Wednesday, September 13, 2023

Franjevac

 


Relikviju ljubim usred mnoga cvijeća;

sveta franjevca naslućujem u koralu

kojemu se vječna upalila njegova svijeća.

Vidim, poginje se u kanonskom moralu,



a tijelo mu svijetli od bjeline habita.

Tiho poručuje da je blizu nas.

Prilazim do bijela uzvišena groba skrita,

a iz drugog kuta dopire do mene glas:



Ja sam onaj koji prvi ljubi Raspetoga

u ranama koje nosim blagoslovljeno“.

Gledam Franju pokraj Boga moga;

sada već osam stoljeća proslavljeno

 

drago pučje, sljedbeništvo siromaha,

tko bi sve prebrojati ih mogao i da htjedne.

Jednoglasnu molitvu slušam im bez daha.

O, da nisam nacrtana od finoće bijedne



i da nisam potekla iz onih škola,

nikada se obratila ne bih u ovo društvo

koje spašava od bludnih idola

i u kojem obitava samo nadareno muštvo.



Sad se sjećam tvojih prekriženih ruku

kada stajao si uz relikviju svetu,

koju danas istu ljubih ja u malom lugu,

dok ja tada učila sam o bijednome svijetu.

 

Tada meni rekao si tko si,

da ti franjevački grb je tvoja kuća.

Sada više tobom se ponosim

i još više raste moja želja vruća.



Pod hrvatskim grbom relikvija ti stoji,

a na grbu još je ruka Franjina.

Ona se preklapa, kao da sve križeve broji;

s rukom Isusovom ukršta se ruka njina.



Sada znam i zašto stajao si tamo.

Nema franjevca koji bez dara bi bio;

niti mene nisi ovdje ostavio samo,

drugom rukom ti si moju ruku dohvatio.

31.02.2012. 22:40



Jedrilica



Zvijezde gledam, snijeg i more,
mirnoj luci mojoj kao straža bdim; 
spuštena su jedra, neke luči gore, 
čekaju da stigneš brodovima tim

što doplove mi do gaza, plutajući,
kako bi prenoćili im moreplovci,
u toj mirnoj uvali od snova ustrajući;
umotani noćas jarboli su, kolci.

Snijegovi će zametnuti, led i kiše,
nebo bijelit će se kao velika pahulja;
jedra neće zaploviti nikad više
ovim morem što je poput ulja.

Jedan most od svjetla vodi sve do grada
gdje tek strši kao polomljena strijela,
nedovršen je, mjesec mu po rubu pada,
nikada ga neće stići zora bijela.

Zato Bog moj što je iznad svega
daje premostiti nevolju mi svaku
na toj obali od svijeta i od snijega;
od mene je načinio jedrilicu laku.

Čudit će se svi mornari, ribari i ribe
kada jednom ipak stignem ja na cilj
i kad otvore se polomljene šibe,
kad s nebesa polegne po gradu milj

i kad, i bez mosta, bez jedara,
odnesu me vjetrovi daljina
što ih šalje Bog moj iz njedara
daleko put nebeskih visina.
‎17. ‎studenog ‎2018. 01:43:16


Zlatni dani



Evo kiše, evo one klime,

dolazi uz povjetarac laki.

Prije slavlja, prije zlatne zime

naći će me kao metar svaki



kako stižem predvorjima slave.

Prije kraja dana

dostići ću mjere prave

kao krošnja razlistana.



Nisam znala da ću stići,

nisam nadala se tome

da mi Otac želi prići

kao sinu svome.



Neočekivano i nezasluženo

sad u zlatno doba trajem

uzvišeno, poniženo

da se slatko kajem.



Samo znam da to je

ono što mi srce čeka,

da mi ruke u visini stoje

da u njih doteče rijeka.



Zaista su noći zlatne

i godine teške,

poput iskopine blatne

bez ijedne greške.



I na dlanu sve se sjaji,

probrano je zrnje

što mi ljubav taji,

istinu i trnje.

13.09.2023. 18:32



 

Saturday, September 9, 2023

Sada živim



Sunce ispija me svojom snagom,

moždane se tope od vrućine

dok me Majka rukom blagom

vodi u hladovite visine.



