Kad sam ti stihove skladala

 

Kad sam ti stihove skladala,

nebo je sjajilo u tvome oku,

zvijezda za zvijezdom je padala,

pčele se kupale mednome soku;

svaki je dan proljeće bilo,

svaki je bio Božićno slavlje,

a ptičje je nebesko gnijezdo svilo

tik do grmlja i duplje lavlje.

Kad si me učio životnom toku,

zemlja se potresom otvarala;

znala sam sve u najkraćem roku,

prošlost se moja sva otparala.

Bilo je nas u vijeke vjekova

i ništa mi rastanak sad ne vrijedi.

Godine idu, puno je tijekova,

ali i dalje skladam do posljednje sijedi.

‎srijeda, ‎28. ‎veljače ‎2018. 16:42:01

Životna staza

Dok se golubovi obrušavaju

niz okno pa sve do trave,

pogled moj prati životnu stazu.

Na njoj se mladi ptići okušavaju

kako bi postigli visine prave;

ledi se vjetar na mome obrazu.

Iz jedne tišine u tišinu drugu

odlaze pozdravi duše prema svodu,

a čestica vraća se k meni;

vrane grakčući presijecaju prugu

koja me vodi daleko k rodu;

krošnja se trešnje već zeleni.

Uskoro cvjetovi bit će bijeli,

čitavu zemlju prekrit će lati

i zvijezde će sjajne rasvijetliti put;

u daljinama netko se možda veseli,

u daljinama netko možda pati,

a tu, pokraj mene, samuje ćut.

‎nedjelja, ‎18. ‎ožujka ‎2018. 11:55:34 

Zračna luka

Mole se putnici da ne gledaju

i ne prodaju zjake na putu svom

već neka prtljagu predaju

i mirno odšeću u novi dom.

Sirotinja leži, sirotinja spava;

prazni šeširi, obrnute kape

očekuju novčić iz neba plava

i poput ustiju gladnih zjape.

Nikada neće prosjaci krenuti

tamo gdje plove nebeski strojevi,

plavetnilom će se odjenuti

dok prolaze kraj njih samo brojevi.

Odlazim tiho dok jutro se budi;

narode, pa ja niti imena nemam.

Po meni gaze zvijezde i ljudi,

u slabosti svojoj na pola drijemam.

Nekome za konjak, nekom za kruh

kovanica pade, na rosi se sjaji.

Prinosim darove za svoj duh,

a nebo me diže, nebo me taji.

‎utorak, ‎20. ‎ožujka ‎2018. 08:14:48

 

Ne reci

 

Ne reci mi 'nikada', osim u bijegu,

u željama i prošnji, molitvama;

ne drži prokletstva na stijegu

već blagoslivljaj gdje je tama.

Ne reci mi 'uvijek' jer ne znaš ti to,

bića smo ovisnici kao loza na trsu;

mi imamo vijek i srce pokvarljivo

što sklono je piću, grijehu i mrsu.

Ne reci mi 'istina', ona je previše za te,

za tvoju meku kožu i slabu kost;

samo kad govoriš skromno svoj 'da' i 'ne',

od tebe nastat će umjetnost.

Ne reci mi 'ljubim' kad se ne klanjaš

Najvišem Biću, jednom i jedinom,

jer ti preda mnom samo o sebi sanjaš,

ja sam ti orah, praznina i slom.

Ljubav je za Boga, Njegova osveta

za sve što imaš i sve što jesi;

Njegovo je sunce i kiša sveta

za svakoga stvora, što god da ga resi.

‎nedjelja, ‎27. ‎kolovoza ‎2017. 12:13:54

Svijeća u tami

Dušom svojom tražim Te noćas

jer si mi rekao obećanja

od kojih mi srce treperi.

Pojurite, konji, u laki kas,

smiri se, dušo, u trenu čekanja

jer ono ljubav tako ne mjeri.

Ta, ljubav se mjeri silinom vjere

i povjerenja u svaku riječ

što ulijeva mir za godina sto.

Znam da ne kasni niti zere

Bog moj što čuje mi ječ,

znam da će uskoro ispuniti to.

Vrijeme je dugo života ova;

to je stoga da mognem vidjeti sve,

da mognem izrasti plodna i jaka.

Ne moram činiti čudesa nova,

ljubav se hrani s mrve nevidljive,

a plodna mi riječ ljubavi svaka.

Ljubavi snažna, života srži,

života istinska iskonski plame,

samo ću Tebi uvijek priznati sve,

sve što mi tijelo u srcu drži

kao što svijeća gori sred tame,

kao što i ja gorim poput nje.

nedjelja, 11.03.2018. 19:43

 

Ribarska ljubav

Rekla mi je da je Ljubav njeno ime
i da sretna živi širokome srcu pokraj rijeke,
ribaru od zaljeva kojemu su žarke bile zime,
ljeta hladovita, duša skromna, ruke meke.

Jedne noći otišla je snena u visine,
a njemu se nikad nije našlo traga.
Puteve te Ljubavi zaustavi Nebo, stazu joj prekine
da je šalje tamo gdje mu stanovala draga.

Još je rekla da je iscrpljena, tužna
što sad nije sa Nebesima se spojila,
da je staza postala joj grbava i ružna,
a još nije otkrila ni ono što je dvojila,

da ju draga duša neće lijepo ugostiti.
Ljubav nije znala da je vjesnica
i da mora pokraj mene puno postiti
kako postala bi tanka kao krijesnica,

ali ja sam znala kamo Bog je šalje;
ona u mom srcu buktila je poput tinja
što ga mora nositi još puno dalje,
tamo gdje se slavi život i gdje mi je svetinja.
‎19. ‎kolovoza ‎2018. 19:25:14

 

Tornjevi

 

Kakve veze ima ova realnost,

opipljiva do boli,

s tmastim oblačnim nebom

po kojemu se ocrtava rumeni svijetli rub?

Puno je veća onakva stvarnost

kad Boga se moli

pod tornjevima usamljenim

koji odzvanjaju kao ljubavnik neki grub

 

 

u jednoj običnoj pospanoj duši,

hrabroj do ponoći

koja uopće nikada ne dolazi

nego rasplamsava se kao implozija

tamo negdje, daleko u tmuši

iza koje nema noći

iako rumena crta s oblakom prolazi

kako bi označila da rajska eksplozija

 

gori i gori kao vječna baklja,

kao muklo nebesko prostranstvo,

čak i kada se tornjevi više ne naziru

i vjetrovi postaju nepodnošljivi.

To je samo spoj duhovna kraklja

jer vremena donose poznanstvo

i udaljenosti više ne nadiru

u raj duše, neopipljivi i nepokošljivi.

17.06.2014. 23:00