Tuesday, October 17, 2017

Kao ljubavnici


Ispod gustih trepavica sjaj.
Ovaj brzi ritam zamara,
a stravičan je, buran doticaj
mira dubokih njedara.

Kada bi se moralo poći
u nove bitke, poredati stroj
oblačnih dana, zvjezdanih noći?
Dodir jagodica za novi boj

na sljepoočicama tvrđave
koja samo željela bi pasti.
Ne da se, ne da okusiti strave
skoroga rastanka ovakve časti.

Okrajci neprimjetnih osmijeha
ljube se na daljinu
i žive, i struje povrh streha.
Komadić pluta u vinu,

odgađanje, samo odgađanje.
Padaju riječi kao zemlja s visoka
k'o da je izvanredno stanje,
zemljotres, požar iz oka.

U sjeni budućeg
sada postaje tako dragocjeno,
kao umotani stijeg,
kao da je srce opijeno

blijedim nebeskim krunama.
Zaborav vremena plovi
kao nova lađa svjetla u nama
i nastaje život, i prestaju snovi.
‎utorak, ‎17. ‎listopada ‎2017. 03:43:58

Monday, October 16, 2017

Vražje tikve


Ima li štogod ljepše od mudrosti? Zar ne želimo sve znati, odmah i potpuno, zar zato ne čitamo horoskope, zar se zbog te želje za sveznanjem ne upuštamo u magijanja i predviđanja budućnosti, zar ne ispitujemo jedni druge jer želimo odmah saznati sve odgovore na sva pitanja, koja god nam padnu na pamet? Zar ne želimo obuhvatiti i sažeti svu mudrost svijeta na samo jedan moto, na kratku šifru koja će nam pružiti moć?
Možda čovjek mora puno naučiti, sve znati, a ništa ne znati da bi lakše otkrio veličanstvenu vjerničku moliteljsku mudrost? Možda nam nije dovoljno samo vjerovati, pobjeći od svijeta i redovno moliti. Možda se moramo prije molitve potruditi osposobiti za primanje uslišanja na sve moguće načine. Zar nije jedan od najčešćih načina naša znatiželja? Čemu ona služi, zašto je tako jaka i uporna, zašto je tako brza da ne stignemo nabrojiti sva pitanja i pribaviti odgovore već brzopleto skačemo s pitanja na pitanje?
Zar nije ljudska znatiželja ogroman resurs koji nas vodi i nosi naprijed? Kad je čovjek znatiželjan, brzo uči, dobro čuje, puno pamti i otvara si vidike; zar nije učinkovitije biti jako znatiželjan i često tražiti odgovore, to jest, učiti i moliti nego samo pobjeći od svijeta radi molitve?
Zašto nam je Gospodin zajedno postavio mudroga Salomona i proroka Jonu, zar nije u povijesti bilo na tisuće mudraca i proroka, svetaca i mučitelja, zašto baš oni dvojica, što ih povezuje i što im je zajedničko u Isusovoj osobi?
Evanđelje po Luki, glava 11, redak 31
 31»Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona! 32Ninivljani će ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!«
Kraljica od Sabe se divila i poklonila mudrosti, a opaka Niniva se odmah obratila na navještaj propasti. Zar nisu bogati kraljevi i bogato stanovništvo u velikim iskušenjima da misle zbog bogatstva da su moćni popiti svu pamet svijeta i zar nisu kraljevi obrazovani i zar nije izobilje omogućilo bogatom stanovništvu da dostigne mnoge životne odgovore? Zar nije najplodnije u bogatstvu nastojati učiti i postati mudar? I zar nije to i ono najopasnije u izobilju: sve imam, sve znam pa sam moćan, ali postajem prazan, prazan bez božanskoga navještaja?
Prema tome, čovjek će se puno lakše obratiti k Bogu kada upozna ispraznost svega ljudskoga znanja nasuprot proročkim riječima? S druge strane, ako čovjek ne upozna koliko je slabo ljudsko znanje, zar neće uvijek ovisiti o svom neznanju i misliti da nije rođen za proroka jer mu obrazovani ljudi postavljaju lukava pitanja na koja bi znao odgovoriti, ali misli da nije za to sposoban? Zar se neukome vjerniku ne podsmjehuju svi? Ali zar nije smrtni grijeh živjeti u izobilju, a ne učiti od mudrih ljudi kad već za to zaista postoje velike mogućnosti?
Zar neće vjernik koji nije obrazovan pomisliti da svatko tko malo više zna o svijetu mora biti sotonin službenik i da od svih tih svjetovnjaka mora pobjeći u samoću molitve i samo molitve?

