Na hladnim kišama

Od kada je tako da su kiše slijepe
i da ne zna kaplja gdje će pasti
kad se za nju molitve zalijepe,
kada srce želi sa njom srasti;

od kada su studeni nam okovale
ove duše što se kao lava tope!
Jedna drugu čežnjom omotale,
a nedužni vapaj k nebu se prope.

Sakrivene suze čisti obraz orosile,
porivi se ljubavi međusobno traže,
a kiše su silno snoplje pokosile
i drveće visoko sve to više snaže.

Munja kao suha trska puca,
nervi ne podnašaju ni groma
koji trese utrobu u kojoj grca.
Kako zaplivati poslije sloma

ako nije nebo ono koje šalje kapi?
Tiho, dušo, ne buni se protiv toga
da ti život u u toj čežnji hlapi
jer će čuda neviđena vratit' uzetoga

kao što se k nebu vraća kap.
Ljeta će stići oblikom sparina,
sanjat ćeš da miluje te slap
i postat će novo od starina.

Ne boj se, to je samo oblak tusti,
prognani su najsvetija bića;
ne trzaj se, samo se prepusti 
svome uvjerenju, boli svoga žića.
‎četvrtak, ‎19. ‎listopada ‎2017. 06:31:40

Religiozni poriv

Nisam sigurna da želim preživjeti, ali sam sigurna, Isuse, da želim doći k Tebi.
Možda si zaista, Bože moj, iako sve držiš i svime upravljaš, stvorio svijet pa ga na neki način ostavio i napustio. Jer kad je čovjek postao spreman, Ti si mu se odlučio jasno očitovati.


UVOD

1. Za religioznost je neophodna poniznost, klanjanje Bogu, a to je suprotno od umišljenosti, sveopće samouvjerenosti i oholosti.
Svijet je prepun raznih religija. Čovjek se voli klanjati, to mu je u opisu života. Koje razlike postoje između Tebe, Boga i svih naših religija?
Činjenica je da si Osoba, da nisi prirodna pojava, da nisi nikakav ljudski zakon i da nisi ljudski životni ideal.
Činjenica jest očevidna da si Kralj Židova, Prorok islama, Začetnik kršćanstva i da si se objavio čovjeku. Ali čovjek Te oblikuje prema sebi samome. Izgleda da to prvo mora spoznati, da se Tebe ne može oblikovati već da Te čovjek mora osluškivati. 
Čovjek je često u iskušenjima i na probi hoće li izdati samoga sebe. Greška je misliti da je klanjanje Bogu izdaja sebe samoga. Čovjek misli: "Neće me valjda drugi ljudi učiti tko sam i što sam, što želim i čemu i komu se klanjam". Štoviše, učinkoviti put do Boga jest i vjernost sebi samome. Čovjek je sam sebi u najboljem izdanju velika istina.
Zar nije to dar mudrosti, ne težiti zemaljskim probicima i istovremeno slušati sebe, biti iskren prema sebi i u sebi?


2. Zašto Te ljudi, Bože moj, dok Ti se klanjaju, miješaju sa svojim greškama? Zašto je čovjek uvijek u pravu kada si bira vrijeme i mjesto klanjanja, a nikada nije kriv kad pogriješi nego si za greške uvijek glavni krivac Ti?
Druga važna životna religiozna pouka jest, dakle, da Te čovjek ne okrivljava za zlo i greške već da Ti se klanja. Jer kako možeš kriviti Onoga komu se klanjaš i iskren si prema sebi? Jer ako si zaista iskren, priznaj da nisi savršen. Jer ako se klanjaš, klanjaj se zaista iskreno. Da si kojim slučajem, čovječe, savršen, bi li se klanjao, bi li postojale tolike religije u svijetu?



