Padaj s neba, roso sveta

 

Padaj s neba, roso sveta,
Padaj s rajske visine!
Vapijahu starog svijeta
Duše čiste pravedne.
Otvori se zemljo mila
Da iz plodnog tvoga krila
U taj sretan, blažen čas,
Svemu svijetu nikne spas.

Već se bliži vrijeme blago,
Već se bliži onaj čas,
Kad će izić sunce drago,
Svanut svemu svijetu spas.
Svani, dane, i noć skrati,
Sini sunce i povrati
Bogu čast na visini,
Svijetu mir na nizini.

Svjetlo Božje, daru lijepi,
Siđi s Božjeg krila dol’,
Um prosvijetli, volju krijepi,
Liječi duše tešku bol.
Jači u nas vjeru svetu,
Koju Isus don’je svijetu,
Svaki da to djeluje,
Što u srcu vjeruje.

Složi glas svoj, dušo moja,
Sa nebeskim četama,
Pjevajte mu, usta moja,
Koji je nad zvijezdama!
Sve što bješe i sve što je,
Sve je puno slave tvoje,
Sve te diči i slavi,
Oče vječne ljubavi!
Amen

 

Milost, Kriste, molim

Milost, Gospodine, molim,

strašnu Tvoju snagu

za posebne koje volim,

za svu braću dragu.

Smilovanje, Kriste, tražim,

sve od Oca našega,

neke rane da ublažim

gdje je pravednosti stega.

Ohrabri narod što Te slijedi

i za grijehe nas ukori,

samo Tvoja riječ nam vrijedi,

a Duh Sveti s nama zbori.

Tada naše dugove otpusti,

blagoslov podijeli

da se milosrđe spusti,

da zasvijetle pravednici bijeli

na svom putu prema Kalvariji.

Podaj svoga ohrabrenja

kao što si dao majci Mariji

kad je zadobila krunu povjerenja.

Ne dopusti zlodusima

da ometaju nas u pohodu tome

jer Ti srce nas u sebi ima

kao što su naša srca vjerna Tvome.

Pobjedniče svijeta, s anđeoskom svitom

guraj i povedi narod svoj

što pred Tobom kleca, tako pitom,

ali uvijek spreman za Tvoj boj.

05.12.2022. 14:41

 

Psalam 19

Psalam. Davidov.
2 Nebesa slavu Božju kazuju,
naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.
3 Dan danu to objavljuje,
a noć noći glas predaje.

4 Nije to riječ, a ni govor nije,
nije ni glas što se može čuti,
5 al’ po zemlji razliježe se jeka,
riječi sve do nakraj svijeta sežu.

Ondje suncu razape šator,
6 te ono k’o ženik iz ložnice ide,
k’o div kliče kad prelijeće stazu.

7 Izlazi ono od nebeskog kraja,
i put mu se opet s krajem spaja,
ne skriva se ništa žaru njegovu.

8 Savršen je zakon Jahvin – dušu krijepi;
pouzdano je svjedočanstvo Jahvino – neuka uči;
9 prava je naredba Jahvina – srce sladi;
čista je zapovijed Jahvina – oči prosvjetljuje;
10 neokaljan strah Jahvin – ostaje svagda;
istiniti sudovi Jahvini – svi jednako pravedni,
11 dragocjeniji od zlata, od mnogo zlata čistoga,
slađi od meda, meda samotoka.

12 Sluga tvoj pomno na njih pazi,
vrlo brižno on ih čuva.
13 Ali tko propuste svoje da zapazi?
Od potajnih grijeha očisti me!

14 Od oholosti čuvaj slugu svoga

da mnome ne zavlada.
Tad ću biti neokaljan,
čist od grijeha velikoga.

15 Moje ti riječi omiljele
i razmišljanje srca moga pred licem tvojim.
Jahve, hridi moja, otkupitelju moj!

 

Oružje svjetlosti

 

Gospodin je puno bliže nego što mislimo.

Bliži je našim srcima nego mi sami. A mi sami sebe često zavaravamo.

Gospodin nam daje vjeru. S velikom ljubavlju i povjerenjem nam pristupa, ali nismo svi sposobni slušati glas vjere i povjerenja, glas ljubavi u našim srcima.

Umjesto da orno poslušamo ono što u srcu spoznamo, mi često sjedimo kao ljenjivci u hladovini, sjedimo u sjeni smrtnoj. Jer ta naša lijenost je smrtni grijeh i nema opravdanja. Nije dovoljno reći da nas nisu naučili marljivosti. Nije dovoljno opustiti se, strahovati od smrti i odbijati uzaludno taj strah iz svoga života. Strah od smrti nas upućuje na oprez, iz dana u dan, iz sata u sat.

