Visoko je iznad zemlje nebo

Znam da imaš nesuđene snove
i da često boriš se na koljenima,
i da klecaš srcem blijedi ove,
da se povijaš ka korijenima.

Ima dana kada riječi zastanu,
same sebe preduhitre, same sebe nađu
da su prebjegle u zastranu;
nitko nema novu riječ il' mlađu.

Štoviše, svi ponavljaju isto,
kao navijeni kolci probadaju srž;
a još misle srce im je čisto.
Sužnjevi smo, uminula krž.

Istog dana kad je sunce zapadalo
nekome je jutro bilo, a nekome ponoć.
Isti osjet ponavlja se kao zabadalo,
ni od kuda ne dolazi pomoć

jer je čovjek nikada ne želi
već to više pamti što ne može skriti;
to što ne zna, to ne dijeli,
al' je voljan uvijek takav isti biti,

sve dok ne kapne mu zora prosvijetljenja.
Tad u nevjerici Boga ljubi revno
kao da mu nikad nije bilo ta oduševljenja;
sunce izlazi mu bezbroj puta dnevno.

Premda duši možda već odavno je za mrijet',
i mada joj nije nikad vjerovati toga,
kao malo dijete kad otkriva svijet,
tako izgleda i ona kad otkriva Boga. 
‎nedjelja, ‎6. ‎kolovoza ‎2017. 13:29:01

Devetnica Mariji

U srcu prozirnog plavetnila, 
ogrnuta plaštom plavetnim,
ravnog stava, širiš ruke,
odlazeći u vis kakvog nikad nisi snila,
popraćena anđelima s vjetrom proljetnim;
zaboravljaš suze, boli, muke.

Gledaš točno me u oči, ali gledaš kroz mene,
među nama nalazi se Sinak tvoj i moj
koji nas razdvaja i još više spaja;
svaki put kad molitva iz mene krene,
ti se blago smiješiš mada vodiš težak boj;
prisjećaš se kobi usred sve to većeg sjaja

koji te obuzima u tvome uznesenju.
I svaki puta kad me zagovaraš,
sve si sjajnija i veća, sve se si više plavkasta
od velikih visina kojim' stižeš Božjem oproštenju
jer ti tada novu, veću nadu stvaraš;
haljina ti prebijela šalje na me duha rasta.

Oko tebe sama slava tada cvate krvlju boje purpurne
kao da je Božji Sin ti krv je proslavio,
onaj sastav, otopinu koja nosi premnogo ljudskosti,
čiste i duboke kao što je patnja zemlje tmurne,
kao da je tebe, purpurnu, zauvijek tu postavio
da bi mogla obuhvatiti sve žive, slabe ljudske kosti,

da bi mogla postati nam majčicom nad majkama.
Čahura se neka zlati kao sunce oko tvojih skuta
da bi mogla nas zaštititi, dati da se volimo
jer ti si ta što kao zemljanka je prošla hajku nad hajkama.
Vreba li još uvijek na te ona zmija, lukava i ljuta,
kao što su ljuti dani kada te ne molimo?

Kruno plava, kruno zlatna mog i našeg postojanja,
reci da li prozirna je bila tvoja duša
dok si poziv iščekivala u mladosti i samoći;
da l' si bila tako nebeski plavkasta zbog odstojanja
kojeg imala si da te zmija previše ne kuša,
da li smrzla si se usamljena, sama u hladnoći

ili blažena si bila od početka svoje svijesti?
Da li hodila si teškim putevima, padala strminama;
da li vidjela si kako može mračna ova zemlja biti
ili ti je bilo uvijek drago što ti možeš neku dušu sresti?
Je li i za tebe ovaj svijet ljepota i divota sama?
Kako dospjela si blaženoga stanja svoga kriti?

Da li Bog je tebe otvorio kao što je posjetio tvoje krilo,
tako da svi znaju, ali nitko ne primijećuje;
da li mi smo svi k'o zvijezde koje oko tebe svijetle?
Jesmo li ti nakit, ures tvoje krune, dragocjeno svjetlilo,
da li naše križeve tvoj Bog i naš osvećuje,
da li broji s tobom naše mučne, teške milimetre?

