Psalam 146

 

Blaženi koji se uzdaju u Gospodina

Hvali, dušo moja, Gospodina! †
    Hvalit ću Gospodina sveg života svojeg, *
    dok me bude, Bogu svom ću pjevati...

Blago onome kome je pomoćnik Bog  Jakovljev, *
    kome je ufanje u Gospodinu, Bogu njegovu,
koji stvori nebo i zemlju, *
    more i sve što je u njima;
koji ostaje vjeran dovijeka, †
    potlačenima vraća pravicu, *
    a gladnima kruha daje.

Gospodin oslobađa sužnje, *
    Gospodin slijepcima oči otvara.
Gospodin uspravlja prignute, *
    Gospodin ljubi pravedne.
Gospodin štiti pridošlice, †
    sirote i udovice podupire, *
    a grešnicima mrsi putove.

Gospodin će kraljevati dovijeka, *
    tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku,
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.

Amen.

Tko sam ja

 

Stvaralačka Mudrost posramljuje Joba

Nato Gospodin odgovori Jobu iz oluje i reče:
2 »Tko je taj koji riječima bezumnim
zamračuje božanski promisao?
3 Bokove svoje opaši k’o junak:
ja ću te pitat’, a ti me pouči.
4 Gdje si bio kad zemlju utemeljih?
Kazuj, ako ti je znanje sigurno.
5 Znaš li tko joj je mjere odredio
i nad njom uže mjerničko napeo?
6 Na čemu joj počivaju temelji?
Tko joj postavi kamen ugaoni
7 dok su klicale zvijezde jutarnje
i Božji uzvikivali dvorjani?
8 Tko li zatvori more vratnicama
kad je navrlo iz krila majčina;
9 kad ga oblakom k’o haljom odjenuh
i k’o pelenam’ ovih maglom gustom;
10 kad sam njegovu odredio među,
vrata stavio sa prijevornicama?
11 Dotle, ne dalje, rekao sam njemu,
tu nek’ se lomi ponos tvog valovlja!

12 Zar si ikad zapovjedio jutru,
zar si kazao zori mjesto njeno,
13 da poduhvati zemlju za rubove
i da iz nje sve bezbožnike strese;
14 da je pretvori u glinu pečatnu
i oboji je k’o kakvu haljinu?
15 Ona uzima svjetlost zlikovcima
i pesnicu im lomi uzdignutu.
16 Zar si ti prodro do izvora morskih,
po dnu bezdana zar si kad hodio?
17 Zar su ti vrata smrti pokazali;
vidje li dveri kraja mrtvih sjena?
18 Zar si prostranstvo zemlje uočio?
Govori, ako ti je znano sve to.
19 Koji putovi u dom svjetla vode,
na kojem mjestu prebivaju tmine,
20 da ih odvedeš u njine krajeve,
da im put k stanu njihovu pokažeš?
21 Ti znadeš to, ta davno ti se rodi,
tvojih dana broj veoma je velik!

22 Zar si stigao do riznica snijega
i zar si tuče spremišta vidio
23 što ih pričuvah za dane nevolje,
za vrijeme boja krvava i rata?
24 Kojim li se putem dijeli munja
kada iskre po svoj zemlji prosipa?
25 Tko li je jaz iskopao povodnju,
tko prokrčio pute grmljavini
26 da bi daždjelo na kraj nenastanjen,
na pustinju gdje žive duše nema,
27 da bi neplodnu napojio pustoš,
da bi u stepi trava izniknula?
28 Ima li kiša svoga roditelja?
Tko je taj koji kapi rose rađa?
29 Iz čijeg li mraz izlazi krila,
tko slanu stvara što s nebesa pada?
30 Kako čvrsnu vode poput kamena
i led se hvata površja bezdana?
31 Možeš li lancem vezati Vlašiće
i razdriješiti spone Orionu,

32 u pravo vrijeme izvesti Danicu,
vodit’ Medvjeda s njegovim mladima?
33 Zar poznaješ ti zakone nebeske
pa da njima moć na zemlji dodijeliš?
34 Zar doviknuti možeš oblacima
pa da pljuskovi tebe poslušaju?

Job 38,1-34

Hvalospjev Zaharijin

 

Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, *
    što pohodi i otkupi narod svoj;
podiže nam snagu spasenja *
    u domu Davida, sluge svojega,
kao što obeća na usta
    svetih proroka svojih odvijeka: †
    spasiti nas od neprijatelja naših - *
    i od ruke sviju koji nas mrze;
iskazati dobrotu ocima našim, *
    i sjetiti se Saveza svetoga svojega,
zakletve kojom se zakle Abrahamu,
    ocu našemu: *
    da će nam dati
te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, *
    služimo bez straha
u svetosti i pravednosti pred njim *
    u sve dane svoje.

A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati *
    jer ćeš ići pred Gospodinom
    da mu pripraviš putove,
da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu *
    po otpuštenju grijeha njihovih,
darom premilosrdnog srca Boga našega *
    po kojem će nas pohoditi
    Mlado Sunce s visine,
da obasja one što sjede u tmini
    i sjeni smrtnoj, *
    da upravi noge naše na put mira.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. Amen.

Lk 1,68-79

Isus - Uskrsli Pravednik

 

I dok Ti predajem Duh jer više neću Te zazvati,

preda mnom nestaje vražji lik.

Ti mi govoriš da ne mogu mrijeti, ne mogu nestati

jer sam Tvoj Sin, jer sam Pravednik.