Kad ljudi umiru, zovu svećenika, traže pomoć, oproštenje, žale za propuštenim. Ali ako misle da ne umiru još, govore kako će sutra misliti o smrti kad ona naiđe. Vrlo smo hrabri u životu i blagostanju, jer život je blagostanje, ali u tome kukavički odbijamo slušati svoju savjest i zataškavamo jasnoću kojom nam srce poručuje da smo smrtnici. Pravimo se pametni pred svojim naintimnijim mislima i bojaznima i sami sebi tumačimo da nećemo zaista umrijeti, i to na razne načine opisujemo kao besmrtnost, seljenje duša i slično.

Činjenica je da nas Bog ljubi i ima povjerenja u svakoga čovjeka te očekuje da i mi budemo takvi jer nas je stvorio na sliku svoju. Po uzoru na sebe i svoju ljubav i čežnju za čovjekom, Gospodin strpljivo čeka odgovor na ljubav i povjerenje. Očekuje da čovjek, svaki čovjek ljubi tako svoju braću ljude, strpljivo i s očekivanjem odgovora od ljudi, da pomogne potrebitom u hrani, odjeći, krovu nad glavom, da mu preda sve što ima, da mu preda sebe, da ga prosvijetli i pouči, da preda čak i život za prijatelja i brata.

Jer Gospodin Bog je svjetiljka naša i naše prosvjetljenje kada tako činimo.

Bog nam je pokazao kako se ljubav može razvijati, i to stoga da bismo izbjegli nesreću nepovjerenja i lijenosti u srcu. Pokazao nam je zapovijedima i prispodobama, liječenjem i čudima različite staze na kojima se čovjek, koji je marljiv i nije ljenjivac, uči ljubiti kao što ljubi Bog. Gospodinu je više stalo da mi ljubimo jedni druge kao što i On nas ljubi nego da se trudimo u životu oko pogrešnih stvari.

Lakše nam je oglušiti se na Boga u našem srcu nego se potruditi oko najvažnijeg pitanja, same smrti. Još od najmlađe dobi počinjemo strahovati od smrti, a kada smrt nailazi, tek tada odgovaramo svojim srcima. To je dokaz da nam je jako važno slušati srce, tražiti istinu i odgovor koji će nas zadovoljiti, umiriti i utješiti, ali će nam i drastično promijeniti život.

Boga ne može niti jedan čovjek zavarati, prevariti i uvjeravati u laži.

Morali bismo što prije prestati lagati samima sebi jer varamo Boga na taj način i, kao što kaže evanđelist Ivan, činimo od našega Stvoritelja lašca.

Također na taj način uništavamo svoje nade, svoj život i sami sebe osuđujemo. A više volimo ići za ljudima koji obećavaju sve, a ne daju nikad ništa. I, koliko god puta se razočaramo, od silne lijenosti nismo sposobni suočiti se sa samima sobom, s našim srcem i sa svojom savješću živimo u neprijateljstvu.

Naša vjera koju nam daje Bog okrenula bi se brzo u našu korist kad bismo bili manje lijeni i uspavani, a malo više hrabri.

Vjera daje zdrav razum koji nas vodi po svijetlim stazama na kojima razborito djelujemo. Vjera nas uči kako nam je privržen Bog Stvoritelj i kako Ga nikad ne možemo dovoljno nahvaliti i prestati Ga slaviti. Svaki put kad slavimo i molimo Boga, Gospodin uzvraća u izobilju pohvale kakve ne možemo niti zamisliti; otkriva nam tajne života, nježnost ljubavi prema drugima i prema sebi, uči nas razlikovati istinu od laži, daje nam osjetila za prepoznavanje ljudi i njihovih problema, spašava nas od onih koji nas kao opsjednuti zlodusima nastoje uništiti, koji nas proganjaju i žele samo uništavati.

Jer postoje ogrezli u grijesima koji su neplodni ljubavlju, vjerom, spoznajom, optimizmom, razboritošću i mudrošću kakvu samo Bog može dati onima koji Ga slijede u zapovijedima i u slobodi duha što je zadobivamo u našem molitvenom odnosu s našim Stvoriteljem.

A sve to samo zato jer se boje smrtnog časa.

Čitav život provode u zataškavanju činjenice koja visi nad svakom glavom: smrtnici smo i to nam nije milo, ni drago. Postajemo okorjeli i zatvaramo srce, gubimo sposobnost empatije koja spriječava retardiranost.

Svi ćemo stići na taj smrtni čas. Odreći se laži i zavaravanja, lijenosti i kukavičluka znači dobiti vječni život po Kristu Gospodinu.