3. I posljednja važna religiozna pouka jest da je Onaj kome se klanjamo svetinja i Svetac što znači da je dobar i čist od grijeha i pogrešaka. I da čovjek klanjalac to ne može do kraja spoznati i dokučiti. Ali čovjek koji se klanja postaje posvećen i svet jer čemu nam uopće onda služi religija i religioznost.
A ako je Bog svet i ako je onaj čovjek koji Mu se klanja također svet, tada je svet i Posrednik koji ovo sve tumači ljudima.
‎srijeda, ‎18. ‎listopada ‎2017. 01:04:03









ČOVJEKOV PAD

Jezično područje meni je moja domovina. Jezici se miješaju, ali se ipak može veoma točno utvrditi gotovo za svaku riječ odakle potječe.
Na svim jezicima Bog je univerzalan. U konačnici Bog je iznad svega i sve u svemu što bi značilo i da je iznad jezika makar to bio i jezik molitve i klanjanja Bogu samome.
Na bilo kojem jeziku Boga se može opisivati, o Bogu se može govoriti i Njemu se možemo obratiti. Jezik ovisi o tome s kim razgovaramo, a kako je molitva najbrža, brža od zvuka i od svjetlosti i od nje je brže samo Božje uslišanje ljudske molitve, možemo slobodno reći da nas Bog poznaje bolje nego što mi u našoj iskrenosti poznajemo sami sebe jer nas Bog uvijek preduhitri.
Naći Boga u sebi poslije svih kušnji moglo bi značiti da čovjek ipak sam najbolje zna o Bogu više nego što mu to može pojasniti bilo tko drugi, bilo koji drugi čovjek.
Žalosno je da ljudska intuicija, koja bi u molitvi i klanjanju Bogu mogla doprijeti do najvećih i najdubljih tajni Boga i čovjeka, upražnjava svoje djelovanje na pokušajima da se veže s prirodnim porivima životinja, kućnih ljubimaca.
Ako je istina da znamo da postojimo po tome što mislimo, a riječ je znak za misao, tada znamo da postojimo i po tome što govorimo i izražavamo svoje mišljenje drugima, komuniciramo. Žalosno je i jadno da pokušavamo komunicirati s divljim svijetom ljudskim sredstvima, a to su razmišljanje i govor pomoću kojih dostižemo Boga, da bismo se divljem svijetu klanjali.
Zar nam u religiji nisu potrebni klanjalački porivi? Kakva je onda to religija kad se klanjamo porivima preživljavanja pod svaku cijenu, kad nam je uzor životinja? Znači li to da se osjećamo na neki način nižima od životinja i biljaka, energije, prirodnih pojava? Ako se tako osjećamo, zašto onda odbacujemo istu vrstu, ljude, sve ljude, da bismo se pokušali povezati u klanjanju s nečim ili nekim tko nije iste vrste? Jer Bog nam tumači da nas želi da budemo bogovi-dionici božanske naravi i da smo upravljači svega drugoga jer smo na Njegovu sliku stvoreni.

Ako nam naša tijela u svakom detalju služe određenoj svrsi, tada nam i naša sposobnost razmišljanja i govora sigurno služi komunikaciji s istom vrstom, a ta komunikacija je put do drugih ljudi i put do našega Boga.Ako smo od drugih ljudi naučili pripitomiti životinje, zašto ne bismo naučili postati viša bića, sretnija bića, idealni? Što je idealno u čovjeku koji se želi sjediniti sa životinjom koja nema razum i sposobnost govora? Što je idealno u čovjeku koji pokušava trčati poput gazele ili ubijati poput lavice, a ne služi se razumom, slobodnom voljom i govorom koji su mu tako laki, jednostavni i spontani?

Jezik intuicije ljudske bitno se razlikuje od prirodnog poriva gologa preživljavanja kod životinja. Intuicija se služi slobodnom voljom što znači da čovjek uvijek može razlučiti kakav izbor stoji pred njim, a prirodni poriv razmnožavanja i održavanja vlastite vrste samo je jedna mogućnost: agresija. Čovjek je stvoren i rođen za to da kontrolira sve, a naročito sebe pa prema tome i vlastite agresivne porive kako bi uspješno postao bog-svevladar. Privlačno je vladati vremenskim prilikama i florom i faunom jer ne zahtijeva gotovo nikakav napor. Ako postoje ljudi koji se ne vole potruditi, uložiti napore ili se malo pomučiti, najčešće su to obični robovi i to po vlastitom izboru. Ako već želiš robovati nečemu što nikada nećeš razumijeti, jer nema se tu što razumijeti, tada se ne žali što ti razum lupa u prazno, što te drugi pripadnici tvoje vlastite vrste odbacuju, što te može svatko prevariti, zavesti, izluditi. Zar nije lakše ostati ustrajan u svojoj ljudskosti, ma kakvi te problemi zaskočili jer to je barem sigurna jamčevina da ćeš jednoga dana postati idealan i istinski sretan.





