Thursday, June 17, 2021
Daleko od sutra
Uzburkano
more
stišava
se tu, unutra,
a
daleko do zore.
Daleko
od sutra
skupljaju
se jata lastavičja
kao
da će zima kasno.
Sutra
nema lica, ni naličja
kao
svitanje strasno,
nikada
se ne zna.
Zato
odmah reci,
sutra
je bez sna,
taj
trenutak sad si steci.
Dan
je pun trenutaka,
tako
uhvati se od života
nit
i smisao, i bura svaka.
Svijet
je pun divota
kao
ove lastavice kasne,
one
uvijek lete isto
i
uvijek su krasne
kao
svitanje čisto.
Lastavičja
posla,
čemu
briga oko toga
koja
ode, a koja je pošla?
Svaka
ima dio jata svoga,
sve
se one gore nađu
jedinstvenom
letu
i
u novo ljeto zađu
promjenjivom
svijetu.
Već
je sutra doba zime,
ali
lastavice znaju
i
za svaku lastu isto ime.
Kao
vječnost traju.
Što
god bilo, evo gnijezda,
još
je daleko do jutra.
Jedna
lasta, jedno jato ispod zvijezda,
daleko
od sutra.
11.
listopada 2018. 23:46:50
Kraljević i rajska dunja
Sivilo nebesko, podloga mu modra,
bljeskavi sjaj munje sa svih strana;
u sigurnosti zidina stoji djeva bodra;
gledajuć na okno, traži zaostatke dana.
Pogled joj sve tužniji prelijeće krajobrazom,
ona sve je već priredila, ona nekog čeka
u najljepšim opravama, naštipanim obrazom,
ljepša nego ikad za svog kratka vijeka.
Ne može vjerovati u stvarnost svog rezona,
takvim se vremenima ne putuje do drage
makar bila i neka princeza, a to je možda ona
ukoliko kraljević joj stigne na svečane prage.
Tko zna kakve sve je zmajeve morao pobijediti
da donese djevi od izvora vode, od sokola pera
i da postane joj dostojan udvarače joj prorijediti,
da postane zreo kralj koji nade njima sve rastjera.
Što sve jače bijesni ta oluja, bliži su svi suparnici,
bogati i slavni; naočiti, mladi; lovci svi na miraz,
na ljepotu djevu koja već je sva u blagoj panici:
svečanost je ova važna, krajnji rok za veliki sraz
i za oproštaj od hladnih zida koji zaštita su bili,
a sada ih doživljava kao zatvor ili neku zamku.
Zbogom lijepu ruhu, zbogom lanu, kadifi i svili,
djeva sva u suzama nosi blago u naramku.
Spušta se po zidinama dok je osvijetljava munja,
dolje kraljević je spazi koji bio je izgubio vid.
Pada mu u naručje, uzima mu ruku s koje pada dunja,
dokaz da je bio hrabar, te se uspeše na zid
da bi se priredilo sve potrebno za sveč.
Tada uđoše na velika vrata, sve po protokolu,
k'o da ništa nije bilo; djeva dade kraljeviću riječ,
on zadobi njenu ruku i uputiše se glavnom stolu.
Tamo udvarači svi bijaše 'slatki', željni svježa voća;
da bi kušali princezu zatražiše marmelade.
Dok su munje bljeskale i pucali gromi, ona dade toća
od te iste dunje od koje se sve ljubavi slade.
Popadaše bivši udvarači kao jedan, jedan kao svi
jer je gorko bilo kraljeviću putešestvije do svoje djeve.
Vida nisu izgubili već su gledali pricezu kao vukovi
te se otkrila sva istina: kraljević je jedan, a mnogi kao pljeve.
srijeda, 2. svibnja 2018. 21:20:34
Plodovi rose
Na kraju dana svjetlosti se gase,
svjetlosti se stišaju, uminu
i sve što je bilo romantikom ukrase,
odraze se na sjećanje, na tminu.
Pri kraju života drugačije se gleda
na sve što je svijetlilo u tami;
i svjetlo ostaje dok tama je blijeda,
ona služi samo da svjetlost urami.
Na kraju poznanstva ostaje toplina,
mada je često gorko se rastati,
ali čemu služi ta kratka gorčina
kad sjećanja draga od nje će nastati.
Na kraju svijeta plodovi su vječni,
oni uvijek svijetle i toplinu nose.
Kraj je uvijek kao završetak riječni,
u nedogled ide što je nastalo od rose.
