„Ako
su mene progonili, i vas će progoniti (Iv 15,20b).”
Uvod
Blagovati
Krista često, ispovijedati tada male grijehe veoma je značajno
činiti na kvalitetan način. Vjernik živi poput blaženika, ali
nosi svakodnevno svoj križ što može izazvati napast ogorčenja,
grubosti, otresitosti, zavisti, ljubomore i slično. Neophodno je
često pročitati neki odlomak iz Svetog pisma.
Stari
zavjet:
borba
protiv grijeha do istrebljenja i bez nagodbe;
stari
čovjek mora umrijeti;
u
novu obećanu zemlju ulazi čovjek koji je slobodan i jak u sili Boga
Duha Krista;
ali
zbog snage i izobilja može sagriješiti u suprotnom smjeru,
pada
u ropstvo grijeha;
kao
što je bio rob kao divljak, još teži postaje rob sada kad je
okusio izobilje dostojanstva ljudskoga, teže mu padaju grijesi.
Stari
i Novi zavjet
Ropstvo
se događa za ropstvom, čovjek ne može ne upasti u grijehe;
uzrok
je u ljudskosti koja nije još sazrela i tu pomažu napasti koje mogu
biti samo pobjeda u kušnjama jer kušnje su za ovakvog
dostojanstvenog i kultiviranog čovjeka u Bogu lake dok napast
određuje poniranje u grijeh, padanje u ponor bez dna, truljenje,
neplodnost gdje je plod plemenit, kultivirani čovjek, oplemenjen
božanskim Duhom;
za
sve to čovjek ima darove vjere, nade i ljubavi koji ga vode;
vjera
je početak vječnoga života ako je usmjerena k Jednome Bogu koji se
čovjeku objavljuje prije nego što Ga čovjek uobliči od svojih
želja jer čovjek zaziva Jednoga vrhunskog Boga nad svime kada je u
nevoljama i na času smrti;
ljudi
jako griješe, ali i sve bolje vide svoju nemoć, nesposobnost i
grijehe;
čovjek
koji se pouzdaje u Boga živi plodnije i čistije, naročito kad se
jače uzda, ali jačina pouzdanja u Boga nije jednaka veličini
uslišanja Božjega već je u Isusu Kristu dovoljno vjerovati malo i
ustrajno, što se najčešće i događa iako čovjek pada u lakše
grijehe; tu Isus pomaže u izobilju, ali čovjek to uviđa tek u
sakramentima Pomirenja i Euharistije bez kojih nema plodnosti ma
koliko se čovjek trudio.
Tako
život može biti jako težak, jako dobar, jako plodan, jako plemenit
za čovjeka i okolinu dok je inače samo preživljavanje u nemaru,
lijenosti, nepotrebnoj sebičnosti gdje se teži lakom životu, to je
napast.
Vjernik
koji konzumira sakramente Pomirenja i Euharistije, govori da bez toga
ne može živjeti, ali rijetko opisuje na koji način živi već tu
kao da se radi o pozitivnoj ovisnosti o Bogu samome koji je Sakrament
za čovjeka.
Mnogi
vjernici točnije opisuju kako Krist u njima živi i djeluje, oni
ništa ne čine bez Boga, a kada se ispovijedaju, to se događa zato
jer su naknadno shvatili i spoznali da su bili u smrtnom grijehu ili
da su počinili u jednom danu neke lake grijehe.
Laki
grijesi
Grijesi
počivaju u sebičnosti ljudskoj gdje čovjek ne ulaže sve veće i
veće ili jednostavno ustrajne napore da ne upadne neoprezno u kakav
lakši grijeh. Čovjek želi biti dobar prema sebi te se zbog toga ne
usuđuje biti bar malo požrtvovan; takvo što se događa često u
lijenosti ljudskoj: čovjek uvijek može bolje, uvijek može biti
manje lijen.
Svakodnevni
pregled lakih grijeha pomaže čovjeku da se osokoli, da si
posvijesti lake grijehe toga dana poput sportaša koji redovno pohađa
treninge, naročito je plodno i ugodno za vjernika ako svaki dan
pristupa sakramentu Euharistije gdje mu Bog te male grijehe redovno
oprosti i nahrani Ga sobom, Kruhom života i Pićem duhovnim. To je
jedini lijek protiv lijenosti i nemoći ljudske gdje se čovjek sam
od sebe nikada ne sjeti da svakoga dana može učiniti mnoštvo novih
plodnih napora i mnoštvo toga nova naučiti.
Često
je greška ljudsko uljuljkivanje u svakodnevno ponavljanje istih
dobrih djela, ali ako je vjernik i takav, a pohađa Euharistijsko
slavlje, Bog za njega čini sve plodnija uslišanja, a da vjernik
niti ne razmišlja puno o tome. To je veliki dar, ali i opasnost za
čovjeka.
Velika
je opasnost od zlih misli, bludnih misli i ogovaranja te od psovke.
