Jedna godina za jedan dan,
dan života od kvalitete
kad život nije rasprodan,
kada se ljudi nikom ne svete.
Zamislim da mi je svaki dan tako
kao da nema te brige za sutra,
ne stoga što bi živjeti bilo lako
već zato što sjećam se svakoga jutra:
kad promatram, Isuse, Tvoje rane,
kad čujem ti onaj okrunjeni krik,
ja zapravo ne znam brojati dane,
niti toj Muci ja ne poznam lik,
ali jedno sigurno jest:
to je iz Tvoje ljubavi niklo
da ne dižem glas, niti pest
i da je srce na Te naviklo.
I svakoga časa ta ljubav me hrani
da imam zahvalnost, a brigu ne,
da mi do sutra prolaze dani
kao jedan dan kvalitete velike;
da Ti je svaki trn u kruni
najjača ikada podnesena bol,
a samo zato da meni se puni
sreća, blaženstvo, kruh i sol;
da Ti iz Tvojih probodenih prsa
spusti se voda što me polijeva
i vino s najslađeg plodnog trsa,
samo da duša mi hvalu pjeva.
I upravo zato što neću shvatiti
kakva je Tebi bila ta Muka,
znam da će me Tvoja ljubav pratiti
kao najveće rijeke snažna huka.
I zauvijek podnosiš svoje raspeće
da moja se duša klanja i pleše,
i znam da si samo zbog moje sreće
izdržao sve što Sin Boga podnese.
utorak, 29. kolovoza 2017. 17:47:41