Thursday, September 28, 2017

Lažna minuta


Ima lažnih mrtvaca bez volje,
oni kojim' ni do čega stalo nije,
a kad gledaš sve to malo bolje,
iza svega samo pohlepa se krije.

Ima lažnih pogleda i tuga
u ciganskim očima skitnica
što su ljepše nego duga
i cvijeće su nebeskih žitnica.

Ima lažnih bogatuna, al' i siromaha,
ne znaš kome ne bi vjerovao,
a kome bi pustio dragocjena daha
da bi malo sreće mu iskovao.

Kada život vraća grijehe mladosti,
izgubljeni slučajevi rado glume,
i u lažnim tugama, i u lažnoj radosti,
kao da su neki stvorovi od gume,

kao da su sve životom izgubili;
i ne cijene dan, ne vrednuju sebe
već se diče da su svugdje bili
i govore da ih život zebe.

I ja nekad ispadam k'o duša lažna,
punih pet sekundi ili čak minutu
koja postane mi i previše važna
jer ju više ne nalazim na svom putu,

izgubljeno vrijeme, zauvijek izgubljeni dan.
Što sam svašta mogla postići
za to vrijeme, krenuti u ostvareni san,
a možda i neku istinitu dušu dostići.
‎četvrtak, ‎28. ‎rujna ‎2017.  10:30:23

Sunday, September 24, 2017

Lov na svrhu


Na oknima prolaza u još bolju sreću
susrećem riječi "hoću", "oprosti".
Da mi je znati gdje se sve susreću!
A kako se zapravo sreća premosti?

Prekidam tijek misli i monologa,
raskidam ugovore koji ne vrijede,
ali su bili na snazi života moga.
Nikakvi novi sada ne slijede.

Nemam vremena, žurim,
žurim u slavno ispunjenje;
riskiram, nadam se i ne jurim
već molim samo promtno buđenje

jer već odavno nacrte nosim
u srcu svome i čežnjama svojim.
I ni s čime sada se ne kosim,
a razloge više niti ne brojim.

Znam što mi je važno učiniti,
što je moj poziv, zašto me držiš
na svijetu gdje ne znam hiniti,
znam zašto me tiho pržiš

jer vrijeme je tu ostvariti plan
koji još nije vidio svjetla dana
i koji nikada nije stao u san;
koji je tiha patnja i trajna rana.

I stoga hrlim potrošiti strijele,
riječ "život" i riječ "gorak",
što nikada nisu prestati umjele,
a sada su samo usporeni korak.
‎nedjelja, ‎24. ‎rujna ‎2017. 20:30:21

Tuesday, September 19, 2017

Tajna smrt


Sanjat ću te, ali te tražiti neću,
dozivati tvoje ime iz ponora ova,
bez neke želje da okusim sreću
il' da se budim iz svojih snova.

Sanjat ću te i ostati bezvoljna,
sa svime se lako pomiriti
da ne bi mi zora postala bolna
koju će burna noć raspiriti

jer bure su svemira tako neosjetne,
a vjetrovi srca tako snažni.
Tko bi još žeđao prilike sretne
kada se duša sva isprazni

i kad ju iscrpi životni plam
od kojega ostaje samo ugljen crni
i kada propada i dah, i kam
od kojih dolaze udarci, i svi trni?

Uzalud kao da sam te zvala
svih ovih dana, i crnih, i bijelih; 
duša te stvarno još nije upoznala
od napora slabih, i napada smjelih.

Nervni su otrovi jako u modi,
a za mene nije potreban niti boj;
čemu tad ljubav da se rodi
kad otrov je duši ovaj nespokoj?

