Thursday, June 17, 2021

Kraljević i rajska dunja



Sivilo nebesko, podloga mu modra,

bljeskavi sjaj munje sa svih strana;

u sigurnosti zidina stoji djeva bodra;

gledajuć na okno, traži zaostatke dana.


Pogled joj sve tužniji prelijeće krajobrazom,

ona sve je već priredila, ona nekog čeka

u najljepšim opravama, naštipanim obrazom,

ljepša nego ikad za svog kratka vijeka.


Ne može vjerovati u stvarnost svog rezona,

takvim se vremenima ne putuje do drage

makar bila i neka princeza, a to je možda ona

ukoliko kraljević joj stigne na svečane prage.


Tko zna kakve sve je zmajeve morao pobijediti

da donese djevi od izvora vode, od sokola pera

i da postane joj dostojan udvarače joj prorijediti,

da postane zreo kralj koji nade njima sve rastjera.


Što sve jače bijesni ta oluja, bliži su svi suparnici,

bogati i slavni; naočiti, mladi; lovci svi na miraz,

na ljepotu djevu koja već je sva u blagoj panici:

svečanost je ova važna, krajnji rok za veliki sraz


i za oproštaj od hladnih zida koji zaštita su bili,

a sada ih doživljava kao zatvor ili neku zamku.

Zbogom lijepu ruhu, zbogom lanu, kadifi i svili,

djeva sva u suzama nosi blago u naramku.


Spušta se po zidinama dok je osvijetljava munja,

dolje kraljević je spazi koji bio je izgubio vid.

Pada mu u naručje, uzima mu ruku s koje pada dunja,

dokaz da je bio hrabar, te se uspeše na zid


da bi se priredilo sve potrebno za sveč.

Tada uđoše na velika vrata, sve po protokolu,

k'o da ništa nije bilo; djeva dade kraljeviću riječ,

on zadobi njenu ruku i uputiše se glavnom stolu.


Tamo udvarači svi bijaše 'slatki', željni svježa voća;

da bi kušali princezu zatražiše marmelade.

Dok su munje bljeskale i pucali gromi, ona dade toća

od te iste dunje od koje se sve ljubavi slade.


Popadaše bivši udvarači kao jedan, jedan kao svi

jer je gorko bilo kraljeviću putešestvije do svoje djeve.

Vida nisu izgubili već su gledali pricezu kao vukovi

te se otkrila sva istina: kraljević je jedan, a mnogi kao pljeve.

srijeda, 2. svibnja 2018. 21:20:34














Plodovi rose


 

Na kraju dana svjetlosti se gase,

svjetlosti se stišaju, uminu

i sve što je bilo romantikom ukrase,

odraze se na sjećanje, na tminu.


Pri kraju života drugačije se gleda

na sve što je svijetlilo u tami;

i svjetlo ostaje dok tama je blijeda,

ona služi samo da svjetlost urami.


Na kraju poznanstva ostaje toplina,

mada je često gorko se rastati,

ali čemu služi ta kratka gorčina

kad sjećanja draga od nje će nastati.


Na kraju svijeta plodovi su vječni,

oni uvijek svijetle i toplinu nose.

Kraj je uvijek kao završetak riječni,

u nedogled ide što je nastalo od rose.

Uskrs, nedjelja, ‎1. ‎travnja ‎2018. 23:08:25



Zalog


 

Pjevajući putujem u sutra

dok me sva ljepota tuge rasplamsava

poput mrve zaostalog žara u pepelu

jer se tuga začinje duboko unutra

pa tek tada snažno se razlistava

kako bi zauzela za sebe dušu cijelu.


Tuga nije kao radost, malo plića,

tugi potrebno je dati velike strasti,

čak u miru istinite sreće ona živi,

u njedrima nekim poput pokisloga ptića

kojega se čuva jer bi rado iz njedara pasti;

tuga brani svoje razloge na toj plodnoj njivi.


A za radost ne treba mi snaga

kao što za tužnih noći znam za sretan kraj;

radost nikada ne može dulje potrajati,

nije stalna, nije srcu prirasla i draga

i ne vodi dušu tako izvjesno u raj.

Radosti se čovjek uvijek želi pokajati


jer u duši možda nesvjesno se nada iskupljenju.

I da nije tako duboka i bolna,

tuga ne bi bila važna kao zalog i zasluga sreće,

ne bi pružala sigurnost u trpljenju.

Zato tuga mi je lijepa, tako jasna, zorna,

ona nikada me prevariti neće.

utorak, ‎7. ‎studenog ‎2017. 19:54:12


Šator od pjene


 

Žal, taj tužni žal

i ta lađa koja pluta,

koju nosi maestral,

i ta duša koja luta,


sve to boli kao slutnja

neke nove tragedije,

a prati je šutnja

i nesnosne legije.


