Na
blagdan Svijećnice sjećamo se i imendana Isusova, kada su Ga
obrezali i nadjenuli Mu ime Isus, i prikazanja Isusa u Hramu kada je
Gospodin Isus očitovao po svjedocima svoje mesijanstvo. Tada se i
prisjećamo starozavjetnih događaja iz Knjige Izlaska gdje se Bog
javlja Mojsiju i čitavom narodu kao stup od oblaka danju i kao
svijetli ognjeni stup noću pa blagoslivljamo svijeće jer Svjetlo
naše, Krist nam se objavio.
Isus
postaje pripadnik i član Izabranog naroda
„Kad
se navršilo osam
dana da bude obrezan, nadjenuše
mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća.”
Lk
2,21
Očitovanje
Mesije u Hramu
„Kad
se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše
dani njihova čišćenja, poniješe
ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u
Zakonu Gospodnjem: Svako
muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! – i
da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije
grlice ili dva golubića.” Lk 2,22-24
Blagdan
Svijećnice se slavi četrdesetoga dana po rođenju Gospodinovu koje
slavimo na Božić, 25. prosinca, a to je na dan 02. veljače. Tu je
više liturgijskih slavlja spojeno u jednom: obrezanje, prikazanje
Gospodinovo i sjećanje na izlazak židovskog naroda iz egipatskog
ropstva kada je Gospodin vodio narod u obliku oblaka danju, a noću
je u obliku ognja išao pred Mojsijem i narodom te zaustavljao
egipatsku vojsku koja je progonila Hebreje.
Koji
su to događaji kojih se sjećamo?
Tu
se radi o kolektivnom sjećanju koje potječe iz davnina.
Hebrejski
je narod postao Izabrani Božji narod prije 3300 godina.
Radi
orijentacije, oko 1850.-ta godina prije Krista spominje se u predaji
kao dolazak Abrahama, oca naše vjere, iz Ura u Mezopotamiji u
pogansko i mnogobožačko područje Kanaan, to jest u Palestinu (Post
12). Pet stotina godina prije toga već su postojale abecedne pločice
(nalazište u Ugaritu).
Godine
1300.-te prije Krista vladala je Egiptom XIX dinastija, a izlazak
hebrejskoga roblja se događao oko 1230.-te godine. Sjećamo se, u
Egipat su dospjeli kada je Josip, potomak Abrahama, Izaka i Jakova,
kao Jakovljev, to jest Izraelov sin dospio stjecajem povijesnih i
vjerskih okolnosti u Egipat gdje je uspješno djelovao i postao
čovjek na važnom položaju i tada dozvao braću iz Kanaana gdje je
vladala velika suša. To se događalo oko četiri stotine godina
prije Izlaska (17.-to stoljeće prije Krista):
„I
postaviše nad njima nadglednike da ih tlače teškim radovima. Tako
su faraonu sagradili gradove-skladišta: Pitom i Ramses. 12 Ali
što su ih više tlačili, oni se još više množili, napredovali i
širili se, tako da su Egipćani strahovali od Izraelaca. 13 I
Egipćani se okrutno obore na Izraelce. 14 Ogorčavali su
im život teškim radovima: pravljenjem meljte i opeke, različitim
poljskim poslovima i svakovrsnim naporima koje im nemilosrdno
nametahu.
15 Egipatski se kralj obrati i na hebrejske
babice, od kojih jednoj bijaše ime Šifra, a drugoj Pua, pa im
naredi: 16 »Kad u porodu pomažete Hebrejkama, dobro
pogledajte oba kamena sjedala: ako je muško dijete, ubijte ga; ako
je žensko, neka živi.« 17 Ali su se babice bojale Boga i
nisu činile kako im je naredio egipatski kralj, nego su ostavljale
na životu mušku djecu. 18 Stoga egipatski kralj pozove
babice pa im rekne: »Zašto ste tako radile i na životu ostavljale
mušku djecu?« 19 Nato babice odgovore faraonu: »Hebrejke
nisu kao egipatske žene. One su životne. Prije nego babica dođe k
njima, one već rode.« 20 Bog je to babicama za dobro
primio. Narod se množio i silno porastao. 21 A kako su se
babice bojale Boga, on ih obdari potomstvom.