I više od Salomona. Tko je taj tko je od Salomona mudriji i izgoni zle duhove, i čini čudesa? Ako je tako mudar, mora biti prisutan u znanstvenim istraživanjima i otkrićima jer prisutan je svuda.
I više od Jone. Tko je taj na čiju riječ se obraćaju i najokorjeliji ljudi, i najmnogoljudniji narodi? Ako je tako karizmatičan, vjerojatno čitav svijet za Njega zna.
On je Bog siromaha, a siromasi nemaju prilike za obrazovanje. No, Isus im je veliki zaštitnik, ali izgleda da nisu u stanju to prihvatiti jer svi stvaramo tabore: tabor bogatih i tabor siromaha.
Zašto siromahe natrpavamo hranom i odjećom koji se bacaju; zašto im ne priuštimo barem malo obrazovanja? I tko je danas tako siromašan da ne bi imao vremena i mogućnosti čitati pravilnu literaturu, odavno potvrđenu, staru i novu koja se oslanja na povijesno znanje čovječanstva?
Zašto se postavljamo u takve okolnosti da moramo vjernicima govoriti što je dobro za njih, a što je zlo kao da oni ne bi toga sami uvidjeli? Ogromno mnoštvo neukih siromaha, ovaca koje ne znaju pročitati ili napisati nešto, zar nam to Isus želi reći? A nasuprot njima Ninivljani koji, obrazovani i bez božanskoga navještaja, ne znaju što je lijevo, a što desno. 
Unatoč ovakvim razmatranjima, moramo priznati da nam je potreban zdrav razum i da ga nitko u svijetu nema u dovoljnoj mjeri, a naročito ne u nekom izobilju. Bogati stradavaju u ispraznosti, a siromasi bježe od svijeta čije bi morali biti svjetlo i sol.
Jona i Salomon, Božji navjestitelj i mudrac, istinski znanstvenik, to nam je Gospodin pred vratima.
Kada to promotrimo, neće nam se dogoditi da u Onome koji istjeruje zle duhove vidimo vražju rabotu jer ćemo se zlih duhova rješavati i dopustiti najzdravijem ljudskom i božanski nadahnutom razumu da nas osvoji. Tada nećemo bježati od svijeta, ali nećemo niti bježati u svjetovnost uzgajati vražje tikve.
Ako znanost može biti prirodna i društvena znanost, zašto mnogi znanstvenici ne priznaju i ono najvrijednije, humanističke znanosti, medicinu, filozofiju, teologiju?
Ako naši siromasi to sve ne znaju, zašto ih ne upućujemo na liječnike ovoga svijeta kada je očigledno da ne primaju uslišanja Kristova niti približno u dovoljnoj mjeri? Kako će čuti Evanđelje ako ne znaju slušati od malih nogu ili ako su im roditelji neuki; zašto je tolika odgovornost na roditeljima? Ta, oni šalju djecu k svima nama, u škole, na vjeronauk. A ta djeca slušaju prepucavanja, samo prepucavanja, uče od nas psovati ili pomiješaju Boga sa srdžbom ljudskom i eto ti sočnih psovača koji su i bolesni i neuki.
Zašto oni rijetki znanstvenici koji vjeruju i žive molitvenim životom moraju raditi "jako važne poslove" kao da nemaju vremena posvetiti se dječici u prvim godinama života, u osnovnoškolskim klupama gdje caruju samo neiskusni učitelji i vjeroučitelji? Zašto se ne jave pedagozi na političkoj sceni, struka? Zašto se znanstvenici-domoljubi na političkoj sceni obogaćuju novcem, ali i praznim prepucavanjima umjesto da se zaposle u osnovnim školama, umjesto da u reformi školstva zatraže istinske znanstvene kapacitete? Zar ih nemamo? Ili su skrenuli u ispraznost?
Zašto se znanstvenici bolje ne upoznaju s Biblijom, zašto za njih nema vjeronauka? ‎ponedjeljak, ‎16. ‎listopada ‎2017. 06:47:13

