A kol'ka je plaća?

Vele da su prodali me vragu,
da su uzeli mi domovinu, sve;
uzimaju strance kao radnu snagu,
samo ne znam gdje.

Hrvatski poslodavci, braćo i sestre,
poslodavci moje domovine
traže da se žene prave nevješte,
samo da se dokopaju lovine.

Oni traže pod prijetnjom otkaza
neradnike, hebivjetre i skitnice;
oni žele gubitnike sviju staza,
oni sebe drže kao žitnice.

Ne daj, dragi Bože, da pokušaš raditi
jer ćeš tada vidjet' nedostatke,
greške što ih teže svi posaditi
kao pačiće u redu iza patke.

Ako veliš da još više plaće želiš
kad su nedjelje i blagdani, i svetki,
tada s njima plijen podijeliš
jer su pravi novci rijetki,

oni koji odlaze u sredstva za rad.
Moraš glumiti da nešto radiš,
čekati i pronalaziti si hlad,
pričati da svašta gradiš,

mada nemaš kraj sebe alata.
Tko to vidi, tko to zna
kad se svatko samo plaće hvata?
Ubrzo ti slijedi nagrada:

verglaj, sestro, tko se buni
i tko viče na sve strane
da pas laje prema luni,
da ne broji sate, dane,

da se ne zna ovdje, u toj zemlji, ništa.
Ako izdaš radnicu i kolegicu svoju,
maknut će je s poprišta,
dobi'š plaću njenu, i plaću tvoju.

Gdje će stranci raditi i djelovati
kada ne znaju naš jezik, niti govor?
Radit će i neće vjerovati
zašto pobrali su lovor

kad uopće nisu novce tražili.
Prije posla moraš pitati za plaću
jer po tome su te mjerili i snažili.
Radnici će otići i platiti daću.
‎subota, ‎1. ‎srpnja ‎2017.  16:53:24

Moja Marija

Ledeni se vjetar spušta niz ramena,
na uhu mi svira slavna lijepa melodija,
osvježenje klizi preko pramena,
kakva sreća i užitak, istinska rapsodija.

Političke su vijesti vrlo zanimljive,
a prognoze vremena su sjajne,
zvijezde su i dalje zadivljive,
u tome i nema neke tajne.

Lučica se pali za Mariju moju
jer je ona uvijek tu kad treba;
i tada kad molitva još nema boju,
Marija je ovdje, moj komadić neba.

To je stoga što me uvijek pozdravlja
kad već plamen svijeće počinje se gasiti,
često me tek u tom času uspješno zaustavlja
kad poželim svijet vrlo hitno spasiti.

Sad se uvijek u toj radnji sjetim nje,
mada nemam odmah određenih misli;
ova svijeća vjeran znak je moje Marije,
u nju su se njeni dojmovi o meni stisli.

Kad misao krene, molitva još nespretna,
ona prvo kreće s brda, s dola,
ali duša tad već postaje mi vrlo sretna,
Marija prilazi, kraljica je stola

i to dovoljno je da se sva saberem.
Kruna joj se sastoji od mnogo križeva
što ih gledam duhom i očima berem
kao trunčice od iskričavih žiževa

da provjerim nadnaravna svojstva.
Srce se formira, plameno i tamno,
oko njega bukti sjena Presvetoga Trojstva,
privlači mi dušu jako i zamamno.

U tom plamenu se vjera širi
i, što dulje molim, to se više miče,
a meni se to Djetešce sve to više mili;
znam da trpi i sve jače viče,

daleko se diže sjaj, zrakama se mjeri;
naokolo mrak, plamen nema sjene.
Kao otkucaj od Boga bilo mi treperi,
a duh Moliteljice me vodi u prostore njene.
‎četvrtak, ‎29. ‎lipnja ‎2017. 23:50:56

Noć je vrijeme za nas

Kao da ću sada nešto važno reći,
značajno za druge i za nas.
Kao da se ne bih mogla toga odreći:
pokazati taj bajni žića kras,

prenijeti na papir srčanu emociju,
zadržati osjećaj i tada ga pamtiti,
čitati sve iz početka krajičkom očiju,
u dubini tajanstveno plamtiti.

Noć je vrijeme za pjesnike i mudrace,
i za kontemplaciju Božanstvenosti
ako ju tko nađe i doživi jače,
noć je čas u našoj tajanstvenosti

kada otkrivamo sebe, nalazimo Boga
ili možda neko prelijepo otkriće. 
Ona može zahvatiti bilo koga,
glazbenika, slikara, siromašno biće.

Želim to zahvatiti jer budim se žurno,
tada nestaje iz mene onaj spokoj, stih
pa dolazi jutro, ali tmurno;
pjesma mi i molitva bježe kao lopov tih.

