Rođenje
Isusa Krista dogodilo se na zemaljski način, kao prirodan čin, ali
također i još puno više kao nadnaravan: Bog postade Sin Čovječji,
Sin Božji postade Dijete prečiste Djevice Marije, zaručnice Duha
Svetog i žene pravednika Josipa iz loze kralja Davida, kao prorečeni
i vječni Kralj nad kraljevima.
To
se događa gotovo u tajnosti i u noćnoj tajanstvenosti, među
pastirima kojima Boga objavljuje anđeo s neba, uz obilje ljubavi i
svjetlosti koja se prelama sa svjetlom zvijezde repatice i prolijeva
na pastire te oni prisvjesno ulaze u tajanstvenu nebesnost, postajući
tako dionicima Svete obitelji koja se smjestila među njima.
Nitko
o toj tajni ne zna, ali svi ju srcem naslućuju.
Mudraci
s istoka dolaze do informacija zvijezdoznanstvenim putem, vlastitim
trudom, znanjem i zaslugama; tako prirodno, tako zemaljski, tako
ljudski. Putuju dugo, traže i prate znakove, nose sa sobom svoje
vrijednosti i blaga, možda da im se nađu pri ruci radi trampe, nose
vjerojatno svilene tkanine, mirodije, lijekove i ne malo zlata. Vodi
ih Božji poziv kojega su još manje svjesni nego blaženi pastiri;
vodi ih ljudska znatiželja i čežnja za boljim svijetom, za višim
spoznajama, za širim mogućnostima koje bi im bile put u svjetski
mir i blagostanje.
Oni
imaju sve što im je potrebno, ali ne misle na sebe nego brinu za
druge. Oni će biti navjestitelji mira do kojega se može teoretski
doći na zemaljski način, ali nemaju odgovore na pitanja o životu,
grijehu, smrti, spasu i smislu života.
Slijedit
će ih vrlo brzo svi narodi svijeta koje će Bog posvećivati kao što
je i njih na kraju njihova putovanja posvetilo Dijete u štalici.
I
kao što su pastiri darivali Božića, dali su Mu sve što su imali –
sebe, tako i mudraci daruju najvrijednije što imaju, a to je bilo
znanje zemaljsko, ljudska informacija.
Za
popudbinu Svetoj obitelji su darovali lako nosive, ali vrijedne i
značajne darove: zlata, smirnu i tamjan. I još su se,
obraćeni, vratili drugim putem kao što su se i pastiri radosno
vratili svome stadu.
03.01.2020.
08:14