Wednesday, June 16, 2021

Vjerski naputak

 


Tri su etape u životu čovjeka koji se oduševi za Isusa Krista.

Kao prvo, takav vjernik nastoji biti učenik koji je što sličniji svetima i samome Bogu na čiju sliku je stvoren. Dakle, vjernik mora raditi u negativnom smislu: mora se rješavati svojih grijeha, mora se neprekidno duhovno čistiti od nakupina praha i pepela, mora svoje srce vježbati u čistoći poput predanoga ratnika koji se uvježbava za opasan i težak boj.

To sve ne bi vjerniku pošlo za rukom kad ne bi neprekidno molio Boga. Moliti se može na najrazličitije načine, moliti je potrebno po ustaljenim i provjerenim obrascima Katoličke Crkve, moliti se mora u bilo koje vrijeme i pri bilo kojoj prilici; netko mudar je rekao: „Molite na pola, molite više puta, molite kako god znate, samo uvijek, često i bez prestanka molite.”

Vjernik trenira svoje srce postovima, odricanjem od svega što mu je previše milo, a nije po zapovijedi Boga i nije dobro za vjerski život. Također mora što češće zamoliti Gospodina da mu stvori čisto srce.

Kao drugo, kada se vjernik navikne moliti, Bog mu daje u izobilju duhovnoga poticaja koji proizlazi iz milosti Boga i iz Božjega izobilja. Tako vjernik postaje Božji, a Bog postaje vjernikov. Najučinkovitija je molitva blagovanje Tijela i Krvi Kristove, zahvaljivanje Bogu i promatranje Svetoga pisma.

I treće, vjerniku preostaje još treća etapa koja je izuzetno pozitivna, a to je svjedočenje za Gospodina Isusa Krista u čitavom svijetu. Svjedočiti se može naviještanjem Radosne vijesti, zajedničkom obiteljskom molitvom, ali i šutnjom u dobrim djelima; svjedočiti se može skromnošću i poslušnošću za Božju riječ i zapovijedi; svjedočiti se može božanskim izobiljem i milošću, to jest milostinjom gdje vjernik ne pazi kome daje milostinju i koliko će odvojiti za neko milosrđe. Velika je milost kada vjernik promatra Boga zajedno s onima koji su u nevoljama i bolestima, koji su zarobljeni grijesima – to je milost raskidanja okova, a također i milosrđe u velikoj pravednosti u vjerskom životu.

Post, molitva i milostinja uvijek idu zajedno, istovremeno i neodvojivi su. Čak i najveći svetci to su znali, a za početnike u vjeri su obavezni preduvjet da se netko može nazvati kršćaninom i čovjekom dobre volje.

16.06.2021. 12:30


Ta eno: tko sije oskudno, oskudno će i žeti; a tko sije obilato, obilato će i žeti.” 2 Kor 9,6

Tuesday, June 15, 2021

Isusov zakon slobode

 


Inteligencijom se nekada, ne tako davno, nazivala skupina mudrih glava u nekome manje obrazovanom okruženju, primjerice izraz „gradska inteligencija” bi označavao mudre i rukovodeće ljude nekoga grada.

Danas inteligencija nema nekog velikoga udjela u upravljanju. Štoviše, inteligencija se stavlja u službu rukovodećih i upravitelja. Inteligencija više nisu mudre glave već ljudi koji imaju određene darove i kojima se mjeri koliko su ti darovi inteligencije vrijedni, odnosno korisni za rukovodeće ljude i one koji nisu obrazovani.

Istinsko obrazovanje teže je steći danas nego u stara vremena kad je neka mudra glava u svome obrazovanju učila o svemu što je bilo poznato ljudima. Danas je to nemoguće, ljudi se rano opredijele učiti i raditi samo jedan uži segment sveopćega znanja. Takvih segmenata ima sve više i više i stoga su potrebni upravitelji koji okupljaju ekipe obrazovanih ljudi oko nekog posla ili zaduženja.

Inteligencijsko ropstvo izgleda puno gore od dužničkog ropstva koje je zahvatilo sve slojeve i zahvaća sve više ljudi.

Vrlo je neobično inteligentnog čovjeka vidjeti u ropskom položaju. Ne možete ga upitati ništa jer se njegovo znanje i umijeće plaća, nije besplatno za širi puk, ali i zato što inteligentan čovjek u nekoj službi ne smije „odavati poslovne tajne”.


Samo naviještanje Radosne vijesti Isusa Krista jest besplatno i nema poslovnih tajni iako je Gospodin Bog za mnoge veliko otajstvo i Tajna koja se otkriva ljudima u njihovoj vjeri u Boga.