Potrebno je zahvatiti nadahnuće
prije nego što se spozna svijet,
kada snovi djeluju još vruće
i dok traje onaj spokoj svet,

ona radost postojanja, od buđenja sreća
koja naglašava ljudsko dostojanstvo,
i dok nije zahvatio rat i neka bijeda veća
ono bremenito duševno prostranstvo.

Prići ću ti, osjećaš li ljude sve
ili samo to raspoloženje
od samoće i od inspiracije?
Da li želiš neko produženje,

neki osjećaj što vodio te snovima?
Ili možda susreo si neko proročanstvo,
možda te probudila oluja nad krovima,
možda sanjaš neko novo poznanstvo?

Za to sve ti moraš biti sam, sam u sobi,
sam na prozorima svoga grada;
moraš osluškivati u kojoj si dobi,
moraš izbjegavati trenutke jada,

ne zbog toga da bi bolje skladao
nego zato jer se puno toga sjećaš:
kad se nikom do papiru nisi jadao.
Sad i uvijek svoje nevolje osjećaš,

ali s toga mora postojati olakšanje
u kojemu duša se odmara,
mora postojati ono blago stanje
kada duša kvalitetno stvara.
‎četvrtak, ‎29. ‎lipnja ‎2017. 01:04:14

Adagio in G Minor (Albinoni)

La donna e mobile y Libiamo ne´lieti calici (Los tres Tenores)

Felicita

Felicita,
E TENERSI PER MANO
ANDARE LONTANO LA FELICITA
E' IL TUO SGUARDO INNOCENTE IN MEZZO
ALLA GENTE LA FELICITA
E' RESTARE VICINI 
COME BAMBINI LA FELICITA


Felicita,
E UN CUSCINO DI PIUME,
L' ACQUA DI FIUME
CHE PASSA, CHE VA
E LA PIOGGA CHE SCENDE
DIETRO ALLE TENDE LA FELICITA
E ABASSARE LA LUCE
PER FARE PACE LA FELICITA

Felicita,
UN BICCHIERE DI VINO
CON UN PANINO LA FELICITA
A LASCIATI UN BIGLIETO
DENTRO AL CASSETTO LA FELICITA
E CANTARE A DUE VOCI
QUANTO MI PIACE LA FELICITA


TOGETHER
SENTI NELL' ARIA  C' E GIA
LA NOSTRA CANZONE D' AMORE CHE VA
COME UN PENSIERO CHE SA DI FELICITA

SENTI NELL ' ARIA  C' E GIA
UN RAGGIO DI SOLE PIU CALDO CHE VA
COME UN SORRISO CHE SA DI FELICITA



Felicita,
E' UNA SERA SORPRESSA,
LA LUNA ACCESA,
LA RADIO CHE FA
E UN BIGLIETTO D' AUGURI,
PIENO DI CUORI LA FELICITA
E' UNA TELEFONATA
NON ASPETTATA LA FELICITA

Felicita,
E' UNA SPIAGGA DI NOTTE,
L' ONDA CHE PARTE LA FELICITA
E UNA MANO SUL CUORE,
PIENA D' AMORE LA FELICITA
E ASPETTARE L' AURORA
PER FARL' ANCORA LA FELICITA

Together

Novi rokeri

U ljetnim večerima i u kasnim satima
u mome gradu gdje rokeri buče,
gdje se ne spava  niti na otvorenim vratima
jer sparina vlada i glazba u bubnjiće tuče,

budim se lakše nego zorama rosnim,
sretna što se mogu malo rashladiti,
sjećam se nas u danima prkosnim
kada smo pokušavali pjesmama graditi,  

rukama milovati i očima sanjati.
Još i danas nismo odustali
ljubiti čovjeka i pravdu ganjati,
niti smo pjevati posustali.

Nikada tako kao danas ljudi ne ratovaše,
nikada ne bijaše toliko tužnih vijesti
i nikada se mladi tako ne obradovaše
što smiju pjevati i sve drugačije sresti

jer kao da oni još više čeznu za mirom
koji postaje sve dragocjeniji,
ali sve rjeđe se rese svadbenim pirom,
nekako za Boga su sve lijeniji.

Religije se namnožiše, u svemu se nađu,
svemu se olako daruje povjerenje,
a ljudi sve teže do Boga zađu
i pjesme sve češće prikazuju otuđenje.

Odavno Riječ je tijelom postala,
Bog je po zemlji hodio,
a nama psovka u srcima ostala.
No, zato se baš i rodio,

da nas od toga jada izvuče.
Trebam Te, Isuse, kao nikada
jer novi rokeri samo buče,
a ne znaju kako se pjesma sklada.
‎utorak, ‎27. ‎lipnja ‎2017. 23:58:22