Duša i Ljubav

Ljubav kada zbori,

duša šuti,

od nje nema glasa.

Zastane i gori,

i snagu oćuti,

to je pitanje joj spasa.

Duša koja traži,

koja stalno čeka,

nestrpljivo tinja.

I tada se snaži,

i sasvim je meka

jer tu je svetinja.

Ako Bog joj hoće reći

riječ o svome imenu,

i sebe tad spozna

jer u ljubavi će steći

svu otpornost krimenu.

Kao trešnja pozna

slatka joj je srča

od božanske slasti.

Ipak ostaje tajna

i tko bi joj do srca

što milinom časti

nevinost je sjajna?

Samo ljubav sva

u svojoj snazi

može duši stići,

u poklonstvu da se da

kada vatru spazi

što je hoće skriti.

Samo dodir jedan,

samo jedno slovo

dovoljno je tu za spoj.

Tad zaiskri pogled čedan,

razvija se nešto novo

što je nepoznato njoj.

Ljubav kada zbori,

duša šuti,

od nje nema glasa.

Zastane i gori,

i snagu oćuti,

to je pitanje joj spasa.

18.06.2021. 16:25

 

Smisao, sadašnji i konačni

Konačni smisao života baca svjetlo na svaki životni trenutak, ali i svaki pojedini životni trenutak, vrijeme, mjesto, čin, riječ, i rad, djelo, prisutnost i odsutnost, svaka pomisao mora imati i svoj vlastiti smisao.

Molim radi vječnoga života i uskrsnuća poslije smrti, ali molim također jer sam na taj način u odnosu s Gospodinom, u raju i u kraljevstvu nebeskom, u vjeri i na nebesima, kod Gospodina.

Također, pojedini trenutci našega života mogu biti besmisleni, a da ne ugrožavaju onaj naš konačni životni smisao. Kad se ponašamo besmisleno, to je grijeh, odnosno, kad smo u zabludi ili nekom ozbiljnom grijehu – tu nema nikakvoga smisla, besmisleni smo, bez obzira koliko su nam jasni i snažni osjećaji koji su zapravo zalutale prejake strasti koje se u grijesima množe. Ako se ne ispovjedimo uvijek, možemo ipak ugroziti svoj vječni život.

Život je predragocjen da bismo ga potrošili na besmislice.

Koji bi bio krajnji smisao naše vjere i molitve, religioznosti?

To je susret s Bogom, razgovor, dobrota i ljepota vječnoga života koji je jednom počeo pa se u krštenju rodio za vječnost, život u redu, miru i istini, bez grijeha i grešaka, spasenje od zla i vječne smrti u uskrsnuću.

Koji je krajnji smisao religioznosti u kojoj nema Boga, niti razgovora, niti života s Bogom? Kakvog smisla ima u klanjanju stvarima i idolima, predmetima i idejama koji ne odgovaraju jer su nežive stvari i ne pružaju darove i uslišanja. To je, dakle, besmislica koja može potrajati čitav život. Čovjek nosi u sebi klicu volje da se pokloni nečemu velikom i najvećem, ali ako se klanja pred manjim i manje vrijednim idolima, to je prazno klanjanje ili, jednostavno, tjelovježba radi razgibavanja mišića.

Istinska vjera slijedi Božju riječ i volju, odnosno Zakon Dekaloga i Dviju zapovijedi ljubavi. Razlika je toga Zakona od svega drugoga ta što je univerzalan i za sve ljude, i za sva vremena, vječan je i siguran kao smrt. Ako se dvoje ljudi spoji u Zakonu i pred Zakonom, u Bogu, dobivaju neopisivu, beskrajnu sigurnost u braku koja donosi mir i red jer ljudi su više ili manje nestalni, no, kada se drže Božjega Zakona po dogovoru, to im služi kao vječna smjernica i kanon, kao šiba po kojoj se ravnaju radi Gospodina i vječnoga života, a također iz međusobne ljubavi.

Ostale religiozne smjernice, zakoni i upute izmislili su ljudi, a na tom temelju izgradili smo još zakona, mnoštvo, i svi su – lažni. To nema smisla.

Kršćani imaju puno pravo odbiti živjeti besmislice ili po besmislenim uputama i zakonima, mada priznaju svaku vlast, svaka je od Boga. Nadahnuti vjerom božanskom, kršćani u svjetlu vjere vide razboritost i razum u punom smislu, to jest ne kao oni koji su nerazumni, a tvrde da su realni.

Realno je prihvatiti dušu, život i tijelo koje ti je Bog dao jer te želio takvoga kakav jesi i ljubi te do kraja, do smrti na križu koja ti donosi smisao svega i vječni život.

Bez ikakva smisla je sakaćenje vlastita tijela u ime slobode, pravednosti i humanosti. Naročito je besmisleno reći za nerođeno dijete da pripada tijelu majke, odnosno da je majčino tijelo jer nije. Ima svoj mozak, svoje živce, svoj krvotok i srce i sve ostalo.

Umjereno topli, humani međuljudski odnosi vjernika kršćana imaju najviše smisla, više nego gomilanje stvari, novaca, slave i imanja, to nam Sveto pismo vrlo jasno tumači.

Isus tumači smisao svoje smrti

»Duša mi je sada potresena
i što da kažem?

Oče, izbavi me iz ovoga časa?
No, zato dođoh u ovaj čas!
Oče, proslavi ime svoje!« (Iv 12,27-28).

Najveće su besmislice smrtni grijesi: oholost i pohlepa, požuda očiju i srca.

Zato kršćani žive u poniznosti pred Gospodinom, u stvaralaštvu i dijeljenju svojih darova te u istinskom zajedničarenju i u jedinstvu s Bogom.

Pojam 'smisao' je 'su-misao', spoznaja što ide uz misao bez koje ne bismo znali za smisao bilo čega, a to što nam prati naše misli jest Bog i Riječ Boga. Slijedi li vjernik Božju volju, njegov život ima puni smisao.

13.02.2025. 23:27

Oprosti im, Oče

 

Čuj, ti, narode moj tvrdih šija,

k vama ja ću doći, u srca vam ući

i znat ćete da sam ja taj Mešija,

da svi ste kod mene u svojoj Kući.

U hramu mi tijela proslavljena

mjesta ima za mnoge stanove

jer Duh sam sviju ispunjenja

i ne donosim prazne dlanove

već sve žeđi utažujem,

svaku vam suzu otirem,

tamu od vas otkazujem

i svjetlo svuda rasprostirem.

Tko je žedan, neka pije,

tko je bolan, neka moli

dok mi srce za njih bije,

dok mi duša takve voli.

Ljubio sam tebe, svijete vrli,

Jedinorođenca sam ti slao

koji sveopćem spasenju hrli,

a mnogi je vjernik za me život dao

nakon moje Muke i radosne žrtve

kad sam pokazao istinu i pute,

dragovoljno pustio se među mrtve

pa sam zadobio uskrsne i sjajne skute.

Tako i ti, dragi, vjerni ti, moj puče,

spremaj dušu vječnome životu

jer opraštam tko me za haljine vuče,

vodim svijet u nebesku divotu.

13.02.2025. 19:45

DVANAEST GODIŠNJIH DOBA

 

DVANAEST GODIŠNJIH DOBA

poezija 96

Kazalo:

Anđeli Uskrsnuća

Anđeo prebogatih dubina

Anđeoske lijehe

Anđeo života

4

Bijah slijep

Blago čistima srcem

Blago milosrdnima

Blago mirotvorcima

Blatni oganj

Bog i zemlja

Božanski čas

7

Čaša ljubavi

Čovjek spasa

Čuj me, Bože moj

3

Da bolje mi bude

Dan ustrajnosti

Dan zauvijek

Dar Križa

Dijete neba

Dijete Oca svoga

Djevica mjesečine

Dodir otajstva

Duhovni procvat

Duša safirnoga sjaja

10

Hvala ti, moja jeseni

1

Imendan sviju duša  

Ispred tebe

Isusova kruna

3

Jedna suza

1

Kad bih ti pisala

Kad sam ti stihove skladala

Kalež meda 

Knez mira 

Kovčeg suza 

Kraljevske bitke      

Kradljivac tuge

Kristova kula

Križevi slave

Kršćanski poziv

Krštenje svijeta

11

Lamento

Luč anđela

2

Malinske grane

Mater Christi

Mjesto za molitvu

Marija Braniteljica

Molitva jednoga daha

Molitva radosti

Molitva slabosti

Molitve za prazne sprude

8

Naš dan života  

Nitko ne zna

Novi mir

3

Obilje vina 

Odluka nade

Ogrlica slobode

3

Paprena sol

Plamenom svijeće

Pobjeda molitve

Poljane spasa

Ponio je naše boli

Posveta

Poziv iz Jaslica

Pravi čas  

Prekretnica

Prinos tišine

Priprava snijega i brijega

Prostor za šaputanje

Pustinjsko vino

Putnik dalekih dubina

Putokaz krvi Isusove

15

Rajske sile

Ranjena zemlja

Ravne staze 

Riječi hvale

Ruka što mi dušu štiti

5

Silazak Mudrosti 

Sjajni prinos

Sjajno ruho nade 

Slavit ću te, Duše Sveti

Smrznuta ruža 

Stari slijepac  

Strujanje

Suze na cesti svijeća

Sve u svemu

Svjetionik

10

Tamo gdje gore svijeće

Tijesna suradnja

Tornjevi

3

Vatra tvoje riječi

Večera s ljubavlju

Visovi vjere

Vjetrovi Došašča

4

Zvuk daljina

1

Život moga krštenja

Žrtveno janje

2

Anđeli Uskrsnuća

Kriste moj što u srcu mi prebivaš,

Duše Sveti, Stvoritelju svjetla moga

u kojemu tajne svoje mi otkrivaš,

Prijatelju čitavoga zbora svoga,

ukućani svete slave Tvoje dižu ruke

dlanovima da Te otvorenim hvale,

da Te ljube sve to više plodovima Muke

u koju su njihove sve muke stale.

Oče sviju vjernih Isusovih molitelja,

sada nam pokaži grobni kamen, Uskrsnuće

koje otvara se poput najdražega svetitelja

naše vjere, naše nade i ljubavi vruće.

Neka bude sve što nosi milosrdna volja

sljedbeniku Tvome koji dolazak Ti čeka,

nek se vrši pravda Tvoja, od svih bolja,

neka ulije se venama Ti žive krvi rijeka.

Slavit će Te mučenici, apostoli, siromasi,

tužna srca vidjet će Te dušom kakav jesi

i života svaka zaustavit će se uzdasi.

U kraljevstvu Tvome nestat će i smrt, i grijesi.

Plač i uzdah postat će veselje, radost

kada vide suze svoje u kamenu dragom,

kad uskrsnu kao vječna mladost

u Tvom svetom zagrljaju blagom.

24.08.2022. 10:47

Anđeo prebogatih dubina

Lijepe nade lelujave gajim,

ali znam da čas mi nije moj,

noć preda mnom sad ne tajim

koja kreće u svoj slatki nespokoj.

Kako god da bilo strašno

uroniti snovim' s mišlju nepoznatom,

srce moje zatreperi strasno

pred dubinom prebogatom.

Prepuna je svih mogućnosti

što ih srce sjetiti se može;

od molitve pa sve do usnulosti

anđeo me prati s Tobom, Bože,

Gospodaru srca moga,

Kriste mog spasenja.

Jaka riječ je moga Boga,

jača od svih stijena,

mekša je od posteljice,

blaga poput ptičja pera

bez kojeg ne lete ptice

gdje je viša sfera.

Anđele, ti, moj čuvaru,

tješitelju noćnih časi,

kazuj mome Gospodaru

da mi ljubav ne ugasi,

da mi citre tiho poje

svoju melodiju bajnu

da se misli već ne roje

nego da ja čujem tajnu

koja mene tako čvrsto drži,

koja mene nosi tako laku,

koja dušu slatko prži

ove noći i noć svaku.

27.04.2019. 20:34

Anđeoske lijehe

Znaš li da ne hodim kamo hoću

i da svaki povratak je bitan

poput nastupa na one uske dveri?

Nemirna sam svijetu danju, noću,

srce mi je kao kamen sitan,

mjesečina viri kao da me mjeri.

A kad ovo mlado sunce svježe

poput jaka propuha navali,

tada jurim da me ne ostavi,

da mi ne promakne kada liježe

da Te moja slaba duša hvali

za sve dare kojima se slavi

Tvoja duša i božanstvo strasno,

i krv Tvoja, Tijelo Tvoje.

Sine Boga, srce mi očisti,

neka nije zlobno nego časno.

Slavila sam Sveto svoje,

a grijeh ostao je isti.

Ti me nećeš ostaviti, znam.

Pusti me da prođem svetištima

i da okajavam sve što nađeš

da bi budan bio i moj san;

nađi me zemaljskim ratištima

i gdje god pogledaš ili zađeš.

Mijenjaj me po svojoj mjeri.

Znam da vidiš dušu mi i grijehe,

misli ratoborne, srce što se tuče.

Dodaj zrno soli mojoj vjeri

i povedi me kroz anđeoske lijehe,

pusti da me ova čežnja samo k Tebi vuče.

Kratko Ti na Križu se odmaram,

samo malo naslonit ću glavu

pa Te opet pokornički slijedim.

Galileju sada iznova si stvaram

gdje ću naći obraćenja slavu

jer ja kao roblje više vrijedim

Tvojim uzdasima, riječi, kriku.

Vadi me iz ovih gorkih suza

gledanjem u Tebe gdje ću naći

onu pravu, jedinstvenu sliku.

Čvrsto stegni čvor od mojih uza

jer Te moram svetim Zakonom dotaći.

22.02.2021. 17:21 

Anđeo života

I dok plačeš sa mnom u tišini,

u tom polumraku naših želja,

moja duša traži te u velikoj visini

gdje su moždane joj ponad čelja

i gdje nedostižno sunce uvijek odlazi.

Pratiti te, lijepo li je, poput putovanja

što ne završava, a sve bliže dolazi

kao da je pronašla me duša obećanja.

Još je bolje tebi ljubiti me i od sebe davati,

samo da ti nije tuge te zbog mene

koja ipak daruje ti da me možeš upoznavati,

a to skida s moga čela uporne sve sjene.

Svi nam kažu da smo jako različiti,

da to neće ići jer smo poput slijepe ceste,

a ne vide kako počeli smo naličiti

u toj tajni naše vjere i molitve česte.

Premda griješim, a za druge nemam suda,

premda odbijam sve daleko od stana

u kojemu, ako hoću, mogu biti čak i luda,

ipak ova naklonost je silno razlistana

jer sam navikla na tebe i na suze.

Znam da moje borbe tebe bole više

jer ja konačno ne vidim svoje uze,

osim ove spone što me drži tiše,

koju nisam očekivala u planu

što ga pomno održavam u praznini.

