli u život jer ljubimo braću; tko ne ljubi, ostaje u smrti.

 
15 Tko god mrzi brata svoga, ubojica je. A znate da nijedan ubojica nema u sebi trajnoga, vječnoga

 

života.

 
16 Po ovom smo upoznali Ljubav: on je za nas položio život svoj. I mi smo dužni živote položiti za braću.

 
17 Tko ima dobra ovoga svijeta i vidi brata svoga u potrebi pa zatvori pred njim srce - kako ljubav Božja

 ostaje u njemu?

 
18 Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom.

 
19 Po tom ćemo znati da smo od istine. I umirit ćemo pred njim srce svoje

 
20 ako nas ono bilo u čem osuđuje. Jer Bog je veći od našega srca i znade sve.

 
21 Ljubljeni, ako nas srce ne osuđuje, možemo zaufano k Bogu.

 
22 I što god ištemo, primamo od njega jer zapovijedi njegove čuvamo i činimo što je njemu drago.

 
23 I ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo u ime Sina njegova Isusa Krista i da ljubimo jedni druge kao

 što nam je dao zapovijed. 

24 I tko čuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu. I po ovom znamo da on ostaje u nama: po

 Duhu kojeg nam je dao.

Poglavlje 4 1 Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga, jer su mnogi lažni  proroci izišli u svijet.   2 Po ovom prepoznajete Duha Božjega: svaki duh koji ispovijeda da je Isus Krist došao u tijelu, od Boga  je.   3 A nijedan duh koji ne ispovijeda takva Isusa, nije od Boga: on je Antikristov, a za nj ste čuli da dolazi i  sad je već na svijetu.   4 Vi ste, dječice, od Boga i pobijedili ste ih jer je moćniji Onaj koji je u vama nego onaj koji je u svijetu.   5 Oni su od svijeta, zato iz svijeta govore i svijet ih sluša.   6 Mi smo od Boga. Tko poznaje Boga, nas sluša, a tko nije od Boga, ne sluša nas. Po tom prepoznajemo  Duha istine i duha zablude.   7 Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje  Boga.   8 Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav.   9 U ovom se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po  njemu.   10 U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego - on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu  za grijehe naše.   11 Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge.   12 Boga nitko nikada ne vidje. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama  savršena.   13 Po ovom znamo da ostajemo u njemu i on u nama: od Duha nam je svoga dao.   14 I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta.   15 Tko ispovijeda da je Isus Sin Božji, Bog ostaje u njemu, i on u Bogu.   16 I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je ljubav i tko ostaje u  ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu.   17 U ovom je savršenstvo naše uzajamne ljubavi: imamo pouzdanje na Sudnji dan jer kakav je on, takvi  smo i mi u ovom svijetu.   18 Straha u ljubavi nema, nego savršena ljubav izgoni strah; jer strah je muka i tko se boji, nije savršen  u ljubavi.   19 Mi ljubimo jer on nas prije uzljubi.   20 Rekne li tko: "Ljubim Boga", a mrzi brata svog, lažac je. Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi,  Boga kojega ne vidi ne može ljubiti.   21 I ovu zapovijed imamo od njega: Tko ljubi Boga, da ljubi i brata svoga. Poglavlje 5 1 Tko god vjeruje: "Isus je Krist", od Boga je rođen. I tko god ljubi roditelja, ljubi i rođenoga.   2 Po ovom znamo da ljubimo djecu Božju: kad Boga ljubimo i zapovijedi njegove vršimo.   3 Jer ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati. A zapovijedi njegove nisu teške.   4 Jer sve što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet. I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša.   5 Ta tko to pobjeđuje svijet ako ne onaj tko vjeruje da je Isus Sin Božji?  6 On, Isus Krist, dođe kroz vodu i krv. Ne samo u vodi nego - u vodi i krvi. I Duh je koji svjedoči jer Duh  je istina.   7 Jer troje je što svjedoči:   8 Duh, voda i krv; i to je troje jedno.   9 Ako primamo svjedočanstvo ljudi, svjedočanstvo je Božje veće. Jer ovo je svjedočanstvo Božje, kojim je  svjedočio za Sina svoga:   10 Tko vjeruje u Sina Božjega, ima to svjedočanstvo Božje u sebi. Tko ne vjeruje Bogu, učinio ga je  lašcem jer nije vjerovao u svjedočanstvo kojim je svjedočio Bog za Sina svoga.   11 I ovo je svjedočanstvo: Bog nam je dao život vječni; i taj je život u Sinu njegovu.   12 Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života.   13 To napisah vama koji vjerujete u ime Sina Božjega da znate da imate život vječni.   14 I ovo je pouzdanje koje imamo u njega: ako što ištemo po volji njegovoj, uslišava nas.   15 I znamo li da nas uslišava u svemu što ištemo, znamo da već imamo što smo od njega iskali.   16 Vidi li tko brata svojega gdje čini grijeh koji nije na smrt, neka ište i dat će mu život - onima koji čine  grijeh što nije na smrt. Ima grijeh što je na smrt; za nj ne velim da moli.   17 Svaka je nepravda grijeh. A postoji grijeh koji nije na smrt.   18 Znamo: tko god je rođen od Boga, ne griješi; nego Rođeni od Boga čuva ga i Zli ga se ne dotiče.  19 Znamo: od Boga smo, a sav je svijet pod Zlim.   20 Znamo: Sin je Božji došao i dao nam razum da poznamo Istinitoga. I mi smo u Istinitom, u Sinu  njegovu, Isusu Kristu. On je Bog istiniti i Život vječni.  21 Dječice, klonite se idola!