22 Onda faraon
izda naredbu svemu svome narodu: »Svako muško dijete koje se rodi
Hebrejima bacite u Rijeku! Na životu ostavite samo žensku djecu.«
(Izl 1,11-22)”.
Takvo
je bilo stanje kada je Gospodin pozvao Mojsija da izvede narod vjere
u Jednoga Boga iz ropstva. Mojsije je bio sin egipatske princeze,
posvojče spašeno iz Rijeke, a dojila ga je i odgajala i rođena
mati, Hebrejka. Također je morao otići iz Egipta u Palestinu, a
tamo ga je zatekao Božji poziv kad je vodio na pašnjake stado
ovaca, na brdu Horebu gdje se Mojsije susreo s Gorućim grmom koji
nije izgarao.
Mojsije
se jedva nekako „dogovorio” s Gospodinom, Bogom Abrahama, Izaka i
Jakova, te je krenuo, uz pomoć brata Arona, egipatskom vlastodršcu
s kojim se bezuspješno pogađao oko toga da faraon pusti Izraelce
štovati njihova Boga u pustinju.
„Najava
smrti prvorođenaca
»Još
ću samo jednom nedaćom udariti faraona i Egipat«, reče Jahve
Mojsiju. »Poslije toga pustit će vas odavde. I više: sam će vas
odavde potjerati.” Izl
11,1
Kao
što znamo, Gospodin je zatro prvorođence egipatske i naredio
Izraelcima
zajednički izlazak iz Egipta. Izlaženje se odvijalo u ponoć.
Izlazak
Pasha
je najstariji i najveći izraelski blagdan. Slave ga i u Egiptu (Izl
3,18 i Izl 5,1). Ujedinjuje u sebi nomadski Blagdan beskvasnih
hljebova. Slavili su ga noću pri punom svjetlu proljetnog ekvinocija
14. abiba, kasnije nisana (ožujak – travanj). Povezani su
s
izlaskom Izraelaca iz Egipta – u proljeće Izabranog naroda, tj.
ujedinjeni blagdani dobivaju kasnije veliko značenje: Izraelci će
slaviti Pashu kao uspomenu na izbavljenje iz ropstva; sačuvat će
sve bitne oblike stare proslave kao što su klanje janjeta i
beskvasni hljebovi, a dodat će pripovijedanje mladima o velikim
djelima što ih je Jahve učinio njihovim ocima.
Taj
veliki blagdan sa svim svojim bogatstvom bit će najbolji okvir u
koji će Krist smjestiti svoj prijelaz iz smrti u život i donijeti,
prema izvještajima novozavjetnih knjiga, novo oslobođenje cijelom
čovječanstvu. Tako će Pavao moći reći: „... naše je pashalno
Janje, Krist, žrtvovano (1 Kor 5,7)”.
Kao
što su prvorođenci Izraelaca bili oslobođeni krvlju staroga, tako
su svi ljudi oslobođeni krvlju Novoga Janjeta (Rim 3,25; Rim 5,9;
Ef 2,13; 1 Iv 1,7; 1 Pt 1,19; Otk 1,5 i drugi).
„Krenuvši
iz Sukota, utabore se u Etamu, na kraju pustinje. Jahve je išao pred
njima, danju u stupu od oblaka, da im put pokazuje, a noću u stupu
od ognja, da im svijetli. Tako su mogli putovati i danju i noću. I
nije ispred naroda nestajao stup od oblaka danju, ni stup od ognja
noću.”
Izl 13, 20-22
„Pasha
Jahve
reče Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj: 2 »Ovaj mjesec
neka vam bude početak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u
godini.” Izl
12,1-2
Naravno,
Pasha je Blagdan na kojemu se temelje korizmeni i uskrsni blagdani,
Uskrs je najveći kršćanski blagdan i svetkovina za Izabrani Božji
Saziv, a to je danas Crkva koja poštuje i sjeća se svojih korijena
i svoga porijekla.
„Ona
noć koju je Jahve probdio da njih izbavi iz Egipta, odonda je svima
Izraelcima, u sve naraštaje njihove, noć bdjenja u čast Jahvi.”
