Istina, Ljubav, Život

1. 
Ne mogu zamisliti različite životne prilike, ali ih proživljavam.
Ne mogu opisati vjerno gotovo ništa u životu. Posebno ne mogu zamisliti bilo koji nadolazeći životni trenutak ili ga predvidjeti, osim u pokušaju logičkog zaključivanja. A to je život, punina postojanja i prisutnosti. Upravo u logičnom načinu razmišljanja nalazi se moj spas, moja svijest o meni i svemu. I upravo Boga mojega, Početak i Svršetak svega, nazivaju veliki mislioci Logosom, kažu da je On - Riječ. A riječ je ta moja misao, tko zna je li logična? I riječ je moja sposobnost opisivanja i dočaravanja života. No, ona tako ne djeluje; moja riječ, moja misao služi mi dobro samo u molitvama, u suživotu s Bogom. Tada sam sigurna da se točno izražavam.
Evanđelje po Luki, glava 6, redak 45
"45»Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.«"
Iz moga srca, iz moje srži, iz moje biti izlaze misli i riječi moje. I nije važno kako se izražavam po ljudsku već je važno jesam li manje ili više dobra, a to bi bilo isto kao da sam više ili manje logičnoga razmišljanja, govora, ponašanja i djelovanja. A moja riječ i djelo su dobri kada su u Duhu Svetome i kada služe Bogu i ljudima, izgrađuju, potiču i tješe druge (Dufour, str. 1111).
Dakle, ne mogu biti logična i hladna, bez empatije; ne mogu biti logična i zalagati se za smrtnu kaznu; ne mogu biti logična i psovati; ne mogu si umišljati da sam logična ako činim drugima ono što ne želim da oni učine meni: ako kradem i pljačkam, psujem i vrijeđam, lažem i ubijam. Samo kada je moja riječ izraz riječi Božje, tada sam logična. I dobra. Jedini je problem što niti ja sama, niti netko drugi možemo izmjeriti koliko smo logični i dobri - to će izmjeriti samo Gospodin Isus, na kraju vremena.
Evanđelje po Mateju, glava 25, redak 40
" 40A kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’«"
Pravednost i poštenje srca je sklad s Bogom, Njegovom riječi, Objavom i Zakonom Njegovim, to je vjernost čovjeka njegovom Savezu s Bogom ( Dufour, str. 339/340), a to nije ništa drugo do li istina jer Gospodin se naš Istinom zove. Iskreni govor i jezik traju dovijeka:
Mudre izreke, glava 12, redak 19
"19Istinita usta traju dovijeka,
a lažljiv jezik samo za čas."


2. 
Nastupom Duhova (Dj 2,1-13 ) prevladana je ljudska podijeljenost u jezicima još od Babilonske kule. Duh Sveti se dijeli na ognjene jezike nad apostolima, tako da će se Evanđelje razumijevati na jezicima svih naroda. Tako će ljudi biti izmireni jedinstvenim jezikom Duha koji je ljubav (Dufour, str. 406). Duhovske pojave pokazuju da je Crkva od svog rođenja katolička, obraćajući se ljudima svih jezika i sabirući ih u jedinstveno hvaljenje Božjih čudesa (Iz 66,18; Otk 5,9; 7,9;...). 
Poslanica svetoga Pavla apostola Filipljanima, glava 2, redak 11
"11I svaki će jezik priznati:
»Isus Krist jest Gospodin!« –
na slavu Boga Oca."

Ne mogu zamisliti Boga i vječni život, a ipak mi se događa zemaljski život i vjersko iskustvo, molitveni susret s Bogom; događa mi se prešutno razumijevanje s drugima, ali i razumijevanje u zajedničkoj molitvi i navještanju, propovijedanju i slušanju riječi Božje, blagovanju Euharistije. I ne mogu zamisliti vječnu muku:
Evanđelje po Mateju, glava 25, redak 46
"46»I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.«".



3.
Ne priznavati Boga koji je Istina i obraćati se mnogim lažnim bogovima jest laž u najvišem smislu; to više nije laž na usnama već laž života (Dufour, str. 488).
Istančaniji način nepriznavanja pravoga Boga zbiva se kad čovjek trajno udomi naviku laganja u svom životu. Nekorisno je zavaravati se samoobmanom o čovjeku prepuštenom samom sebi: on je spontani lažac:
Psalam 116, redak 11
"11U smetenosti svojoj rekoh:
»Svaki je čovjek lažac!«".
Pravi je vjernik, naprotiv, prognao laž iz svog života da bude u zajedništvu s Bogom istinitim (Ps 15,2; 26,4).