Ljudi nisu manje grešni ako se i blaženim učine,
a ti bezgrešna si, a ljudsko stvorenje.
Smijem li upitati te još i onu žensku stvar:
da li znaju momci svijeta da im smisao umine
kad od žene traže ponajveće otvorenje
pa im tada nude samo grešnosti na dar?

Zašto ženu kazne samo zato što je žena,
da li i ti morala si kroza sve to prolaziti?
Zašto ljubav muža liči čistoj mržnji?
Hoće li i ona biti tako uznesena
kao što si i ti, blaženice koja umiješ poraziti
svojom nevinošću samog vraga do njegovih pržnji?

Kraljica si moja, nebeska i zemaljska,
duh si moje duše, duša moga duha,
a znam dobro da smo svi ti isto dragi.
Samo daj da dođem k tebi na ta vrata rajska,
samo daj mi vijekom blagovati tvoga Sina kruha,
samo čuvaj za me vijekom taj tvoj osmijeh blagi.
‎subota, ‎5. ‎kolovoza ‎2017.  19:59:25

Gospa Snježna

Osoba koja nosi bezbroj lica,
Osoba koja sniježi usred ljeta,
Osoba koja leti dalje od ptica,
Osoba koja zauvijek cvjeta;

Osoba koja je čovjek i najljepša djeva,
Osoba koja je srce Boga jedinog,
Osoba koja Mu najveću slavu pjeva,
Osoba, majka jedinstva svog;

Osoba, začeće domovine najdraže,
Osoba skrivena kao bijeli dan,
Osoba koju svi pomorci traže,
Osoba, zvijezda što tone na san;

Osoba vjernija od sunčeve svjetlosti,
Osoba, mjesečina bez pomračenja,
Osoba mirisna kao srčika cvjetnosti,
Osoba, odraz nebeska proviđenja;

Osoba kao najveće ljudsko obećanje,
Osoba koja ispunjava života svrhu,
Osoba koja daje najveće blagostanje,
Osoba koja odnosi svaku strku;

Osoba koja donosi mir sreće bajne,
Osoba koje se svi đavli boje,
Osoba koja tumači Božje tajne,
Osoba koja je s Bogom troje;

Osoba koja ima sve osobe svijeta,
Osoba koja rađa vremena tijek,
Osoba najmanja i najviše sveta,
Osoba koja je učinkoviti lijek;

velika službenice Božje djece,
najvjernija odvjetnice puka svog,
ti od svih nas činiš svetce,
ti si nam veza života čitavog.
‎subota, ‎5. ‎kolovoza ‎2017. 14:45:02

Blaženstva

Prodala sam dijamante, zlato, nerve;
zaboravila sam od života pola,
a i sada nudim posljednje rezerve.
Pravi život provodim kod Stola

za kojim se časte anđeli, i sveti,
živa u tom tijelu, hramu Krista, Boga
što se ponekad i svoje duše sjeti
s duhom koji prilično je svjestan svega toga,

onih aktivnih trenutaka i grešnih
kad je žurba oko svega bila,
potom teških dana, neutješnih,
sve to dok se duša nije ispred Križa svila.

Čitava života svoga dotadašnjeg
mišljah da sam sposobna i snažna
zbog tih rana što sam nosila ih kao stijeg
zbog kojega ja sam bila važna.

Ali jao, nisam dostigla ni stvoriti svijet,
niti o životu ili smrti nekoj odlučivati,
nisam znala niti ne ubrati svaki cvijet,
samo ruže kako cvatu osluškivati;

nisu me naučili o duševnim stvarima,
postavili su idola kao mjerilo svega
koji glumio je da obasipa me darima;
iza moje ideale sakrila se gruba stega,

zastrašivanje i zabranjena vjera, povjerenje
pa još planirano podsmjehivanje
svemu što je predstavljalo drugačije usmjerenje;
to je bio progon, pravo istjerivanje

Duha Svetosti i Boga Životvorca, 
Boga Oca, Stvoritelja stvari, ljudi i nevidljivog, 
Boga Sina, Spasitelja ljudi i na križu Borca,
Majke Boga, duše čiste i srca stidljivog.

Kad su mene oslobodili od mojih varki
i kad su mi snovi o budućem propali,
ostale su samo kosti u Crkvenoj Barki,
ostali su samo oni od Blaženstava ideali.