Dao si težinu jaku mome dlanu

što se nalazi sve češće na tvojoj razini.

Ne može se, ne mora se unaprijed sve znati

što je Gospod Bog priredio za svoje.

Još sam bila privezana kad je počeo me zvati

i kada me poslao na dveri tvoje.

A sad, evo, već je sa mnom sasvim jasno

da bih mogla, tako usamljena, u životu dati,

još da imam i to prijateljstvo krasno.

Konopci su pukli u tom vatrometu blagodati.

24.08.2021. 22:09

Bijah slijep

Slijepa sam Te dočekala, Bože moj,
sve te godine od zlata i od vune
što se svilom prepliće i sjaji.
Kako mučan, kako tužan bio je taj boj
što mi uze daha, poremeti strune,
što ga srce među cvijećem taji.

Pratili me, ne darivahu mi ljiljane
sve dok uši moje nisu čule zvuk,
sve dok nije progledala ptica mi u njedrima.
Zaklon bijahu mi uvale tihane
u kojima vladao je srca moga muk,
ruke klonule nad polomljenim jedrima.

Tamne noći bile su mi dom i kuća,
postelja od trnja, od mrkline crne
što se valja u magluštini gustoj.
Pikale me igle varljivoga nadahnuća
što me ostavljalo prestrašenu poput srne
koja krije lanad sred planine puste.

Tragala sam mada nisam znala tko si,
odvele me sjene u podzemlje svoje
da mi sude, radi svoje vlastite praznine,
da se moje suho žiće ničim ne orosi;
ali tamo pronašla sam sve dubine Tvoje,
otkrila sam dlanove, blijede od prašnine.

Isuse moj blagi, moje Otkrivenje,
lijep si kao plemenito voće,
poput soka srča svijetao je obraz Tvoj.
Uskrsnuće moje, Žetvo, Plode, Zrenje,
duša moja, tijelo i moj dah ljubiti Te hoće;
glas Ti slijedim kao anđeoski poj.
10.05.2018. Uzašašće Gospodinovo, 04:10

Blago čistima srcem

Svi Te uvijek naokolo traže,

ne znaju ni Tvoje sveto ime.

Izmišljaju svašta, duše snaže

raznim glupostima, bilo čime,

sve će njima dobro doći

za tu težnju koja nema cijene.

Sve će njima lako proći

iza vela, iza sive mrene.

Svi Te traže, samo Tebe hoće,

a ne žele znati niti lijevo, niti desno.

Misle da si zabranjeno voće,

srce kao da je ugušeno, tijesno.

A pred nama stojiš, Kriste,

i dozivaš, pružaš ruke,

ali nemamo mi duše čiste

da Te vidimo na križu Muke.

Srce uvijek treba očistiti,

oprašiti ga i oprati sjajno,

a ne duboko u sebi skriti;

tada gledat će Te, vječna Tajno.

01.11.2023. 04:00

Blago milosrdnima

Danas si me primio u svoje dvore,

danas si mi otvorio širom vrata

i prepoznao si dvojbe što me more;

niti jedna misao ti nije nepoznata.

Danas pustio si me na tu razinu

gdje se duša izdiže iz dna i jada

da mi se svi gorki sni rasplinu,

umišljaji strašni bez ikakva sklada.

A ja hvalim, Kriste, tvoju veličinu,

tvoje čovještvo i meku dušu hvalim

jer si razotkrio, zaliječio opeklinu

da te uvijek, Spasitelja, slavim.

Mojoj tuzi bio utjeha si, suzama mi cilj,

hrlile su ruke moje u naručje sveto,

ali i pred sudište mi bilo stati milj

da se vidi, da se čuje to što nije kleto.

Milosrdno Srce, razuman si ti u pravu

i u pravednosti nema tebi, Bože, ravna.

Duša ljudska uzdiže sve sne na javu,

a božanska presuda ti riječ je pravna.

Nisi dao da se branim već da milost tražim,

da me poniznosti Majke ti pridružiš

pa da opravdaš me vjerom kojom se ublažim

i da mir mi svega zajedništva pružiš,

mada znaš za moje boli i za mane, i poroke.

Sad me puštaš u taj svijet bez ideala

gdje je rat u srcu koje mrzi i ne čuje proroke,

ali svi će oni klanjati se kao stada mala.

Konjanike snage si u ponore strovalio,

ulizice moći spuznule su sve u drač;

i u savjest svakog srca sudom si provalio,

izrekao presudu si, strašnu kao mač.

Blagoslovljen budi, Sine, s desna Bogu,

i Milino što na prijestolju ti slavnome zavlada!

I na svodu nebeskome gledaš nas u rogu

smilovanjem svojim kojemu se svaka duša nada.

16.01.2024. 14:43

Blago mirotvorcima

Molitve putuju kroz novu noć

i do moga srca stigle skoro.

To je poziv ona vječna mira

što ga daje nemoć i moć,

što ga šalje Isus s gorom

i još daje duši mojoj odabira.

Ako moći se odreknem

da pokažem razlog svoj,

to će uvijek dobro biti

da si više Krista steknem

i pronađem nespokoj

što se uvijek hoće skriti.

Tada Bog mi daje mirotvorstvo.

Nije li to izraz moći ponajveće?

Tada mi svejedno na kojemu tlu

stvara Bog mi stihotvorstvo

što se po vremenitosti kreće,

koje vodi ljubav što je ponor zlu.

31.12.2023. 23:44

Blatni oganj

Svom životu odgovorna

kao da se lijepim

preko svake mjere

pokraj Duha plodotvorna

i svoj duh ja krijepim

pod sjenicom naše vjere.

Znam da ne bih smjela

misliti umjesto Boga,

planirati spas,

ali pokret ove duše i bez tijela

pali vatru plama svoga

da razbudi sve to više nas.

Ne znam točno se izraziti,

ali to što želim reći

dobro znaju mnogi.

I ne želim nekoga poraziti,

tinja gasit slaboj svijeći

što je napadaju lažni bogi.

I naš Isus ljubi jako,

nekoga još više

i za vrijeme stalno.

I ne traži srce mlako

koje sporo diše,

makar bilo i kristalno.

Možda misle da se srdim,

znaju da sam agresivna,

teško je to odabrati.

I kad nekoga pogrdim,

vrućica mi opsesivna,

pravednost pozlati

jer ja previše sam brižna

za sva sjajna bića.

Ljubav svaka mi drugačija,

ali svaka mi je letva križna,

nudi opojna mi pića

kao da sam svačija.

Što se više ja zapalim,

to je teži križ za breme,

puno odluka u nizu.

Boga naša slavim, hvalim

što mi dade silno vrijeme

da Mu priđem sasvim blizu.

Znam da Isus govori

i kroz moju kožu ili glas,

mada to mi nije opravdanje.

Ne čekaju mene lovori,

ali u tome je spas

i katarze dugotrajno stanje.

02.07.2023. 14:34

Bog i zemlja

Toliko puta

ostadoh sama,

sirotinjskih skuta,

kad krala me tama,

sigurnost i mir,

ispravnost i radost.

Duša je dubok vir

kojim vrti se mladost

i prošli sati.

Najteže na svijetu

moj Gospodar pati

u svem pijetetu.

Najveći grijesi

nikad ne pamte

da im osmijesi

kao žerava plamte

na srcu Boga.

Što mi još treba

osim toga

nego pogled do Neba

koje krvari

toplim kapima?

Anđeli čuvari

lastavičjim jatima

zapovijede da odu

dok se njima divi

duša na brodu

na kojemu živi.

Danima oluje,

noćima sklad;

zemlja se truje,

a Nebo je hlad.

Jer Bog je breme,

lako poput pera,

a zemlja je vrijeme,

putovanje i vjera.

21.10.2020. 21:42

Božanski čas

Na svem kraju u tom vrtu ostaješ sam,

sam sa svojim usudom od Muke.

Getsemani svoj ti nudi kam

pod kojime dižeš drhtave si ruke.

Kao da ti srce stisnuto u ledu

kojim stane potiti se slabo tijelo.

Za Judinu potjeru prvi si na redu,

oko tebe mrači se i ledi granje cijelo.

Tako sam, a tako zaljubljen u ljude.

I u sjeni ti božanstva apostoli tiho liježu;

tvoje duše čiste niti sada uopće ne blude,

sutra ćeš im načiniti zajedničku mrežu.

Priprava se svršila za božanski čas,

stojiš usred nespašena svijeta.

Stvaraš novo nebo, zemlju, vječni spas,

čaša tvoja od tjeskobe prelijeva se kleta.

Svijet se mijenja i dobiva novu odoru,

zloduh bdije danas ovdje, oštri žalce.

Ostavit ćeš zajedništva baštinu oporu,

ali rastavit ćeš duše, ovnove i jarce.

Abba, Oče, reci im da svatko križ svoj nosi.

Anđeo ti slavu Crkve pripovijeda

koja pati s tobom i krvlju se rosi

što je blaguje i svijetu propovijeda.

Nigdje više nikad nećeš sam ti biti.

Duše Sveti, svoju snagu sad mi daj.

Utjeha je, kršćanski će puk se zbiti,

podići će tebe i u tvome Srcu gledati raj.

07.11.2023. 11:15

Čaša Ljubavi

Ti oslobađaš me svakog zla,

grijeha što u sebi me razara.

Nije važno da l' sam patila

već da imam patnje dara.

Ti ne priječiš muke moje

već sačuvati me hoćeš čistom

da te moždane mi ljubav zbroje,

vjeru koju zovem svojim Kristom.

Nije važno što me muči u životu,

samo dok Te čujem, slutim

i dok vidim Ti ljepotu

što je tako žarko ćutim.

Molitva mi svakojaka,

al' je veza čvrsta s Tobom;

Ti si izvor svježa zraka,

ne daš meni biti robom

nevolja i izgubljenih želja.

Slobodna sam i u patnji,

mir me nosi moga Učitelja

od kojega nema zakon zlatnji.

Još je bolje kad je teško

jer u Tebi postojim još više

i ne mogu sastati se s greškom;

moje ime na Tvom križu piše.

Sav si predao se nama, meni,

Kralju vjekovječni, Stijeno časna

što mi sudbinu promijeni

jer si Duh i Hrana krasna,

jer si vjera moja, moje biće cijelo.

A nju nosim ja na duši,

ime moje potpuno je moje tijelo

u kojem se Tvoja rana guši,

na kojem su tragovi od biča

poput jezika od guje

što bi zavela me izobiljem kiča

da se Tvoja riječ preslabo čuje.

U tjeskobi svojoj vapio si

kao i ja usred svoga srca,

kao krvca pot je hlapio Ti

jer si za me pio čašu grča.

I Tebe su plaštem ogrnuli,

purpurom su ismijavali Ti moć,

na Te udarcima nasrnuli

da uvidiš samo mračnu noć,

a Ti šutio si, Ljubavi od meda

kakve nitko drugi ne doživi,

koju duša moja nikome već ne da,

koja niti zločince ne krivi.

Samo praštao si njima, neukima

dok su krunili Te oštrim trnjem

što na čelu odraz naših grijeha ima,

ispunjen si bio Ti božanskim zrnjem.

Ali Sine Čovječji moj u tišini,

kakva je to ljubav slavna!

Tako nevina i čista u tuđini

gdje joj niti jedna druga nije ravna.

28.07.2023. 03:32

Čovjek spasa

Hvala Ti za čovjeka i ženu,

za sve razumne i one lude.

Hvala Ti za večer osnaženu,

hvala, Isuse Ti za sve Tvoje ljude.

Ne mogu Te čuti bez njih

jer ne nalazim se uz Tvoj bok.

Grešnica sam sprudi zemljanih,

nesposobna za taj velik skok.

Čovjeku kad priđem spasa,

tražeći Te u molitvi toj,

i on mene nađe istog časa,

vodi sa mnom žarki boj.

Što bi bilo da ga nema

tu, u srcu mome

gdje me nađe za Te trema,

gdje me riječi Tvoje slome?

Što bi bilo da ne moli za me

i da me ne ljubi kao samu

između svih sjena usred slame?

Da li bi rasvijetlio mi tamu?

Među nama govor nam je isti,

putevi se naši s Tobom nađu

jer si Ljubav, a mi Kristi,

jer Ti stope k nama zađu.

Zato gorjelo je sinoć lice

kad sam prislonila kamen,

zrno svako od Gospine krunice,

opeklo me kao znamen.

27.07.2023. 15:59

Čuj me, Bože moj

Tebi nikad mene dosta nije,

uzeo si život moj i moju krv,

moje vene što ih volja tvoja vije;

uzet ćeš za sebe čak i moju strv.

Sve ti dajem i pred žrtvenike nosim,

otvaram ti dlanove i stope blatne,

i sve vjetar tvoje milosti pokosi

da pretvoriš sve u voćke zlatne.

Beskrajno ti, Kriste, Bože, hvala

za taj mir i za jedino ti što me liječi.

Ništa tebi još za sada nisam dala,

sve si ti učinio od svoje riječi.

A sve počelo je tako slabo, tako tiho,

mišljah da je mnogo sve što je preda mnom,

ali sve je odnio te ljubavi ti vihor

jer ti samo želiš uvijek biti sa mnom.

Grijehe mi odnesi, odmah sve poništi,

prije nego što se sjetim imena svoga,

prije nego što zavapi duša i zavrišti.

Sve je divno, ali ništa kao ljubav Boga.

14.12.2023. 01:19

Da bolje mi bude

Kiša je stala,

vjetrovi krahnuli,

a pjesma mala;

stihovi dahnuli.

Gromovi ušutili,

a sunce su samo

nekamo uputili,

daleko tamo.

Čuje se blizu

krasna etida,

note u nizu,

pokraj brida.

Trče dječaci,

djevojčice neke,

i sunce se mrači,

i zvijezde prijeke,

a sije žarko,

kao kugla,

stvorenje jarko

što nema ugla.

Potreba gori

za utjehom, Kriste,

živote što zori,

a ruke iste.

Čovjeka nema,

priroda vlada.

To nije trema,

a duša nastrada.

Premalo zborim

u okruženju,

tiho govorim

u poniženju.

Opraštam, opraštam,

da bolje mi bude,

da ne ispaštam

za grube ljude.

24.05.2024. 17:50

Dan ustrajnosti

Na dan pokajnički, današnji,

dok se sjećam ljetnih avantura 

za dob mladu, za rok nestašni,

pronađe me neka sjetna ura.

Stare pjesme zemlje, vremenite, 

što za zabavu su služile,

postale su meni nadom bremenite,

čak i utjehu su često pružile 

jer se stari čovjek nije lako dao,

nije htio sići s toga trona 

kad je krao kruške, kad se zabavljao 

dok je slušao sva gradska zvona.

