Tuesday, May 22, 2018

The Sound of Silence (Original Version from 1964)

Gone with the Wind soundtrack - main theme (Charles Gerhardt version)

Zračna luka


Mole se putnici da ne gledaju
i ne prodaju zjake na putu svom
već neka prtljagu predaju
i mirno odšeću u novi dom. 

Sirotinja leži, sirotinja spava;
prazni šeširi, obrnute kape
očekuju novčić iz neba plava
i poput ustiju gladnih zjape.

Nikada neće prosjaci krenuti
tamo gdje plove nebeski strojevi,
plavetnilom će se odjenuti
dok prolaze kraj njih samo brojevi.

Odlazim tiho dok jutro se budi;
narode, pa ja niti imena nemam.
Po meni gaze zvijezde i ljudi,
u slabosti svojoj na pola drijemam.

Nekome za konjak, nekom za kruh
kovanica pade, na rosi se sjaji.
Prinosim darove za svoj duh,
a nebo me diže, nebo me taji.
‎utorak, ‎20. ‎ožujka ‎2018.  08:14:48

Terence Trent D`Arby ~ Sign Your Name [lyrics] HD HQ

Monday, May 21, 2018

Bezvremene crte


Proletjele mušice, mlade i gorke
kao da grabe si utjehu pelina;
proletjela proljeća, delfini i orke,
prepuni nektara, adrenalina

kao da to više sad ne postoji
na ovoj zemlji, na ovome mjestu
gdje vrijeme curi, vrijeme se broji,
sa sobom ne nosi bar jednu čestu,

bar jednu minutu za zalihu svoju,
za one dugačke oblačne noći,
za poneku tugu i tjeskobu moju,
za kakvo naglo buktanje nemoći

ili barem za jedno "do viđenja";
ne, vremena više ni malo nema,
kob je već stigla do visokog vrenja
kao da trošim što drugi sprema.

Sada nastaju bezvremene crte,
možda se rađa, možda se mre;
ugodna sjećanja još uvijek se vrte,
ima nostalgije i za teške sne.

Kako je značajna svaka sitnica,
to su opjevali pjesnici davni,
svaka je kao onosvjetska klica
čiji plodovi nekako nisu javni.

Plodovi gorčine slatko su voće,
a sjeme slatko plod je gorak.
Vrijeme mijenja stalnost kakvoće,
vrijeme sad više ne broji mi korak.
‎nedjelja, ‎29. ‎travnja ‎2018. 19:58:53 



Životna staza


Dok se golubovi obrušavaju
niz okno pa sve do trave,
pogled moj prati životnu stazu.
Na njoj se mladi ptići okušavaju
kako bi postigli visine prave;
ledi se vjetar na mome obrazu.

Iz jedne tišine u tišinu drugu
odlaze pozdravi duše prema svodu,
a čestica vraća se k meni;
vrane grakčući presijecaju prugu
koja me vodi daleko k rodu;
krošnja se trešnje već zeleni.

Uskoro cvjetovi bit će bijeli,
čitavu zemlju prekrit će lati
i zvijezde će sjajne rasvijetliti put;
u daljinama netko se možda veseli,
u daljinama netko možda pati,
a tu, pokraj mene, samuje ćut.
‎nedjelja, ‎18. ‎ožujka ‎2018. 11:55:34

Nova pjesma


Mogla bih sada usnuti,
najtišom tajnom stihovlje zvati
i prostirkom šušnuti;
pjevam li noćas, da mi je znati.

Iznenadne pahulje zatoplile
ono malo okna zatvorena
pa se pjesme tamom slile;
gdje je rima, je li rasporena,

ne znam. Spustilo se sjeme
na postelju od svježa nadahnuća,
i juri propušteno vrijeme,
i sijeva zadnja nada, vruća,

prepuna od ploda, bremenita.
Prolazi kraj nekog znanca,
tako bezvoljna, vremenita,
uzaludno traži barem jednog stranca

kako bi se malo pohvalila.
Odvela je slova svoja u tišinu
pa je ognjište zapalila
da se skloni u tu tminu.

Odavno već ne bijahu tako prazne
priče koje duša priča;
mnoštvo riječi, a teme sve razne.
Sve je poput običnoga kiča.

Samo jednostavna potreba
da se mirom sad odmara
i prazninom sve do neba;
da se opet stvara, stvara.
četvrtak, 08.02.2018. 00:55

Popular posts