Sunday, October 15, 2017

Ako sada umirem


Ako umirem, ako upravo sada umirem,
zgrni te svoje raskriljene ruke.
Ako već odavno plodove Tvoje ubirem,
iznenadi me gostoljubivošću svoje Muke

jer već kao velika rana dugo putujem,
a sve dalje hode stope moje od sigurne staze;
Tebe slušam, a pogrde same čujem
sa svih strana moje pustinjske oaze

pa čak mi i savjest gorke suze roni.
Ipak me zakrili jer Te dobro znam.
Nikada zasluženi Bože, sad me skloni
jer u meni nećeš biti napušten i sam.
‎nedjelja, ‎15. ‎listopada ‎2017.  12:27:49


Saturday, October 14, 2017

Trenutak boli



Za to malo vremena što ga ostavljaš za mene,
što ga ponekad i guraš u prvi plan,
preplavljuju mi srce snažne uspomene,
već u ranim noćima započinje mi dan.

I taj dan je tako kratak, kao da ne marim
za sve stare pokušaje da te pjesmom pratim,
da kraj tebe u tim vrtlozima brzo ne ostarim,
da se nakon svakog bijega uvijek tebi vratim.

Te su uspomene tako žive, prisutne i drage
mada mi u duši samo bolna munja sjevne
jer je samo bljesak pokraj beskrajne te sage
ono što me vrati u u te događaje pjevne.

Tad poželim da me ista bol do vijeka kosi,
da taj tren spoznanja vječna čitavu me grije,
da mi tim ostacima života ona jedna suza rosi
tvojim pogledom i riječima što ih vrijeme krije.

I kad uspomene zamiru, i kad pamet hlapi,
čak i kada molitva se pretvara u san,
onaj bljesak boli tebe nađe i za tobom vapi,
mrkla mraka nestaje, a u duši sviće dan.
‎subota, ‎14. ‎listopada ‎2017. 03:55:54

Friday, October 13, 2017

Dodir otajstva


Želim te vidjeti sretnoga od  iščekivanja,
mirna od sigurnosti i utjehe
i nemirna od one znatiželjne strasti
što za Bogom čezne bez izbivanja
jer je okajala grijehe,
potpuno uvjerena da neće pasti

nego spustiti se sve to dublje u otajstvo,
što se više bude nadala i ohrabrivala
svojim iskusnim i prorečenim znanjem,
kao snažno porinuće rajsko
o kojem je često snivala
pa ga nazvala konačno imanjem

koje zasigurno neće nikad više nestati.
Želim te ugledati u molitvi rastepena,
u tom svemu ipak neobično svoga
kao da ne možeš više prestati
ljubiti mi sliku kroz dva oka snena,
ljubiti kroz mene Jedinoga Boga

s kojim uvijek siguran je Savez vječni
i koji ti daje da mi uvijek čuješ čežnju
pa u srcu mene uvijek primaš.
Želim da mi priđeš kroz taj putak poprečni,
da pošalješ molitvu još nježnju
pa da znaš da sve više mene imaš

jer te često čujem, čak i iznenada,
jer mi pomažeš u mom spoznanju
onda kada više ne znam kamo dalje,
kada mi u Boga duša pada.
Želim samo proslaviti te poslanju,
čuti sve to više onog što mi srce tvoje šalje. 