Blago meni što sam siromašak,
željna samo pravednosti,
i što uvijek nosim svoje tuge dašak,
to je riječ na Gori Svete Radosti.
‎petak, ‎4. ‎kolovoza ‎2017.  02:50:25

Sedam godina života

Ako sam Te pitala za vrijeme
što ga moram provoditi u Tvojemu dvoru,
to je stoga što si želim oploditi sjeme
kakvo nosi svatko, koje Ti si darovao svakom stvoru.

Dva su sata dnevno optimalno dovoljna
da se s Tobom sretnem za molitve i slavlja;
jedna je dvanaestina života povoljna
da zarazi čitav dan, čitav život da zabavlja

Tvojim krasnim darovima, utjecajem, uslišanjem.
Dva su sata moje znatiželje, moga truda,
a ostatak držiš samo Ti sa svakim mojim udisanjem
i u svakom trenu me obasipaš kao more moga spruda.

Jedna je dvanaestina života samo kratak čas,
sve ostalo vrijeme duša čini što god drugo hoće
ili ono što bi morala po zakonima čiji sluša glas
jer je sve to Tvoje, isto kao zakoni gluhoće

ili kao obaveze koje nose majke, ili kakav političar.
Mogu baš i mukotrpno raditi, pjevati kad želim,
mogu biti anđeo ili  neslužbeni dnevni kritičar;
mogu i odlučiti da sve Tvoje bisere podijelim,

da se cijelim bićem spustim Ti do Groba
da bi me uzvisio još malo dalje od te svakodnevice,
da bi od mene načinio leptira, a ne roba,
da bi moje društvo bile, mjesto zvijeri, ptice pjevice.

Mjesto psovke ili ogovaranja da blagoslivljam,
mjesto praznih hodova da tražim što je dublje;
da se stegnem mjesto da za požudama divljam
jer iskustvo dobra znači pokoriti svoje zublje

što se neprekidno pružaju za lijenošću ili zlobom.
Nije lako biti iskusan životom, a u duši djevičanstvom,
biti mudar ili zreo znači često biti s Tobom,
a ne čuvati se zala koja vladaju pučanstvom

jer svijet nije zao, inače ga ne bi nikad niti bilo.
Svaka duša čezne znati što je mudrost i hlepi za moći,
mentalno su mnogi nevini kao prazno žensko krilo,
a u zloći žele biti iskusni kao vještice i vračare noći.

Sedam godina života nekome je zaista premalo
dok su drugom ta dva dnevna sata kao mučeništvo.
Jutrima, neposredno prije nego što je spavanje prestalo,
duša uvijek probudi se kao iznenadno udovištvo.

Tada čovjek žali što je bio s Tobom, Bože, tako škrt,
što je uvijek bio umišljena duša, najbolja od svih,
što je uvijek prosio za brzu ljubav ili smrt;
tada čovjek preokrene  svaki jad u stih.

Lijepo li je uspeti se Tvojim Križem sve do raja,
pustiti Te da me digneš iz svog Groba; uzeti Te, Breme.
Pustit ću se vlastitome križu do samoga kraja
i podarit ću Ti čitav dan i noć, predati Ti svoje vrijeme.
‎ponedjeljak, ‎31. ‎srpnja ‎2017. 22:56:00

Sljedbenica

Pratit ću te dio puta,
budi siguran u moje stope.
Tu sam, odmah iza tvojih skuta,
moje oči zbog tebe se tope.

Doživljavat ću te kao glavnu temu
da te sve to više, bolje shvatim,
tvoje uzlete i tvoju tremu;
da ti na sve pažnju svratim.

U srce ću te svoje upisati
da ti svaki glas upamtim,
isti zrak ću s tobom udisati
sve dok sva se ne rasplamtim.

Kraj tebe ću vjerno boraviti,
ljubiti te kao dušu što se ne ponavlja,
koju nikad, nikad neću zaboraviti,
kojoj najdraži se cvijet ostavlja.

Kad se navikneš na moju odanost,
zanemarit ćeš me, prije ili kasnije,
jer ni jedna duša nema stalnost,
uvijek želi nešto jače, strasnije.