Puk, taj dragi puk

što ga hvata nevrijeme

i anđela zlatni luk

kao teško breme,


sve to gori od ljepote,

do dubina plače,

teške li grehote,

a prilike samo tlače.


Vino, slatko-gorko vino

od života i od voća,

i mučanje grubo i fino

što se u tišini toća,


sve se vrti od mučnine,

svijet će naopačke,

i padaju do dubine

zjene mokre i nejačke.


I lovi se duhana,

poezija se piše

kao pjena nesputana

koja se na valu njiše.

srijeda, ‎13. ‎rujna ‎2017.

23:11:09


Pročitajte moju pjesmu


 

Pročitajte moju pjesmu iznad mramora,

iznad groba i kamena crna,

sred tišine zlatne bez žamora,

na toj zemlji bez i jednog trna.


Ne puštajte nikakve golubice mira

jer ja krećem u velike bitke,

ja sad idem gdje ni anđeo ne svira,

gdje se ne pjevaju pjesme pitke.


Ne dirajte moje vrapce i lastavice,

s njima ja sad sklapam savez

da mi cvrkuću i kliču kao vjesnice,

da im ja raskinem taj nebeski kavez.


Plačite malo i ne žurite za mnom

jer se meni ne ide na obale meke,

jer ja neću čekat' u prostoru tamnom

da me netko zove prijeći preko rijeke


jer kakve koristi čak i da se vratim

i kakva li razloga da nekamo odem

kad je dobro ovdje gdje nikad ne patim,

gdje me nitko nije želio, ni pozvao da dođem?


Ne zamarajte se formalnostima,

pjesničke su duše uvijek doma,

ma gdje da su sastale se s kostima,

rođene odavno kao trag od svjetlosnoga loma.


Pročitajte moju pjesmu da vas čuje Bog,

da svi saznaju za moju ljubav i za mene,

da svi vide tragove života mog

što se krije iza kaosa i rajske sjene.

petak, ‎6. ‎listopada ‎2017. 11:00:20




Glas iz pustinje

 


Što ste došli gledati u pustinju?

Čuti glasa što promuklo viče

ili čuti onu višu istinu?

Ili vam se ipak spasi spominju?

Ili drage su vam utješne priče?

Ili vaše vrijeme možda minu?

 

Da li željeli ste kruha slatka,

spas od gruba okupatora,

magijom si poskidati križe?

Da li korisna je ura kratka

kada uzeli ste protiv zatora

kaplju vode koja ponos diže?

 

Zašto lijeka tražite i jaučete,

za čime zapomažete?

Je l’ vam žao što je mrtav uskrsnuo

mjesto da je poveo vam čete

pa da protivnika smažete?

Je l’ vam žao što vas nije okrznuo

 

pa da mjesto vas učini jedan napor mali,

da vam boli sve odlete

pa da zaigrate, zapjevate?

Da li ikada ste sebi truda dali

da vam misli budu svete?

Da li znoj si radi tog prolijevate?

 

Da li znate da je Božji dah u vama

i da po tom samo duša živi?

Da li znate da je ona vama sada mrtva?

Da li znate da u tome leži drama

da vam nisu sveti ljudi krivi

samo stoga što su znali što je žrtva?

 

Zašto vas je sve izliječio,

zašto dao vam je preko rijeke prijeći,

zašto vam je uvijek hrane davao

i nikada vas nije spriječio?

Zar ne znate da će svima samo jedno reći:

nikada vas nisam poznavao!

 

Zar ti čekaš nešto drugo, nešto novo?

Da li živio si vjeran pozitivu?

A što misliš za raj si uramiti?

Zar ti sve je, sve što imaš samo ovo?

Sjećaš li se, dobio si dušu živu!

Hoćeš li se cijelu vječnost sramiti?

29.07.2015. 00:59

Nebeska prašina

 


Kao sjajna zvijezda koja pada

prići ću ti, proći pokraj tvoga svijeta

da bih susrela te kratko, iznenada,

da bih razvila nam srca speta

 

kojima se mora malo progledati

kako bismo mogli Božju milost prihvatiti,

različita sjećanja poredati,

uspomene pozlatiti.

 

Ovaj dan je danas okus tvoga predvečerja;

ona večer moja koja dolazi

bit će točan datum prosipanja iverja

što za zvijezdom prosipa se i prolazi

 

kao gusti trag svemirske prašine

koja dobro vidi se iz svakog kuta.

Kada svjetlost sa nebesa mračnih sine,

vidjet ćeš i trag mi moga puta.

 

Znat ćeš da sam bila na tvojim vratima,

prah će na tvom pragu moj svjetlucati

kao kamenje pod mračnim vlatima.

Neću ti na vrata niti pokucati,

 

a ti već otvorit ćeš ih pažljivo, polako.

Nitko neće znati da ti je u vrtu zvijezda.

Po istoj će prašini gaziti stvorenje svako,

a ti stvori za nebeske ptice gnijezda.

02.02.2015. 08:34


Popular posts