Uskrs, nedjelja, 1. travnja 2018. 23:08:25
Zalog
Pjevajući putujem u sutra
dok me sva ljepota tuge rasplamsava
poput mrve zaostalog žara u pepelu
jer se tuga začinje duboko unutra
pa tek tada snažno se razlistava
kako bi zauzela za sebe dušu cijelu.
Tuga nije kao radost, malo plića,
tugi potrebno je dati velike strasti,
čak u miru istinite sreće ona živi,
u njedrima nekim poput pokisloga ptića
kojega se čuva jer bi rado iz njedara pasti;
tuga brani svoje razloge na toj plodnoj njivi.
A za radost ne treba mi snaga
kao što za tužnih noći znam za sretan kraj;
radost nikada ne može dulje potrajati,
nije stalna, nije srcu prirasla i draga
i ne vodi dušu tako izvjesno u raj.
Radosti se čovjek uvijek želi pokajati
jer u duši možda nesvjesno se nada iskupljenju.
I da nije tako duboka i bolna,
tuga ne bi bila važna kao zalog i zasluga sreće,
ne bi pružala sigurnost u trpljenju.
Zato tuga mi je lijepa, tako jasna, zorna,
ona nikada me prevariti neće.
utorak, 7. studenog 2017. 19:54:12
Šator od pjene
Žal, taj tužni žal
i ta lađa koja pluta,
koju nosi maestral,
i ta duša koja luta,
sve to boli kao slutnja
neke nove tragedije,
a prati je šutnja
i nesnosne legije.
Puk, taj dragi puk
što ga hvata nevrijeme
i anđela zlatni luk
kao teško breme,
sve to gori od ljepote,
do dubina plače,
teške li grehote,
a prilike samo tlače.
Vino, slatko-gorko vino
od života i od voća,
i mučanje grubo i fino
što se u tišini toća,
sve se vrti od mučnine,
svijet će naopačke,
i padaju do dubine
zjene mokre i nejačke.
I lovi se duhana,
poezija se piše
kao pjena nesputana
koja se na valu njiše.
srijeda, 13. rujna 2017.
23:11:09
Pročitajte moju pjesmu
Pročitajte moju pjesmu iznad mramora,
iznad groba i kamena crna,
sred tišine zlatne bez žamora,
na toj zemlji bez i jednog trna.
Ne puštajte nikakve golubice mira
jer ja krećem u velike bitke,
ja sad idem gdje ni anđeo ne svira,
gdje se ne pjevaju pjesme pitke.
Ne dirajte moje vrapce i lastavice,
s njima ja sad sklapam savez
da mi cvrkuću i kliču kao vjesnice,
da im ja raskinem taj nebeski kavez.
Plačite malo i ne žurite za mnom
jer se meni ne ide na obale meke,
jer ja neću čekat' u prostoru tamnom
da me netko zove prijeći preko rijeke
jer kakve koristi čak i da se vratim
i kakva li razloga da nekamo odem
kad je dobro ovdje gdje nikad ne patim,
gdje me nitko nije želio, ni pozvao da dođem?
Ne zamarajte se formalnostima,
pjesničke su duše uvijek doma,
ma gdje da su sastale se s kostima,
rođene odavno kao trag od svjetlosnoga loma.
Pročitajte moju pjesmu da vas čuje Bog,
da svi saznaju za moju ljubav i za mene,
da svi vide tragove života mog
što se krije iza kaosa i rajske sjene.
petak, 6. listopada 2017. 11:00:20
Popular posts
-
Prva poslanica Apostola Pavla Korinćanima, glava 13 1 Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio ...
-
Veliča * duša moja Gospodina i klikće duh moj * u Bogu mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: * odsad ć...
-
Nek usklikne sad nebesko mnoštvo anđela, nek uskliknu službenici Božji, i s pobjede tolikog Kralja, neka jekne trublja spasenja. Nek ...
-
Kliči Gospodinu, sva zemljo! * Služite Gospodinu u veselju! Pred lice mu dođite * s radosnim klicanjem! Znajte da je Gospodin...
-
Psalam 95 Poziv na Božju hvalu Dođite, kličimo Gospodinu, uzvikujmo Hridi, spasitelju svome! 2 Pred lice mu stupimo s hvalama,...
-
Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, * što pohodi i otkupi narod svoj; podiže nam snagu spasenja * u domu Davida, sluge svoje...
-
Blagoslovljen budi, Gospodine, Bože otaca naših, * hvaljen i uzvisivan dovijeka! Blagoslovljeno, slavno i sveto Ime tvoje, * ...
-
"Molitva za mudrost Bože otaca naših i Gospode milosrđa, ti koji si riječju svojom stvorio svemir i koji si sazdao čovjeka mudrošć...