Friday, June 7, 2019

Vječno ljeto



Sunčeve se zrake tuku
s odbljescima dana,
s modra neba ptice vuku
svježi dašak vjetra rana


i tako je zora vedra
za sve žitelje ta loga
što se bacaju u njedra
velikoga sveta Boga


kao da će vijekom potrajati
ovo ljeto što se sprema
gdje bi sunce kao slava sjati;
na zemaljskom polju drijema


prošlost koja sad je okopnila
i sve što je do nedavno bilo,
svaka vlat je sada dozorila,
svako letjeti je naučilo krilo


da se duhovnome sad primakne,
poput suncokreta da se svije
i da svatko nebo to dotakne
koje nekad dostižno mu bilo nije.


Doletite, ptice; dođite, puci
u to slavno rajsko slavlje;
neka ogriju se janjadi i vuci
i svi grešni što zabijali su čavle


u tu predivnu ljepotu spasa;
sve je Bog naš oprostio,
svakom nudi uživati krasa
jer je mržnju premostio


i smrt strašnu usmrtio
da procvate Crkva što je rodi.
Sve je ljude i sve živo uprtio
da se danas muka Mu oplodi.


Navalite, duše, na bogate trpeze
što se sad izlijevaju od Duha nam Sveta,
raskinite uze, sastavite veze
da sve krene putem ova vječna ljeta.
07.06.2019. 07:02







Sunday, June 2, 2019

Anđeoske kiše




Zorom sam te tražila u tami,
jutrima te još dozivala u sjeni,
a ti meni dade slutnje, biseri sami,
da ti se približim na visokoj stijeni


kao netko tko odavno ovuda korača,
kao puzavica biljka što se širi,
kao marama od svile na oštrici mača,
kao zrno tamjana što kraj tebe miri.


Podnevima slavila sam tvoje riječi,
tvoje savjete sam provodila smjelo,
molila za tebe da te nikada ne spriječi
ona sumnja da provedeš svoje djelo,


da me uvijek svojem Bogu vratiš
ako zmije napadnu me velikoga jada,
da u svemu tome malo tek prepatiš
kako poznao bi me na izlazu iz grada,


kako uspio bi mi pokazati nevidljive pute
da se lakom stopom krećem po tom trnju
koje nikne kako sakrilo bi Isusove skute
da ne prosipa se sumnja u svom zrnju.


Sutonima gledala sam tragove nebeske
kako nestaju tim obzorima što se žare
poput vrha stijene, poput sjajne freske
koja plamti samo kratko da pokaže dare


koji su se nazirali svakodnevno više.
Večerima snivala sam kako Bog me zove,
noćima sam slušala anđeoske kiše
koje su me oprale za potrage nove.
02.06.2019. 16:33



Prazne njive



Ne pratim Te više,
Ti održavaš mene,
strunu treperavu
što nemirno diše
dok uzmiču sjene
i raspiruju žeravu


života kasna
u slabosti žića
koje se predaje
za svitanja krasna,
cvrkutanje ptića
i slabo se kaje


kao umorni nosač
prtljage razne
na kraju rada,
kao presretan kosač
njive prazne
na rubu grada


odakle plodovi dolaze
da se iskuse
u silini divota
jer duše sve odlaze,
moj Isuse,
na kraju života


što se dršćući javlja
i sve češće
na dušu navaljuje
za dan velika slavlja
i sve ga žešće
u srcu najavljuje.
02.06.2019. 08:47

Saturday, June 1, 2019

Putnik dalekih dubina



Dušo moja, nisi pjesnikinja od visina
koja doživljava cvrkut ptica
i ne osvaja te sasvim zov širina
od kojih te hvata sveta drhtavica.


Dušo moja, zatvorena sva u sebi,
ti si putnik dalekih dubina
u toj nasušnoj ti potrebi
gdje te zove sva nutrina


u kojoj se rađa kušnja zrela,
stečevina što je moraš ti iskusiti
kao neka dobro usmjerena strijela
što je svaka duša mora još izbrusiti.