Od Boga rođeni

 

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga
i Riječ bijaše Bog.
2 Ona bijaše u početku u Boga.
3 Sve postade po njoj
i bez nje ne postade ništa.
Svemu što postade
4 u njoj bijaše život
i život bijaše ljudima svjetlo;
5 i svjetlo u tami svijetli
i tama ga ne obuze.

6 Bî čovjek poslan od Boga,
ime mu Ivan.
7 On dođe kao svjedok
da posvjedoči za Svjetlo
da svi vjeruju po njemu.
8 Ne bijaše on Svjetlo,
nego – da posvjedoči za Svjetlo.

9 Svjetlo istinsko
koje prosvjetljuje svakog čovjeka
dođe na svijet;
10 bijaše na svijetu
i svijet po njemu posta
i svijet ga ne upozna.
11 K svojima dođe
i njegovi ga ne primiše.
12 A onima koji ga primiše
podade moć
da postanu djeca Božja:
onima koji vjeruju u njegovo ime,
13 koji su rođeni
ne od krvi,
ni od volje tjelesne,
ni od volje muževlje,
nego – od Boga.
14 I Riječ tijelom postade
i nastani se među nama
i vidjesmo slavu njegovu
– slavu koju ima kao Jedinorođenac
od Oca – pun milosti i istine.

15 Ivan svjedoči za njega. Viče:
»To je onaj o kojem rekoh:
koji za mnom dolazi, preda mnom je
jer bijaše prije mene!«

16 Doista, od punine njegove
svi mi primismo,
i to milost na milost.
17 Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju,
a milost i istina nasta po Isusu Kristu.
18 Boga nitko nikada ne vidje:
Jedinorođenac – Bog –
koji je u krilu Očevu,
on ga obznani.

Iv 1,1-18 - PROSLOV

Mojsijev hvalospjev Bogu

Zahvala za izbavljenje

Tada Mojsije s Izraelcima zapjeva ovu pjesmu Jahvi u slavu: »U čast Jahvi zapjevat ću,
jer se slavom proslavio!
Konja s konjanikom
u more je survao.
2 Moja je snaga, moja pjesma – Gospodin
jer je mojim postao izbaviteljem.
On je Bog moj, njega ja ću slaviti,
on je Bog oca moga,
njega ću veličati.
3 Jahve je ratnik hrabar,
Jahve je ime njegovo.
4 Kola faraonova i vojsku mu u more baci;
cvijet njegovih štitonoša
More crveno proguta.
5 Valovi ih prekriše;
poput kamena u morske potonuše dubine.
6 Desnica tvoja, Jahve, snagom se prodiči;
desnica tvoja, Jahve, raskomada dušmane