Izl
12,42
***
Rođenje
Isusa Krista posebno je najavljeno Mariji, a posebno Josipu, njezinom
pravednom zaručniku.
Evanđelist
Luka nam donosi izvještaj o navještenju anđela Gospodnjega po
kojemu Bog prilazi Mariji Bogorodici:
„Navještenje
Isusova rođenja
U
šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom
Nazaret 27 k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip
iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. 28 Anđeo uđe
k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« 29 Na
tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio
pozdrav. 30 No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta
našla si milost u Boga. 31 Evo,
začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. 32 On
će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog
dati prijestolje
Davida, oca
njegova, 33 i
kraljevat će nad
domom Jakovljevim uvijeke i
njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«
34 Nato će Marija
anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« 35 Anđeo
joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega
osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. 36 A
evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I
njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. 37 Ta
Bogu ništa nije nemoguće!«
38 Nato
Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj
riječi!« I anđeo otiđe od nje.” Lk
1,26-38
Evanđelist
Matej donosi izvještaj o navještenju anđela Gospodnjega po kojemu
Bog prilazi Josipu:
„Navještenje
Josipu
(Lk
2, 1–7)
A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka
Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše nađe se
trudna po Duhu Svetom. 19 A Josip, muž njezin, pravedan,
ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice
napusti. 20 Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se
Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se
uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je
od Duha Svetoga. 21 Rodit će sina, a ti ćeš mu
nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha
njegovih.«
22 Sve se to dogodilo da se ispuni što
Gospodin reče po proroku:
23 Evo,
Djevica će začeti i roditi sina
i
nadjenut će mu se ime Emanuel
–
što znači: S nama Bog!
24 Kad
se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji:
uze k sebi svoju ženu. 25 I ne upozna je dok ne rodi
sina. I nadjenu mu ime Isus.” Mt
1,18-25
Iz
ova dva izvještaja je vidljivo da Djevica Marija opslužuje Mojsijev
zakon i da je možda
odsutna
prilikom obrezanja Isusova dok je na prikazanju Isusa Bogu u Hramu u
Jeruzalemu prisutna
zajedno
s Josipom.
„Zakon
o prvorođencima
Jahve
reče Mojsiju: 2 »Meni posvetite svakoga prvorođenca!
Prvenci materina krila kod Izraelaca, i od ljudi i od životinja,
meni pripadaju!« (Izl
13,1-2)”.
„Prvorođenci
»A
kada te Jahve dovede u zemlju Kanaanaca – kako vam se zakle, tebi i
tvojim ocima – i kada ti je preda, 12 ustupajte Jahvi
prvorođence materinjega krila, a tako i sve prvine što ih tvoja
stoka dade – svako muško pripada Jahvi! 13 Svaku prvinu
magaradi otkupi janjetom ili jaretom. Ako je ne otkupiš, slomi joj
vrat. A svakoga prvorođenca između svoje djece otkupi. 14 Kad
te sin tvoj sutra zapita: ‘Što znači to?’ – odgovori mu:
‘Rukom jakom izvede nas Jahve iz Egipta, iz kuće ropstva. 15 Kako
je faraon postao tvrdokoran pa nas nije htio pustiti, Jahve je
poubijao sve prvorođence u zemlji egipatskoj: prvorođence ljudi i
prvine stoke. Eto zato Jahvi žrtvujem svaku mušku prvinu
materinjega krila, a svakoga prvorođenca od svojih sinova
otkupljujem. 16 Neka ti to bude kao znak na tvojoj ruci i
kao znamenje posred čela da nas je rukom jakom Jahve izbavio iz
Egipta.’« (Izl
13,11-16)”.