Prva poslanica svetoga Pavla apostola Korinćanima, glava 15, redak 25-26
"25Doista, on treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje. 26Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt." 
‎nedjelja, ‎26. ‎studenog ‎2017. 21:28:09

Odlazak na sveti zdenac

Kada mijenjam svoje sate i minute,
kada gradim život svoj na stijeni,
kad poravnam stope svoje, svoje pute,
tad se zraka s tamnog neba zarumeni;

tad se svjetla jarko bijela
slamaju na boje nevinosti, boje krvi,
građevina moja tad je cijela
dok se silan pijesak naokolo mrvi

i ja vidim snagu, veću još od svake moći,
svaka zlata, svake krune zlatne.
Kralj si nad svim kraljevima noći,
ali još si više Kralj mi duše blatne,

duše koja prepuna je sva od zlobe,
zbunjena i izbezumljena od svijeta
što se s pijeskom mrvi i što lako je zarobe
različiti predatori s likom cvijeta.

Tada samo Kralj mi boli prljavštinu briše,
Kralj mi otvara vidike i dubinu svega
koja istinski mi smisao života piše,
pronalazi pravu mene protiv stega.

Kralj mi stiže, s neba svijetla zraka pada
na moj usamljeni ljudski put i bezdan
iz kojeg se uspinje mi opet život, nova nada
da ću naći veću snagu duha, novi dan.

Znam što slijedi, odlazak na sveti zdenac,
sva treperim jer već duša mi se s neba valja
koja rađa se kroz svijetli bijeli vijenac
na slobodu gdje susreće svoga Kralja.
‎nedjelja, ‎26. ‎studenog ‎2017. 17:55:24

Južni vjetar

Svoje ću pjesme rado pjevati na jugu
ako jednom stignem obići te dane;
rado zamislit ću čežnju i potragu dugu,
čekajući pored mora da oseka svane.

Rado ću si istjerati mušice iz glave
i migrenu kakva ovdje neumitno vlada,
dopustiti svim morima neka me poplave;
barem bit ću laka kao neka duša mlada.

Rado ću prošetati po kamenju plićaka,
udisati zračne kupke, hraniti se jodom
sve dok miluje me morska pjena mlaka;
dok ne stane vrtoglavica, mahati za brodom.

Kad na kontinentu dočekujem plimu,
to je sasvim različito gledanje na more:
sva moja nutrina tlači se u dimu
pa sve teže mukotrpno čekam južinaste zore.

Južina u meni nije ni malo romantična
kao vjetar s mora, njegovo podrijetlo,
već je više tihoj predneveri slična
što me guši i ne daje daha, trne svako svjetlo.

Kad bi znali trijezni stanovnici sjevera
koliko je teško djelovati na sparinama
i kada bi znali svi mornari od nevera
kako je na kopnu teško ploviti po dinama

dok se vjetar s juga poigrava venama i tlakom,
svom težinom pada na srčane klijetke
i na pluća koja gore za jednim udahom!
Za južina svjetskih radosti su tako rijetke.

Možda ovog puta meki snijeg se začne,
možda neće njemu biti kraja kada počne sipiti.
O, kad bi provalile iz neba pahuljice zračne,
moje staro srce i moj mozak prestali bi kipiti.
‎subota, ‎25. ‎studenog ‎2017. 00:51:09

Razbojnička spilja

Diviti se, kako prikladno je, kao dobar dan,
reći "blago tebi, ti si sretno biće,
a ne kao mi, smrtnici što idemo kroz san",
kako lako je ispijati drugome žiće.

Čime se opravdavati ako ne svim pehom,
sudbom zbog koje nam u životu ne ide;
misliti o najvećim divotama, a hraniti se grijehom,
misliti da naše prepreke i patnje se ne vide,

a patnja se vidi, dobro vidi onaj što je zna.
Ona se prepoznaje u zjenici oka
i u stavu životnome, u držanju tijela;
patnja nikada ne gleda te s visoka.

Kako je nestrpljiva ti duša, požudna i ohola,
kad joj smeta svašta, kad joj nitko nije vrijedan,
kada svi su krivi, svi na boljem mjestu oko stola;
samo ti pa ti dobio si život bijedan.