GRIJEH I SPASENJE

Tko je taj koji te naučio kako ćeš se brinuti o sebi samome, kako ćeš se ponašati i kako ćeš vladati kućnim ljubimcima, divljim svijetom, prirodnim katastrofama? Taj je zasigurno bio neki čovjek ili je tu bilo više ljudi, puno ljudi.

Tko je taj tko te naučio kako ćeš vladati samim sobom, kako ćeš se klanjati i kako ćeš umrijeti? To te može naučiti samo Bog. 

Bože moj, hvala Ti što si me presreo na mom putu i što si me izbavio iz provalije. Hvala Ti, Isuse, što nisi zaboravio na mene, hvala Ti što me upućuješ na moje nesavršenstvo kako bih sazrela i uvidjela Tvoju dobrotu i svetost, hvala Ti što si me, bijednika, od grijeha otkupio. ‎srijeda, ‎18. ‎listopada ‎2017. 02:04:07

Misija

Tuga vojnika u spašavanju duša
provalija je prevelika, strma
gdje stijena rijeku ne sluša,
gdje puca grana svakoga grma

čije trnje nepovratno grebe
plemenitošću protkanu kožu lica,
gdje dom zaboravlja i tebe, i sebe,
gdje nema puta, ni stranputica.

Kako ćeš, dijete, spasiti svijet
kad nitko ne zna tu molitvu spasa
i mora se povazdan ići i mrijet
opraštanjem koje ne lomi klasa,

opreznim dahom što ne gasi tinja?
Gdje ti je majka i prijatelj davni,
ti, robe obilja lažnih svetinja,
kamo su otišli stihovi slavni

iz tvojega srca i nježne srži?
Nitko te ne umije prepoznati,
a puk se zgraža, a pečalba mrzi
te tvoje znakove nebeskih vlati

konačne slobode med anđelima?
Idi, idi i plovi s velikim blagom,
neka te prati zvijezda na morima
kad nemaš i nisi kamenu dragom

što od studeni čvrste živi i pati
kako se ne bi dogodio pad.
Ne, samo to ne, nek se ne sunovrati
taj drevni runolist, taj prorok mlad.
‎utorak, ‎17. ‎listopada ‎2017. 16:24:06

Kao ljubavnici

Ispod gustih trepavica sjaj.
Ovaj brzi ritam zamara,
a stravičan je, buran doticaj
mira dubokih njedara.

Kada bi se moralo poći
u nove bitke, poredati stroj
oblačnih dana, zvjezdanih noći?
Dodir jagodica za novi boj

na sljepoočicama tvrđave
koja samo željela bi pasti.
Ne da se, ne da okusiti strave
skoroga rastanka ovakve časti.

Okrajci neprimjetnih osmijeha
ljube se na daljinu
i žive, i struje povrh streha.
Komadić pluta u vinu,

odgađanje, samo odgađanje.
Padaju riječi kao zemlja s visoka
k'o da je izvanredno stanje,
zemljotres, požar iz oka.

U sjeni budućeg
sada postaje tako dragocjeno,
kao umotani stijeg,
kao da je srce opijeno

blijedim nebeskim krunama.
Zaborav vremena plovi
kao nova lađa svjetla u nama
i nastaje život, i prestaju snovi.
‎utorak, ‎17. ‎listopada ‎2017. 03:43:58