Život
sa psovačem
Također
je opasno doživljavati od okoline prikrivenu ljubomoru koja navodi
druge ljude da izazivaju napasti kod vjernika; ako, na primjer,
primijete da vjerniku smeta psovka, počinju psovati sve više i
slično
jer
nisu osviješteni u vjerskom životu pa time čine štetu sebi
najviše, a onda i okolini. Kada vjernik misli da je prisiljen
živjeti neko vrijeme ili čitav život pokraj psovača, može se
dogoditi da počinje otpadati od svoje ustrajnosti jer nije normalno,
niti korisno moliti desetcima godina za nekog psovača, a da se ne
poduzmu i drugi napori kao što je blagoslivljanje psovača,
razgovori uporni sa psovačem i izbjegavanje psovača kada se vjernik
osjeti jako slab i ugrožen. Često se iskristalizira da onaj psovač
ima zdravstvenih i psihičkih problema ili jednostavno prestane
psovati barem kada je u društvu i prisutnosti vjernika iz
najobičnijeg ljudskog poštovanja prema sebi i drugome.
Ogovaranje
Čovjeka
na ogovaranje potiču klice zlih misli koje postoje i tada kada
čovjek ne ogovara druge ljude.
Ogovaranje
je stil svakodnevnih informativnih glasila, ogovaranje se jako nameće
ljudima te oni misle da su vijesti i ogovaranje jedno te isto.
Također
praznina u čovjeku navodi ljude tražiti druge ljude barem u mislima
i pripovijedanjem o tim drugim ljudima. Ogovarati se može slavne
osobe iz javnog života pa tako i zajedničke prijatelje i znance,
ali i one ljude koji nisu poznati svakome tko ogovara.
Protiv
ogovaranja prvo je potrebno prestati gladno iščitavati novine i
portale, društvene mreže i općenito besmislenu literaturu kao što
su razne pripovijetke i romani koji ne opisuju istinite povijesne
događaje već se temelje na izmišljenim besmislicama.
Također
je dobro izbjegavati u samoći prazne hodove, trenutke i duge sate
kada čovjek ništa konkretno ne razmišlja ili pokušava nešto
dokučiti svojim umom, a neprekidno se vrti u krugu, takav način
života može potrajati i godinama. Čovjek si uzima malo slobodnoga
vremena da se odmori, ali se umara besmislom još više.
Zle
misli
Praznina
se izbjegava strelovitim molitvama ili vjerskom kontemplacijom,
čovjek smije moliti dok radi, ali to ne znači da ne treba odrediti
barem pola sata dnevno, najbolje ujutro, za molitvu dana, za ružarij,
za molitvu časoslova.
Zle
misli, zavist i ljubomora moraju se ispovijedati često i uporno.
Lijenost
i zavist lako dovedu do stanja frustracije i lako se tada dogode i
bludne misli, naročito pored psovača i kada čovjek neprestano čita
lošu literaturu.
Uvod
u teške grijehe
Svi
ti i takvi mali grijesi vode u smrtne grijehe oholosti, bludnosti i
pohlepe. Pohlepa se zapravo skriva često u teškim ili manje teškim
životnim uvjetima koji prate većinu vjernika, a na čovjeka utječu
i mediji s neprekidnim izvještajima o tragedijama u svijetu.
Problem
je svijeta što ne vidi sve ono što je u svijetu dobro.
Lijek
su njegovanje kreposti kao što su poniznost i skromnost, umjerenost
u svemu, prebiranje u srcu svih događaja dana uz molitvu;
ako
je potrebno obratiti se, moguće je mijenjati način života,
okolinu.
Najviše
pomaže vježba iskrenosti sa samim sobom. Tu čovjek lako čuje glas
svoje savjesti koji ne smije zanemariti. 23.04.2019. 02:48
Nek
usklikne sad nebesko mnoštvo anđela, nek uskliknu službenici
Božji, i s pobjede tolikog Kralja, neka jekne trublja spasenja.
Nek
se raduje i zemlja, tolikim obasjana blijeskom, i rasvijetljena
sjajem vječnog Kralja neka osjeti da je nestalo po čitavome svijetu
mraka. (…)
Ovo
su naime vazmeni blagdani, kada se onaj pravi Jaganjac kolje, čijom
se krvlju posvećuju pragovi vjernika.
Ovo
je noć kad si nekoć naše oce, sinove Izraelove, izveo iz Egipta i
kroz More Crveno po suhu proveo.
Ova
noć i danas Kristove vjerne po svem svijetu oslobađa od bijede
grijeha i opačina svijeta, a vraća milosti i pridružuje svetima.
Ovo
je noć kad je Krist raskinuo okove smrti i kao pobjednik od mrtvih
ustao. Jer ništa nam ne bi vrijedilo rođenje, da nismo dobili
otkupljenja.
O,
divne li pažnje Božje prema nama.
O,
neshvatljive li ljubavi Očeve: da roba otkupiš, Sina si predao.
O,
zaista potrebna Adamova grijeha, što ga smrt Kristova uništi.
O,
sretne li krivice, koja je zavrijedila takvog Otkupitelja.
O,
zaista blažene noći, koja jedina zavrijedi znati vrijeme i čas,
kad je Krist od mrtvih ustao.
Ova
uskrsna sveta noć ništi grijehe, pere krivice, i nevinost vraća
palima, a radost tužnima.
O,
zaista blažena noć, u kojoj se nebesko sa zemaljskom, božansko s
ljudskim povezuje.
Molimo
te, dakle, Gospodine, da ova svijeća, posvećena na čast tvoga
imena, neoslabljena ostane, da razgoni tamu ove noći.
I
primljena na ugodni miris, svjetlilima nebeskim neka se pridruži.
Plamen
ovaj jutarnja zatekla Danica. Danica koja ne zna zalaza, a to je
Krist Uskrsli, povratnik od mrtvih, koji svijetli svakom čovjeku te
živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.