Duša nosila ga da se raduje i pjeva,

nemir sreće bijaše mu jaka strana,

i u času kada sviće, i kad munja sijeva;

sreća bijaše mu tako nepristrana,

tako osobna i bjelosvjetska.

Nevolje su došle, pa su prolazile, 

nestala je silna snaga poetska,

a druge su duše dalje odlazile.

Cvrčak taj se počeo smrzavat u samoći,

iz duše mu izlazilo sve što duša traži,

riječi Boga, pažnja, odgovori usred noći;

postao je čovjek koji srce snaži 

za sve događaje koji će uslijediti,

za sve riječi što su bile Božji svati.

U Krista se ogrnuo i počeo vrijediti 

više nego što je ikad mogao to znati.

04.11.2022. 17:58 

Dan zauvijek

Bojim se da nemam prava

na svoj dio sna za ovu noć.

Nema snova dok se spava,

a na javi preslaba je moć.

Nekad pjesnik čezne mira

i toplinu zimi, svježi lahor ljeti.

Ponekad ga neka jesen dira

poput spore mjesečine koja prijeti.

Čuješ li me, Duše Životvorče,

sad ne mogu sve odjednom reći,

makar labave su moje omče;

sada moram preko noći prijeći

koja me mrklinom vuče.

Ipak, palim neke male svijeće

zbog navika koje dušu muče

kao da izgorjet nikad neće.

Tamo prijeko žrtvuje se bijeli dan

da mi magla ne bude pregusta

kada jutrom probudi me san,

kada padne mraz na okna pusta.

Bijela golubica danas tražila je lug,

a predatori su ostali u zaboravu.

Za buduću mladost dan će biti dug.

Sigurno je, tražit mi je Tvoju slavu,

Kriste, Dobri Učitelju, kad odvedeš mene.

Znam da nećeš pogledati stare rane

i da skinut ćemo mračne sjene

što nadvijaju se nad zemaljske dane.

Noći, noći, tebe više neće biti,

samo gledaj, samo dirni moje stihe.

Ljubav Krista, Boga svuda će se liti

koja meni svijetli za te zime tihe.

20.10.2021. 21:13

Dar Križa

Molim svitanjima i osluškujem tu volju,

glas od Boga koji budi me u meni

da se sretnem s okrutnošću i s tom bolju

što se očitova getsemanskoj noćnoj sjeni.

Postao si Grijehom, nezamislivo je za me

da te, Kriste, nisu mogli niti pogledati

zbog ta užasa ti ljudske patnje usred tame

kada morao si mučno nastradati;

kada tražio si kako pravedno je sebe dati

i molio da te mimoiđe gorka čaša.

U jedinstvu s nama, morao si Oca zvati

da to bude zajednička molba naša.

Okrutni smo, glupi i milošću nesposobni

da se očituje božanska ljepota tvoja,

pred svim narodima otvoreni kamen grobni,

slava, mir i radost usred naša nespokoja

jer su savjesti nam zle i bezvoljne, i mlake.

Život ispunjen je bezbrojnim nam prilikama,

ali postao je bježanje od svake male tlake

umjesto da bavimo se postovima, molitvama

i da gledamo te sve dok pogledi ne sazru

kako bismo stigli k tebi blagim stijenjima,

jer u blaženom se gledanju otajstva nazru

koja utišaju svaku glad i žeđ u našim htijenjima.

Zato dao si nam vrijeme i duge živote

da ne skrećemo sve poglede u stranu

već da nauživamo se velike vrednote,

da posvetimo se uskrsnome danu.

18.10.2024. 05:31

Dijete neba

Ti ne misliš da te neću čuti

i da neću vidjeti ti sjene,

sada, kad su bešumni ti skuti

i dok riječi dolaze do mene.

Prohladno je s ove strane bitka,

ali rado prihvaćam tu ponudu

da zavirim ispod površine svitka,

da se usprotivim vjerskom trudu

i da opušteno gledam

kao da sam površna pomalo,

da ti nevjericu predam

za sve ono što se nikad nije znalo,

a sada me kopka tako bistro,

kao slovo tvoje i taj stol, tako jasno

kao šetnja poslije kiše, tako čisto

k'o iskustvo provjereno, tako krasno.

U naručju si Majke, u jaslama nisi,

slušaš njena prebiranja kako tepa;

ponad nje ta strašna prijetnja visi,

ali ona ti je sav ostatak i okrepa,

Bože silni, Proroče i Svećeniče

koji siđe u svu osamljenost,

komu ovaj svijet bez grijeha niče

da ti bude vječna uramljenost.

Kako ti je izgovorila to Ime

koje samo ti si dobio na dar,

ponizno nad svakim i nad svime?

Da je meni znati njena srca žar!

03.01.2024. 03:25

Dijete Oca svoga

Ti, najjasnija tajno;

ti, dijete Oca svoga,

sunce i zlato sjajno,

slobodo srca moga,

zovem te imenima

koja mi ostavljaš

da znam te po njima,

da me ne zapostavljaš

nikada, nikada.

Sve tvoje objave

djeca su mlada

kada se jave.

U snu mi daješ,

na javi još više

i dobro me poznaješ,

svaku kap kiše.

Više te ne sanjam

kao nekada, davno

jer stalno se klanjam

tajno i javno;

u nutrini se divim

izvana dok te pratim

putovima krivim

da grijehe skratim,

da prije te sretnem

razdragana, mirna,

da sebe ne smetnem

s uma ti umilna.

Kao dijete trčim,

stazama jurim

i dračje krčim,

sve više žurim,

mada ni ne znam

što želim naći

jer hrabrosti nemam

u srce ti zaći.

Možda naiđem

na iznenađenje

kad bliže ti priđem

s tim raspoloženjem.

Što bliže ti si

u mome životu,

to viši su klisi

za tvoju dobrotu.

Vodi me bilo kamo,

u predjele neznane

gdje sunce je samo

i staze zvjezdane.

Sve je u redu,

u nizu, u skladu;

po jasnom slijedu

ka nebeskom Gradu.

Jer ti me obasipaš

divotama svojim,

život mi rasipaš

da te se bojim.

Ti si realnost,

neprekidan boj;

ti si mi stalnost,

Gospodine, Isuse moj.

15.09.2024. 15:55

Djevica mjesečine

Djevo okrunjena

za dan uskrsnuća,

mjesečino rumena,

poemo pjevajuća;

divni cvijete neba,

noćas tako svijetla,

topla koro hljeba

svetoga podrijetla,

molitvu mi krasiš,

srcu odgovaraš

da me budnu spasiš,

da mi oganj stvaraš

od ta brata sunčanoga

što ni provirio nije,

što se budi dana nedjeljnoga

da nam slavlje svije

i da me razbudi još za noći,

prije nego jave mi se ptice

što su uvijek prve vjesnice

Krista Boga, tvoje moći,

zašto si me prozvala u stihu

dok mi srce Boga moli

i da nitko ne zna ljubav tihu

koja i tebe sva isto voli?

Pobjeda će biti odgovora, uslišanja

za dan onaj koji doći mora.

Donijela si duši utišanja

i sad evo, već je zora.

21.07.2024. 04:51

Dodir otajstva

Želim te vidjeti sretnoga od iščekivanja,

mirna od sigurnosti i utjehe

i nemirna od one znatiželjne strasti

što za Bogom čezne bez izbivanja

jer je okajala grijehe,

potpuno uvjerena da neće pasti

 

nego spustiti se sve to dublje u otajstvo,

što se više bude nadala i ohrabrivala

svojim iskusnim i prorečenim znanjem,

kao snažno porinuće rajsko

o kojem je često snivala

pa ga nazvala konačno imanjem

koje zasigurno neće nikad više nestati.

Želim te ugledati u molitvi rastepena,

u tom svemu ipak neobično svoga

kao da ne možeš više prestati

ljubiti mi sliku kroz dva oka snena,

ljubiti kroz mene Jedinoga Boga

 

s kojim uvijek siguran je Savez vječni

i koji ti daje da mi uvijek čuješ čežnju

pa u srcu mene uvijek primaš.

Želim da mi priđeš kroz taj putak poprečni,

da pošalješ molitvu još nježnju

pa da znaš da sve više mene imaš

 

jer te često čujem, čak i iznenada,

jer mi pomažeš u mom spoznanju

onda kada više ne znam kamo dalje,

kada mi u Boga duša pada.

Želim samo proslaviti te poslanju,

čuti sve to više onog što mi srce tvoje šalje.

 

Želim ti se opet malo nametnuti

sada, kad me kopka ovaj novi poziv,

želim srcu tvom se odazvati,

reći ti da ne možeš zametnuti

samo tako ovaj buran Božji proziv.

Želim samo reći ti što moraš znati.

01.12.2014. 07:33

Duhovni procvat

A iz mene bit će netko drugi,

nešto drugo, savršeno, bit ću ja.

Neću više biti na sunčanoj prugi

nego bit ću kao sunce što u nebu sja.

Jer taj grijeh na meni obitava,

moje sitne, mlake radosti

što prolaze danom, venu kao trava

ili koriste se rupama u znanosti.

Ja sam samo malo zrno u raspadu

što je plodne zemlje našlo trag,

a iz njega cvijet se rodi koji drži nadu

što u ognju pročišćenja cvate kao lahor blag.

Ne znam reći kako će se razviti

tu, iz moga grešna, tvrda stanja

netko tko će savršeno svijetliti,

i bez stiha, i bez znanja.

Samo znam da ta duša već se rodi

kada postah ovdje, prorečena.

Iz vječnosti ću nicat u nebeskoj odi

Božjim Srcem, milosrđem izrečena.

04.11.2023. 23:49

Duša safirnoga sjaja

Dok se zemlja gura

korjenastim vrhovima

sakriti se hladnoj oborini,

a moja se bliži ura,

opit ću se vrtovima

što se kriju okolini

tamo, iza zida masivnoga

gdje se čuva dragocjenost

od sveg naseljena svijeta,

gdje je duša sjaja safirnoga,

gdje je anđeo mi čuvar most

da mi pomaže sred dalekoga leta

prema duhovnome kraju.

Makar kišan, danas dan je olakšanja,

osvježenja od zemaljskih boli.

Klanjam li se safirnome sjaju,

na me Milost kiši jer se nebo klanja

duši koja Boga neprekidno moli.

Dan je koji dulje zemljom vlada,

Dan je Gospodnji za odmor i za slavlje,

sve od prva pa do zadnja sata.

Jučer me je iskušala nada,

danas hvalim Boga za to zdravlje

poput ranjenika koji izlazi iz rata.

11.10.2020. 19:23

Hvala ti, moja jeseni

Hvala TI za lišće, jeseni moja,

tako raznobojno i mješovito,

suho, ali živo kao plodnost tvoja

ili kiša, tvoje šuštanje vjekovito.

Mada dušu bolne već sparine prže,

nada nikada me napustila nije.

Na nebesima me hladnim drže

krila ptica što ih ljetna žega grije,

one lete ravno prema užarenoj masi,

ali mene ostavljaju tu, na pola puta

da me još ponese vjetar, da me spasi

od vrućine što po mome tijelu luta.

Srest ćemo se u te tvoje dane pitke,

ne mogu taj susret lako dočekati;

dajem obećanje da će sve se bitke

oštrice mi mača dvosjekloga dočepati.

Krist me nosi, Majka mene blaži,

izgone mi unutarnja protivnika,

a i svijetu on je uvijek draži

nego što je slatka Isusova slika.

Krista sam u tebi zadobila,

u daljine vjetrovi odnijeli su svijet.

Sada konačno me, sretnu, zarobila

ta ljepota što je nosi lastavica let.

Hvala TI za lišće, jeseni moja,

tako raznobojno i mješovito,

suho, ali živo kao plodnost tvoja

ili kiša, tvoje šuštanje vjekovito.

31.05.2024. 16:03

Imendan sviju duša

Čežnja moja iz dna duše progovara

tu, kraj ognja što zapalio se davno

u te dane kad se vjera razvija i stvara

prilike za Ime tvoje kraljevsko i slavno

da se dobro čuje i da se prihvati

od svih naroda pa tako i od nas

koji svikli smo ga Bogom svojim zvati,

krstom koji donosi nam vječni spas.

Kako davno bilo je to krsno zvanje,

a ja ista kao da sam ostala persona.

Trideset mi ljeta dosta bijaše za tkanje

što se crta ispod kože, kao u nutrini zvona

koje stameno na pravi časak čeka.

Uvijek ista ti imena, Kralju, dajem,

ali huk se čuje, zvoni kao nabujala rijeka

gdje u tvojem nazivu još uvijek trajem.

Sretna sam što kršćankom se javljam

dok ti daješ svaku utjehu i snagu

da ti svako biće radosno pozdravljam

i da susrećem ga kao dušu dragu

mome Bogu, mome Isusu i Kristu,

Gospodinu što ljubi sve svoje stvorenje

kao samo jednu jedinu si dušu čistu,

najviše od svega kao svoje ostvarenje.

Tako vjeru dobila sam, ljubav, pouzdanje

kad si rodio se u svjetovnom krilu;

najljepše je čuti poziv tvoj, imati znanje

kada me zazoveš da mi daruješ svu silu.

02.01.2025. 12:36

Ispred tebe

Neću te još niti zagrliti,

ti ćeš već učiniti mi čudo.

Ruke moje k tebi će pohrliti

kao treperenje jako, ludo

svih leptirića iz utrobe, iz grudi.

Da izgubit ću se, to već znam

jer već dugo duša uvis žudi.

Često juri ove jedrilice pram,

tako silno da i prebrzo poskoči

kao da će sva se prevrnuti.

Duh joj tada proročanstvo sroči,

al' ga srce ne može ni čuti.

Jedrilica ova kao jasle tvoje,

ne znam tko je veće dijete:

ti što brineš za nas obadvoje

ili ja što imam noći spete.

I ne tražim tada, i ne molim

da mi otvaraš emocije i zid;

znaš da sve te više volim,

znam da otvaraš mi srca vid.

Ispred tebe duša mi je slaba

jer tvoj silazak je bolna kota,

prvi susret već je tvrda graba

kao uvijek izgubljena prava nota.

Prizor za nas, ljude je ljepota,

i za mene to je ono isto pitanje;

patio si već početkom svojega života,

ali donio si cijelom svijetu svitanje.

22.12.2023. 17:18

Isusova kruna

I bez nadahnuća moga ti si Kralj,

ti si Krist u mome srcu i životu.

Tvoja kruna mi najsvetija, to znaj,

u njoj vidim božansku dobrotu.

Čitav svijet i svi puci, sva plemena

zovu se po tebi ljudskim bićima.

Nema takvih čuda, a ni tih vremena

kakva bila bi bez tebe u svim bitima.