„Očišćenje
žene poslije poroda
Jahve
reče Mojsiju: 2 »Kaži Izraelcima: ‘Kad koja žena
zatrudni i rodi muško čedo, neka je nečista sedam dana, kako je
nečista u vrijeme svoga mjesečnog pranja. 3 Osmoga dana
neka se dijete obreže. 4 A ona neka ostane još trideset i
tri dana da se očisti od svoje krvi; ne smije dirati ništa
posvećeno niti dolaziti u svetište dok se ne navrši vrijeme
njezina čišćenja. 5 Ako rodi žensko čedo, neka je
nečista dva tjedna, kao za svoga mjesečnog pranja, i neka ostane
još šezdeset i šest dana da se očisti od svoje krvi. 6 A
kad se navrši vrijeme njezina čišćenja – bilo za sinčića bilo
za kćerkicu – neka donese svećeniku na ulaz u Šator sastanka
jednogodišnje janje za žrtvu paljenicu i jednoga golubića ili
grlicu za žrtvu okajnicu. 7 Neka on to prinese pred Jahvom
i nad njom izvrši obred pomirenja. Tako će ona biti očišćena od
svoga krvarenja. To je odredba koja se odnosi na ženu kad rodi bilo
muško bilo žensko čedo. 8 Ali ako ne može naći
dovoljno sredstava za grlo od sitnoga stada, neka onda uzme dvije
grlice ili dva golubića – jedno za žrtvu paljenicu, a drugo za
žrtvu okajnicu. Neka svećenik izvrši nad njom obred pomirenja, i
ona će biti očišćena.’« (Lev
12)”.
Također
možemo razabrati da je anđeo Gospodnji rekao Mariji da će se Isus
zvati Sin
Svevišnjega, a Josipu nalaže da Isusu dade ime i da će se Isus
zvati također Emanuel, Bog s nama, kako se zna po proroku Izaiji:
„Zato,
sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi
sina, i nadjenut će mu ime Emanuel! Vrhnjem i medom on će se
hraniti dok ne nauči odbacivati zlo i birati dobro” Iz
7,14-15
***
Nakon
što je Isus postao pripadnik Izabranog naroda (makar je bio
hebrejskog
porijekla, bio je i po Josipu i po Mariji Židov, potomak po rođenju
i po krvi, ali je potom rođen od Duha Božjega kao Izabranik),
moralo je proći četrdeset dana od rođenja Isusova do prikazanja
Bogu Ocu u Hramu u Jeruzalemu.
Isus,
propast i uzdignuće mnogima
„Otac
njegov i majka divili se što se to o njemu govori. 34 Šimun
ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo
postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak
osporavan – 35 a i tebi će samoj mač probosti dušu –
da se razotkriju namisli mnogih srdaca!« (Lk
2,33-35)”.
Na
blagdan Svijećnice također se sjećamo proročkih i istinitih
riječi proroka Izaije:
„Jahve,
kamen spoticanja
Jer,
ovako mi reče Jahve, kad me rukom uhvatio i opomenuo da ne idem
putem kojim narod ovaj ide: 'Ne zovite urotom sve što narod ovaj
urotom zove; ne bojte se čega se on boji i nemajte straha,
Jahve
nad Vojskama – on jedini nek vam svet bude; jedino se njega bojte,
strah od njega nek vas prožme.
On
će vam biti zamka i kamen spoticanja, i slijepa posrtanja za obje
kuće Izraelove, zamka i mreža svim Jeruzalemcima. Mnogi će od njih
posrnuti, pasti, razbiti se, zaplesti se, uhvatiti.' (Iz 8,11-15).”
***
Sjećamo
se također proroka Zaharije kojega možemo tumačiti i za tadašnje
vrijeme, i za danas, i za budućnost:
„U
onaj dan Jahve će zakriliti Jeruzalemce: najsustaliji među njima
bit će u onaj dan kao David, a dom Davidov bit će kao božanstvo,
kao Anđeo Jahvin pred njima.
U
onaj dan pregnut ću da uništim sve narode koji dođu na Jeruzalem.
A
na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit ću duh milosni i molitveni. I
gledat će na onoga koga su proboli; naricat će nad njim kao nad
jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca. U onaj dan plač velik će
nastati u Jeruzalemu, poput
plača hadad-rimonskog u ravnici megidonskoj. I plakat će zemlja,
svaka porodica napose....”. Zah,12,8-12
Jer,
starac Šimun na blagdan Prikazanja Gospodinova u Hramu prorokuje:
„Živio
tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i
bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na
njemu. 26 Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok
ne vidi Pomazanika Gospodnjega. 27 Ponukan od Duha, dođe u
Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu
propisuje Zakon, 28 primi ga on u naručje, blagoslovi Boga
i reče:
29 »Sad otpuštaš slugu svojega,
Gospodaru,
po riječi svojoj, u miru!