Ne bih rado da se nekom recitiraš
jer ti, dušo, imaš svoje platno
i svoj predložak po kojem sviraš;
pjevanje je za te klasje plodno, zlatno


što osluškuje se tihom vjerom,
a ne jakim razglasima
koji ravnaju se neizmjerom
što ga samo Bog tvoj ima.


Ako dogodi se da poletiš,
to je samo radi poniranja
kojim se ti sva posvetiš;
tim su jača tvoja prodiranja


u kojima pratiš Duha Sveta,
Duha jaka što te u nutrine zove,
Duha veća i od svemira, i svijeta,
Duha tajnija od zemlje ove.
01.06.2019. 14:45

Duša ranjenika



Otkriti te opet, vidjeti tvoj dom,
to je oživljavanje duše ranjenika
koji niti ne zna da je imao slom;
to je novi život, nova to je prilika


da se mačevima zlatna sjaja
prah izbriše, nakupina teška
svakojakih objeda i ispraćaja
jer to nije bila neka kobna greška


već su bitke stalne, svakidašnje.
Vitezovi, dame i odrasla djeca
nose ožiljke prošlosti strašne
i u tome domu uvijek netko jeca.


Moglo bi se reći toga ima svuda,
da se duše tuku, da su uvijek ratovi,
ali ta je riječ tek buncanje luda
koje dođu samo kad su svatovi.


Znam da ne ljubiš me mnogo;
tim je veća moja radost
zbog ta hoda zajednička s Bogom
koja spomen je na našu mladost


kad smo susreli se poput pobjednika
kao što se inače okuplja puk;
to su obljetnice ratnika i vjernika
gdje su kao jedan strelica i luk


što se daju spremiti i odapeti.
Vjernost je jaka, bitke još veće
kad ih prati Bog naš razapeti
koji uvijek s dušom u obranu kreće.
01.06.2019. 01:34



Friday, May 31, 2019

Rastanak



Rastanak je onaj naše mjesto
što se zlati pod naletom sunčevih zraka,
to je ono što ne vide duše često
koje rastancima traže komadiće mraka.


Nije odlazak, ni povratak k rodu,
nije kasno, niti prerano za njega,
još smo uvijek na istome brodu:
dvije duše poslije svega.


To je rastanak bez rastanka
jer opet se nalazimo skupa u tom krasu,
vrlo brzo. Samo kratka stanka,
rastanak je privilegija u jednome času.


Mi dijelimo isto nebo, isto tlo,
istu zemlju i naš slavni grad,
a prođemo zajedno i dobro, i zlo
nakon kojih slijedi mir i sklad.


Rastanak je naš početak mira
što ćemo ga uživati na kraju dana;
potvrda je da smo bili vrijedni odabira
jedno drugom u vidanju rana.


Rastanak potvrđuje posinjenje,
konačnu sigurnost daje;
on je uvijek najnovije viđenje
koje zauvijek potraje.
31.05.2019. 17:00

Wednesday, May 29, 2019

Nebeske uvertire




Da li je pjesma to što diše
u mome sluhu, u srcu mome?
Glazba bez riječi, poput kiše,
note što bude život iz kome.


A nije to dan kao svaki prije
već je melodija čiste ljepote
kojoj se sumnja približila nije;
nutarnje poklonstvo iz divote,


kvaliteta tradicije, struke, umijeća
gdje brat i sestra se traže
kao što duhove traži svijeća,
odraze duša i nebeske straže.


I zvukovi nalaze nutarnje riječi,
a tijelo se spušta niz vode lake,
kao kad biljka nikne iz mliječi;
to je početak koji odašilje krake


i oni će dirnuti bilo koga
ako je takva zemaljska kob,
ako je volja nježnoga Boga
kojemu nije naudio grob


pa kako bi tada i duša umakla
iz ovih nebeskih uvertira
ako je samo malo dotakla
to nadahnuće kojim se svira


jer to je za ljudske moždane raj
u kojemu cvate drvo spoznanja,
jer to je početak, a nije kraj;
tek slijedi navještaj vjerskoga stanja.
29.05.2019. 15:00

Popular posts