Kada kruna na tvom tjemenu zaboli,

kada prolijeva se krv po tvome licu,

svatko vjeran podanik je tvojoj školi,

svakome je dati tebi svoju sukrvicu,

ti, ljepoto pobjede i slave, i Pastiru jaki

što kroz trnje probit će se u spasenje

izgubljenoj ovci, svakom stvoru kao sokol laki

koji nudi, daje vjernicima otkrivenje.

U tebe se, Gospodine, uzdam kao dijete,

jedina si moja baština ti, Kriste, Bože moj.

Najdraži ti, vječni korijenu i divan cvijete;

nemoj zapostavit nikada ti konop moj.

17.11.2024. 15:42

Jedna suza

Znam da duša, sasvim slaba,

može dati izobilje sklada.

Jedan dodir nježan, u nemoći hrabar,

može biti snaga koja vlada.

Jednoj ženi dovoljna je lepršava kosa,

mada ne zna svoju čar.

Jednom cvijetu dovoljna je rosa

da očara djecu, to je Božji dar.

Sila jaka olako sve smlavi

dok se krhka sila s mukom gura,

sa strpljenjem koje sve preplavi

kada jednom bukne procedura.

Poznaješ me bolje nego itko,

Gospodine nad anđeoskim silama,

i to moje srce grubo, naglo ili britko

što se vijekom tuče s vilama.

Zato dao si mi Bezgrešnicu Djevu

da me glatko k Tebi povuče,

da me preobrazi u mekanu pljevu,

da se srce svojim prahom tad potuče

s vilama i grubostima

od kojih mi prejako zadrhti,

i sa svojim glupostima

radi kojih zatreperi ili prhti.

Jer je meka haljina joj čedna

kao najnježnije molitvene ruke,

jer je kao moja Majka vrijedna

što je samo suzom zašla u sve Tvoje muke.

14.08.2022. 22:15

Kad bih ti pisala

o praznim klijetkama srca moga,

ti bi napunio životom moje vene.

I kako u samoći ne znam riječi svoga Boga,

ti bi mi dao noći zvijezdane i snene.

Danima bih blaženo te gledala na moru

kako hodaš površinom, stišavaš oluje,

molila bih kruha u tom tvome dvoru,

ti bi bio jedini što moje prošnje čuje.

Rekao bi da sam tako malovjerna

i da ne bojim se nego da koračam,

a tada bi ponio mi duha smjerna,

pružio bi desnicu mi da ne gacam.

Sve do neba, sve do sebe bi me uzdigao,

privukao bi me k'o sve druge ljude,

ozdravio bi mi srce jer bi ga ti prepoznao,

vidio bi da sve praštam i da nemam predrasude.

Vremenite posljedice starih grijeha

kao prašina su što se zemljom širi

koju ne može očistiti ni od klasja lijeha

jer se nikad nitko ni s kime ne miri.

Tajno sakrivaju tvoje Tijelo i božanstvo

kao da se ne vidi to sveto blještavilo;

vjeruju u tajnosti i ne vide prostranstvo

što se samo tvojom Krvlju na tron postavilo,

ne da sudi ljudska bića nego da nas spasi.

Tužitelj će svu tu prašinu progutati, jesti,

misleć' da je pobjednik i da tužba djelo krasi.

Ti ćeš tada, Milosrđe, na Prijestolje sjesti.

10.09.2024. 15:21 

Kad sam ti stihove skladala

Kad sam ti stihove skladala,
nebo je sjajilo u tvome oku,
zvijezda za zvijezdom je padala,
pčele se kupale mednome soku;

svaki je dan proljeće bilo,
svaki je bio Božićno slavlje,
a ptičje je nebesko gnijezdo svilo
tik do grmlja i duplje lavlje.

Kad si me učio životnom toku,
zemlja se potresom otvarala;
znala sam sve u najkraćem roku,
prošlost se moja sva otparala.

Bilo je nas u vijeke vjekova
i ništa mi rastanak sad ne vrijedi.
Godine idu, puno je tijekova,
ali i dalje skladam do posljednje sijedi.
‎srijeda, ‎28. ‎veljače ‎2018.  16:42:01

Kalež meda

Jakosti mi sada ne nedostaje

kad ka nebu moram pogledati

jer to jedino preostaje

ako gorim, Kriste, tebe dočekati

da me povedeš kroz vrtove nade

u kojima plodonosno cvate cvijeće

i gdje anđeli za sve nas rade,

i gdje nepotrebne postaju nam svijeće.

Vjera mala dovoljna je meni

da pokrenem srce molitvenom žiću

odakle se čuje „ne bojte se u toj sjeni,

ja ću dati snagu u svom piću

što ga ispijate kao čašu, kalež moj”.

Ponekad je gorak dok je drugdje kao med,

kao nagrada je duši za sav nespokoj,

kao nastavak je ljubavi i logičan slijed.

Kad mi daješ odobrenje za ta djela,

za te riječi što ih činim, Bože, za te,

to je široka slatkoća tvoga Tijela,

to je kiša moje radosti što sipi na te.

26.12.2024. 20:04

Knez mira

Začela je Djeva

i rodila Sina,

i sunce pjeva,

i pije se mlada vina.

I trga se klas

usred ljiljana,

i uzima se spas,

kalež ispijanja.

Divoto Radosne vijesti,

ta će vremena proći,

a sunčani Dan otvorenih pesti

i Zaručnik će doći.

Blažena Djevojko,

Majko i kćeri,

srce ti voljko

vrijeme ne mjeri.

Ti povjerova što ti je rečeno,

srce zlatno i skromno,

poslušno i nedorečeno,

nježno i lomno.

Posluhu vjere

i Gospodinu

nema mjere

za jednu godinu.

Zato se zove Silni,

Knez mironosni,

Savjetnik divni,

Bog plodonosni.

29.11.2024. 14:16

Kovčeg suza

Željela bih ponijeti sve kovčege

popunjene suzama koje nikako ne prodiru

zbog pretrpljene teške stege;

popunjene padovima, greškicama na papiru

kojeg trgala sam samo povremeno

jer se nije smjelo trošiti ga previše

pa je sve mi ostajalo zabilježeno

kao da i papir sa mnom mučno diše.

Željela bih prtljagom se natovariti,

punom osmijeha i dobrih namjera

koje su se uvijek uspijevale sakriti

ispod tuđih neprekidnih zamjera

zbog toga što nikad nisam ništa znala;

punom grižnje prestroge mi savjesti

jer sam druge misli i stihove ukrala

koje više vladale su mojom svijesti

nego mnoge zadaće i udžbenici,

više nego društvo, za me jako strano

i svi njini miljenici;

sve što meni nikad nije bilo znano.

Žejela bih ponijeti sve svoje bolesti

koje nisam nigdje zapakirala

i tako željela bih Boga sresti

da bih Njega time dirala,

da bih postala bar nekome poznata

sa svim svojim dobrim stranama

jer sam nakupila sakrivena zlata

koje proglašavali su manama,

jer sam danas tako neuspjela svima,

sa životom koji nije ostavio traga,

a nosila sam puno osjećaja, kao plima,

i sve to morala sam poslati do vraga.

Tada Bog bi meni rekao:

“Idi, živi iz početka”,

ali znam da puno mi je poslije stekao

pa ostavljam sve do zadnjeg retka.

Kad bih mogla ponijeti u vječnost

nešto u svoj život drugi,

to bi bila moja vjera i umješnost

da sve ljubim i da gledam prema dugi.

23.02.2015.  08:43

Kradljivac tuge

Znam da nećeš okasniti,

mada vidjeti te neću

pod krilima svetim;

da mi nećeš objasniti

kako blagovati sreću

srcem, tugom prožetim.

Golubica mira kad prenese

izdanak što nosi ga u kljunu

na te moje obale u grudima

što ih nove bijele lađe rese,

još ću pratiti na nebu krunu

što prosipa zvijezde mojim sprudima.

Ni primijetit neću vrijeme,

da sam kasno uplovila luci

koja zato sva je živopisna

jer se posijalo dobro sjeme,

jer su izrasli mi maslinovi struci,

mada ja sam samo službenica beskorisna.

Hvala tebi, stražo noćna

koja tugu pretvaraš u raj,

anđele, čuvaru otvorenih vrata.

Ništa ne može ti ura moćna

kad navratiš u moj kraj

na tim krilima, pod plaštem tata.

19.11.2019. 11:39

Kraljevske bitke

Sjećanja tako ne ginu

kao znaci životne snage,

ona se nikada ne rasplinu

za Boga svoga, za svoje drage.

I još dok ne znaš na ovom svijetu

hoće li forca se vratiti ista,

više ne pratiš pogledom ptice u letu,

više se oslanjaš na ranjena Krista.

Isuse, ti si mi snaga i govor tvoj

dok ne odlučiš da dosta sam zrela;

dok ne ukažeš na sadržaj moj

da pustiš me tada na svoja vrata bijela.

Naravno da nisam postigla sve.

U jednom trenutku nestade svaka bitka

i ja se poklonih poput Marije

pa život postade pobjeda pitka.

Nije grijeh ako te ne zanima nešto

od svega što se ponavlja neprestano.

Duša ti zna i srce ti kazuje vješto

kada je prekasno ili još rano.

A već iz svojih molitvi znaš

da svaku jotu pregledava Bog.

I uzima grijehe koje mu daš,

laća se ljubavnog posla svog.

Moj život je bio tako u redu,

a spoznah te kao najdraža kći.

I ostadoh uvijek u tome slijedu

gdje moja poslušnost ograda bi.

16.11.2024. 21:47

Kristova Kula

Prošla si lako

pokraj klupe,

došla si tako

do moje muke

da me istrgneš

iz mojih problema,

da ih svrgneš

i više ih nema.

Kako sam žestoko

tražila spas

i tako prestrogo;

ti zbliži nas

u nevolji jakoj

što je nahrupila ,

u malenkosti svakoj

koju si upila

da me izvedeš

uz veliki trud,

dušu privedeš

na svoju grud.

Majčice slatka,

Marijo krasna,

kruna ti kratka,

a pobjeda časna.

Nema ta daha,

niti te noći

kad imaš straha,

kad nemaš moći

nad velikim zlom.

Bedem si Krista

na križu tom

i kula Mu čista.

Hvala za zagovore,

za poglede blage,

za luči što gore

sred naše sage.

28.07.2022. 07:22

Križevi slave 

Tiho sam pjevušila melodiju

ova rana jutra, topla poput spokoja

što ga imam ja u tebi, Kriste, tu

gdje pronađe se još i zvijezda po koja.

Iz mog sna je izašla i prije probuđenja

poput one davne slike snene

nakon koje sam zadobila oslobođenje

od sva životna mi otuđenja.

Sjećaš li se, dušo zrela, tih djetinjih dana

kad te obuzeo Duh taj rađanja, početka?

Tko bi znao da ću živjet sred nebeska stana

i da ću doživjeti mnoge godine od Svetka.

Siromasi, bolesnici, vele, dugo ne požive

zbog ta socijalna statusa u okolini

što ne vidi svoja djela, svoje riječi krive

u kotlinskoj svjetovnoj dolini.

Ali ti si, Kriste, držao me sasvim gore,

visoko sam odnesena kao ptica bila,

iznad površine koju čini ocean i more,

daleko od lomače što se dolje svila.

Morala sam doći do vlastita daha,

već je bio krajnji čas za dušu,

posljednji trenutak bez imalo straha

od tih vjetrova što vitlaju se, pušu;

to je bilo naravno mi stanje forme.

Nesvjesnu si digao me u tom tijelu,

mene čitavu do nadnaravne norme,

a sve Milost Oca bila je na djelu.

Padala sam poslije i lelujala duboko,

odmah križ sam ponijela na plećki.

Križ je odnio mi osjećaj visoko,

više nije bilo lutrije, ni srećki.

Svi su sveti vodili me Gradom

i križeve mi slave svoje pokazivali,

a ja gledala sam, pratila ih kradom.

Isto kao danas, oni me dozivali.

21.06.2024. 12:20

KršćanskI poziv

Kostrijet oko srca moga,

lijepe tužaljke i psalmi vrli;

pepeo i prah sam ispred Boga

kojem pokora u meni hrli.

Kada obuzme me žalost, pokajanje,

posipam se pepelom i plačem

jer kršćanstvo, to je moje zvanje,

ljubav prema najvećem, najjačem.

To je Isus ponizni i blagi,

to je istina i put života,

Majka otporna mi svakoj ljagi

koju krasi sva ljepota i divota.

To je svijest o grijehu i o mani

što su prepreka za stazu raja

kojom kročim dok ne kaže: stani,

stari put je došao do kraja.

Sada kreni dolje, sada se obrati,

u poniznosti ćeš zadobit i vid i sluh.

I u skrovitosti molitvom procvati

da ti darove udijeli Sveti Duh.

13.02.2024. 04:25

Krštenje svijeta

Gospodine, Bože moj,

vrli slušatelju riječi,

Duše Sveti slatki,

zaustavi ljuti boj,

propast moju spriječi

da mi dani kratki

napune se plodom

Tvoje sjajne pravednosti,

da se postojanju radujem

izvorskom slobodom

koja rađa, oživljava kosti,

da u Tebi ovaj život štujem,

da u sebi sad obnovim

naše zajedništvo u krštenju

gdje me oganj Tvoj zapali

dok u lađama ja plovim

prema vječnom oproštenju

gdje te neprekidno hvalim

zbog te vrhunske dobrote

što je sveto Srce dijeli

kao sjajno praskozorje,

zbog Tvoje ljepote

Lica svijetla što me želi

dovesti na strmo gorje

odakle se vidi čitav svijet

što ga savršeno stvaraš

dok mu propast uzaludno prijeti,

gdje je svaki stvor u Tebi svet

jer ga milosrđem zagovaraš

da za vječnu sreću može mrijeti.

20.07.2020. 05:00

Lamento

Želim odgovoriti i javiti se Kristu,

anđelima koji su čuvari

uvijek bili za tu ljubav čistu;

malo tko za njih sad mari.

Izvan sebe, mada praštam

ili možda baš zbog toga,

o budućnosti ne maštam,

slušam savjet Boga svoga.

Kao luk i strijela napete su vene,

ali kroz njih kola Krv božanska

što se kao rijeka uklapa u stijene

kao natopljena moja krv građanska.

Tu je Majka što sigurnost daje,

Posuda od meda i od mlijeka

kojima me hrani, bez prestanka traje

kao sestra ili brat čiju ljubav prati jeka.

Maštam, sanjam, ali to ne vrijedi;

veća mi je Milost ova moga tijela

koja sastavlja mi uspomenu da ne blijedi

i da ostane mi poput Krista bijela.

