Wednesday, June 16, 2021

Krizanteme

 


Rekli su mi da si ti, znala sam da ćeš se pojaviti,

da ću plodove okusiti slatke od moje matere.

Sinovstvo mi od tebe čvrsto postaje plijen poglaviti;

meku svoju svilenkastu kožu derem.


Tko bi rekao da je koža tako čvrsta, meka, tako debela.

Daleko je meni do nutrine moga puta prijeći;

lakše preko zida preletjeti, preko trnja razna, stara i uvela.

Križam se uglavnom kada nemam kamo pobjeći.


Tada me ponesu vjetroviti vali, opuštam se bar na kratko

pa zaboravljam sve, baš sve drugo, mrtvo, izgubljeno

kao neki leptir, kao vrabac mali, kad preleti zrnje slatko

da bi dostigao preko zida ono tragovlje ljubljeno.


Zvonici stoje, zvona ne trebaju, samo u visinama označuju

gabarite određenih raznih pogleda na puteve druge neke, nove.

Lijepo li je pogledati pa se zaletjeti dolje gdje se dobacuju

mrvice i lišće, pelud, trulo voće i promatraju se supernove.


Ponekad se i s vrhunaca spuštam kako bih u molitvi prenoćila

ili danju sakrila se lešinara sunca. Još si uvijek odijevam i tamu

oko svjetlucavih zjena kojima se vodim da bih slađi sanak svila,

da bih vijencem ja na Križu pozdravila svoju svijetlu mamu.


Ponornice postadoše rijeka bistra, padajuća, koja nosi samo biser

od svjetla presijavajući, ipak mutne boje pod rumenilom zapada.

Usred stijena nosi meni planove i karte, opise terena i tanke obrise

uskih ulaza i prolaza u dubine, ondje duga gdje se stvara i nada.


Tijelo Kristovo mi svoju povijest pripovijeda i moju budućnost,

sjaj veliki iz očnih duplji tada kreće k Duhu Svetom: ti na križu

vodiš mene, a ja moram ići svijetom, makar i sa Crkvom kućnom,

iako bih najradije te dohvatila krilima mi što za tobom gmižu.


Da ti drvo meko ja poravnam, da mu niti ja podmetnem tanke

koji bi ga uzvisili u tim oblacima od nebesa; ali ne, ti si prorok

koji samo čuva, pazi moje staze i dubine, sanke i uranke

pa me šalje niže dolje, samo kratko i na određeni rok.


Tamo dolje zemlja viče, crnica je, sva je plodna;

sva je rahla, propusna i stvara male humke za sve tuđe anateme,

a ja onda poslušna sam, silazim, od ljubavi rodna,

usaditi se povremeno dok pokrivaju me meke krizanteme.

28.08.2013. 23:03




Biserna ogrlica

 


Neki zvukovi, šušanj

damske biserne ogrlice

molitvu uresi.

Štropot, kao tutanj

kada krene uz lice,

dami se desi.


Prstima popravlja narukvicu

i gleda na zlatan sat,

tiho i diskretno.

Dodirne bisernu ogrlicu,

u glavi tutnji rat,

a smiješi se sretno.


Poslije toga je muk

u očekivanju novih

nekih zvukova.

Za udvarača napinje sluh;

zbog šapata njegovih

šušti ogrlica ova.


24.06.2012. 15:53

Moj sokole



Sedamnaest smrtnih grijeha

počinila sam, moj sokole,

svijeća se ugasila.

Nikakva me sveta streha,

niti moje kole,

ne bi nikada spasila.


Nisam više vična letu,

udari me munja

paklenoga zloga;

udari mi Ahilovu petu

iza gustog žbunja

gnijezda moga.


Krila mi se polomiše,

moj sokole, tvrda

kao stijena,

i zamalo se odlomiše

jer on vreba iza brda

kao hijena.


Moj sokole, nosi pismo gore

da sam na paklenim mukama

ovdje dolje

i da oko mene ljudi gore,

da je plač i škrgut zubima,

pusto polje.


Sedam puta po sedamnaest

brojim grijehe naokole.

Sedam puta po sedamnaest

života imam, moj sokole.

Korizma, 2012.


