Duša i Smisao

 

Duša ova, život moj

nosi križeve i boli,

raduje se ili smeta

kao duše svaki drugi soj.

Kada se u Bogu proli,

postaje mi dobra, sveta.

Nije puno svjesna, gubi uspomene

što su pratile je puno vrijeme

od kada je krenula na put.

Izbavio Bog joj misli oklopljene,

posijao po njoj svoje sjeme,

tu nebesku snagu i zemaljsku ćut.

Dugo nije ništa govorila.

Vodili je poput psa na lancu,

nevidljivom kao što je misao.

Prepreke je lako oborila,

kretala se Bogu kao strancu,

al' u srcu uvijek znala je za smisao,

ne onako kako svijet poželi

već u božanskome vrtu sreće

jer svak sanja ono čega nema.

Njezin govor odjednom je bio cijeli,

ali svijet je mrzio to što ga neće

nego čeka drugo i za to se sprema.

Nije bila svjesna, nije.

Ništa u tom smislu nije bilo ime,

a svatko je htio njene tajne.

Znala je da srce svakoj duši bije,

al' se nije snašla s time

pa su njene oči uvijek bile sjajne.

Kad je prelila se čaša,

pronašla je samo jednu, ključnu riječ.

Shvatili su, pomogli da zaboravi.

Život više nije bio kao gorka kaša

i tad odlučno je okušala mliječ

koja spasa daje, novi život, pravi.

Duboko u sebi još je kao pseto malo,

pameti ne posjeduje, al' je vjerna.

Zato samo Bog joj može reći

ono sve do čega je njoj stalo;

samo Bog je riječ joj neizmjerna,

a sve drugo nikad smisao joj neće steći.

17.06.2021. 15:12

Probudit ću zoru jutarnju

 

Podijelit ćeš sa mnom jednoga dana

sve ove tajne i događaje,

veliku svečanost našeg rođenja.

Ta, ti si i sada mi zora rana,

ponoćna molitva koja traje

sve dok još ima ta pohođenja.

Zato me učiš, zato me slijediš,

govoriš nekako srcu mome

što slaviti hoće kroz više noći,

a ne zna da puno manje vrijedim

jer djela su skromna, misli trome.

Dao mi Bog da možeš pomoći.

U tebi se rađa moje djetinjstvo

što mi ga šalje po tebi Krist

i bez tebe ništa bih bila,

a događa mi se sestrinstvo,

majčinstvo i zavjet čist,

haljina meka kao svila.

Zato i ja ću slaviti uvijek

kao što priliči svakome sinu,

svetome djetetu našega Boga.

Duh mi je došao kao lijek;

rođena iznova, u Kruhu i Vinu,

svake se večeri sjetim toga,

svakoga dana što ga ispovijedam,

svake noći i svakoga jutra.

Kriste moj, Kriste, Bože moj,

budi mi Tata da Ti pripovijedam

svaku sitnicu sve do sutra;

bit ću izabrani puk ja Tvoj!

22.05.2021. 23:33

Ruka što mi dušu štiti

 

Proći će mi mnogi sati

nespokojstva velikoga.

I ovaj dan i noć bih dati

da ne sanjam bilo koga.

Sanjati bih nešto novo,

nešto drugo, a ne noćnu moru.

Sanjati bih baš proljeće ovo,

drvo koje obnavlja si koru,

sretnu ružu i najljepši cvijet

što ga daruje mi ljubav moja.

Pa da sanjam čitav svijet,

nikada ga ne bi bilo u toliko boja.

Sanjati bih one grube ruke

koje znaju nježnosti nebeske;

bezbrojnih buketa tanke struke,

pjesmu koja ima riječi reske.

Sanjati bih olujne te livade

i vrhunce krovova pod snijegom;

pticu veliku, grabežljivu, a punu nade

kako žuri, a za njome lije grom.

Sanjati bih prozore od kiše,

čvrste, otporne i sigurne od zla,

i rolete koje vjetar njiše;

ogromnu oluju svih zemaljskih vjetrova.

Sanjati bih da mi ona ruka dušu štiti,

da mi one riječi mijenjaju živote

koje pokušavala sam sebi skriti.

Sanjati bih život svoj jedinstvene ljepote.

Večer opet mračna, noć mi neće biti tiha

ako ne odsanjam ono što mi Duh naredi

jer On neće dati udio mi stiha,

niti da se srce moje noćas čitavo zaledi

nego Duh će meni reći Sveti

koju poruku ja moram znati

kad se jutrom prenem iz te spleti

svih oluja i te Ljubavi mi što me prati.

18.05.2021. 19:10

Nebo za dušu

 

Probrani oblaci,

izabrani povjetarci

i vjetar koji te baci;

utihnuli žmarci,

aleja životnih uzdaha,

to nebo je što kruži,

spašava od straha

i utjehu pruži.

Šumovi od kišnih kapi

i sasvim kratka smjena;

i sa crjepova hlapi

sparina odnesena.

Kad bi bilo takva mira

za susrete s čudima,

ne bi nikad anđeo što svira

prozvao nas ljudima.

Bili bismo druga bića

koja žive od nebeske pjene,

vedri od otkrića

i bez tamne sjene.

Ipak, bolje je čovjekom biti,

imati dušu, imati želje;

makar od neba se kriti

jer sloboda te melje.

A nebo je veliki dar,

poklon bez duga,

diskretna čar

zemaljskoga luga.

Što bi, dušo, bez oblaka,

bez plavetna sjaja?

Bez neba zemlja je raka,

grob koji ne zna do raja.

31.05.2021. 16:39 

Luciano Pavarotti - Ave Maria (Schubert)

The Three Tenors in Concert 1994: Brindisi ("Libiamo ne' lieti calici") ...

Ljudsko zrno

 

Želim reći tako malo,

a u moje govore

mnogo bi stalo.

Ne trebam lovore,

niti uvjeravanja

i dokazivanje.

Umjetnost davanja

je dozivanje

mnogih anđela

izvan svijeta,

a prate ga djela,

mala, sveta.

Besplatno dati,

unijeti žar

i primiti znati

od Boga dar,

umješnost najbolja,

jedino to

ljudska je volja,

ali ne zlo.

Podložiti htijenja

u Božje ruke,

zrno povjerenja

bez imalo muke,

dobiti sve

i to prepoznati

bez volje zle

koja se vrati;

izlaz iz kruga

brzom spretnošću,

izravna pruga

za susret s vječnošću.

utorak, 24. travnja 2018.

16:02:30