Nisu potrebne mi riječi od banalnosti,

komplicirane i loše uređene,

već mi samo treba jednostavnosti,

izravne i čvrsto određene.

Zavist. Gora još od pohlepe,

sakrivena kao brod u magli.

Gazi, ruši sve, a duše slijepe.

I pred Bogom ljudi teško bi se sagli.

Kriste, u tim tugama si tako lijep,

svaka Tvoja suza vrijedi za živote mnoge.

Plačeš uvijek kad je čovjek slijep

jer nedostaje mu Tvoje riječi stroge.

Samo je u Bogu mir duše moje

koji stvorio me i odredio

da ponesem snažan križ od hvoje

da bi srce moje njime odledio.

12.05.2023. 23:13

Luč anđela

Da ne čuje nitko,

lučica tinja postojano;

plamenje plitko i vitko

lahorom već je prebrojano.

U dubinama srca i bubrega

grešnica duša koja se sjeća

poniženja mnogih, svog visoka ega,

promatra ono što zove se sreća.

Taj pusti otok budi nadu

da jednom će postati pun.

Sada je povod za brzu baladu

kojoj će sadržaj ostati nepotpun.

Ah, ljubav. Sve grijehe proguta,

i one tuđe, i one što bi uslijedili,

što lako ih makne sa svoga puta

jer nikada poput ljubavi nisu vrijedili.

Nije platonska jer gori Duhom,

jer živi, jer stvara i još se razvija.

Svojim prikladnim svadbenim ruhom

svijetleće anđele privlači, opija.

Takve su mnoge ljubavi prave,

koliko ih ima, ne bih ni slutila;

samozatajna srca potpuno smlave

za kojima duša se ova uputila.

Veliko srce te luči izgara

i kao da s drugim srcem se spaja.

I neće ostati nikad bez žara,

i neće ostati nikad bez sjaja.

26.05.2022. 23:26

Maslinske grane

Maslinske se grane svijaju

od nebesa sve do tla,

a tišine mukle srcem sviraju

rekvijem za žive, počinak od zla.

Spustilo se čvrsto, sitno lišće

sve po mekoj stazi i kaldrmi lijepoj,

i po uzbrdici gdje se Boga išće;

Ave Jesu, zbogom rulji slijepoj.

Maslinove grančice i sada

tu, u mojoj sobi, liježu od težine;

srce Boga slavi kao živa nada

jer od mrtvih nema te svježine.

Oštro, sitno lišće tabane Mu žari,

a gaziti se mora i mrijeti se hoće

da se onaj vječni san ostvari,

da se riješi živalj te svete suhoće

pa da s Njime svi zajedno mremo

s pjesmom hvale i s vijencima slave

jer mi, živi, znamo kamo idemo.

Duh Mu kliče: Ave, vjerni, ave!

I dok Maslinske se grane lome,

naš su počinak svi sveti stolovi

da nas braća izdajnički zgrome,

da nas snađu muke i bolovi.

Zbogom, braćo nevjerna i mila,

za vas mole srca u tišini,

vi ste miljenici svetog bila

koje prašta sve u tmini,

ali niste radošću i slavom orosili.

Živ je samo slavljenik na Večeri,

uzvanik odjeven u to ruho i u sili

kakvu nose sveti na nebeske dveri.

Nedjelja Muke Gospodnje,

25. ožujka 2018. 15:44:54

Mjesto za molitvu

Da te nisam jedne noći srela,
ne bih znala kome otvoriti dare;
ne bih znala pjevati i kad bih htjela,
ne bih znala da za mene mare,

da zbog moga spasa anđeli se trude
i da za mnom tvoje misli ginu.
Ti si moje ruke prihvatio da ne blude,
ti si mojim pogledima dao da ne minu.

Da me nisi uzeo za svoj zadatak,
gdje bih bila sada, ne zna duša moja
kojoj niti jedan uzdah kratak
ne uzima snagu nego daje radosti bez broja.

Prijeđi vedrom riječju preko moga čela,
dahni samo prema Bogu poruke za mene
pa će moja sreća biti potpuna i cijela;
ja ću znati, kada molitva ti krene,

kojim putem prošao si da te slijedim.
Znat ću točno gdje mi leže stope
i da ondje najviše ti vrijedim,
i da ondje molitva se tvoja prope.
15.10.2015.  00:29

Marija Braniteljica   

Mudra srca, bistra uma,

netaknute čednosti i vjere,

šutljiva i nježna, sva bez šuma

ti si zadobila svete neizmjere.

Sedam bodeža kroz grudi,

a u duši zavrnuti mač,

dočekala novo nebo da zarudi,

novu zemlju kao drač.

Sve do sada milosti si puna

da ju dijeliš, vječno bit će dosta.

Bezgrešno Začeće kao svijeta Kruna

što na jakom srcu poniznosti osta.

Da te slijedim, teže nego Krista

popratiti u blaženstvu.

Zagovor si kao odvjetnica čista

u svoj hrabrosti i ženstvu.

Ta si koja otkriva za vijeke

namisli od srdaca do kraja.

Sve opraštaš i sve duše prijeke

smjerno dovodiš pred Kralja.

Što će žalci zloga, što će jadi,

štipavci i poglavarstva, vlasti?

Ti si Vrhovništvo koje raj zasadi,

Posuda si požrtvovne časti.

Poslušaj me, Braniteljice,

ne bih odbila ti gorku travu;

mila, sveta hraniteljice

koja nosiš me na nebu plavu.

25.01.2024. 11:57

Mater Christi

Njezina čistoća,

izobilje dobre vjere,

nebeska kakvoća

poput stroge zavjere

prethodile sili

Duha Životvorca.

Gnijezdo su svili

u volji Tvorca

zemlje i ljudi,

i Bezgrešne Djeve

što jutrom se budi

uz anđeoske pjeve.

Pa kako, Gospodaru,

i to baš njoj?

Majčinskome žaru

odgovarat će soj

koji se predaje

u jasnom posluhu,

a zauvijek traje

s Duhom u dosluhu.

Od Duha sjene

sva je protrnula,

svetinje njene

nije oskvrnula.

Ime Mu Isus nadjeni

jer je Spasitelj svijeta.

„Da, neka Duh me osjeni!”,

zbori Djeva od pijeteta.

03.11.2023. 22:26

Molitva jednoga daha

Život zadržati

u jednom dahu

i ljubav zapažati

u pepelu, prahu

kao svijeće što plamte

na očigled tame.

Moždane pamte

i nisu same,

srce ih slijedi

u slatku perfekciju

što uvijek vrijedi

za svaku sekciju.

Mir zaviri u zjenu

i laki su kapci

da sad ne uvenu

trnje i lapci

što se ogledaju

na svjetlu jarkom

i kao ruže se redaju

na Križu žarkom.

Pjesma poteče,

slava za Krista

što tiho reče

da duša je čista

od krvava kaleža

s kapljama vode.

Uslijed paleža

zvijezde se rode,

a Djevica Rodilja

njeguje Kneza

sred slamnata podija

gdje razgori se veza

sa siromašićima

rumenih obraza

i svatko ih prima

jer nestaje sraza

između zemlje i raja.

Spoje se ljudi

od velika sjaja,

a zora već rudi.

I svaki dan tako,

i svake noći

tiho, polako

Isus će doći.

14.11.2022. 20:42

Molitva radosti

Ne daj mi, Gospode,

ne puštaj me, Kriste,

iz naručja svoga.

Pridrži čvrsto mi plode

i vrati mi one dare iste

srca ti milosrdnoga.

Majčinu pjevaj mi uspavanku

da smiri se duša moja

u tvojim dlanima krasnim.

Daj da se radujem danku

što ga nosiš u tisuću boja

svojim rukama časnim.

Molitvu moju usmjeri,

dušu pokreni

i srce zacijeli

da bude prijestolje vjeri

kao stvor iskreni

i kao habitus bijeli.

Pomozi mi nemoći,

okruni slaboće,

grijehe ukini.

Pod okriljem noći

dodaj mi voće

i prašinu skini.

I govori meni,

evo me tu,

pred tvojim pragom.

Svu me osjeni,

službenicu,

riječju ti blagom.

Duha ne puštaj,

ne daj da padnem,

ostani moj.

Dok tama je gusta

da srce ti dadnem

i nespokoj.

Molitvu počuj

dok ne dođe čas

da čujem ti riječi.

Stope mi obuj

za putovanje u spas

i svu me izliječi.

22.05.2024. 20:59

Molitva slabosti

Umor moj ponesi,

primi slabost moju,

boleštine istresi

pod molitvu svoju,

opet me ojačaj

prije slavna kraja

da ti slutim značaj

koji odvodi do raja,

Isuse, Isuse moćni.

Zbaci plašteve zlobe

u sat onaj noćni

kad prelaziš grobe

pa me uzdigni,

pa me uzvisi;

do srca mi stigni

gdje strmi su klisi.

Načini pravednicu

od moje srži,

života nasljednicu

što ljubav je drži.

11.12.2024. 06:59

Molitve za prazne sprude

Čujem ti glas,

čujem ti šum

i vapaj za spas,

za ranjeni um.

I Duh me budi

ispod mjesečine

koja ne sudi

ničije čine.

Samo se šeće

da me osvijesti

u sjećanju sreće

što ću je sresti.

Ne daj mi, Kriste,

da sada poginem

kad ruke se čiste

i kad se poginjem

ljubavi veličanstvenoj,

skromno i tiho,

mada u glavi večernjoj

sve razara vihor

što nosi mi red.

Polako mi je sijeva

konačan slijed

i misli odijeva.

Znam, napokon znam

što zboriš mi, Bože,

i zvuke razmnažam

koji se množe.

I nema osude,

ali teške su muke

za prazne sprude,

za sklopljene ruke.

Da duša dočeka,

ti si mi dao,

i molitvi rijeka

dok mjesec je sjao.

Da nađu se nada

i križ taj strašni,

dolazim sada

u susret strasni.

20.05.2024. 22:45

Naš dan života

Daj mi piti tvoju bol,

govoriš mi Ti s visoka,

daj mi grijehe svoje;

sići ću u tvoju dol

gdje mi lije iz ta boka

voda za sve stado moje.

Uzimaš od mene tugu,

ovisnosti i sve mane,

a na Tebi mane nema.

Skidaš bolesti i kugu,

smrti odbrojavaš dane,

otkupljenje sad se sprema.

Daj mi piti Tvoju briž,

Tvoju ljubav, Tvoju snagu

što Te nosi k meni;

kada stanem poda križ,

donesi mi suzu blagu

i Tvoj pogled zaneseni.

Daj mi piti ovu čašu,

s Tobom okušati vina

što ga sipaš svatovima;

daj, učvrsti vezu našu,

nek me nađe ova trina

koja svetu srču ima.

Žedno čekam onaj čas

kada slavit ćemo mi,

zajedno se radovati

Tebi, Kralju sviju nas;

Tvoji ćemo biti svi,

vječno ćemo svatovati.

14.04.2019. 06:40

Nitko ne zna

Tako jaka da ostvari prapočetke učeničkog sabora,

tako slaba da prigrli stranca kao svoga sina.

Tako nježna da se sjeća starozavjetnoga tabora,

tako hrabra da obeća da će Kana imat vina.

Tako moćna da prigrli patnju Isusovu kao posinjenje

i nemoćna toliko da ne može, a da ne plače;

tako smjerna da prepusti svima sjedinjenje,

tako vjerna svakoj duši kao da je njeno nejače.

Tako velika je ljubav njena da izdrži sve,

tako niska jeste ljubav duše njene ponizne.

Nitko ne zna od stvorenja kakva je Kalvarija,

al' svi čeznu ljubav Boga znati kao Marija.

15.11.2023. 16:05

Novi mir

Sve je za otpade to,

sve što nisi, Bože, ti.

Iznesi iz mene svako zlo,

približi me da mogu vidjeti.

Da tebe jedinoga sluša

ovo srce i ova prašina,

i ova zaboravljena duša

kojoj dom je kao pučina.

Koja nije zalutala,

osim u svojim grijesima.

Čija lađa je otplutala

sa suzom i osmijesima.

Prođi pokraj obale

s kojom sastaje se val,

gdje školjke su se ubrale

i malena sjeta i žal.

Dodaj mi moje ime

što samo ga ti znaš

pa tada zazovi me

da ne čuju mulj i šaš.

Golubica neka poleti

i zaleprša krilima

da olakšanje osjetim

mira kojega primam.

Neka zaroni tada,

moru nek mir prinese

i Duha rođena, mlada

i neka mi ime ponese.

11.01.2025. 00:01

Obilje vina

Vremenite tajne,

bremenite, sjajne,

vuku se k noći,

tuku se s moći,

a prelijepe slike i note

za slijepe oblike i kote

za se pjevaju i prokazuju

da se slijevaju i obrazuju

put buduće dobi

i dana krasna,

putujuće kobi,

i mana časna.

U obilju tvome

dragulja i nade,

u okrilju tome

pahulja krade

jedan čas

života nadahnuća

kao vrijedan kas

divota čeznuća;

zahvaljuje vjernosti

koju prete u srcu,

navaljuje smjernosti

koju plete u srču.

A Kalvarija vijekom svim pjeva,

pasha silna,

i Marija, tijekom tim Djeva

naša divna.

I obilje vina,

Duh porinuća;

moja baština,

Kruh uskrsnuća.

21.10.2024. 21:44

Odluka nade

Odluka ta neće biti samo moja,

tvoja volja, Kriste, bit će, rekoh.

Čak da stvaram u tisuću boja,

malo ima što ja samovoljom stekoh

i bez božanskoga blagoslova

što me puti k odricanju.

Ima razloga za duh i slova

pa se neću prikloniti niti poricanju.

Znam da sa mnom imaš ti svoj plan

i da s tobom kušnju imam ja.

I slobodu, čak i onaj vječni dan

što još uvijek kao zlatnik sja

u mom srcu i u mojoj nadi.

Moja nagrada kod tebe čeka,

moja baština u tebi se gradi,

nećeš dopustiti da me nosi rijeka.

Nikada me nisi iznevjerio,

ni kad nisam bila svjesna toga

da si odavno mi sve izmjerio

kako ljubit ću te, Boga svoga,

u svoj snazi i posluhu prostom.

Tvoja riječ, milostinja snažna

što je dijelim zazivom i postom

jer mi prva, jedina i jako važna.

Sve za tebe i za dobro, sve za mir

da mi nema što nedostaje

već je izobilje tvoj mi odabir,

kiša Milosti koja nikada ne staje.

08.10.2024. 18:08

Ogrlica slobode

Ne govori moju tajnu

kada spoznaš istinske dubine

koje drže ogrlicu sjajnu

što se istim časkom sva raspline.

Znam da daleko je Nebo reklo

samo tebi. Samo tebi i nikome više.

