Wednesday, June 14, 2017

Kad ljubavi ne bih imao...


1
Hvalospjev ljubavi
Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.
2Kad bih imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva
i sve spoznanje;
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao – ništa sam!
3I kad bih razdao sav svoj imutak
i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao –
ništa mi ne bi koristilo.
4Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
5nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
6ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
7sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
8Ljubav nikad ne prestaje.
Prorokovanja? Uminut će.
Jezici? Umuknut će.
Spoznanje? Uminut će.
9Jer djelomično je naše spoznanje,
i djelomično prorokovanje.
10A kada dođe ono savršeno,
uminut će ovo djelomično.
11Kad bijah nejače,
govorah kao nejače,
mišljah kao nejače,
rasuđivah kao nejače.
A kad postadoh zreo čovjek,
odbacih ono nejačko.
12Doista, sada gledamo kroza zrcalo,
u zagonetki,
a tada – licem u lice!
Sada spoznajem djelomično,
a tada ću spoznati savršeno,
kao što sam i spoznat!
13A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
– to troje –
ali najveća je među njima ljubav.
( 1 Kor 13,13 )

Riječ Božja riječ je života vječnoga


Mana je padala s nebesa i nije se moglo dopustiti da propadne, ali se nije sakupljala za sutradan jer tada se opet pojavljivala (Iv 6,49: "Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe").
Od kruha kojega je Isus umnožio i nahranio njime pet tisuća ljudi (Iv 6,10-11) preostalo je nekoliko ulomaka:
Evanđelje po Ivanu, glava 6, redak 12-13
"12A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: »Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!« 13Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali."

Tada, u velikom čuđenju, ljudi mnogi povjerovaše Isusu. A Isus, kao da su dostigli određeni prag zrelosti, započne novu lekciju (Iv 6,32-33):
"32Reče im Isus:
»Zaista, zaista, kažem vam:
nije vam Mojsije dao kruh s neba,
nego Otac moj daje vam kruh s neba,
kruh istinski;
33jer kruh je Božji
Onaj koji silazi s neba
i daje život svijetu."
pa, kad Ga zamoliše da im uvijek daje na taj način hrane, Isus reče ono što ih je iznova okrenulo od Njega (Iv 6,51)
"51Ja sam kruh živi
koji je s neba sišao.
Tko bude jeo od ovoga kruha,
živjet će uvijeke.
Kruh koji ću ja dati
tijelo je moje
– za život svijeta."


Iv 6,54-56
"54Tko blaguje tijelo moje
i pije krv moju,
ima život vječni;
i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
55Tijelo je moje jelo istinsko,
krv je moja piće istinsko.
56Tko jede moje tijelo
i pije moju krv,
u meni ostaje
i ja u njemu."

Potom se raziđoše mnogi, a Isus se okrenu svojim apostolima te ih upita hoće li i oni  (sada) otići na što Mu Petar odgovori (Iv 6,68):
"68Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!"

jer bez riječi blagovati kruh svagdašnji ili pokupiti manu nije isto što i slaviti Boga u riječi Njegovoj. Bez riječi Isusovih ne bi niti nas bilo, Njegova riječ nam je važan sastojak koji blagoslivljamo i blagujemo. Od riječi Isusovih uvijek ostaje trag u nama i to što u nama preostane nakon blagovanja moramo pažljivo i oprezno sakupiti i koristiti.   ‎srijeda, ‎14. ‎lipnja ‎2017. 22:00:23

Popular posts