Malena
majka, Bezgrešna Djeva,
skromna
na svijetu tom,
oplakuje
svoga Sina mlada;
za
Porod svoj prosi pa Ga opijeva.
U
srcu joj bol, na duši joj lom,
mač
ova svijeta nju probada.
Ne
govori puno, a znade sve;
ponizno,
šutke nam obraze rosi,
pred
nama Bog u nju propada.
I
Uskrsli Sin je dio nje
dok
ona na glavi krunu nosi,
a
čitav Ga svijet pred njom napada.
Ubiše
Sina,
na drvo razapeše
Nevinost
samu, božanski čistu.
Divlja
horda pred njom umuknu.
Njoj
pred očima vremenitost pleše,
a
Ivan gleda tu krhku bistu
svoje
majke nove pa ustuknu.
S
Bogom je bila u Duhu začeća,
rađala
proreknuće, Emanuela,
Pravednika
svete utrobe svoje.
I
život joj dade, i smrt joj obeća.
U
sebi je slijedila Njegova djela
i
molitvu dala da se ne boje
apostolski
dvori i sljedbenici.
Čuva
im Tijelo u svome krilu,
vječnoga
Ploda hranu i dar.
U
grudima joj odjekuju krici
kakvi
ne mole krunicu milu,
a
ona stoji kao najveći žar.
nedjelja,
6. svibnja 2018. 19:08:36