Nećeš možda ni primijetiti
da nisi uvijek ona duša ista,
ali možda ćeš se katkad sjetiti
mojih ruku, moga Boga, Krista

kojemu sam skromna službenica
koja radi Njega za tobom uzdiše,
jedinome s mnoštvom sljedbenica
koji ljubi sve to jače, sve to više.
‎nedjelja, ‎30. ‎srpnja ‎2017. 04:37:08

Vjera Uskrsnuća

"Ali reći će netko: Kako uskršavaju mrtvi? I s kakvim li će tijelom doći? 36Bezumniče! Što siješ, ne oživljuje ako ne umre. 37I što siješ, ne siješ tijelo buduće, već golo zrno, pšenice – recimo – ili čega drugoga. 38A Bog mu daje tijelo kakvo hoće, i to svakom sjemenu svoje tijelo.
(Prva poslanica svetoga Pavla apostola Korinćanima, glava 15, redak 35sl)..."


Čovjek je živ, a misli neprekidno na smrt i umiranje.
Smrt je za kršćanina dobitak jer je Krist njegov život (Fil 1,21:"Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak!"). Njegovo sadašnje stanje, koje ga zatvara u smrtno tijelo, satire ga: on bi to stanje radije napustio i otišao prebivati kod Gospodina (2 Kor 5,8:"Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina."); njemu se žuri da se odjene odjećom slave uskrslih, kako bi ono što je u njemu smrtno bilo apsorbirano od života (2 Kor 5,1-4:"Znamo doista: ako se razruši naš zemaljski dom, šator, imamo zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vječan na nebesima. 2U ovome doista stenjemo i čeznemo da se povrh njega zaodjenemo svojim nebeskim obitavalištem; 3dakako, ako se nađemo obučeni, ne goli. 4Da, i mi koji smo u ovom šatoru, stenjemo opterećeni jer nećemo da budemo svučeni, nego da se još obučemo da život iskapi što je smrtno."; usp. 1 Kor 15,50-53:"A ovo, braćo, tvrdim: tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstva Božjega i raspadljivost ne baštini neraspadljivosti. 51Evo otajstvo vam kazujem: svi doduše nećemo usnuti, ali svi ćemo se izmijeniti. 52Odjednom, u tren oka, na posljednju trublju – jer zatrubit će – i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi i mi ćemo se izmijeniti. 53Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost."). Čovjek čezne za tim da ode i bude s Kristom (Fil 1,22-23:"A ako mi živjeti u tijelu omogućuje plodno djelovanje, što da odaberem? Ne znam! 23Pritiješnjen sam od ovoga dvoga: želja mi je otići i s Kristom biti jer to je mnogo, mnogo bolje;"). Dufour, str. 1220/1

Prorok Izaija promatra slavu Gospodnju pod vidom kraljevske slave, on vidi Gospodina, njegovo uzvišeno prijestolje, skute njegova plašta kojih je puno svetište, kod Serafskih anđela što kliču njegovoj slavi.
Knjiga proroka Izaije, glava 6, redak 1-2
"One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište. 2Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio. 3I klicahu jedan drugome: »Svet! Svet! Svet Gospodar nad vojskama!
Puna je sva zemlja slave njegove!«."

Ona je oganj što proždire, svetost što razgazuje prljavštinu stvora, njegovo ništavilo, njegovu krajnju krhkost. No, njezino slavlje nije zato da uništava već da čisti i preporađa te hoće obuzeti svu zemlju.
Ezekielova viđenja kazuju transcendentnu slobodu slave koja napušta Hram kao pustinju, a potom zrači nad zajednicom što ju je Duh obnovio.

Knjiga proroka Ezekiela, glava 11, redak 22-23
"Kerubini podigoše krila i točkovi se digoše za njima, a slava Boga Izraelova lebdijaše nad njima. 23Slava se Gospodnja vinu iz grada i zaustavi se na gori, istočno od grada."

Knjiga proroka Ezekiela, glava 36, redak 23
"23Ja ću posvetiti ime svoje veliko koje vi oskvrnuste posred narodâ u koje dođoste! I znat će narodi da sam ja Gospodin’ – riječ je Gospodnja – ‘kad na vama, njima naočigled, pokažem svetost svoju."