Značajno je što se tamo steklo

gdje se golubica mira njiše

vjetrovima Duha tiha

kao što se anđeoske suze spuste

pa ti daju sliku stiha

koji prodire kroz valove guste.

Govor pjesme, tajni govor

neka sada ovdje nam zavlada

da ne sazna guja za taj lovor

nego samo golubica mlada

koja iskusna je svome letu

i bez prekida se trsi

da to ne propada

od čega nas prođu srsi.

Jesu li zaslužile mi ruke

da okuse sve što srce voli,

nedostojno Isusove Muke,

i taj koji sa mnom sada moli?

18.06.2022. 17:43

Paprena sol

Ne boj se gorke nostalgije,

ona je poput papra i soli

od kojih svaki okus vrije

i koji ublaže stare boli.

Ne boj se, srebro živo,

ova je zemlja puna neznanaca

kojima kao da ništa nije krivo;

tu više nema kategorije stranaca.

Ova unija nije za nas

nego za one što ulaze i dolaze,

koji od žarke kugle traže spas

i, poput povijesti, ovuda prolaze.

Kršćanski temelji ove su gradnje.

Ta, mi drugo ne bismo znali,

mi poznamo snagu noći Badnje,

a toliko smo puta sami ostali.

I reče Bog dat će nam znake,

olujni oblaci, dim bez plama.

Tamjan je oružje duše nam svake

koje mi čuvamo poput nebeska Hrama.

Ne boj se jer bit ćemo jedno

kao i uvijek u svakoj presiji.

Gospa nam daje i mlijeko medno

što ga je spremala Janjetu, Mesiji.

Ne boj se gorke nostalgije,

ona je začin života spasa,

ona nam svima u krvi vrije,

ma gdje bili svakoga časa.

24.07.2024. 19:09

Plamenom svijeće

Želim ti odati slavu,

i čast, i moć, i ode

što streme ka nebu plavu,

i barem dio svoje slobode.

Želim uzvratiti riječi

da se uspinju oplođene

Duhom koji me liječi,

da primiš ih novorođene.

Želim ti plamenom svijeće

reći na tvoj način Boga

koliko primam blaženstva i sreće

u milosti plodna ognja tvoga.

Kao na čovjeka gledati na te

da se pronađem u tvojim ranama

jer svoje rane predajem za te

sa svim onim mentalnim branama.

Ti bi mi rekao da znaš sve,

s trnjem na svojemu čelu,

pokazao trag od Kalvarije

i mirisni pečat na svome tijelu.

Ti bi me zamalo opio

mukom i patnjom, i stravom,

a sa mnom bi vina pio

kao sa gorućom lavom

jer vatra ti, ljubav me opija,

Isuse, Bože moj, i srce moje,

a pravednost grije i ovija

kao tvoj plašt skrletne boje.

17.02.2024. 23:14

Pobjeda molitve

Sunčanim stazama našeg prijateljstva

prostiru se svilenkaste niti

sjajem ta prosvjetiteljstva

koje nudi uvijek svježe „imati” i „biti”.

To su stjenoviti puti, ali pravi,

mada ne vidi se kako hrle.

Široki su i sa ciljem što ga Nebo javi

jer se staze naše s Kristom grle.

Volim znati kada moliš za me,

kad se za nas isparavaju te stijene,

kad mi srce zatreperi usred tame,

kada Duh dolazi Božji baš na mene.

Volim čuti riječi kojima me budi

nevina ta, čedna Majka koja bdije

da nas ne prevare zvijezde ili ljudi

kada vjetar vije i kad kiša lije.

Često pitam Boga dragog za te

u tom našem molitvenom spoju

što ga sve nebeske ptice prate;

tu nalazim potvrdu za ljubav svoju.

15.06.2022. 23:54

Poljane spasa

Znam da nećeš tugovati

ako odem poljanama neba

sve to dalje putovati

što se bliže Kristu stići treba.

I ja se u tome radujem

kada dođe, ako dozove me malo

šaptom što ga dugo čujem

da obnovi ono što je palo

kao što je pala narav moja

da se više uzdiže visoko,

kao što je čas da metanoia

dopire u dušu mi duboko.

Evo, kušnja kušnju stiže,

Krist me hoće, želi, traži

da se upinjem još bliže

dok me zahtjevima snaži.

Već ti ne znam niti reći

kakve sve divote pruži,

toliko već hoće peći

ova ljubav što mi spasu služi,

ova nadnaravna veličina

kojoj podlažem se lako,

obuzeta tom ljepotom Sina

što ne trpi srce mlako.

Bit će sve to drugo mi i novo,

nalik proročanstvima

što razabirem im slovo

koje slatka Duha ima.

15.10.2024. 18:08

Pravi čas

Pokraj tvojih ložišta nalazim snagu,

pokraj odjeka riječi ranih i kasnih

da izbjegnem prepreke na tragu

prolazim ti do dlanova časnih.

Kada mi dođe vrijeme i čas,

kada taj susret predviđen bude

da živim što je dobro za nas,

a možda i za druge ljude,

bit ću tako sretna i smirena

kao duh slobodnih prostora,

kao blaga vatra raspirena

koja po tebi vječna biti mora.

A do tada čekam te ustrajna,

uvijek na tvoju riječ, Isuse, pripravna,

kao zvijezda što je pod tobom sjajna,

kao cesta što je za tebe ravna.

29.11.2024. 02:03

Prekretnica

Srce je moje te primilo, Božiću,

u svoje tijelo i zemaljski duh,

nadodalo okus nebeskom piću,

prihvatilo novi život i kruh,

a vremena su prošla u buduća

i ne okreće se, stao je svijet.

To naša je ljubav i riječ vruća,

ne može se ukrasti susret svet.

Oštra slama, ubojstva, progoni

neće poništiti ni mrvu Boga,

ni svi koji su zlu i pobuni skloni;

načinit će samo veća heroja toga.

Dao si tada da te vidim u svemu,

križ je tvoj prisutan svakoga časa

da se ravnamo samo po njemu

kako bi doveo srca nam do spasa.

Privedi nas u tvome rađanju

sve do slave uskrsnuća,

izvedi nas u našem nadanju

iz ona svijeta umiruća.

17.12.2024. 07:08

Ponio je naše boli

Velika je, široka je duša ljudska,

ali sva se stišće kad ju boli

i postane mala, sasvim uska,

nema snage, teško Boga moli.

Kada ljubio si, donio nam Radosnu vijest,

otvorio svoje povjerenje prema nama,

zadobio si uvrede i progon čest;

Tvoja Duša, Kriste, ostala je sasvim sama,

napuštena, zapuštena i sva kao kamen

jer to strašno boli, jako vrijeđa.

Ali rekao si: „Dajem se i Amen

za sve uvrede i stare grijehe pređa.”

Kada vidjeh, bijah sva u duši jadna,

duševne su boli nepodnošljive;

muka moja postala je s Tvojom Mukom skladna,

a sve naše rane za Tebe su uvijek nosive.

Te sve boli upio si k svome Srcu;

tako ranjen, šutio si Ti u kazni

i u moždanima ludio si, sav u grču,

padali su na Te i udarci razni.

Duši najteže Ti na tom križu, tamo gore

gdje smo Te objesili na čavle kao krivca,

sudili Ti javno radi Tvoje dolazeće Hore;

kosti brojiš bez ijedna zdrava živca.

Još i danas Ti me liječiš Mukom svojom,

samo Duša, samo volja Tvoja mene nose,

grliš moju dušu toplom Dušom Tvojom

a moje se vjeđe od Milosti neprekidno rose.

03.11.2023. 11:30

Posveta

Ostajem bez daha

od siline prosvjetljenja,

poštovanja, sveta straha.

Svjetlo Tvoga porođenja

nudi sve što želim ostaviti

da se posvećeno u me vrati.

S vjerom da ćeš proslaviti

svaku dušu i nevine vlati,

ne moram Ti, Kriste, prići

jer u meni još od prije jesi.

Sad se rađa i meni će stići

sve što prošlost moju resi,

što k budućnosti me zove.

To je žiće, bitak, postojanje moje

u to vrijeme neke zemlje nove

gdje nebesa daju anđeoske poje.

Znanje mi je potrebno za sada,

mada jednom i to će uminuti.

Znatiželja mojom dušom vlada:

hoće li mi uvijek tako sinuti?

Hvala Ti za dolazak na ovo tlo,

hvala Ti što jesi, što Te znam.

Sada poželjno je za me stanje to

kada dobro je da čovjek nije sam.

Za Tobom ću dalje, kako bilo,

možda u samoći bijela svijeta

u kojem se Danas ne bi zbilo

da Ti nisam Tvoja ljubav sveta.

24.12.2020. 23:09

Poziv iz Jaslica

Rado srce bih pospremiti

izvan tijela svoga,

na tvoj razapeti stup

te bih ga opremiti

blagoslovom Boga

da postavim nas na kup.

Često mislim da si usamljen,

da po tebi vjetar brije

kao pustinjskome domu

što na oknu stoji uramljen

i još poput svetinje se vije

u tom sunčanome lomu.

Malo nas je izabranih, svetci poje,

među pozvanima na Golgotu

svakog dana, svake nove zime.

Ipak nađemo se i mi dvoje,

makar nespretna sam tom životu,

a još zbore za me neko drugo ime.

Isuse i Kriste, Bože moj,

kako da ti pjevam hvale,

kojom notom ja, bez glasa?

Bolje da sam samo broj,

samo da se ne sažale

kao da su nešto iznad spasa.

Drvo tvoje mi je draže,

jasle kao trina ili sijeno,

ugodno je tako blizu biti.

Djeva lijepu riječ mi kaže

jer je uzneseno srce njeno

koje nitko ne može zaustaviti.

31.12.2023. 03:22

Prinos tišine

Stojim Ti za Žrtvenikom, Kriste,

što Ti ga izgradila je vjera čila;

u mom srcu Tvoj je puk

što Ti prinosim ga zazivima molbe iste,

što Ti ga okupljam podno Tvoga krila;

u tišini pratim svoga srca zvuk.

Što je stado bez pastira,

što je pastir koji nema stada svog?

Kriste, došao je i taj čas.

Ujedini duše oko svoga mira

jer Ti naš si Pastir, Kralj i Bog

koji nosi svima spas.

Mnoga duša otići će od Tvog stola

bez to malo čežnje ili Duha,

neće čuti srca moga zov.

A ja zato živim, to je moja štola,

da udijelim svakom Tebe, Kruha,

da dovedem sve pod sveti krov.

Ali zato molitva se moja vine

daleko do svakog puka,

sjedinjenje u Tebi nam prosim.

Ako treba, jedini Ti, Božji Sine,

neka plane moje srce, moja ruka

da zauvijek za njih sebe Ti prinosim.

29.11.2020. 22:00

Priprava snijega i brijega

Stručnjak za stihove

molitve šalje

kroz razne kanale.

Sve slogove njihove

vodi dalje i dalje

i stvara anale.

Tuče se s mislima

i borbe vodi

u svojoj svijesti,

povezuje nitima

što Gospodu godi

pa otvara pesti.

Na dlanove pada

inje i mraz,

rosa i snijeg

i, kao pahulja mlada,

poništava sraz,

poravnava brijeg.

Po cesti riše

krivulje cvijeća,

bora i jele.

Stihove piše,

nosi ga sreća,

saonice bijele.

Na trgu je zbornica

ptica i pasa,

djece i stareži.

Prva je Zornica

ledena čaša

srčane paleži.

O, dajte mi samo

Božića krasna,

Došašće vrelo

da ugrije tamo

gdje ljubav je časna

i Kristovo Tijelo!

29.11.2023. 20:08

Prostor za šaputanje

Snovi razni dođu,

rijetko mudri, često ludi;

kao lastavice odu.

Noću Duh me rado budi,

jalove mi slike makne

kao da su teške more

pa me milošću dotakne

i ja tražim odgovore.

Ne bi tako bilo

da je sve u redu

kao grožđe milo

u svom slatkom slijedu.

No, sada sam tu

gdje mi pitanja se množe

i misli zapinju.

Pjevati se može

o svim stvarima

ako ima poticaja,

predati se valima

anđeoskih doticaja.

Ova pjesma neće proći,

stih se silom gura,

a duša u nemoći.

Još je mlada ura,

a već pune su mi uši

vike, glasnih utjecaja

i ne prija duši

pjevati od jecaja.

Dušo moja, zvijezdo krhka,

nema ti svjetlucanja

kao da je magla prhka.

Daleko je svjetlost danja,

ali tebi sada ipak sviće.

Dovoljno je Boga zvati,

ti, slabašno biće,

a i svoje greške znati.

Dovoljno je noćne boje

da se u tišinu zađe,

u dubine svoje

da se Tebe, Kriste, nađe.

I praštanje stiže

jer nema vriske,

i pjesma se niže

sred ove stiske.

Kakvo olakšanje!

Slobodom se zove

prostor za šaputanje

i za molitve nove.

24.01.2022. 05:06

Pustinjsko vino

Borbe odvedoše do pješčanih dina

po kojima čvrsta desnica vodi

u rajsko zelenilo, do pustinjska vina;

molitva koja me iznova rodi.

Zelena polja pustinjskog raja

dovedoše mene do nebeskih dvora.

Iz Hrama se čuju, iz nutarnjih odaja,

psalmi hodočasnika, pjesma zbora.

Kralj pravedni, Svećenik mira

pruža mi čašu i lomi nam kruh

da bi proglasio duši nek bira

pobjede gorke i životni duh.

A gdje su mi vinogradi i klasje zlatno,

gdje mi je polje i zemlja moja,

moje nebo što pljušti na srce blatno;

gdje mi je oružje i plijen iz boja?

Evo ti Poslanik, on ti je sve,

i zemlja i majka, i nebo i dom;

s njime ćeš proći kroz borbe zle,

s njime ćeš prići i srcu mom.

On stiže iz kraja što nebo ga zna,

u vječnome Gradu stoluje puku

i sve što zatreba, Tvoj Bog mu da;

on ti je plijen koji pruža ti ruku.

Duša ti melem, srce ti mač

i što bi drugo Kralj dao ti nova?

Ruke ti pune, a ne nose drač,

tvoja je pobjeda pustinja ova.

17.05.2019. 20:01

Putnik dalekih dubina

Dušo moja, nisi pjesnikinja od visina

koja doživljava cvrkut ptica

i ne osvaja te sasvim zov širina

od kojih te hvata sveta drhtavica.

Dušo moja, zatvorena sva u sebi,

ti si putnik dalekih dubina

u toj nasušnoj ti potrebi

gdje te zove sva nutrina

u kojoj se rađa kušnja zrela,

stečevina što je moraš ti iskusiti

kao neka dobro usmjerena strijela

što je svaka duša mora još izbrusiti.