Odbiti tu ponudu ljubavi samoga i jedinoga Oca našega na nebesima ravno je samoubojstvu i bezumlju. Ali niti ta sloboda izbora nije izgovor za zavaravanje jer pokraj vječnoga života, kada će svoje vjernike Bog uskrisiti kao što je i On sam uskrsnuo, postoji i ozbiljna opasnost za nevjernike jer se Sin Božji, Isus, neće moći prisjetiti da ih je ikada upoznao, zatvorit će takvima svoje milosrdno srce te će mnogi završiti tamo gdje su muke paklene, gdje je plač i škrgut zubi. 04.12.2022. 06:58

„Vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. Noć poodmače, dan se približi! Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti.” Rim 13,11-12

Pravednički boj

 

Ugodna toplina struji

poput elektriciteta

koji kao vjetar huji

tračnicama bijela svijeta.

U mom krvotoku tankom

uzburkano more teče;

cirkulacija se mjeri slamkom

što je uzavrela krvca peče

i toplinom doma moga,

ogrtačem što je tako vreo

kako mogu samo vatre Boga

koji me je ispred sebe djeo

da u molitvi mi se objavi

kao da je zasluga mi neka.

Bit će grubo na mekanoj travi,

brzo će poteći svega puka rijeka.

Neće vjerna ostaviti, niti napustiti

ni na ovoj južinastoj zimi;

pustinji će vode propustiti,

zagrijati nas na vjetrometini.

Opet znam da Bog jest moj,

moj Gospodin u tom ratu,

pobjednik za pravednički boj

da bi bilo jasno svakom svatu

da su Njegovi i vjetrovi, i pustinje,

i pravda, i Posljednji sud.

I primamit će i ovo naše inje

da se prinese na vatren sprud

poput vječne Zaručnice

koja spremna čeka slom

zloduha i one bludnice.

Čitav svijet će kliknuti „Shalom!”.

02.12.2022. 18:51

Psalam 51

 

Ispovijed raskajana grešnika

Zborovođi. Psalam. Davidov.
2 Kad je prorok Natan došao k Davidu
poslije njegova grijeha s Bat-Šebom.

3 Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
4 Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!

5 Bezakonje svoje priznajem,
grijeh je moj svagda preda mnom.
6 Tebi, samom tebi ja sam
zgriješio i učinio što je zlo pred tobom:
pravedan da budeš prema svojim riječima
i bez prijekora kada te sudili budu.

7 Evo, grešan sam već rođen,
u grijehu me zače majka moja.

8 Evo, ti ljubiš srce iskreno,
u dubini duše učiš me mudrosti.
9 Poškropi me izopom da se očistim,
operi me, i bit ću bjelji od snijega!

10 Objavi mi radost i veselje,
nek' se obraduju kosti satrvene!
11 Odvrati lice od grijeha mojih,
izbriši svu moju krivicu!

12 Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
13 Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetoga duha ne uzmi od mene!

14 Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!
15 Učit ću bezakonike tvojim stazama,
i grešnici tebi će se obraćati.

16 Oslobodi me od krvi prolivene,
Bože, Bože spasitelju moj!
Nek' mi jezik kliče pravednosti tvojoj!
17 Otvori, Gospodine, usne moje,
i usta će moja naviještati hvalu tvoju.

18 Žrtve ti se ne mile,
kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
19 Žrtva Bogu duh je raskajan,
srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

20 U svojoj dobroti milostiv budi Sionu
i opet sagradi jeruzalemske zidine!
21 Tada će ti biti mile žrtve pravedne,

prinosi i paljenice,
i tad će se prinositi teoci na žrtveniku tvojemu.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    iu vijeke vjekova.                       

 Amen.

Kapetanovo tlo

 

Sprema se odavno za tu dob

kada moći će okruniti tjeme;

mirisni su lovori za takvu kob,

nastali k'o vijenac za to pravo vrijeme.

Bitka uvijek nosi strogi plan,

razradu mu i strategiju,

imena upisana na dlan,

kao najljepšu i duboku elegiju.

Vrlo stroga organizacija,

detaljan i pažljiv obračun,

nadahnuta, bogata improvizacija,

sve je važno kao šipak pun

kada sazrijeva u svojoj nutrini.

Svi junaci puni discipline,

prokušani kao anđeli svi u visini

da ni jedan san se ne raspline.

Opuštenih kapaka lako se odmara,

a još lakše žrtvu hoće

kao Kralj svih kraljeva i gospodara,

mada peče gorko voće

predanosti, ljubavi i čežnje

jer taj dan će uskrsnuća brzo stići.

Križ Mu oličenje svih junaka težnje

pratiti Ga, dočekati, još Mu bliže prići.

Pobjeđuju sve zloduhe jer znaju

da će izginuti, ali pokositi zlo.

Uvijek ispočetka junačke te borbe traju

jer se množi, rađa nebesko i vječno tlo.

01.12.2022. 00:35