30 Ta
vidješe oči moje
spasenje
tvoje,
31 koje
si pripravio
pred
licem svih naroda:
32 svjetlost na
prosvjetljenje naroda,
slavu puka
svoga izraelskoga.«
33 Otac njegov i majka divili se
što se to o njemu govori. 34 Šimun ih blagoslovi i reče
Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i
uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – 35 a i
tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli
mnogih srdaca!« (Lk 2,25-35)”.
Kao
što je Djevica Marija prikazala Sina Tvoga, Gospodine, prikazujemo
Ti se i mi čiste duše, po Kristu, Sinu Tvojemu koji s Tobom živi i
kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen!
11.01.2023.
00:21
***
Ime
Emanuel izražava čudo Utjelovljenja: Isus je Bog s nama!
Bog
je bio sa svojim narodom uvijek, u stupu od oblaka, u stupu od ognja,
u oblaku iznad svojega šatora, u glasu proroka i slično, ali nikada
nije bio tako jasno prisutan svome Izabranom narodu kao što je bio
kroz svoje rođenje od Djevice Marije, Sin Božji Isus, Mesija
Izraelov.
Također
nam je, svakome koji u Krista vjeruje, blizak u Euharistiji gdje je
zaista Bog s nama i u nama (11.01.2023.
10:36):
„Dakako,
ako ponovo gradim što sam srušio, sam se pokazujem prestupnikom: ja
sam, naime, po zakonu umro Zakonu da živim Bogu, s Kristom sam
razapet na križ; živim – ali ne više ja, nego Krist živi u
meni: život koji sada provodim u tijelu, provodim u vjeri u Sina
Božjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao –
ne prezirem milost Božju, jer ako opravdanje dolazi po Zakonu, onda
je Krist uzalud umro” Gal 2, 20-21
„Uvjeren
sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost
ni budućnost, ni sile, 39 ni dubina ni visina, ni ikoji
drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu
Isusu Gospodinu našem.” Rim
8,38-39
„Neka
vaše vladanje bude bez pohlepe za novcem! Budite zadovoljni onim što
imate, jer je on sam rekao: 'Sigurno te neću ostaviti; nipošto te
neću zapustiti!' Tako s pouzdanjem možemo reći: 'Gospodin je
pomoćnik moj; neću se bojati. Što mi može učiniti čovjek?' (Heb
13,5-6)”.
„Zla
se kloni, a čini dobro,
traži
mir i za njim idi.
Oči
Jahvine gledaju pravedne,
uši
mu slušaju vapaje njihove.
Lice
se Jahvino okreće protiv zločinaca
da
im spomen zatre na zemlji.
Pravednici
zazivaju, i Jahve ih čuje,
izbavlja
ih iz svih tjeskoba.
Blizu
je Jahve onima koji su skršena srca,
a
klonule duše spašava.”
Ps
34,15-18.
„Gospodin
je izveo sav ljudski rod od jednoga čovjeka i nastanio ga po svoj
površini zemaljskoj, pošto je ljudima odredio ustaljena godišnja
doba i međe postojbine njihove, s nakanom da traže Boga, ne bi li
ga možda napipali i našli, jer zbilja nije daleko od niti jednog od
nas.” Dj 17,26-27
„On
(Krist) je prije svega, i sve se u njemu drži u redu. On je i Glava
Tijela, Crkve: on je početak, prvorođenac od mrtvih, da u svemu
bude prvi, jer Bog odluči u njemu nastaniti svu Puninu, i po njemu
pomiriti za nj sve što je na zemlji ili na nebu, uspostavljajući
mir krvlju njegova križa.” Kol 1, 17-20
„A
ovo je to svjedočanstvo: Bog nam je dao život vječni, i taj je
život u njegovu Sinu. Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina
Božjega, nema života.” 1 Iv 5,11-12
„Odgovori
mu Isus: 'Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac
ljubiti; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.” Iv 14,23