7 Veličanstvom svojim obaraš ti protivnike;
puštaš svoj gnjev i on ih k’o slamu proždire.
8 Od daha iz tvojih nosnica vode narastoše,
valovi se u bedem uzdigoše,
u srcu mora dubine se stvrdnuše.
9 Mislio je neprijatelj: ‘Gonit ću ih, stići,
plijen ću podijelit’, duša će moja sita ga biti;
trgnut ću mač, uništit’ ih rukom svojom.’
10 A ti dahom svojim dahnu, more se nad njima sklopi;
k’o olovo potonuše silnoj vodi u bezdane.
11 Tko je kao ti, Jahve među bogovima,
tko kao ti sija u svetosti,
u djelima strašan, divan u čudima?
12 Desnicu si pružio
i zemlja ih proguta!
13 Milošću svojom vodio si ovaj narod, tobom otkupljen,
k svetom tvom stanu snagom si
ga svojom upravio.
14 Kada to čuše, prodrhtaše narodi;
Filistejce muke spopadoše.
15 Užas je shrvao edomske glavare,
trepet je obuzeo moapske knezove
i tresu se svi koji žive u Kanaanu.
16 Strah i prepast na njih se obaraju;
snaga tvoje ruke skamenila ih je
dok narod tvoj, Jahve, ne prođe,
dok ne prođe narod tvoj koji si otkupio.
17 Dovest ćeš ih i posaditi na gori svoje baštine,
na mjestu koje ti, Jahve, svojim učini boravištem,
Svetištem, o Jahve, tvojom rukom sazidanim.
18 Vazda i dovijeka Jahve će kraljevati.«
19 Kad su faraonovi konji, njegova kola i konjanici sašli u more, Jahve je na njih povratio morske vode pošto su Izraelci prošli posred mora po suhu. 20 Tada Aronova sestra, proročica Mirjam, uze bubanj u ruku, a sve žene pridruže joj se s bubnjem u ruci i plešući. 21 Mirjam je začinjala pjesmu: »Zapjevajte Jahvi
jer se slavom proslavio!
Konja s konjanikom
u more je survao.« Izl 15,1-21

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

 

Drevna Klisura

Toliko toga pamtim,

a drugo zaboravljam.

Oduvijek tiho plamtim,

svjetiljku ne zapostavljam.

Božiću još nije kraj,

nekome nikada

tko slavi Svjetlo i raj

i tko uvijek se nada,

ne misleć' na sebe, svoje,

već, moleći, za drugoga vapi.

I dok se brzi zazivi roje,

vrela Mu krv ka duši toj hlapi.

Lako je reći: „Božiću mali”,

kao kad rosa na staklo kane,

ali te obuzmu osjeti mali,

a ljubav Njegova nikad ne stane.

Vjeran do Križa, do svoga kraja,

od tvoje ti dječje dobi pa u vječitost,

uvijek će proliti sebe iz raja

srcu što ne zna za vjersku rječitost.

U pogledu tuđem vidim neznanje,

i možda tuđince ne gledam dosta;

ipak je posebno to vjersko stanje,

ali u tome času praznina mi osta.

Moji su stari tekstovi bujni,

odišu ljubavlju svetih Zaruka,

mada su nekome tako nečujni

kao da prekratka moja je ruka.

No, zato Duh je da me obrani,

da me povede u daljine

i ćutim jako jer sada su dani

kada se najdraže sjećanje vine.

Kristovo Tijelo, duša, božanstvo

odnose mene daleko u vis

da propadnem sasvim u prostranstvo

gdje ljulja me nježnošću drevna Klis.

25.12.2022. 20:11

Obnovitelj svijeta

 

Odavno Te, Kriste, za ljubav ne prosim

jer Ti me uze i dade mi veliki mir

što ga uvijek i na dnu srca nosim,

jer poznam si ime kroz vječni pir.