Čemu sad tražiti slavno rješenje
svih nevolja svjetskih, spašavati grad
kad i tako je svima doba jesenje? 
Snijeg će prekrivati led i jad

sve dok i najtiše strune ne utrnu.
Tražit će ljubavnik svoju dragu,
i tražit će vukovi nesretnu srnu,
a duša se predati da bi smogla snagu,

duboko sakrivena u grotlu svome,
pod glatkim ledom i strašnim vjetrom.
Tek kad se posljednji otpori slome,
isklijat će Ljubav sa svojim Svjetlom.  
‎utorak, ‎19. ‎rujna ‎2017. 04:33:29

Friday, September 15, 2017

Kada Bog daruje sebe


Ljubi neprijatelja, ali se naoružaj netrpeljivošću i osjećajem ugroženosti od svih i sa svih strana, strahom od gubitka identiteta i osobnosti, odnosno od gubitka imovine, imanja, stečevina i baštine. 
Ljubi Boga i bližnjega kao samoga sebe, ali bližnjemu jasno daj do znanja da je nepoželjan na ovome svijetu u kojemu postojiš ti i tvoja imanja.
Ako te netko povrijedi i do sedamdeset puta sedam, to jest i do bezbroj puta, opraštaj, ali gledaj da se nikada u društvu ne zaborave uvrede i ranjavanja 'kako se ne bi isto ponavljalo'. 
Ako te netko udari po jednom obrazu, pruži mu i drugi, ali pružaj što aktivniji otpor svakome tko te dirne.
Ako ti netko ukrade kaput, podaj mu i haljinu, ali ga tada progoni zbog duga i podsjećaj ga neprekidno da te je pokrao i da ti je dužan.

Jesam li ja pretjerano kritična ili sam nešto sasvim pogrešno shvatila?
Ja sam Izrael Božji, Narod izabrani, od Boga rođena na dobrobit drugima. Pa što ako me oplijene, sve moje što imam i sve što jesam? Ta, ni Sin Čovječji nema gdje bi naslonio glavu.
Ja sam vrata bližnjemu kroz koja će on vidjeti Boga moga i kroz koja može ući u slavu Kristovu.
Reći će netko: pa onda ostani takva, siromašna i bijedna, niškoristi, bez identiteta i bez osobnosti, bez imanja, slaba i nemoćna, na teret okolini, glavno smetalo svih bližnjih, bespomoćna... Ne, ja nisam nimalo bespomoćna, Bog moj daje mi svoju zemlju, svoju snagu, svoja preobilna imanja jer sam Njegova, do krajnosti svojih sam Njegova. Iako sam riješila ostati bez ičega, Bog me iznenadi svojom darežljivošću.
Po mjerilima ovoga svijeta, ja nemam pameti, nemam dostojanstva, nemam nikoga, ne posjedujem ništa, nemam svoju domovinu; ja sam kao dronjak na ulicama grada, usamljena skitnica od koje svatko može činiti što hoće; beskorisna senilna sustanarka koja svima smeta u ostvarenju svjetovnih planova; strankinja svojima i nesvojima; nerealna sanjalica i luda koju bi se moralo smjestiti u nekakvu ustanovu.
Ali Bog mi dade postelju od cvijeća, nebeski stan, najukusnije hrane i napitaka, slobodan kisik i sigurno, ali nevidljivo sklonište od vukova i zvijeri, dade mi sebe. ‎petak, ‎15. ‎rujna ‎2017.05:46:39

Thursday, September 14, 2017

Obala


Obala je bila meka,
tako lagana za pristajanje,
kao kraj svih rijeka,
kao okašnjelo prisvajanje,

a ja tražila sam luku za moj brod
da odmaram malo nakon svega,
da umirim težak hod,
da se sakrijem od bilo čega

što bi opet moglo mene razbacati,
ali, jao tada, evo nevolja od prije,
još od kad sam znala obalama gacati:
za me nema luke, za me luka nije.

Sva mekoća dolazi od silna mulja
što se obalama sve više nakuplja,
što se kao tat po pijesku šulja;
plaža meka obala je najskuplja. 

Trnje ispod pijeska, nemir i divljina
nalaze se najviše po zaklonima,
zato bolja mi je sva morska dubina
koja prima brodove u zatonima

što su prepuni od brodova i jedrenjaka,
više nema mjesta ni za uze,
a kako je počela i zima, ima ledenjaka.
Sledile se u mom srcu suze,

obala je postala negostoljubiva,
kao hladan vjetar me ošinu
pa sam okrenula smjer, prisvajanje ubila,
zaplovila opet daleko na pučinu.
‎četvrtak, ‎14. ‎rujna ‎2017. 18:38:45

Freddie Mercury - The Great Pretender (Official Video)

Lady Gaga - The Edge Of Glory

Popular posts