"Nitko ne zna kako mi je", govoriš i grabiš
svaku priliku za otimanje svega što postoji,
silama se trudiš da nekoga oslabiš
i ne staješ dok ti pohlepa imanje ne prebroji.

Prepun si bogatstva što ga ničime ne cijeniš,
uvijek bolje ti je tuđe, uvijek ta gorčina.
Nemaran te stav natjera da još više se ulijeniš,
da sve teže primaš plodove si čina

jer ti djela nisu stvaralačka nego venu.
Ruku pomoćnicu ne znaš prihvatiti,
ona za te nema dobru cijenu;
ti si stvarno onaj koji drugog ne zna shvatiti.

Ne znaš li da hram smo Boga svevišnjega
kojem mogli bismo se pokloniti,
da smo svi stvorenja koja traže Njega
da se ne bi na nas nevolja okomiti?

Od svih svojih molbi, želja i životnih sanja
činiš svetogrđe, gradiš razbojničku spilju
usred sebe, hrama u kojem se duša klanja,
razaraš sam sebe Božjoj milosti i milju.
‎petak, ‎24. ‎studenog ‎2017. 06:20:22

Vršitelji riječi

Volimo otići na Euharistijsko slavlje - to je privilegirani susret s Tobom, Isuse. Ti nas obogatiš i oslobodiš oproštenjem svojim grijeha naših; Ti nas uvedeš u svoje blago i toplo otajstvo gdje zaboravljamo ovaj užurbani vremeniti svijet i zemaljske porive; Ti nas poučiš što nam je činiti pred licem Tvojim, što nam je govoriti jer mi smo za Tebe potpuno neuki, učiš nas što i kako vjerovati da bi nam se pokazao u jasnijem svjetlu; Ti nas opereš duhovno, duševno i tjelesno pa nas uvedeš kao ušuškana i bespomoćna mlada stvorenja u okvire svoje riječi kako bismo naučili živjeti vječnost Tvoju i našu, naše jedinstvo; Ti nas prekoriš kako bismo spoznali gdje nam je prljavština i kako nastaje kako bismo ubuduće znali i vidjeli izbjegavati sve to što nas može uprljati; svojim riječima kao da ulijevaš božanski život svoj u naše umove, u naša srca i pluća, u naše bubrege i dlanove; Ti nas oslobodiš tereta kojih inače uopće nismo svjesni, olakšaš naše postojanje kako bismo postali svježi, živi i orni za suživot s Tobom; Ti komuniciraš s nama u nama i među nama svojim riječima i poukama o molitvama i zazivima, mi ne možemo i ne moramo učiniti ništa, ništa drugo do li samo doći na to privilegirano slavlje koje se odvija u vječnosti, na nebu i na zemlji; potom daješ nam se kao okrijepa do daljnjeg i zauvijek ako treba, posvećuješ nas, spašavaš nas na očigled, napajaš nas slobodom i ljubavlju, pročišćavaš nas i pereš, činiš od nas nadljudska bića, blaga i razumna, mirna i zadovoljna; daješ nam blagoslov takvima kako bismo se održali kada nas pošalješ ponovo u onaj vremeniti svijet i kako bismo ostali što kvalitetnije i što dulje u tom bezvremenitome stanju, kako bismo nosili komadić vječnosti u sebi do idućega susreta s Tobom. Zaista, sve činiš novo, a idući put opet od svega toga načiniš nešto novo, doneseš nam još ljubavi, još milosti, još slobode i tako u nedogled.
Pa što nam je činiti, Bože moj, nego doći Ti što češće na slavlje, Tvoje i naše? Ima li veće čežnje i potrebe, imali štogod bolje?
Ima, Ti kažeš, mi smo samo nesposobni sluge i slušatelji koji hode kao izgubljene ovce, a Ti nas činiš dostojanstvenim i savršenim živim bićima. Zašto? Kako bismo postali vršitelji od slušatelja, slobodni od zarobljenika, zaljubljeni od bešćutnika, ugroženi od zadovoljnih sretnika, ismijani i popljuvani od blaženika.
Ti nas šalješ u svijet da ne bismo bili ovčice već dionici božanske naravi Tvoje, da bismo Te poslušno i pravilno nasljedovali, da bismo Tebe, Riječ Božju pretvarali u milosrđe ljudsko prema svim drugim ljudima. Kada to naučimo, postajemo slobodnjaci, zaista slobodni i tada kad smo u ponorima svijeta jer u sebi nosimo sve što si nam dao na Euharistijskom slavlju pa čak možda i ne stižemo u najdraže poljane Tvoje i naše, ne stižemo na pouku božanskoga života i na privilegije izravnoga susreta s Tobom. Ti znaš, ako ne stižemo k Tebi, da smo tada najjadniji, najugroženiji sinovi Tvoji i misionari, Ti znaš jer čuješ duboko kajanje naše, čuješ koliko želimo izvući bezbrojne duše koje žive bez Tebe. I tada si s nama, dolaziš Ti k nama jer mi ne stižemo k Tebi, čuješ vapaj uzburkane krvi naše i dolaziš nam donijeti mir. Ako nismo samo slijepi i nemoćni slušatelji Tvoje riječi kao robovi zakona i konvencija već kada vršimo sve što nas podučiš, dolaziš nam i time postajemo slobodnjaci.

