gordanatomljanovic: LJUBAV POBJEĐUJE abc

gordanatomljanovic: LJUBAV POBJEĐUJE abc:   LJUBAV POBJEĐUJE abc Izbor iz poezije abc Kazalo: Blago čistima srcem Božanske ljepote Božanski ča...

gordanatomljanovic: FRESKA abc

gordanatomljanovic: FRESKA abc: IZBOR IZ POEZIJE abc Kazalo (abecednim redom): Anđeli Uskrsnuća Anđeo prebogatih dubina 2 Bezgrešna Bijah slijep ...

gordanatomljanovic: KAZALO - zbirke pjesama

gordanatomljanovic: KAZALO - zbirke pjesama:   KAZALO: 001. Koprena, izbor 002. Pjesnikove lađe, izbor 003. Dragulji od vjetra, izbor 004. Dodir noći, izbor 005. Duhovna prožiman...

gordanatomljanovic: PRVA ZAPOVIJED

gordanatomljanovic: PRVA ZAPOVIJED: 33. PRVA ZAPOVIJED poezija Kazalo: Prva zapovijed   Daleko je nebo  Gozba  Lanjski šlager Drugo vrijeme, isti mrak Blagoslov za...

Ratnici svjetla - Klapa "Sveti Juraj" HRM

Moj dom

 

Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim,
I brda joj i dol;
Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim,
I... gutam svoju bol!

I sve što po njoj gazi, po mojem srcu pleše,
Njen rug je i moj rug;
Mom otkinuše biću sve njojzi što uzeše,
I ne vraćaju dug.

Ja nosim boštvo ovo - ko zapis čudotvorni,
Ko žića zadnji dah;
I da mi ono pane pod nokat sverazorni,
Ja past ću utoma.

Ah, ništa više nemam; to sve je što sam spaso,
A spasoh u tom sve,
U čemu vijek mi negda vas srećan se je glaso
Kroz čarne, mlade sne!

Kroz požar, koji suklja da oprži mi krila,
Ja obraz pronijeh njen;
Na svojem srcu grijem već klonula joj bila
I ljubim njenu sjen.

I kralje iznijeh njene i velike joj bane,
Svih pradjedova prah,
Nepogažene gore i šaren-đulistane
I morske vile dah.

... Ja domovinu imam; tek u grud sam je skrio
I bježat moram svijet;
U vijencu mojih sanja već sve je pogazio,
Al' ovaj nije cvijet.

On vreba, vreba, vreba... a ja je grlim mûkom
Na javi i u snu,
I preplašen se trzam i skrbno pipam rukom:
O, je li jošte tu?!

Slobode koji nema taj o slobodi sanja,
Ah, ponajljepši san;
I moja žedna duša tom sankom joj se klanja
I pozdravlja joj dan.

U osamničkom kutu ja slušam trubu njenu
I krunidbeni pir,
I jedro gdje joj bojno nad šumnu strmi pjenu
U pola mora šir!

Sve, cvjetno kopno ovo i veliko joj more
Posvećuje mi grud;
Ko zvijezda sam na kojoj tek njeni dusi zbore,
I... lutam kojekud.

Te kad mi jednom s dušom po svemiru se krene,
Zaorit ću ko grom:
O, gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene,
To moj je, moj je dom!

Silvije Strahimir Kranjčević -  "Izabrana djela" Matica hrvatska, Zagreb 1996. 225-226

Duša vrsna

Sjećam te se, dušo zlatna,

liječila si sve od predrasuda,

profesija ta sudbina ti posebna.

Nisi zazirala, dušo, ni od blata,

kao zaborav si jada, kao rodna gruda;

život kao žrtva, Bogu potrebna.

Sve si mogla, sve si znala,

mnoge tajne i mnoga otkrića,

izdržljiva poput stuba od kamena

na koje si kao stražar stala

svaku zlomu, pred sva bića.

Prošlost bacala si iza ramena,

neprekidno naprijed gurajući.

Nikada se nisi otkrila tom svijetu,

što te drži i tko tebe dalje nosi;

prelazila vise i prah gutajući

da bi predala se svakom cvijetu,

da bi spremna bila svakoj rosi.

Odanost je tvoja bila strašna

kao bujajuća rijeka nepremostiva;

pažnja i pozornost kao mir i red.

Tako može duša čista, duša strasna

i za ljude nepozvane neoprostiva;

uvijek pretrpan ti bio raspored.

Malo riječi, iskrenost, težina,

to je bila slika, tvoja iskaznica,

odgovornost preko svake mjere.

Tajnovita i vječna bila ti svježina,

polet kao složno jato lastavica,

nikad nisu pratili ti snagu vjere.

15.01.2024. 06:46