Tebe ljubim, Bogorodice,

tebe koja blažiš svu sparinu;

povjetarac Duha najslađe mi piće

što mi osvježava omarinu.



Tko će, Kriste, rastaviti nas?

Što će nama naškoditi?

Ti si prava ljubav i naš spas,

tijelo Tvoje ne može se raskoliti.



Kada zovem Tvoje ruke,

dodaješ blaženstvo srcu mome

i u slavu svoje Muke

nosiš uskrsnuće puku kušanome.



Slaba pred Tobom ja, Kriste stojim,

tremor će me shrvati.

Sada živim i postojim,

Tvojom ću se uvijek zvati.

09.09.2023. 12:00







 

Thursday, September 7, 2023

Nova sila


 

Noćima mi caruju simboli,

oduševljene su kosti moje

izabrane, iščupane protiv boli

kako pronašle bi svoje boje,


svoje barjake i očuvane misli.

Sad je vrijeme nastupilo srcu

kad su vjetrovi sve dane stisli

pa ih sastavili samo jednom grču,


samo jednoj nadi ozdravljenja.

Vrijeme je za uskrsnuće,

za tu kušnju proslavljenja

i za podizanje duše umiruće.


Lijek si, Kriste, protiv oholosti,

protiv lažne i bolesne krivnje,

protiv moje grube oporosti,

protiv besmislene, vremenite kivnje.


Podići ću maestralu jedra,

već se ljulja potpalublje

i svijetli mi mjesečina vedra;

stvara meni nova neba domoljublje.

07.09.2023. 00:57

Tuesday, September 5, 2023

Zajedništvo Križa


 

Posljednje su riječi naša čovječanstva

one koje zbore Tebi, Kriste: „Hvala”,

da bismo to čišće koračali dvorom Tvojega božanstva

odakle nas Djeva Majka od rođenja svoga zvala.



Tek poneka duša Križu se osvrne

na kojemu visi ljubavi Ti djelo,

gdje Ti životnost zemaljska sva polako trne,

gdje se rađa Crkva kao Tvoje tijelo.



Bradom upireš na srčana si prsa,

iznemoglo, krvav, tiho izgovaraš riječi

u kojima pripijam se kao loza oko trsa

da me jedan pogled na Te otrovanu liječi.



Hvala tebi”, reče i potom izdahnu:

Hvala ti za pažnju i molitve smjerne”,

a duša me Tvoja milošću dotakne

kojom budiš za se legije Ti vjerne.



Tako spoznam da smo bili skupa,

prigrljeni, razapeti, zgrčeni i sretni

dok me Sveti Duh sa svijeta ova čupa,

a još udovi su naši zakucani, nepokretni.

05.09.2023. 04:30

Saturday, September 2, 2023

Staromodna pjesma


 

Daleko od mene bio srednji vijek,

krinoline, ljubići, divljaštvo i pereci;

još je uvijek usred rata ovaj tijek,

bilo kojeg, drugog, trećeg, samo reci.



Pa što ako danas tučemo se igricama

i što krvoločni govori se nude,

ako svi smo zaraženi iglicama

kada djeca ovom zemljom blude,



željna duha ljubavi i pomirenja?

Makar dosadno je, nema veze,

sedamdesete su bile doba zrenja,

a nad nama probile se tanke breze.



Uzori nam uvijek dolaze s davnina,

a mi ne znamo ni zašto su u modi;

sva krvoprolića bijahu nam tmina,

uvijek jednako smo težili slobodi.



Sve je bilo poput neka dobra sna

il' romana, ili filma ispred nas.

Sada viši stupanj napretka je pojam zla,

realan i stvaran, kao lažne humanosti čas.



Tko je krivac da ga objesimo, pogubimo

jer se ne zna je li netko ovdje čist?

Samo goli križ da barem poljubimo

prije nego što se smiluje nam Krist.



Srce potrebno je, načinimo potjernicu

jer smo izgubili riječi, pismo, dobra djela

i ljepotu povjerenja, žrtvu pomirnicu.

Istina je skupa i plaća se cijela.

02.09.2023. 23:31





Popular posts