Jakovljeva poslanica, glava 1, redak 19-25
"19
Prava bogoljubnost
Znajte, braćo moja ljubljena! Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu. 20Jer srdžba čovjekova ne čini pravde Božje. 21Zato odložite svaku prljavštinu i preostalu zloću i sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše. 22Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe. 23Jer ako je tko slušatelj riječi, a ne i izvršitelj, sličan je čovjeku koji motri svoje rođeno lice u zrcalu: 24promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bijaše. 25A koji se òglêdâ u savršenom zakonu slobode i uza nj prione, ne kao zaboravan slušatelj nego djelotvoran izvršitelj, blažen će biti u svem djelovanju svome."

‎srijeda, ‎22. ‎studenog ‎2017. 7:00:00

Budi mi majka

Sablazan nad Križem Kristovim je kamen spoticanja za sve ljude jer kako mi može biti uzor i Bog Onaj koji ne želi vladati, Onaj koji ne dolazi kao neki kralj s plemenitom konjicom i čitavom svitom anđela već ponizno jaše na magaretu i umire u mukama kao neki jadnik na križu. 
Jasno je donekle zašto Isus govori svojim sljedbenicima da su oni Njegova braća i Njegova majka. Tim govorom Isus nastupa božanski, kao Stvoritelj svih ljudi i svega stvorenja koji želi ući u "rodbinske" odnose sa svojim sljedbenicima, želi im pokazati Oca, a Otac i On su jedno. Isus želi reći da je Njegov zemaljski hod zapravo silazak Boga među ljude.
No, zašto ne iskazuje dužno poštovanje svojoj zemaljskoj roditeljici, zašto govori riječima grubim da mu je rođena mati u drugom planu, poslije vjernih sljedbenika Njegovih?
Evanđelje po Mateju, glava 12, redak 46-50
"46
Prava rodbina Isusova
(Mk 3, 31–35; Lk 8, 19–21)
Dok on još govoraše mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore. 47Reče mu netko: »Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore.« 48Tomu koji mu to javi on odgovori: »Tko je majka moja, tko li braća moja?« 49I pruži ruku prema učenicima: »Evo«, reče, »majke moje i braće moje! 50Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.«"

Isus je načinio najvažnija čuda, pokazao se kao Svemoćan, a mnogi ljudi su Ga željeli odbiti kao Boga, opovrgnuti Mu božansko porijeklo i nadmudriti Ga, govoreći Mu kako On ima zemaljsku majku te je zemaljac rodom pa stoga ne može biti pravi Bog. Zato Ga potsjećaju na Njegovu majku, zbog toga Mu govore da Ga majka zove i vjerojatno pri tome misle kako bi morao iskazati poštovanje Mariji jer sam govori da je došao ispuniti Božji zakon, zapovijedi po kojima, između ostaloga, mora roditelje poštivati. 


Marija, majka Isusova, najvjernija je službenica Boga Jednoga. Ona jedina zna i najbolje zna da je Isus Bog i Božji Sin. Slična situacija postoji u Evanđelju kada Isusu žene dovikuju kako je blažena Njegova mati:
Evanđelje po Luki, glava 11, redak 27
"27
Pravo blaženstvo
Dok je on to govorio, povika neka žena iz mnoštva: »Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!« 28On odgovori: »Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!«"
Tu također izgleda kao da Isus malo stavlja u drugi plan svoju majku. No, ona je najveća slušateljica riječi Božje, a najblaženija je jer tu riječ u srcu čuva i vrši je te upravo zbog toga i nalazi milost u Boga i postaje "Milosti puna".
Isus odgovara ženama i sljedbenicima svojim da se svi mogu i moraju ugledati na Mariju kao na jedinstveni uzor i obrazac svetoga načina života jer to je način na koji je skromna i pobožna Djevica Marija postala najblaženija rodbina i majka Isusova.