I novo mi ruho još netaknuto stoji

na najboljem putu da ga odjenem,

i duša mi slatke godine broji

u ovom svijetu dok ne uvenem,

dok ne postanem još malo zrela

za novi život i čovjeka nova.

Samo sam to Te molila, htjela:

kraljevstvo Tvoje za vremena ova.

Dio sam zbora, čestica zlatna

i Tebi vrijedna više no prije

jer Ti si oduvijek sa svoga platna

dozivao ono što prijetvorno nije;

Ti srce mi stavi u svetinje svoje.

Sad iznova gledam na noći davne,

na tamu i svjetlo što crne je boje,

podloga sveta za puteve ravne.

Židovski Kralju, Ti, Bože silni,

Ti svijetliš zemljom za puk taj umoran,

obnavljaš vjeru i glas Tvoj umilni

redovno doziva, kao ljubav uporan.

I opet, iznova, za mene se rodi

da vodiš me dalje na skrivenoj cesti,

da vidim Ti stope što ih pohodi

narod i svaki tko nema što jesti.

Hrano neprocjenjiva, duhovno piće,

dopusti mi hvalu svih poetesa

i svetoga puka što dijeli to iće,

čudesne čestice Tvojih nebesa.

25.12.2022. 06:05

Dodir noći

Tama cvate

i čuje se dah

u tišini.

Svjetla se klate,

zvjezdani prah

u daljini.

Budne li noći,

romansa slatka

s Tobom u misli,

ljubavne moći,

govora kratka

da svi bi svisli.

Brzo putuje

svaka riječ

u slobodnoj razmjeni;

srce Te čuje,

vječnosti mliječ

u vremenskoj mijeni.

Zemlja spava,

i mora, i rijeke,

a duhovi lebde.

Putanja prava

i staze su meke;

uvijek su negdje

između nas.

Molitva tiha,

nečujna uhu.

To prilazi spas

i romantika

na dušu gluhu

za svjetovne stvari.

Znala sam, znala

da ćeš mi prići.

Nebeski dari

što sam ih krala

brzo će stići.

Zrak od jeseni

i babljega ljeta

svježinu ima,

srce mi plijeni.

Noć je sveta,

božanska klima,

sasvim pogodna

za divljenje Tebi,

Isuse Kriste!

Prilika zgodna

što pustit' se ne bi,

a ruke čiste

i molitva strasna,

iako mir tu vlada

i nije san.

Noć je časna

i još je mlada

kao poljubac ran,

kao zagrljaj života.

Velik si, Bože,

a tako mi blizu

Tvoja ljepota.

Trnci se množe

i dušu mi grizu

kao tisuću čežnji

i, ako treba,

mrijeti bi lako

usprkos težnji

zemlje i neba

za biće svako

jer čovjek je slijep

za Tvorca svoga,

godinama spava.

A Ti si, Kriste, lijep

svetošću Boga.

Svaka Ti čast i najveća slava!

26.10.2020. 03:23  

Sjaj dubina

Svrati ovamo, na nebeske ravni,

otkrivati kamenje što čuva tajne.

Ponesi srce i praštanje svoje,

vidjet ćeš mora i stijeg pradavni,

prelamanje svjetla ljubavi sjajne

i bregove koji vječno postoje,

predivnu zemlju koja očekuje smak.

Odavde se spuštaju ljepote svijeta,

obala, sprud, dijete, siromah;

Emanuel, Janje kojega poznaje svak.

Svima je Duha poslao Sveta,

i pepeo mračan, zemaljski prah

Žrtve svoje što porađa sve.

Tko ne zna za progone, bolesti, glad,

taj ne vidi značaj života u grijehu

i ne vidi spasenje zemlje te,

i ne vidi blistavi Sveti Grad,

ne zna za istinsku rajsku lijehu.

Dođi i gledaj s ovih visina,

dobit ćeš najslađi križ u životu,

imat ćeš dare i najfiniji Kruh;

saznat će srce ti sjaj dubina,

vidjet će duša ti svoju divotu,

bit će ti zauvijek vedar duh.

24.02.2020. 06:09