Ne bih rado da se nekom recitiraš

jer ti, dušo, imaš svoje platno

i svoj predložak po kojem sviraš;

pjevanje je za te klasje plodno, zlatno

što osluškuje se tihom vjerom,

a ne jakim razglasima

koji ravnaju se neizmjerom

što ga samo Bog tvoj ima.

Ako dogodi se da poletiš,

to je samo radi poniranja

kojim se ti sva posvetiš;

tim su jača tvoja prodiranja

u kojima pratiš Duha Sveta,

Duha jaka što te u nutrine zove,

Duha veća i od svemira, i svijeta,

Duha tajnija od zemlje ove.

01.06.2019. 14:45

Putokaz krvi Isusove

Iz tvoga je srca potekla

krv tvoja žarko purpurna

i do mojih je grudi dotekla

ljubav i milost ti potpuna;

I sva je takva, obilna,

u moju skromnu dušu stala,

razlijeva se, tako silna,

tako meka i topla, i od kristala.

Nježnost proizvodi, blagost,

kreira zdravlje i duhovnost,

i duboku, istinsku radost

koja rađa udvornost

i poklonstvo za tebe, Bože naš.

Smijem li reći molitvu krasnu

da me približi gdje je moj spas?

Imaš li za me riječ svoju časnu?

Spustit ću do tvojih stopa breme

što mi ga dade da ga uporno nosim,

a ti mi možeš, ako hoćeš, dodati sjeme

koje ću sijati sve dok čelo ne orosim.

Na plodno me tlo ti postavi zemlje meke,

a ja ću opet ponijeti sve svoje teškoće,

uzeti križ svoj, to breme, put rijeke

kojeg mi vraćaš, lako kao to slatko voće.

To breme tvoje moja je korablja drvena

i s tobom u njoj putovat ću preko mora,

i krv tvoja, Isuse, žarko crvena,

dovest će mene do tvojih dvora.

28..05.2024. 19:57

Rajske sile

Kao što se mjesečina zlati

usred vruća augusta,

obasjana suncem vječitoga sjaja

da se zemlji dolje jednom vrati

koja ove noći nije pusta,

tako ti me vodiš u predvorja raja.

Majko silna, neznatna, najveća,

sve zbog svoje poslušnosti Sinu

koji nosi tebe u najjačem svjetlu,

sjajna noćas kao zlatna svijeća

nasred neba kao sveti Kruh u vinu,

otporna si svakom vjetru.

Kraljice vremena, mjeseca i sunca,

ženo čedna svih nebeskih tijela,

najsjajnija zvijezdo svemirskoga mraka

u kojemu zloduh tužno bunca;

zaručnice blještava i bijela,

zagovaraj duše slabe sve do božanskoga braka

da im oproštaj izmoliš svima

svakog dana i godine duge

kako stigle bi sve duše na sam vrh

gdje si prva među svima odanima

jer ti uvijek moliš za sve druge.

Od tebe mi igra duša i prolazi strašan srh,

o, ti najveća od svih stvorenja:

skromnosti i snazi tvojoj nema ravna,

odvjetnice svijeta propaloga,

ti ćeš donijeti mu izgorenja

da se svak obrati u vremena davna

gdje su rajske sile našeg Boga.

15.08.2019. 04:18

Ranjena Zemlja

Šuljam se kroz drvorede,

kradem kruške

da me mine strah

koji me odvede,

povuče za uške,

oduzme mi dah.

Nisam došla se pomiriti

sa svime i svačime,

a otići ne mogu.

Moram sluga straha biti

i nervoze ove klime

što me vodi k Bogu

pa se pitam za rakete

koje letjele su davno,

razorne i zemlji strašne,

koje još i sada lete,

sasvim sigurno i ravno,

pune smrti te izdašne.

More meko, Zemljo nježna,

je l' ti kožu uništila,

je l' ti srce sad probada

ta raketa neizbježna?

Je l' te sasvim unizila

namjerom da vlada?

Pa neka si buknula,

pobunila se malo,

pokazala snagu

što je gore suknula!

I sve što je dalo

dušu, Bogu blagu,

sad se lomi, bori,

a muka tek slijedi.

Ranjena si kao Janje,

u dubini srce tvoje gori

jer za čovjeka ne vrijedi

mirnodopsko stanje.

Jesu l' krivi siromasi,

je li Dijete krivo

što se utroba ti ruši?

Da li čovjeka da spasi

il' zemaljsko tkivo

Bog što nosim Ga u duši?

05.01.2021. 11:32 

Ravne staze

Opet ću doći, opet se vratiti,

drhtave ruke obećanja su pune

i služe da mogu te, Kriste, pratiti,

od slame grube do slavne krune.

Gdje god bila i zaostala za tobom ja,

uvijek si tu kao rođen samo za mene

i za taj trenutak za koji sam potrebna;

i tvoja je postelja dječja dio ti Stijene

na kojoj mi pripravljaš stalan stan,

bez onih zasluga što traži ih svijet.

Ne bih znala kako počinje novi dan

kojemu kraj tebe život postaje svet.

To tvoja su mjerila, to samo ti znaš

je li prevagnula ljubav koja boli

ili milost je darova koje nam rasipaš,

ili upornost duše što žarko te moli.

Svaki je trenutak nova kušnja za nas,

novo sazrijevanje i posvećenje.

Svaki trenutak vodi ljude u spas,

i čitav nam život je obraćenje.

13.12.2024. 00:00

Riječi hvale

I toplinom u širini srca tvoga,

i mirinom u visini srča Boga,

nalazim ti svjetlost žarku, jaku;

zalazim u svetost, barku laku,

da bih otkrila u sjeni Duha

da sam otrla za mrvu Kruha

suzu stalnu što mi uvijek curi,

kap kristalnu koja pobjegne i juri.

Isuse, ti, slatki, mili

koji tažiš čežnje moje,

koji tražiš vežnje svoje,

odavno smo skupa bili.

Imala sam plan za dalje,

uzela sam san da šalje

sve mogućnosti za spas

te budućnosti za nas,

a ti si me brzo izbavio,

svu me odmah ozdravio.

Sada imam samo riječi hvale

dok ti dalje liječiš duše male.

13.11.2024. 11:40

Ruka što mi dušu štiti

Proći će mi mnogi sati

nespokojstva velikoga.

I ovaj dan i noć bih dati

da ne sanjam bilo koga.

Sanjati bih nešto novo,

nešto drugo, a ne noćnu moru.

Sanjati bih baš proljeće ovo,

drvo koje obnavlja si koru,

sretnu ružu i najljepši cvijet

što ga daruje mi ljubav moja.

Pa da sanjam čitav svijet,

nikada ga ne bi bilo u toliko boja.

Sanjati bih one grube ruke

koje znaju nježnosti nebeske;

bezbrojnih buketa tanke struke,

pjesmu koja ima riječi reske.

Sanjati bih olujne te livade

i vrhunce krovova pod snijegom;

pticu veliku, grabežljivu, a punu nade

kako žuri, a za njome lije grom.

Sanjati bih prozore od kiše,

čvrste, otporne i sigurne od zla,

i rolete koje vjetar njiše;

ogromnu oluju svih zemaljskih vjetrova.

Sanjati bih da mi ona ruka dušu štiti,

da mi one riječi mijenjaju živote

koje pokušavala sam sebi skriti.

Sanjati bih život svoj jedinstvene ljepote.

Večer opet mračna, noć mi neće biti tiha

ako ne odsanjam ono što mi Duh naredi

jer On neće dati udio mi stiha,

niti da se srce moje noćas čitavo zaledi

nego Duh će meni reći Sveti

koju poruku ja moram znati

kad se jutrom prenem iz te spleti

svih oluja i te Ljubavi mi što me prati.

18.05.2021. 19:10

Silazak Mudrosti

Po kruni svojoj, po svome trnju,

oslobodi me, Gospodine,

od zamršenih misli što nagrnu

u moždane moje od gline.

Što je čovjek bez te svijesti

da je vjeran, da ti želi služiti?

I da nemoćan te ne može ni sresti,

tebi, Jedinome, svoje rane pružiti?

Oslobodi um od svake zapreke

da u zazivu ti priđe kao zdravi duh

koji zna što znače tvoje izreke,

Riječi, mano što je sišla s neba kao Kruh.

Po tom trnju oštrom, krvavome,

nek ta krv na mene se izljeva

po svem umu i po tkivu zdravome;

o mudrosti u padu neka pjeva.

Praštao si da i ja sve praštam,

dao si mi sljepilo na pola

da ne vidi nitko da ne maštam

i da zrela, i da nevina je tvoja škola;

da ti Duh je iskričavi na tom Drvu bio,

makar polumrtav, izranjen, al' jasan.

Sve si ljudske snage tada oslobodio

i govor tvoj je bio vječno krasan.

Ne daj srdžbi, ne daj gruboj riječi

da me izda kao bolesnika, kao luda,

maglu koja navlači se na me spriječi;

uvijek ja sam sebi dokaz tvojih čuda.

Hvalit će te moje emocije, razum, volja

sve dok bude svijetla sunca, mjesečine;

sve dok ona Zvijezda ne svane sred polja

kad nas anđeo odvede u sve svete čine.

25.10.2024. 09:04

Sjajni prinos

Mijenjam se, osjećam to.

Vraćam se iscrpljena

ka mjestu što drago mi tlo,

i kao za ljubav izmoljena.

Ljušture spadaju

i malo se gubim,

slike se rađaju

crtama grubim,

časkom su tu.

Nemam li dom

kao odoru

u srcu Tvom?

I na hladno gorim,

izgorjet ću, znam,

da se izborim

za blagi plam

u vječnosti toj

što mi je nudiš,

za nespokoj

kojime žudiš

za mojim dlanom.

Zoveš me Pićem,

osvajaš Hranom

i daješ se žićem.

Ne dolazim sama,

svjetlo dovodim

da nestane tama,

da sjaj oslobodim.

10.02.2022. 23:27

Sjajno ruho nade

Najdraži odjeci

tvojega glasa

govore, Kriste,

na stražu poteci

svojega spasa,

svetosti čiste.

Ti samo budi

kao lahor u noći,

kao mrazovi zime

jer nema ljudi

s tolikom moći;

ne zaboravi me,

ne zapostavi slutnje

koje se nižu

u danima gnjeva,

na zvukove lutnje,

na grubome križu,

u vijesti što pjeva.

Samo priteci

kao i uvijek

srcu mome,

krsnoj rijeci

koja je lijek

u srcu tvome,

najdraža Riječi

od koje i patim,

i još se veselim

kao ruža mliječi

kad god se vratim

da sreću podijelim.

Odriješi me spona

kad ima koja

zbog veće slobode

jer odlučuje ona

za ovce bez broja,

za sve narode

i ljubav zove,

i volju priziva

koja je jača,

zbog zemlje nove,

da ostane živa,

da riješi se mača.

O, Kriste slatki,

hvala beskrajno

što sve mi dade,

i konopac kratki,

i ruho sjajno,

i velike nade.

13.01.2025. 00:28

Slavit ću Te, Duše Sveti

Riječi moje i moj stih

nisu zaista odavde,

nego samo čula sam za njih;

to je bio dašak Pravde,

odaziv mi Riječi kad je zazvah,

neprimjetno iz dubine.

Kad bi ljudi znali zauzeti dah,

kraljevi bi bili te širine,

poslušnici Volje koja ljubi.

Niti čežnje, niti žeđi,

samo da se ne izgubi

što su predali nam pređi.

Pjevat ću Ti, slaviti Te, Duše Sveti,

Riječi što je ubirem sa svoga uha,

jer sam slijepa kada bi me speti,

jer sam dugo bila kao gluha.

Na Tvom narječju ja sanjam,

i u Tvojoj postelji se budim

kako Ti se, Kriste, klanjam,

i kako se oko Tebe trudim.

Jedini si zakon tu, u gradu

gdje na Tebe duše samo odmahuju.

Nose Te na svaku paradu,

al' Te ne poznaju i ne štuju.

Blagoslov si, srce mi Te hvali,

moje si imanje, baština i obećanje.

Tvoja božanska me ljubav pali,

moje tijelo, život, razum i sjećanje.

04.06.2022. 19:28

Strujanje

Moje srce i ja polazimo

razmijeniti riječi uma,

među sobom prolazimo

put od drveća do šuma.

Moja duša sa sobom zbori

u dijalogu osjećaja

gdje ljubav progovori

što ne krije sjaja.

Ta persona sam prema

svemu i svima

dok mir lako drijema

gdje Duha ima.

Sveti Duše, ljubav si ti,

Bog moj u meni,

jedan u svjetlosti,

a ja u sjeni.

Apsolutni u odnosu,

božanska relacija,

prvi u oprostu

za mnoštvo nacija.

Gledamo se, riječi putuju,

umom i srcem

s Kristom se združuju,

hranjivim srčem.

Ti si mi korijenje

osobnosti i postojanja,

u tebi sam stijenje

bez ikakva odstojanja.

I još mi silaziš

na dlan za jelo,

nježno mi prilaziš,

ti, vječno Tijelo.

I u tebi smo jedno,

s tobom u nama,

još kao Drvo vrijedno

s gustim šumama.

U krugu života

samo se predaje

ljudska divota

što Drvo je daje,

tvoj križ što struji

našim identitetom,

u svijetu što bruji

slabim realitetom.

26.05.2024. 10:17

Smrznuta ruža

Ostavila sam smrznutu ružu

koja je nekome putem ispala,

sigurno iz buketa što nije imao uzu,

i tako sam mladost njezinu izdala.

Neke su djevojke prolazile

i po tome su gazile cvijetu

koji odolijevaše trnu vile

kao da odolijevaše svijetu.

Napokon proljeće ružu odnese

u svoj mladi, topli kraj.

Ostatke leda sa nje otrese

i bi ona krasna, znaj.

11.11.2024. 00.12

Stari slijepac

Vidio sam, progledao prvi puta,
ali nisam znao ništa osim toga;
kao da mi tijelo na tom svijetu pluta,
slutio sam da sam sreo Boga.

Do Siloe kupališta kad sam jurnuo,
zatvorenih kapaka i sav u glibu,
shvatio sam da još nisam umro
jer su drugi čudili se mome vidu.

Slijepac bijah od rođenja;
što sam znao dugo što je svijet?
Eto, znadoh mnoga priviđenja,
sluh mi bio sasvim razapet.

Gonili me van iz Grada,
spopade ih strašan strah,
a probudi se moja nada:
poznat mi je bio onaj dah

i sav onaj titraj glasa Njegova.
Prišao je, vidjeh prve rajske oči,
pratilo Ga bezbroj stjegova,
moje srce mi u grlo skoči.

Taj je, Prorok moj i Lječitelj;
poznadoh Ga kad pristupi,
najveći u svemu Tješitelj.
Krvca moja u čelo me lupi.