Knjiga proroka Ezekiela, glava 39, redak 21-29
‘Tako ću se proslaviti među narodima, i svi će narodi vidjeti sud koji ću izvršiti i ruku što ću je na njih podići. 22Znat će dom Izraelov da sam ja, Gospodin, Bog njihov – od toga dana zauvijek. 23I znat će narodi da dom Izraelov bijaše odveden u ropstvo zbog svojih nedjela: iznevjerio mi se, pa sakrih lice svoje od njih i predadoh ih njihovim neprijateljima u ruke da od mača poginu. 24Postupih s njima po nečistoći njihovoj i nedjelima te sakrih lice svoje od njih.’
25Stoga ovako govori Gospodin: ‘Sad ću vratiti roblje Jakovljevo i pomilovati sav dom Izraelov – ljubomoran na ime svoje sveto, 26oprostit ću im svu sramotu i nevjeru kojom mi se iznevjeriše dok još spokojno življahu u zemlji i nikoga ne bijaše da ih straši. 27A kad ih dovedem iz narodâ i skupim iz zemalja dušmanskih i na njima, naočigled mnogih naroda, svetost svoju pokažem, 28znat će da sam ja Gospodin, Bog njihov, koji ih u izgnanstvo među narode odvedoh i koji ih opet skupljam u njihovu zemlju, ne ostavivši ondje nijednoga od njih. 29I nikada više neću kriti lica od njih, jer ću duh svoj izliti na dom Izraelov’ – riječ je Gospodnja.«

Posljednji dio Knjige Izaijine sjedinjuje oba vida slave: Bog kraljuje u svetom gradu koji je u isti mah preporođen njegovom moći i obasjan njegovom prisutnošću. (Dufour, str 1182/3)

Knjiga proroka Izaije, glava 6o, redak 1-3
1
Uskrsnuće Jeruzalema
Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi,
nad tobom blista slava Jahvina.
2A zemlju, evo, tmina pokriva,
i mrklina narode!
A tebe obasjava Jahve,
i slava se njegova javlja nad tobom.
3K tvojoj svjetlosti koračaju narodi,
i kraljevi k istoku tvoga sjaja.

Knjiga proroka Izaije, glava 66, redak 18
"Dolazim da saberem sve puke i jezike, i oni će doći i vidjeti moju slavu!"



U Svetom pismu posljednja je doksologija, na svršetku povijesti, pjesma 'Janjetove svadbe'; dolazi Zaručnica blistavo odjevena u lan. Toje Crkva koja se odjenula slavom dostojnom njezina Zaručnika, vrlinama, prinosima, žrtvama svetih.
Knjiga Otkrivenja, glava 19, redak 6-8
"6 I začuh kao glas silna mnoštva i kao šum voda mnogih i kao prasak gromova silnih:
»Aleluja!
Zakraljeva Gospod,
Bog naš, Svevladar!
7 Radujmo se i kličimo
i slavu mu dajmo
jer dođe svadba Jaganjčeva,
opremila se Zaručnica njegova!
8 Dano joj je odjenuti se u lan tanan,
blistav i čist!"

Ipak sva slava Zaručnice dolazi od Zaručnika. U njegovoj su krvi obijeljene haljine izabranih, a Zaručnica je dobila opremu od lana koju nosi na sebi. Ona se odijevala iz dana u dan odjećom djela ljubavi koja Bog unaprijed pripremi da u njima živimo.

Knjiga Otkrivenja, glava 7, redak 13-14
"13I jedan me od starješina upita: »Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?« 14Odgovorih mu: »Gospodine moj, ti to znaš.« A on će mi: »Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj." 

Poslanica svetoga Pavla apostola Efežanima, glava 2, redak 8-10:
"8Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! 9Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. 10Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo."

Na izvoru te slave je ljubav i svetost Kristova u čijem misteriju se dovršava objava slave Božje. (Dufour, str. 1187)

Poslanica svetoga Pavla apostola Efežanima, glava 5, redak 25-27
"25Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju 26da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ 27te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane." 



Pashalna slava, smrt i uskrsnuće Kristovo: Uskrsnućem i Uzašašćem Krist je već ušao u božansku slavu koju mu je Otac, u svojoj ljubavi, bio dao prije postanka svijeta i koja mu, jer je Sin, pripada jednako kao i Ocu.

