Živa duša

 

Nešto u tvom glasu,

neki drhtaj ili sjena,

nešto neizrecivo;

neka slabost u tvom stasu

ili kosa, sjajna boja njena,

zastajanje neporecivo

govori mi puno više

nego što bih mogla znati.

Jasno je da znam

ono što ne piše,

što bih mogla tobom zvati,

vidljivo je kao plam

negdje u dnu duše.

Poklapa se s mojim bilom,

surađuje sa grlicama,

s vjetrovima puše;

ne dolazi silom,

ne kreće se ulicama.

Razlikujem tvoje mjesto,

tvoje doba, tvoje vrijeme,

tvoju dušu i tvoj korak.

Rijetko, ne prečesto,

kao da ti nemaš breme,

govor koji nije gorak.

Sve se to ostvaruje u Kristu

onog časa kad pogledaš amo,

i u moju dušu kada zađeš.

U dubini, srca istog Boga ištu,

mir prostruji i ja trnem tamo

gdje me živu ti pronađeš.

29.06.2021. 21:22

Prison song

 

ICH MOCHTE NICHT SAGE DIR.

WIR BRAUCHEN DICH

AN UNS ZU DENKEN,

ZU MACHEN EIN SPAZIER

ZU TEILEN UNS GLUCKLICH,

KREUZ ZU SCHENKEN.

 

ICH FREUE MICH, MEIN FREUND,

DAS LEBEN FREUEN

UND FREIHEIT;

ICH GEHE ZU DEN SCHREIN

FUR DAS LEBEN ZU KNIEN

FUR SIE SEIT.

 

L’ESPRIT  DU CULPABILITE

JE NE VAIS PAS PASSER,

TOUS VEULENT LA  JUSTICE.

NOBODY WANTS LA MILITAIRE.

TAKE CARE NA SE,

WE’RE PRAYING FOR PEACE.

28102012  730

wordsaver.WordPress.com

https://wordsaver.wordpress.com/2012/10/27/prison-song/

In Divine I Recognize You

 

 

Meetings of ours  have those traits

which always were Divine and present,

like in these existing moments,

no matter in which we are ways

communicating, a hundreds percent,

or when will arrive the comments.

 

So, that Divine traits are more secure

than death or the world in it’s style;

and because I know them, I know us

and  I recognize your spirit  for sure

and I feel often like I could die…

because in divine Spirit  we trust.

 

Because when in the Temple of Lord

we were meeting and knowing each other,

I know, through the bones, it’s a true;

I know it is a life of a different sort,

I know that we’re in the will of our  Father;

I know because in Divine I recognize you.

Oct. 12.10.2012. 22:04

https://wordsaver.wordpress.com/2012/10/12/in-divine-i-recongnize-you/

 

Ispraćaj

 

I posljednji smo „Zbogom” rekli toj mašini

već posivjeli peron i ja,

a veliko srce u sitnoj prašini

ostalo je samo, s njegovim „Adio, malena”.

(1972.) 28.06.2021. 05:04

Jesen '75

Bilo je sumračno i osušeno

kad ih nađoh u lišću

što je bilo u tonu tvojih očiju

ili nečije kose,

ne sjećam se više.

Divlji, veliki,

po dva na dlanu,

jesensko – smeđi kestenovi.

Danas su nostalgija,

splasnuti,

izgubljeni u mrazu.

Pedeset pet centimetara snijega.

Na Sljemenu.

Ovdje susnježica,

tek s mirisom zime.

Klasična šetnja Perivojem

s rukom u ruci

ili šuštanje lišća,

ne sjećam se.

Nije više bilo ni ljudi,

ni ptica,

ni pjesama.

Nije se imalo što raditi,

osim čekati,

smireno i tupo, bez misli.

Nije se imalo što misliti.

Ne sjećam se,

trajalo je dugo.

Oblak je zasjenio

nečije ruke,

zagrljaj bujne kose,

ne sjećam se.

A jučer su još bili tu,

jesensko – smeđi kestenovi.

Divlji, veliki, po dva na dlanu.

28.06.2021. 01:15

„Kestenovi” - nadopunjeno po sjećanju :)

oko 1975.

 

Pjevaj, dušo, svima o Ljubavi

 

Pjevaj, dušo, o Ljubavi slavnoj

što te oslobodi zauvijek od uza.

Uvijek iz početka istu pjesmu vrti

ovim svijetom i po zemlji ravnoj

što se ledi sva od lažnih suza,

da te Ljubav oslobodila od smrti.

Pjevaj, dušo, pjesmu jadnika i bijede

svima koji gladuju i žeđaju u polju

na kojemu žanju blagostanje bogovima,

bez nadnica što trbuhu ne vrijede

i bez malo hljeba, začinjenog solju;

o Ljubavi pjevaj zvijeri s rogovima.

Pjevaj, dušo, žalosnima, bolesnima

i njihovim depresivnim vođama

da je Ljubav zadržala tvoje stope

tamo gdje i suha blata ima,

ali gdje je isparila tama,

gdje se žalci smrti tope.

Idi, reci im za ljubav Boga

i da nije ono što ljudima biva

nego da je odozgora i s visoka.

Da se duša mora odvratiti od toga

da se uvijek u tunelu skriva

da ne vidi nitko suzu joj iz oka.

Pjevaj, samo pjevaj, Bog će dati

što će srce tvoje stihovati,

što će čuti, tko će imat sluha.

Nikad, nikad nećeš znati

da će Božja slava likovati

u jedinstvu i ljubavi Duha.

28.06.2021. 00:18

Duhovni most

Nadnevak je uvijek sigurnosti znak,

čas je toga obavezno neki strogi tren,

ono „jednom” izvjesno je jako.

Breme pada kao sud na Nebu jak

sve se slijeva kao jedna gusta sjen'

koja iščekivanjem je puna tako.

Dan je susreta označen pravilima,

kako je na cesti jednoj,

tako i na svima ostalima.

A Duh laki čvrste znake ima;

kako padne duši bijednoj,

tako zarobi me blistavim kristalima

pa zauvijek slavim godišnjice,

vremenite oznake i sate.

Kao kada jesen tiho zamiriše

koja ima svoje obljetnice

kada vjetar odasvud se klati,

kad se nose samo te prozirne kiše.

I Duh laki čitave te dane radi

dok se srca ljuljaju na pjeni

što ih čini hladnima u žezi.

I ja gorim kao mjesec mladi

ili opet gorim u sunčevoj sjeni,

dok mi čas iz jednoga u drugi bježi.

Tako mijena ide od Marka do Luke,

ili Pavao i Ivan, Jakov ili Matej, Petar,

nazvani po nekom značajnom vremenu.

Mada se ružarij moli usred muke,

uvijek miluje me Sveta Duha vjetar

da se molim preslatkome Bremenu.

Godine prolaze, ali sve su ostale u duši,

makar zaboravljam pa se ipak sjetim.

Najlakše se pamte skori dani, noći

jer od njih me Duh još uvijek guši

kao ptica zarobljena što bi da poleti

jer je kumulacija to Božje moći.

Siguran je duh moj na tom drumu,

više nego kaldrma i čelična krila.

Ne sjećam se točno kada,

ja sam preskočila most u svome umu

jer ni jedna druga veza nije ovdje bila

tako čvrsta kao moja nada.

27.06.2021. 22:13