U svijetu je sve rjeđe potrebna vjera, inteligencija ne mora imati povjerenja u poslodavca ili visoke moralne stavove kao u kršćanskom vjerskom životu.



U svjetlu vjere pravednost je jako važna, ali pravosuđe nema tako veliki autoritet kao visoki moralni standardi. Moral je za vjernike važniji od pravosuđa iako preporučuje poštivanje zakona.

Na sudu pravde vjernik ne mora podložiti svoje moralne odluke odlukama zakona. Na primjer, vjernik može oprostiti zločincu koji mu je ukrao imovinu iako bi po zakonu pravosuđa bilo potrebno pristupiti tužbi i progonu kradljivca koji se mora iskupiti zakonodavcu zbog krađe, odnosno vratiti ili platiti kaznom svoj zločin.


Opraštanje potpada pod veoma visoke standarde vjernika te se on ne može nazivati Isusovim učenikom ako takve standarde slabo ili nikako ne zadovoljava, ako traži zakonskim putem da kradljivac ispašta za zločin.


Vjernik Kristov u svijetu ima i osjeća dužnost i pravo opraštati zločincima. Također se ima pravo osigurati i braniti protiv zločina.



Moral je daleko iznad zakona. U vijek je tako bilo i zauvijek će tako biti.

Za vjernika s visokim moralnim standardima inteligencija je manje važna, iako je dobrodošla, nego važnija je vjera u Boga.


Gospodin Bog je taj koji daje mudrost i duhovne darove vjerniku te vjernik može imati i blokade ili poremećaje u zaključivanju u medicinskom smislu, a da mu Bog ipak podari mudrost života koja se sastoji u poniznosti, skromnosti i poslušnosti zapovijedima Božjim. 15.06.2021. 21:25


Govorite i činite kao oni koji imaju biti suđeni po zakonu slobode. Jer nemilosrdan je sud onomu tko ne čini milosrđa; a milosrđe likuje nad sudom.” Jak 2,12-13


 

Romansa

 


Svaka duša često stoji sama,

ostaje samoći gledati u lice.

To je olakšanje, može ugledati Boga.

Ovom svijetu ostala je sveta samo tama,

ova zemlja prepuna je prazne priče,

a duše su mnoge ranjene zbog toga.


Duši potreban je bar ponekad takav raj

što ga može sama sebi stvoriti

svojim djelima i mirovanjem.

Može lako pobjeći u neki zavičaj

gdje je lakše Bogu se otvoriti

i gdje prestaje sa svojim silovanjem.


Od rođenja navikli su ljudi biti grešni,

od malena gađa u njih tama svijeta,

a od nasljeđa poprimaju i mračne gene.

Ne vide zbog toga koliko su neuspješni,

mjerila im poput izgaženog cvijeta

koja dušama na srce postavljaju mrene.


Kada Bog se smiluje i dušu probudi,

ona nikada se ne vraća u tamu

jer to buđenje su sama nebeska otkrića.

Nije dovoljno da jednom ustreptaju grudi,

dovoljno bi bilo ostaviti dušu samu

jer tada u Bogu vidi smisao svog žića.


Gospodin je uvijek tu, kraj tvojih vrata;

čeka, zna da naići ćeš prije ili kasnije

u svoju samoću, da provjetriš moždane.

Pobjeći ćeš i od ljudi, i od sebe, i od rata

da bi duša ustrajala na životu malo strasnije,

posebno u vrijeme kad si brojiš ostarjele dane.

15.06.2021. 16:59


Tvoje pjesme

 


Tvoja pjesma moju dušu liječi;

naši psalmi jesu život moj.

Moje misli, tvoje riječi,

tvoje riječi, poziv moj.


U tvojim pjesmama

duša moja miruje i spava,

a Bog naš je s nama

u vedrini svoda plava.


Njegova nas vatra vuče,

od Njega se prosipaju rime,

nagurane da se k nama skuče

kao kaplje mora usred plime.


Tvoje pjesme. One sve su tu

gdje i srce moje tuče, bije;

ono čuje božansku melodiju,

ono samo u noćima bdije


kao mladi vrabac koji prhti

dok mi duša mirno čeka,

poput golubice koja drhti

dok me nosi mjesečeva rijeka.


Tvoje pjesme silaze mi s Neba,

vraćaju se kroz me kao kružni tok,

a srce ih ovo neprekidno vreba

kao vodu što je daje sveti Bok.