Evanđelje po Luki, glava 24, redak 26
"26Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?"

Evanđelje po Ivanu, glava 17, redak 24
"24Oče,
hoću da i oni koje si mi dao
budu gdje sam ja,
da i oni budu sa mnom:
da gledaju moju slavu,
slavu koju si mi dao
jer si me ljubio
prije postanka svijeta."

Bogočovjek Isus je uzet u božanski oblak, otet, u slavu uznesen. Bog ga je uskrisio od mrtvih i proslavio.

Djela apostolska, glava 1, redak 9-11
"9Kada to reče, bi uzdignut njima naočigled i oblak ga ote njihovim očima. 10I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva čovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeći 11i rekoše im: »Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo."


Prva poslanica svetoga Pavla apostola Timoteju, glava 1, redak 16
"16Da, po sveopćem uvjerenju, veliko je Otajstvo pobožnosti:
On, očitovan u tijelu,
opravdan u Duhu,
viđen od anđelâ,
propovijedan među narodima,
vjerovan u svijetu,
uznesen u slavu."


Prva Petrova poslanica, glava1, redak 20-21
 "20On bijaše doduše predviđen prije postanka svijeta, ali se očitova na kraju vremenâ radi vas 21koji po njemu vjerujete u Boga koji ga uskrisi od mrtvih te mu dade slavu da vjera vaša i nada bude u Bogu."


Djela apostolska, glava 3, redak 13
"13Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svoga, Isusa kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad već bijaše odlučio pustiti ga."


Bog je uskrisio Isusa i proslavio. Ta slava, kao i slava Gospodnja u Starom zavjetu, jest prostor transcendentne čistoće, svetosti, svjetlosti, moći, Života. Uskrsli Isus zrači tu svoju slavu svim svojim božanskim bićem. (Dufour, str 1184) 

Isus je bio raspet i umro je, ali Bog ga je uskrisio i po njemu donosi ljudima spas koji propovijedaju apostoli u Djelima apostolskim (Dj 2, 22-35 ), propovijeda Petar  Židovima (3,14sl),, to on ispovijeda pred sinedrijem (4,10), to Filip uči etiopskog eunuha (8,35), Pavao Židove (13,33; 17,3), a to Pavao uči i pogane (17,31), to on ispovijeda pred svojim sucima (23,6). Sve to nije drugo do li sam sadržajuskršnjeg iskustva.
O tom iskustvu uvijek se bilježi jedna važna pojedinost: njegovo slaganje s Pismima (usporedi 1 Kor 15,3sl):
- Mesija će biti slavno uzdignut s desne Božje- Dj 2,34; 13,32sl
- Sluga će Gospodnji biti proslavljen-Dj 4,30; Fil 2,7sl
- Sin će Čovječji biti ustoličen-Dj 7,56; usp.Mt 26,64

Tom je misteriju mjesto s onu stranu općeg povijesnog iskustva, pisamski tekstovi donose čitav niz izraza koji ocrtavaju razne njegove strane:
- Isus je onaj Sveti što ga Bog otima iz raspadanja u Podzemlju u Djelima apostolskim 2,25-32 i 13,35sl., usp. Psalam 16, 8-11
- on je novi Adam kojemu je Bog sve podložio: 1 Kor 15,27; Hebrejima 1,5-13, usp. Psalam 8
- on je kamen što su ga graditelji odbacili, a postao je ugaonim kamenom: Dj 4,11, usp. Psalam 118,22

Tako se proslavljeni Krist javlja kao ključ za razumijevanje svekolikog Pisma koje se unaprijed na nj odnosilo (usp. Lk 24,27.44 sl). Dufour, str. 1395

Psalam 16, redak 8-11
8 Gospodin mi je svagda pred očima;
jer mi je zdesna, neću posrnuti.

9Stog’ mi se raduje srce i kliče duša,
i tijelo mi spokojno počiva.
10Jer mi nećeš ostavit’ dušu u podzemlju
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.
11Pokazat ćeš mi stazu u život,
puninu radosti pred licem svojim,
sebi zdesna blaženstvo vječno.

Vjera kršćanska postoji kao vjera Uskrsnuća.
‎utorak, ‎25. ‎srpnja ‎2017. 13:09:31