Osim toga, Isus koristi svaku priliku za pouku, ostavlja stado vjernih sljedbenika da bi spasio i izbavio onu izgubljenu ovčicu, makar samo jednu, a naročito Mu je važno pokazati put spasenja mnogim sljedbenicima, ženama pa i neprijateljima. Oni su Mu prioritetni, a ne neki vjeran i siguran učenik i vjernik, molitelj Jednoga Boga koji neće samo tako odlutati u ponore pakla. Naročito Ga nije bilo strah za Mariju, majku svih vjernika i pogana, kraljicu neba koju On sam učini privilegiranim stvorenjem svojim, učini je najbližom sebi, najvjernijom učenicom i rodbinom svojom. Veliki je naum Gospodnji, od stvorenja svojih, od čovjeka načiniti sliku Boga, ali još i više: roditi svako ljudsko biće kao svoje božansko dijete. No, samo jedno ljudsko biće u višetisućgodišnjem hodu Božjega naroda pokazalo se toliko značajnim da je postalo zemaljska i nebeska majka Boga i svih ljudi.
Dakle, nije Marija u drugom planu već je ona najbliža suradnica Boga u svemu pa tako i vrlo rado služi kao dobar povod za pouku izgubljenim vjernicima i poganima: oni bi morali težiti postati Bogu braća, rodbina, majka, dijete jer svi mi, kršćani, djeca smo Boga koji nas rađa u sakramentima svoje zemaljske i nebeske Crkve. Na primjeru svetoga Antuna Padovanskog može se vidjeti kako je blaženo stanje vjerovati Isusu i biti Božje dijete te kako je najblaženije držati Dijete Isusa u svome naručju, zadobiti povjerenje samoga Boga koji se predaje sav u naručje svetoga čovjeka, stvorenja svojega. To je vrhunac vjerskoga iskustva na zemlji, Antun Padovanski jedan je od najpopularnijih svetaca čitavoga čovječanstva.
Često i prečesto mi, ljudi ostavljamo Boga da miruje negdje po strani, kažemo da vjerujemo u Boga, a potom živimo kao da Boga nema. To je sablazan nad Križem Kristovim. Takav stil življenja je grešan. Isus Krist je istinski i pravi Bog, naš stvoritelj i svevladar koji je sve stvorio, ali koji i dalje svime što je stvorio upravlja i sve održava. Isus je božanska Osoba Presvetoga Trojstva, On je Otac i Sin i Duh Sveti.
Bez vjerničke molitve i molitvene kontemplacije nitko na ovome svijetu ne može pojmiti i spoznati kako to Bog može biti u isto vrijeme i čovjek. Takvo pitanje u kojemu čovjek navodi da je Isus naš susjed iz Nazareta, da Mu je majka obično ljudsko stvorenje i da je Isus pravi tjelesni i zemaljski čovjek pa prema tome ne može biti pravi Bog, samo je obično, pogansko i grešno ljudsko pitanje.
Evanđelje po Luki, glava 5, redak 32
"32Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje.«"


Na današnji dan posvete crkve Svete Marije Nove (g. 543.), podignute pokraj jeruzalemskog hrama, zajedno s istočnim kršćanima slavimo "posvetu" kojom se Sveta Djevica Marija od djetinjstva posvetila Bogu potaknuta od Duha Svetoga, čijom je milošću bila ispunjena u svome bezgrešnom začeću.

Poslanica svetoga Pavla apostola Galaćanima, glava 4, redak 4-5
"4A kada dođe punina vremena,
odasla Bog Sina svoga:
od žene bî rođen,
Zakonu podložan
5da podložnike Zakona otkupi
te primimo posinstvo.".
‎utorak, ‎21. ‎studenog ‎2017. 05:14:51

Zašto baš ja

1. Muškarci u najboljim godinama

Kada nabrojimo "ugrožene vrste ljudi" u današnjem svijetu i kada sve te grupacije odvojimo na jednu stranu, na drugoj strani morali bi ostati oni koji uglavnom ne pripadaju ugroženim kategorijama, za koje nikada ne kažemo da su potrebiti bilo čega u ovom današnjem društvu, ali i u svakom povijesnom društvu.