08.03.2015 21:08 (iz Otajstva žalosna)

Stotnik

Uistinu, pravednici

iz grobova ustaju;

zemlja se potrese.

Zašto ode Pramajci?

Tolike žene ostaju

i toliko jedna podnese...

 

Uistinu, Hramski zastor

na dvoje se razdera;

na Janje i Žrtvenik;

od vrha do dna.

I Janje je Pastor

i Oltar je Svećenik...

 

a kamo ja da gledam

u trenutku smrti

razderana, a živoga?

Kamo da se ogledam?

Sve ćeš, sve ćeš strti.

Uistinu, Sin Boga.

06.04.2012. 17:22

Psalam 150

Hvalite Boga u Svetištu njegovu, *
    slavite ga u veličanstvu svoda nebeskoga!
Hvalite ga zbog silnih djela njegovih, *
    slavite ga zbog beskrajne veličine njegove!

Hvalite ga zvucima roga, *
    slavite ga harfom i citrom!
Hvalite ga igrom i bubnjem, *
    slavite ga glazbalima zvonkim i frulom!

Hvalite ga cimbalima zvučnim, *
    slavite ga cimbalima gromkim!
Sve što god diše, *
    Gospodina neka slavi!

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

 

Blagoslovljen budi, Gospodine

 

Blagoslovljen budi, Gospodine,
    Bože otaca naših, *
hvaljen i uzvisivan dovijeka!

Blagoslovljeno, slavno i sveto ime tvoje, *
    hvaljeno i uzvisivano dovijeka!

Blagoslovljen budi u Domu svete slave svoje, *
    hvaljen i slavljen dovijeka!

Blagoslovljen budi na prijestolju kraljevstva svoga, *
    hvaljen i uzvisivan dovijeka!

Blagoslovljen, ti što istražuješ bezdane
    i sjediš nad kerubima, *
    hvaljen i slavljen dovijeka!

Blagoslovljen budi na svodu nebeskom*
    hvaljen i slavljen dovijeka!

Sva djela Gospodnja, blagoslivljajte Gospodina: *
    hvalite i uzvisujte ga dovijeka! Dn 3,52-57

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

Isus Krist - počinak duša

 

Istinski počinak ne znači prestanak već dopunjenje djelovanja; počinak tada na zemlji postaje predokusom neba.

Ustajući protiv farizeja Isus obnavlja istinski smisao subote: „Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote (Mk 2,27)”, i prema tomu na spas života (Mk 3,4): počinak mora značiti oslobođenje čovjeka i veličanje slave Stvoriteljeve. Isus daje tom znaku njegov pravi smisao kad na taj dan ozdravlja bolesnike: On „oslobađa” ženu „svezanu” već mnogo godina (Lk 13,16). Tako pokazuje da je „gospodar subote” jer On ostvaruje ono čega je subota bila pralik: po Kristu počinak znači oslobođenje djece Božje. Da bi nam zaslužio to oslobođenje i taj počinak, Otkupitelj je ushtio da nema gdje nasloniti glavu kao što se naslanja na neki naslon; naslonit će je tek na času smrti, na križ (Iv 19,30).

Da bi opravdao svoju djelatnost na dan počinka, Isus kaže: „Otac moj neprestano radi, zato i ja radim (Iv 5,17).” U Bogu se rad i počinak ne isključuju već su izraz transcendentnosti božanskog života; to je misterij što ga je navješćivala Mudrost koja počiva radeći (Sir 24,11). Rad Krista i poslenika u žetvi jest u tome da u radosti priskače u pomoć umornim i utučenim ovcama jer Isus pruža počinak dušama koje dolaze k Njemu.

Božji počinak što su ga Izraelci mislili doseći ulazeći u Obećanu zemlju bio je pričuvan Božjem narodu, onima koji će ostati vjerni i poslušni Isusu Kristu: tako tumači Psalam 95, Poslanica Hebrejima (Heb 3,7 – 4,11). Taj počinak jest nebo u koje ulaze oni „koji umiru u Gospodinu!... neka počinu od svojih napora, jer ih prate njihova djela (Otk 14,13)!”. Međutim, počinuti u nebu ne znači prekinuti, već dovršiti svoju djelatnost: dok klanjaoci Zvijeri ni danju, ni noću ne znaju za počinak (Otk 14,11), Živi danju i noću bez prestanka ponavljaju hvalu Bogu pjevajući trostruki „Svet” (Otk 4,8). (Dufour, str.874).

Smrt pravednika znači ulazak u mir, u vječni počinak, u svjetlost kojoj nema kraja.

19.06.2021. 20:21

Eto, za kršćanina smrt je u konačnici dobitak jer je Krist njegov život (Fil 1,21):

„Ta, meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak.”

Poziv na Božju hvalu

Dođite, kličimo Jahvi,
uzvikujmo Hridi, spasitelju svome!
2 Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!

3 Jer velik je Jahve, Bog naš,
Kralj veliki nad svim bogovima.
4 U njegovoj su ruci zemaljske dubine,
njegovi su vrhunci planina.
5 Njegovo je more, on ga je stvorio,
i kopno koje načiniše ruke njegove.

6 Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Jahvi koji nas stvori!
7 Jer on je Bog naš,
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.
O, da danas glas mu poslušate:
8 »Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
9 gdje me iskušavahu očevi vaši
premda vidješe djela moja.

10 Četrdeset ljeta jadio me naraštaj onaj,
pa rekoh: ‘Narod su nestalna srca
i ne promiču moje putove.’
11 Stog se zakleh u svom gnjevu:
‘Nikad neće ući u moj pokoj!’«