Dodir

 


Dodirni me, Nevinosti,

još jedamput,

daj mi sve što čuvaš

jer znam po iskustvenosti

da je tvoj put

da se dobro ugruvaš


prije nego što čistoću

izkristaliziraš

iz blata i mulja.

Ja bih...ja to hoću

iako me kritiziraš.

Želim sretanja dulja


koja bi me posvetila

još više, još dalje

i moje usne, moje kosti;

koja bi osvijetlila

ovu kostrijet, bijele halje;

dodirni me, Nevinosti.

05.07.2012. 16:55











Primirje

 


Ne spominjući male nevažne trenutke,

šećemo ozbiljnošću pozvanih vitezova

na veliki ogled, pred značajne lutke

po kojima padaju pera sokolova.


Hodamo podalje, na pristojnom razmaku,

onako kako vitezovima i priliči,

spuštenih vezira, s kopljima u pomaku

prema zemlji što na nebo sliči.


Nestadoše protivnici, ali još smo na ogledu,

još nam je krvca uzavrela. Tek sada

kad je sve pri kraju, vidim u tvom pogledu,

predstoji najteža bitka i budi se nada.


Zatišje je. Sokolovi odlaze u suton,

jedno pero pa drugo s lutaka spada.

Doguravamo se, zamahujemo šutom

i perje leti uokolo. Koplje zemlju probada.

20.08.2013. 20:24



Nijeme ptice



Ljetno radno vrijeme

puno je simbolike,

duh je tiho.

Moje ptice nijeme

prhte svakolike;

prostor njihov


ustupile su mislima.

I oblaci surađuju,

i podobna svježina.

Slušam svim čulima,

poruke zrakom putuju;

bremenita tišina.


Nebo je spustilo

počasne zastave

i udovi su laki.

Nekome se snilo

da ih drhtave

smeta šušanj svaki.

15.07.2012.




 

Potraga



Pjesmom ću ti prići kao spas vremena

koja izgubljeno lutaju po čistilištu,

u kojima ostali su traci kršćanskoga sjemena

što mi ga ti preda da mi pjesme Boga ištu,


da mi Majku našu nestalno dozivaju,

da po kaldrmama lome stope i da lome koplja

dok svi tvoji dari daleko od mene plivaju,

da me slože kao što se složi hrpa mnoštva snoplja


izgubljenih dana i uspjelih pjesama, posinstava

što zbog tebe navikla sam ja naviješati i propovijedati,

a sve zato što sam porođena kao lijepa strava,

kao stravična ljepota koja ne zna zapovijedati


vlastitom životu da se bilo kamo i što prije makne

ili srcu vlastitome da potraži zaklon mrtve grude

prije nego što ga ova čežnja i potraga sveg smakne

ili makar prekasno da odomaći one divlje sprude,


koji postojaše onog dana što se uporno i kobno vraća

u sve moje svagdašnjice, u sva moja prenočišta,

da ti opet lađu tvoju razbijenom pjenom staklenom ispraća

od šampanjca i od porinuća, od sveg čišća


jer su još za tih vremena bili rastanci svi savršeni,

a ne, kao oni poslije, nejasni, magloviti,

a, osim toga, nikad niti jedni nisu bili završeni,

nisu nikad bili, kao ovaj sada, tako vjekoviti.


Jesmo li zaslužili to, da li ja sam tome dostojna

da te uzaludno tjeram iz svih svojih misli večerima,

je li vrijedno toga da tu plodim kao smokva osojna,

da se dičim sa svim svojim bremenitim šekelima


srebra, zlata, meda, ulja i maslina, i pšenice

koji će poslužiti prije ili kasnije bar nebeskim pticama,

i kojima ću pogostiti, ponuditi zaklon ove sjenice

jer ja nikad ne znam dolaziš li to sa sivim grlicama


ili kao car u pratnji sve svoje ekipe i presjajne svite,

a možda i kao slavni konjanik i crni vitez, ili bijeli,

da me zaobiđeš il' mi blagosloviš oči, pokraj stupa skrite

da te ne gledaju kao žeravu od sunca što se dijeli


naokolo tako bezočno i nadasve bezobrazno darovito.

A nije me toliko briga za sve nas da bih zdvajala,

ali vidim da je ovo što se događa znakovito

kao zaljubljenost svih leptira što bi vječno trajala.

srijeda, ‎26. ‎travnja ‎2017. 00:15:21



 

Popular posts