Najugroženiji su gladni, oni su siromasi.
Odmah iza njih dolaze socijalno ugrožene skupine ljudi. 
Njima na suprotnoj strani stajali bi oni koji imaju redovno mogućnost od nekoliko obroka dnevno i koji su imućni i dobro stojeći, dakle, uzmimo da su to sve bogataši.


Također su jako ugrožene vojne i civilne žrtve rata, prognani, izbjegli, stranci.
Njima nasuprot stoje oni koji žive u miru, imaju svoje sigurno mjesto pod suncem, svoju domovinu i na okupu su s obiteljima te slobodno govore materinjim jezikom.


Slijede sigurno i razni i različiti zarobljenici, tjelesno ropstvo, politički progoni, duhovno ili ideološki porobljeni pojedinci i narodi te mnogi ovisnici, alkoholičari, narkomani, seksualni ovisnici, ovisnici o nikotinu i kofeinu.
Njima nasuprot žive slobodni ljudi.

Istovremeno su ugroženi najraznovrsniji teži bolesnici, žrtve epidemija, kronično nesposobni ljudi.
Njima nasuprot žive oni koji su zdravi i sposobni.

Također su ugroženi svi nezaposleni.
Njima nasuprot stoje ljudi koji imaju prihode, koji zarađuju dovoljno sredstava za život.

Nisu puno manje ugrožena djeca svih kontinenata.
Nauprot njima stoje odrasli i zreli ljudi.

Ugrožena vrsta su i starci, nemoćnici, umorni ljudi.
Nasuprot njima postoje mladi i oni u najboljim godinama, produktivni.

Na kraju, ali ne manje važna ugrožena skupina jesu žene.
Nasuprot njima stoje muškarci.



Kada saberemo rezultate ovakvoga preispitivanja, dobit ćemo porazan odgovor na pitanje o tome tko ne pripada ugroženoj skupini čovječanstva. To su uglavnom muškarci u najboljim godinama koji nisu u ratu, žive gdje žele, imaju mir i domovinu, nisu bolesni, slobodno rade i dovoljno zarađuju za život, čak su i bogati i imućni. Zašto je taj odgovor porazan? Zato što muškarci u najboljim godinama nisu svjesni svojega bogatstva, ali i svoje odgovornosti. Toliko puta čujemo kako se moramo pobrinuti za potrebite, ali tko su oni koji nisu tako potrebiti i koji bi se za potrebite morali najčešće pobrinuti? To su ljudi koji gledaju uglavnom na svoje vlastite probitke i na svoj vlastiti opstanak, za njih gotovo da bi vrijedila uzrečica "tko je jači, taj vlada i sve ima".

2. Svi postaju jedan narod

Prva knjiga o Makabejcima, glava 1, redak 41
"I napisa kralj proglas svemu svom kraljevstvu da svi moraju postati jedan narod i svaki mora ostaviti svoje običaje."

Nekada davno bijaše skupina mudrih muških dobrostojećih glava u najboljim godinama koja odluči zavladati ekumenom - kako ta rečenica poznato zvuči. A kada nije bilo da moćnici ovoga svijeta nisu na takve ideje dolazili?

Također jednom u davnini postojali su ljudi koji su "ugrožene vrste ljudi" ostavljali divljim životinjama i zvijerima da ih proždru. Za razliku od prirodne selekcije, bila je to društvena selekcija. Neka žive samo lijepi, bogati, sposobni. Budimo svi kao jedan. Tada ćemo prosperirati što bi u prijevodu značilo: hajdemo se obogatiti, svima zavladati pa ćemo uživati vječno.

Ne tako davno, komunistički totalitarni režim također je podrazumijevao da postoji skupina vladajućih nad čitavim narodima po čijim naputcima se moralo živjeti.

I danas je takvo stanje u svijetu: svi ćemo biti isti pa će nas sve to dovesti u blagostanje, rekoše moćnici ovoga svijeta; svi ćemo isto razmišljati, bit ćemo nebogati i nesiromašni, bit ćemo najslobodniji što možemo biti i to na taj način da ćemo dopustiti veće slobode svakome, štoviše, uvest ćemo opću slobodu, neka čini tko što hoće, protiv prirodnih i društvenih zakonitosti.