Tvoja pjesma moju dušu liječi;

naši psalmi jesu život moj.

Tvoje misli, moje riječi,

moje riječi, poziv tvoj.

01.03.2020. 07:11

Prinos tišine

 


Stojim Ti za Žrtvenikom, Kriste,

što Ti ga izgradila je vjera čila;

u mom srcu Tvoj je puk

što Ti prinosim ga zazivima molbe iste,

što Ti ga okupljam podno Tvoga krila;

u tišini pratim svoga srca zvuk.


Što je stado bez pastira,

što je pastir koji nema stada svog?

Kriste, došao je i taj čas.

Ujedini duše oko svoga mira

jer Ti naš si Pastir, Kralj i Bog

koji nosi svima spas.


Mnoga duša otići će od Tvog stola

bez to malo čežnje ili Duha,

neće čuti srca moga zov.

A ja zato živim, to je moja štola,

da udijelim svakom Tebe, Kruha,

da dovedem sve pod sveti krov.


Ali zato molitva se moja vine

daleko do svakog puka,

sjedinjenje u Tebi nam prosim.

Ako treba, jedini Ti, Božji Sine,

neka plane moje srce, moja ruka

da zauvijek za njih sebe Ti prinosim.

29.11.2020. 22:00








Kristalni Eden





Duša u duši, jedna Gradnja,

svetac do svetice, zidine čvrste

i temelji strašni, neoborivi.

U ognju Duha duboka sadnja

svih onih koji se njime krste,

tisuće tisuća nerazorivih


jer svak je u svakome plod

i svijetli odraz Mladoga Sunca

što iz nutrina svoju ljubav širi

za sve svoje, sav ljudski rod,

čak i za onoga koji bunca.

Proljetni povjetarac lagano piri.


I kamenje će radije viknuti,

i kamen bi postao sami med,

i zdenac duboki, bez kraja;

a čovjek za grijeh će kobno kriknuti

ako ne vidi ljubav, mir i red,

volju Boga što teče iz raja.


Pronađi me, dušo, naklonost moju

i ruku priznaj na ramenu svome,

mada će biti možda i gruba

jer silno želim te kao mač u boju,

kao šapat zlatni u Gradu tome,

dijamant od sunca što drži se ruba.


Spoznaj mi tugu, i očaj, i pad

koje mi dadoše jednom, odoru ranu;

spoznaj mi čežnju iz nutrine

da svilom obavijem duhovni Grad

u kojega svi osim mene stanu.

Ti poznaješ već mi vis i dubine.


Sjeti se ljubavi, pjesama, svega,

i obećanja koja u Bogu se tope;

ne gledaj nevjeru i ne ispaštaj

već sjeti se barem bilo čega

kada se sveti svi svetinjom škrope;

sjeti se maslina, palmi, i praštaj.


Janje moje, Janje pomirbeno,

vječni sjaju sveg života moga,

samo dio ove sreće da Ti kušam!

Da Ti svoju suzu predam, Stijeno

što je priznajem za svoga Boga,

samo slavit će Te moja duša


koja svetima se obraća u slavi

što je dosegnula čak do nje

kao nečujno koračanje u sjeni.

Svaki puta kad se neki svetac javi,

ona klecne i zadrhti, vidi sve;

velike si dare poklonio meni.


U tom društvu spoznah ja u času

što je ljubav, što je mir i pravednost,

što je poniznosti strašan bedem.

Ti mene zaljubi, u me Duha nasu

da Ti gledam nevinost i čednost,

da zavirim u Tvoj prekristalni Eden.

17:03.2020. 07:01



 

Raspelo

 


Duševna snaga,

noćna energija

hladovine i mira.

Suncu ni traga,

propala elegija.

Samo me dira


energija tmine,

molitvene kiše

sa izvora živa,

božanske oborine.

Slaboću prebriše,

blještavilo skriva




Križ na zidu

u sjeni noći

i čitav se dan

odmara u vidu

prekrasne moći,

ne da u san.


Umor odnese

dnevne rutine,

opojne kao droga,

žegu podnese

sunčeve topline

Križ moga Boga,


vruće Raspelo

gorljive budnosti

kojom leluja

najsvetije tijelo

u svojoj oskudnosti.

Kao nevidljiva struja


gori u tami

svoje osobnosti,

obasjava svijest;

i nismo sami.

Budi sposobnosti,

Radosna vijest.


Hladi moždane,

srce raspiruje

i dušu blaži.

Ruke odane

raskriljuje:

mene traži.

19.02.2020. 20:33




Popular posts