Vražje tikve

Ima li štogod ljepše od mudrosti? Zar ne želimo sve znati, odmah i potpuno, zar zato ne čitamo horoskope, zar se zbog te želje za sveznanjem ne upuštamo u magijanja i predviđanja budućnosti, zar ne ispitujemo jedni druge jer želimo odmah saznati sve odgovore na sva pitanja, koja god nam padnu na pamet? Zar ne želimo obuhvatiti i sažeti svu mudrost svijeta na samo jedan moto, na kratku šifru koja će nam pružiti moć?
Možda čovjek mora puno naučiti, sve znati, a ništa ne znati da bi lakše otkrio veličanstvenu vjerničku moliteljsku mudrost? Možda nam nije dovoljno samo vjerovati, pobjeći od svijeta i redovno moliti. Možda se moramo prije molitve potruditi osposobiti za primanje uslišanja na sve moguće načine. Zar nije jedan od najčešćih načina naša znatiželja? Čemu ona služi, zašto je tako jaka i uporna, zašto je tako brza da ne stignemo nabrojiti sva pitanja i pribaviti odgovore već brzopleto skačemo s pitanja na pitanje?
Zar nije ljudska znatiželja ogroman resurs koji nas vodi i nosi naprijed? Kad je čovjek znatiželjan, brzo uči, dobro čuje, puno pamti i otvara si vidike; zar nije učinkovitije biti jako znatiželjan i često tražiti odgovore, to jest, učiti i moliti nego samo pobjeći od svijeta radi molitve?
Zašto nam je Gospodin zajedno postavio mudroga Salomona i proroka Jonu, zar nije u povijesti bilo na tisuće mudraca i proroka, svetaca i mučitelja, zašto baš oni dvojica, što ih povezuje i što im je zajedničko u Isusovoj osobi?
Evanđelje po Luki, glava 11, redak 31
 31»Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona! 32Ninivljani će ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!«
Kraljica od Sabe se divila i poklonila mudrosti, a opaka Niniva se odmah obratila na navještaj propasti. Zar nisu bogati kraljevi i bogato stanovništvo u velikim iskušenjima da misle zbog bogatstva da su moćni popiti svu pamet svijeta i zar nisu kraljevi obrazovani i zar nije izobilje omogućilo bogatom stanovništvu da dostigne mnoge životne odgovore? Zar nije najplodnije u bogatstvu nastojati učiti i postati mudar? I zar nije to i ono najopasnije u izobilju: sve imam, sve znam pa sam moćan, ali postajem prazan, prazan bez božanskoga navještaja?
Prema tome, čovjek će se puno lakše obratiti k Bogu kada upozna ispraznost svega ljudskoga znanja nasuprot proročkim riječima? S druge strane, ako čovjek ne upozna koliko je slabo ljudsko znanje, zar neće uvijek ovisiti o svom neznanju i misliti da nije rođen za proroka jer mu obrazovani ljudi postavljaju lukava pitanja na koja bi znao odgovoriti, ali misli da nije za to sposoban? Zar se neukome vjerniku ne podsmjehuju svi? Ali zar nije smrtni grijeh živjeti u izobilju, a ne učiti od mudrih ljudi kad već za to zaista postoje velike mogućnosti?
Zar neće vjernik koji nije obrazovan pomisliti da svatko tko malo više zna o svijetu mora biti sotonin službenik i da od svih tih svjetovnjaka mora pobjeći u samoću molitve i samo molitve?