Psalam 119, redak 134
"Izbavi me od nasilja ljudskog,
i naredbe tvoje ja ću čuvati..."

3. Slijepci na vlasti

Tko bi pomislio na one ugrožene? Ta, zbog ugroženih ljudi sve se to čini, reći će moćnici.
O, Bože, Bože, što smo učinili s tvojim darovima! Ti nam podijeli talente, udijeli nam sunce i kiše, zemlju i nebo, ostavi nam na raspolaganje svako izobilje, a mi - hoćemo samo grijeh, samo požude razne, pohlepu i vlasti.
Izgleda da mi svi, ugroženi, moramo najviše moliti za one slijepce na vlasti.

Evanđelje po Luki, glava 18, redak 35-43
"35
Jerihonski slijepac
A kad se približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio. 36Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to. 37Rekoše mu: »Isus Nazarećanin prolazi.« 38Tada povika: »Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!« 39Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: »Sine Davidov, smiluj mi se!«
40Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga: 41»Što hoćeš da ti učinim?« A on će: »Gospodine, da progledam.« 42Isus će mu: »Progledaj! Vjera te tvoja spasila.« 43I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.

4. Dostojan život


Darove Tvoje, Gospodine, tražim; ne da ih čuvam i puštam neka propadaju već da pronađem svoju svrhu, da se maksimalno iskoristim, da ne propadne ništa od svega onoga što si mi dao, da ne propadaju moje ruke, da ne propada sigurnost moja i da se ne ulijenim na lovorikama Tvojim. Darove tražim jer znam da je ovaj život samo putovanje, naporno istraživanje i traganje za čistim izvorima pitke vode, svježa zraka i Tvoje božanske snage.
Uzmi sve što si mi dao, opet uzimaj od mene i načini me dostojnom osobom u svojim očima; upotrijebi me, Isuse.

Poslanica svetoga Pavla apostola Kološanima, glava 1, redak 9-14
"9
Molitva za napredak Kološana
Zato i mi, od dana kada to čusmo, neprestano za vas molimo i ištemo da se ispunite spoznajom volje Njegove u svoj mudrosti i shvaćanju duhovnome: 10da živite dostojno Gospodina i posve mu ugodite, plodni svakim dobrim djelom i rastući u spoznaji Božjoj; 11osnaženi svakom snagom, po sili Slave njegove, za svaku postojanost i strpljivost; 12s radošću zahvaljujući Ocu koji vas osposobi za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti.
13On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje, 14u kome imamo otkupljenje, otpuštenje grijeha."

5. Strašan gnjev nad Božjim narodom

Gospodine, odakle zlo na nama?
Gospodine, zašto baš ja?
Eto, zato nam Bog poremeti jezike kada smo uspjeli u izgradnji Babilonske kule, zdanja velikoga do neba: da bi svaki čovjek imao svoj materinji jezik i svoju domovinu; eto, zato nas Bog stvori kao muško i žensko: da prihvaćamo različitosti i da svojom slobodom ne ograničavamo tuđu slobodu; eto, zato nam veli Bog da onaj tko ne radi, ne mora niti jesti: da nesposobne zbrinemo svojim radom i zalaganjem, a ne da sjednemo, zavladamo svijetom i uživamo.

Budemo li i dalje pljačkali i bludničili u čežnji za vlašću, ne možemo očekivati blagostanja Božjega i raj. Ako si nesposoban, moli Boga za darove s kojima ćeš preživjeti dobro jer izgleda da ovaj svijet izabire slabe i nemoćne da bi ih upotrijebio za blagostanje svih ljudi.
Ako si sposoban, slobodan i imućan muškarac u najboljim godinama, nisi to postao svojom zaslugom već ti je Bog to sve dao da bi te upotrijebio za blagostanje svih ljudi.

Druga poslanica svetoga Pavla apostola Solunjanima, glava 3, redak 1-10
"  7Ta sami znate kako nas treba nasljedovati. Jer dok bijasmo među vama, nismo živjeli neuredno: 8ničiji kruh nismo badava jeli, nego smo u trudu i naporu noću i danju radili da ne bismo opteretili koga od vas. 9Ne što ne bismo imali prava, nego da vam sebe damo za uzor koji ćete nasljedovati. 10Doista, dok bijasmo u vas, ovo vam zapovijedasmo: Tko neće da radi, neka i ne jede!"


‎ponedjeljak, ‎20. ‎studenog ‎2017. 00:38:14