"Vjeruješ li?", upita me istim tonom
kojime sam čuo da me traži;
ja Mu rekoh dugim poklonom
i osjetih da me snaži.

Ničice sam pao, govoreći: "Vjerujem,
što bi drugo mom životu bilo?
Vjerujem Ti, samo Tebe sljedujem,
sve je drugo samo mi se snilo".
26.03.2017. 18:06

Suze na Cesti svijeća

Duboka je stara rana,

ne može se ići u visine.

Ostarjele i djevojke dana,

sjet im pada u pličine.

Sve još dušu boli, trza

i na svak se šušanj strese,

reakcija neprimjetna, brza

koja cvijeće sve odnese.

Starci su već oni mlađi

koji ostadoše pripovijedati

kao uhvaćeni nekoj krađi;

ne možeš im zapovijedati.

Nervi pamte, kose sijede

i podočnjaci otvrdlih lica,

al' im uspomene tako vrijede

kao da je stalna nesanica.

Protok vremena ne liječi,

al' u Kristu, evo, žive,

stoje spomenici riječi

koje nisu pogrešne, ni krive.

Pustite ih dok si rane dijele,

dok razmjenjuju si fotografije

jer ne žele da im ožiljci zacijele

da bi mogli umrijeti bogatije.

Samo Križ je Kristov njima

svjedočanstvo raja na toj Cesti

koja stopu svaku vječno prima

da se može svoj sa svojim sresti.

28.10.2023. 21:31

Sve u svemu

Prvi si me sazdao od povjerenja,

prvi među svima koje sam susretala.

Nije bilo blaga do Tvojega stijenja,

nije bilo druge duše koja bi se podmetala

mjesto mojih nevolja i mene same;

nije bilo nigdje takve vjernosti i pouzdanja,

revnosti za mene, sred duboke jame

u kojoj sam samovala bez ikakva znanja.

Sve si moje potrebe prepoznao od prve;

i boli, i težnje do najmanje sitnice.

I ove sada svakojake želje što se mrve

pred Tobom su samo slatke trice.

Ti si Onaj koji mi je dao i sve duše druge

zato da se uvjerim da nisu tako moje

kao što si Ti za mene, uz najveće tuge,

i da znam da njine ruke nisu kao Tvoje.

Moj si Prijatelj i moja Ljubav najveća,

moj si Napredak i Lijek mojega razuma.

I više si od toga, moje stvaranje i sreća,

dostojanstvo žene i život moga uma.

Jedini si koji me ne ostavlja i ne da,

rastjeruješ mi svaki pokušaj stradavanja

kad se srce moje u revnosti lako preda;

Ti si Kralj mi duše, centar svakog davanja.

Hvalit ću Te kao Boga jedinoga, kao Sve u svemu

jer si svima sve i svakome si tako neophodan

protiv oholosti i taštine koje traže anatemu.

Ti me, Kriste, rađaš kao plod, samo Tebi srodan.

11.11 2015. 06:51

Svjetionik

Pratim Vivaldija,

pjesma božanska;

otkriće je Marija,

čudesna, kanska.

Noć je mlada,

svježa i biserna,

a grijeh se raspada.

Morska lanterna

svijetli u mraku

i drhtati stade

čednome braku

koji tek nastade

da se rodi Emanuel,

Sveprisutni Sjaj;

slavi ga Daniel

koji vidi raj,

nebesa i djela sva

što čine ih stvori,

ljudska, nadahnuta.

Misao žubori,

to nije bez Duha

jer tko li će dati

Vina i Kruha,

tajnovita mati,

kad u Grobu je bio,

a ti si znala

da nije se skrio,

da smrt mu je spala?

I žive kosturi

dok venu trave

i orlovi suri,

i duše sve slave

nedjeljne dane

svjetla i sreće

kad Isus osvane,

i narod sav kreće.

Slaviš ga, Djevice,

i svak to prizna,

i anđelci, i pjevice,

tako ponizna.

09.09.2018.

02:15

Tamo gdje gore svijeće

Tamo gdje gore i plamsaju svijeće,

Bog je na djelu, Krist je blizu,

protivnik svake ljudske nesreće,

pa tako i ove, zadnje u nizu.

Tamo gdje gore leteći strojevi

što šalju smrt, sigurno, naglo,

duše su samo statistički brojevi;

tamo se Nebo do zemljice saglo

da uzdigne svakog ratnika, siromaha

što trpi i pati, ali ne plače,

nego se trsi do posljednjeg daha

jer srce mu od toga zla je jače.

Tamo gdje molitve gore u tinju,

sve duše su jedno u vrtlogu rata

i ljube, i grle si svoju svetinju,

Boga i dom, sestru i brata.

Posljednjeg dana, one posljednje noći

gorjet će duša od vječnih muka,

puno duža i trajnija od zemaljske moći,

ali Nebo neće ni čuti joj zvuka.

25.02.2022. 07:10

Tijesna suradnja

Opjevane,

proslavljene,

protjerane,

ostavljene

I zaboravljene

pjesme stare,

ozdravljene

zvucima romantične gitare.

To su stiha note,

poput cvijeća

osrednje ljepote,

kao sreća

što se uvijek čeka.

I naiđe

nabujala rijeka

pa iz korita iziđe.

Nema barikada

tako čvrstih

jer bujica vlada,

sve obrsti.

Nadahnuće

kao pljusak padne,

kaplje naviruće,

a sve skladne.

Kao emocije

iz dna duše

kada vjetar vije.

Brane ruše,

ne mare za strah,

nisu oprezne.

Nebeski je dah

pa su trijezne.

Note pretvoriti,

tajne zvuke;

od njih stvoriti

stiha struke.

Tijesna suradnja

raznih naravi;

plemenita izgradnja,

a stihovi garavi.

07.02.2024. 03:56

Tornjevi

Kakve veze ima ova realnost,

opipljiva do boli,

s tmastim oblačnim nebom

po kojemu se ocrtava rumeni svijetli rub?

Puno je veća onakva stvarnost

kad Boga se moli

pod tornjevima usamljenim

koji odzvanjaju kao ljubavnik neki grub

 

 

u jednoj običnoj pospanoj duši,

hrabroj do ponoći

koja uopće nikada ne dolazi

nego rasplamsava se kao implozija

tamo negdje, daleko u tmuši

iza koje nema noći

iako rumena crta s oblakom prolazi

kako bi označila da rajska eksplozija

 

gori i gori kao vječna baklja,

kao muklo nebesko prostranstvo,

čak i kada se tornjevi više ne naziru

i vjetrovi postaju nepodnošljivi.

To je samo spoj duhovna kraklja

jer vremena donose poznanstvo

i udaljenosti više ne nadiru

u raj duše, neopipljivi i nepokošljivi.

17.06.2014. 23:00

Vatra tvoje riječi

Uvijek imam ljubav kada tebe slušam,

ti upališ svjetlo moje svijeće

jer se rađaš u mom tijelu kada riječ ti kušam;

tako ti si, Kriste, žižak moje sreće.

Niti ne znam da ta ljubav u meni prebiva

dok ne plane slovo koje mi tumači

tu, u mojoj svijesti sve to što se zbiva,

što mi više nego išta i toliko znači.

Tvoje tijelo koje u svim vjernicima caruje,

koje nalazi se u tom zboru tvojih apostola,

tu je zato da se nama živa ljubav daruje

koji skoro mrtvi smo bez zajednička Stola,

sve dok ti nas ne probudiš ranim svitanjima

svojom čilom žrtvom nad čitavim pukom,

svojom riječi koja priječi našim skitanjima

da se množe tu, pred tvojom Mukom,

koja diže nas iz grobova i snova.

Bez tebe smo mrtvi, Bože mladi,

i bez vatre koju zapali nam ljubav ova

što se tijelom riječi tvoje gradi.

09.12.2024. 04:38

Večera s ljubavlju

Privlače me sve tvoje visine,

Bože ljubavi i svekolika reda,

Bože mira, od vječnosti Sine

što se nama u nizini preda.

A ja gledam gore, u nebesa,

zvijezde brojila bih rado,

divila se čari nebeskoga krijesa

koji osvjetljava čitavo ti stado.

Ljubiti je ljepše nego ljubljen biti,

istinski je život sav u tome

koji ne da ništa loše sniti,

njine zrake svaku svjetlost lome.

I moj pogled na pašnjake krasne

zastaje mi na toj tvojoj križa službi,

na tom uniženju istine te tvoje jasne

kakvu ne bih smjela dočaravati ja družbi.

Najljepši si u toj riječi jasnoj

gdje ne dolazi do zamračenja

jer mi sjajiš u stvarnosti glasnoj,

jer si Kralj ti moga odbačenja.

Tako isto kad se svjetlosti nam sretnu,

kad se tvoja ljubav s mojom prelama.

Tada prosvjetljenje se i ljubav spetnu

i tek tada sva se moja snaga slama.

07.11.2023. 00:47

Visovi vjere

Onih su dana dječica skakala,

čuli se i glasovi neki iz noći,

a Radost je kao kiša u sebi plakala,

pitajući: „Kriste, kad ćeš doći?”

Neki dječaci su veselo svirali,

prateći djecu kroz široko polje,

a starci su svoje suze otirali.

Radost se tješila da bit će bolje.

Tada su svi nekamo nestali,

u srcima ostala samo sjeta,

a trava i cvijeće su rasti prestali.

Došlo je doba novoga ljeta.

Ljubav se pojavila kao prasak,

kao kraljevna vedra i sjajna.

Spustila se na polja kao dašak;

gdje li se skrivala, ostaje tajna.

Blagoslovljene suze stale su sjati,

jedna po jedna, izvan svake duše.

Djeca i starci su stali pričati

kako se zvijezde s neba ruše.

Ljubav napunila polja bez mjere,

i starce, i djecu, i one dječake,

a Radost se uzdigla u visove vjere,

slijedila Ljubavi korake lake.

Toga su dana djeca skakala,

sve tiši se čuli glasovi noći,

a Radost je potajno plakala:

„Znala sam, Kriste, da ćeš doći”.

01.06.2022. 13:05

Vjetrovi Došašća

Sjaj visina odvodi moj svijet,

moje srce, moju dušu

gdje božanstveni je cvijet

kao pustinja u kojoj pušu

samo vjetrovi slobode, pravde.

Tu se pripravlja došašće

za sve iz daleka i odavde

kao značajno našašće

ili znanstveno otkriće,

za svakoga stvora vijest

da će doći naše zajedničko Biće

da probudi u svakome svijest,

da pokaže smisao nas, ljudi,

naša postojanja jaki plam

da se nitko više ničemu ne čudi,

samo Bogu da se divi sam,

samo Božića i Majku da susretne

jer mu to je cilj od vijeka,

da napusti lamentacije si sjetne

i da uzme nebeskoga lijeka.

07.12.2024. 02:28

Zvuk daljina

Glas daljine,

to je ono

što me dira

kao čar visine,

kao sonor

koji duši svira

potpuno iznutra;

to je zvuk od zvuka

neka druga,

koji stigne sutra

ili usred muka,

tajna pruga

po kojoj se skliže

nešto nalik stihu,

kao riječi ili govor,

kao nota što se diže

i nad tipku tihu

spušta lovor.

Zvuk je takav kao vijest,

kao radosno otajstvo

što ga sprema Bog,

iz daljine čest

koja nosi još potajstvo,

ali nosi svaki slog

kao da je više blizu

nego srce moje

kada otkrije nebeske čari.

Od svih zvukova u nizu

Bog ponudi glase svoje

koji najdraži su dari.

21.09.2019. 15:55

Život moga krštenja

Ljubit ću Te, Kriste blagi,

jer si davno prišao mi s anđelima

i u pratnji svetih srdaca i duša.

Zajedno smo bili u velikoj potragi

sa svim grijesima i nedjelima,

skupa hranili se korom kruša.

Prljavo je bilo moje mi odijelo

i pokora predivna u cvatu

kad si vrata srca milosrdno rastvorio

za te dronjke, za to blato što se htjelo

uzdići do praha na najvišem latu

da bi, poslije mene, ista vrata zatvorio,

puštajući samo mene u nebeski svijet.

Ulica je bila dom sa svojim ugođajem,

a pri mome bijegu stupovi me krili

i otkrivali su mi romantičan koloplet

svega što sam mislila da dajem jer se kajem,

masa tu, na meni, prah i blato nisu bili.

Sjećaš li se, sada dok Te gledam

kao da si moj oduvijek i odavno

tu, u mome srcu zapretanom,

kako bilo me je strah da Ti pogled predam

i da prijateljstvo postane nam javno

dok mi srce skakalo je kišnim danom.

Nikad srce zatvoreno ne bijaše stvarno,

nikad nisam morala do stupova il' vrata,

uvijek tako, svakome na raspolaganju.

Ti privukao si mene tako blagodarno

kao sestru, zaručnicu, majku, brata

jer oduvijek Ti si sa mnom u tom traganju.

31.10.2023. 18:50

Žrtveno Janje

Progone te kao lovinu, veliku i strašnu,

teškom artiljerijom idu sada na te.

Unisona gomila nema sliku jasnu,

histerija se valja protiv, nitko nije za te

jer se nisi nametnuo kao jaki vođa

što se zna probijati u svijetu laži

prevarama, silom što po svijetu hoda,

carem, vojskovođom koji kaznu traži.

Ne podnašaju ti milosrđa nježan vid,

hoće da im laskaš i da ih pohvališ.

Doprijeti do ljubavi smeta strašan zid

i nemaju čime gasit vatre koje pališ.

Srca kamena tvrđa su od svake stijene,

svi bi svoje zasluge i svoja prava,

obaveza samo jedna, da su kao hijene,

da unište i da potapaju zemlju kao lava,

da se krivnja ne vidi u savjesti tupoj.

Lijeni mozgovi što samo kruha žele,

želudaca napunjenih išli bi u boj

tamo gdje se samo nagrade dijele.

Ne znaju za požrtvovnost, ni za trud

i ulažu imovinu čitavu u prazno.

Kažu da si zločinac ili da si lud,

smišljaju opačine i oružje razno.

Ne znaju za nebo i za božanske stvari,

ruju svi po blatnoj oranici smrti.

Svi gledaju dolje, mrze te i nitko ne mari

što se njihov život u praznini vrti.

Tko to može opravdati i zauvijek oprostiti?

Samo Bog nad bogovima i presveto biće

što će žrtvovati mnoge dare svoje i postiti

da nad svima jutro uskrsnuća sviće.

Tko te čuje, tko te vidi, Janje duša svjetlosti,

tko te željno čeka u njihovoj sjeni?

Isuse i Kriste, učitelju praštanja i svetosti,

pogledaj i moje srce i smiluj se meni.

20.09.2024. 01:17