Gospodin je puno bliže nego što mislimo.
Bliži je našim srcima nego mi sami. A mi sami sebe često zavaravamo.
Gospodin nam daje vjeru. S velikom ljubavlju i povjerenjem nam pristupa, ali nismo svi sposobni slušati glas vjere i povjerenja, glas ljubavi u našim srcima.
Umjesto da orno poslušamo ono što u srcu spoznamo, mi često sjedimo kao ljenjivci u hladovini, sjedimo u sjeni smrtnoj. Jer ta naša lijenost je smrtni grijeh i nema opravdanja. Nije dovoljno reći da nas nisu naučili marljivosti. Nije dovoljno opustiti se, strahovati od smrti i odbijati uzaludno taj strah iz svoga života. Strah od smrti nas upućuje na oprez, iz dana u dan, iz sata u sat.
Kad ljudi umiru, zovu svećenika, traže pomoć, oproštenje, žale za propuštenim. Ali ako misle da ne umiru još, govore kako će sutra misliti o smrti kad ona naiđe. Vrlo smo hrabri u životu i blagostanju, jer život je blagostanje, ali u tome kukavički odbijamo slušati svoju savjest i zataškavamo jasnoću kojom nam srce poručuje da smo smrtnici. Pravimo se pametni pred svojim naintimnijim mislima i bojaznima i sami sebi tumačimo da nećemo zaista umrijeti, i to na razne načine opisujemo kao besmrtnost, seljenje duša i slično.
Činjenica je da nas Bog ljubi i ima povjerenja u svakoga čovjeka te očekuje da i mi budemo takvi jer nas je stvorio na sliku svoju. Po uzoru na sebe i svoju ljubav i čežnju za čovjekom, Gospodin strpljivo čeka odgovor na ljubav i povjerenje. Očekuje da čovjek, svaki čovjek ljubi tako svoju braću ljude, strpljivo i s očekivanjem odgovora od ljudi, da pomogne potrebitom u hrani, odjeći, krovu nad glavom, da mu preda sve što ima, da mu preda sebe, da ga prosvijetli i pouči, da preda čak i život za prijatelja i brata.
Jer Gospodin Bog je svjetiljka naša i naše prosvjetljenje kada tako činimo.
Bog nam je pokazao kako se ljubav može razvijati, i to stoga da bismo izbjegli nesreću nepovjerenja i lijenosti u srcu. Pokazao nam je zapovijedima i prispodobama, liječenjem i čudima različite staze na kojima se čovjek, koji je marljiv i nije ljenjivac, uči ljubiti kao što ljubi Bog. Gospodinu je više stalo da mi ljubimo jedni druge kao što i On nas ljubi nego da se trudimo u životu oko pogrešnih stvari.
Lakše nam je oglušiti se na Boga u našem srcu nego se potruditi oko najvažnijeg pitanja, same smrti. Još od najmlađe dobi počinjemo strahovati od smrti, a kada smrt nailazi, tek tada odgovaramo svojim srcima. To je dokaz da nam je jako važno slušati srce, tražiti istinu i odgovor koji će nas zadovoljiti, umiriti i utješiti, ali će nam i drastično promijeniti život.
Boga ne može niti jedan čovjek zavarati, prevariti i uvjeravati u laži.
Morali bismo što prije prestati lagati samima sebi jer varamo Boga na taj način i, kao što kaže evanđelist Ivan, činimo od našega Stvoritelja lašca.
Također na taj način uništavamo svoje nade, svoj život i sami sebe osuđujemo. A više volimo ići za ljudima koji obećavaju sve, a ne daju nikad ništa. I, koliko god puta se razočaramo, od silne lijenosti nismo sposobni suočiti se sa samima sobom, s našim srcem i sa svojom savješću živimo u neprijateljstvu.
Naša vjera koju nam daje Bog okrenula bi se brzo u našu korist kad bismo bili manje lijeni i uspavani, a malo više hrabri.
Vjera daje zdrav razum koji nas vodi po svijetlim stazama na kojima razborito djelujemo. Vjera nas uči kako nam je privržen Bog Stvoritelj i kako Ga nikad ne možemo dovoljno nahvaliti i prestati Ga slaviti. Svaki put kad slavimo i molimo Boga, Gospodin uzvraća u izobilju pohvale kakve ne možemo niti zamisliti; otkriva nam tajne života, nježnost ljubavi prema drugima i prema sebi, uči nas razlikovati istinu od laži, daje nam osjetila za prepoznavanje ljudi i njihovih problema, spašava nas od onih koji nas kao opsjednuti zlodusima nastoje uništiti, koji nas proganjaju i žele samo uništavati.
Jer postoje ogrezli u grijesima koji su neplodni ljubavlju, vjerom, spoznajom, optimizmom, razboritošću i mudrošću kakvu samo Bog može dati onima koji Ga slijede u zapovijedima i u slobodi duha što je zadobivamo u našem molitvenom odnosu s našim Stvoriteljem.
A sve to samo zato jer se boje smrtnog časa.
Čitav život provode u zataškavanju činjenice koja visi nad svakom glavom: smrtnici smo i to nam nije milo, ni drago. Postajemo okorjeli i zatvaramo srce, gubimo sposobnost empatije koja spriječava retardiranost.
Svi ćemo stići na taj smrtni čas. Odreći se laži i zavaravanja, lijenosti i kukavičluka znači dobiti vječni život po Kristu Gospodinu.
Odbiti tu ponudu ljubavi samoga i jedinoga Oca našega na nebesima ravno je samoubojstvu i bezumlju. Ali niti ta sloboda izbora nije izgovor za zavaravanje jer pokraj vječnoga života, kada će svoje vjernike Bog uskrisiti kao što je i On sam uskrsnuo, postoji i ozbiljna opasnost za nevjernike jer se Sin Božji, Isus, neće moći prisjetiti da ih je ikada upoznao, zatvorit će takvima svoje milosrdno srce te će mnogi završiti tamo gdje su muke paklene, gdje je plač i škrgut zubi. 04.12.2022. 06:58
„Vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. Noć poodmače, dan se približi! Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti.” Rim 13,11-12