I više od Salomona. Tko je taj tko je od Salomona mudriji i izgoni zle duhove, i čini čudesa? Ako je tako mudar, mora biti prisutan u znanstvenim istraživanjima i otkrićima jer prisutan je svuda.
I više od Jone. Tko je taj na čiju riječ se obraćaju i najokorjeliji ljudi, i najmnogoljudniji narodi? Ako je tako karizmatičan, vjerojatno čitav svijet za Njega zna.
On je Bog siromaha, a siromasi nemaju prilike za obrazovanje. No, Isus im je veliki zaštitnik, ali izgleda da nisu u stanju to prihvatiti jer svi stvaramo tabore: tabor bogatih i tabor siromaha.
Zašto siromahe natrpavamo hranom i odjećom koji se bacaju; zašto im ne priuštimo barem malo obrazovanja? I tko je danas tako siromašan da ne bi imao vremena i mogućnosti čitati pravilnu literaturu, odavno potvrđenu, staru i novu koja se oslanja na povijesno znanje čovječanstva?
Zašto se postavljamo u takve okolnosti da moramo vjernicima govoriti što je dobro za njih, a što je zlo kao da oni ne bi toga sami uvidjeli? Ogromno mnoštvo neukih siromaha, ovaca koje ne znaju pročitati ili napisati nešto, zar nam to Isus želi reći? A nasuprot njima Ninivljani koji, obrazovani i bez božanskoga navještaja, ne znaju što je lijevo, a što desno. 
Unatoč ovakvim razmatranjima, moramo priznati da nam je potreban zdrav razum i da ga nitko u svijetu nema u dovoljnoj mjeri, a naročito ne u nekom izobilju. Bogati stradavaju u ispraznosti, a siromasi bježe od svijeta čije bi morali biti svjetlo i sol.
Jona i Salomon, Božji navjestitelj i mudrac, istinski znanstvenik, to nam je Gospodin pred vratima.
Kada to promotrimo, neće nam se dogoditi da u Onome koji istjeruje zle duhove vidimo vražju rabotu jer ćemo se zlih duhova rješavati i dopustiti najzdravijem ljudskom i božanski nadahnutom razumu da nas osvoji. Tada nećemo bježati od svijeta, ali nećemo niti bježati u svjetovnost uzgajati vražje tikve.
Ako znanost može biti prirodna i društvena znanost, zašto mnogi znanstvenici ne priznaju i ono najvrijednije, humanističke znanosti, medicinu, filozofiju, teologiju?
Ako naši siromasi to sve ne znaju, zašto ih ne upućujemo na liječnike ovoga svijeta kada je očigledno da ne primaju uslišanja Kristova niti približno u dovoljnoj mjeri? Kako će čuti Evanđelje ako ne znaju slušati od malih nogu ili ako su im roditelji neuki; zašto je tolika odgovornost na roditeljima? Ta, oni šalju djecu k svima nama, u škole, na vjeronauk. A ta djeca slušaju prepucavanja, samo prepucavanja, uče od nas psovati ili pomiješaju Boga sa srdžbom ljudskom i eto ti sočnih psovača koji su i bolesni i neuki.
Zašto oni rijetki znanstvenici koji vjeruju i žive molitvenim životom moraju raditi "jako važne poslove" kao da nemaju vremena posvetiti se dječici u prvim godinama života, u osnovnoškolskim klupama gdje caruju samo neiskusni učitelji i vjeroučitelji? Zašto se ne jave pedagozi na političkoj sceni, struka? Zašto se znanstvenici-domoljubi na političkoj sceni obogaćuju novcem, ali i praznim prepucavanjima umjesto da se zaposle u osnovnim školama, umjesto da u reformi školstva zatraže istinske znanstvene kapacitete? Zar ih nemamo? Ili su skrenuli u ispraznost?
Zašto se znanstvenici bolje ne upoznaju s Biblijom, zašto za njih nema vjeronauka? ‎ponedjeljak, ‎16. ‎listopada ‎2017. 06:47:13

Ako sada umirem

Ako umirem, ako upravo sada umirem,
zgrni te svoje raskriljene ruke.
Ako već odavno plodove Tvoje ubirem,
iznenadi me gostoljubivošću svoje Muke

jer već kao velika rana dugo putujem,
a sve dalje hode stope moje od sigurne staze;
Tebe slušam, a pogrde same čujem
sa svih strana moje pustinjske oaze

pa čak mi i savjest gorke suze roni.
Ipak me zakrili jer Te dobro znam.
Nikada zasluženi Bože, sad me skloni
jer u meni nećeš biti napušten i sam.
‎nedjelja, ‎15. ‎listopada ‎2017.  12:27:49

Trenutak boli

Za to malo vremena što ga ostavljaš za mene,
što ga ponekad i guraš u prvi plan,
preplavljuju mi srce snažne uspomene,
već u ranim noćima započinje mi dan.

I taj dan je tako kratak, kao da ne marim
za sve stare pokušaje da te pjesmom pratim,
da kraj tebe u tim vrtlozima brzo ne ostarim,
da se nakon svakog bijega uvijek tebi vratim.

Te su uspomene tako žive, prisutne i drage
mada mi u duši samo bolna munja sjevne
jer je samo bljesak pokraj beskrajne te sage
ono što me vrati u u te događaje pjevne.

Tad poželim da me ista bol do vijeka kosi,
da taj tren spoznanja vječna čitavu me grije,
da mi tim ostacima života ona jedna suza rosi
tvojim pogledom i riječima što ih vrijeme krije.

I kad uspomene zamiru, i kad pamet hlapi,
čak i kada molitva se pretvara u san,
onaj bljesak boli tebe nađe i za tobom vapi,
mrkla mraka nestaje, a u duši sviće dan.
‎subota, ‎14. ‎listopada ‎2017. 03:55:54