Želim ti se opet malo nametnuti
sada, kad me kopka ovaj novi poziv,
želim srcu tvom se odazvati,
reći ti da ne možeš zametnuti
samo tako ovaj buran Božji proziv.
Želim samo reći ti što moraš znati.
01.12.2014. 07:33

Thursday, October 12, 2017

Prazne riječi ne postoje



PSOVAČI

Ne vjerujem da ću poći na počinak u ovaj kasni sat. Molitva mi zapinje na usnama, srce zastaje u čuđenju kojega se strašim, bojim se da se ne počnem sablažnjavati nad psovačima, a u grijesima svojim.
Pomišljam kako prazne riječi odjekuju našim srcima i u našim glavama, naročito odzvanjaju naše vlastite prazne riječi. Ako su to čak i riječi nekih molitvenih obrazaca, one ipak mogu biti prilično prazne, a da odzvanjaju vidi se po tome što neki, ili mnogi, koji inače mole Boga, također olako psuju, ponavljaju te riječi koje im odzvanjaju, dakle, mole u prazno.
Kako će duša procvasti, kakav će život imati molitelj u prazno? Očajan, stravičan život bezvoljnosti, prepuštenosti, pesimizma. Čak i kada mu je dobro, mislit će da je zlo.
I što kada čovjek u takvom stanju ostari, u neznanju i nepoznavanju Onoga koga moli? Što kada se grčevito drži boce pića, bočice svojih ljekova ili uporno traži samilost ljudi oko sebe? Zar nam ne govori život svetih kako se primjerno odlazi odavde, kako se pjevajući ide na križ?
Kakva razlika, umirati u blatu pokraj puta, gore nego neko ranjeno pseto koje su šutnuli srditi gospodari ili možda neka nevoljena i neželjena djeca ili pjevati Bogu, zahvaljivati Mu za sve i očekivati svoje preobraženje s unutarnjim mirom.
Ne daj mi, Gospodine, da uzljubim sažaljenje okoline i samilost okorjelih srdaca; ne daj, Isuse, da spadnem na takva iščekivanja, da se vješam drugima oko vrata, da ih povlačim za rukav, da ih pokušavam primamiti suzama. Ne daj, Bože moj. Ostavi me barem ovakvu kakva jesam ako ne može bolje. Izbori se za mene u meni.
Ne daj da se odvojim od Tebe, na času smrti zovni me, u času grijeha, izvadi me. ‎četvrtak, ‎12. ‎listopada ‎2017. 02:09:58


STARI ZAVJET O RIJEČIMA

U skladu s u starini opće raširenim poimanjem, biblijski svijet ne gleda u ljudskoj riječi samo prazan zvuk, puko sredstvo ljudskog saobraćanja: riječ je izraz osobe, dionik je njezina dinamizma, u njoj ima neka djelotvornost. Odatle njezina važnost u životu: već prema tome kakva je, riječ za onoga koji je izgovara sadrži čast ili smutnju (Sir 5,13 "I slava i sramota dolaze od riječi,
i jezik je čovjekov propast njegova."); smrt i život u njezinoj su vlasti (Izr 18,21 "Smrt i život u vlasti su jeziku,
a tko ga miluje, jede od ploda njegova.")
On je za prosuđivanje vrijednosti čovjeka kao probni kamen koji omogućuje da se ta vrijednost iskuša (Sir 27, 4-7 "Kad se sito trese, mekinje ostaju:
tako i nedostaci čovjekovi izbijaju u govoru njegovu.
5Lončareve posude peć iskušava,
a čovjeka njegov govor.
6Obradu voćke očituje njezin plod:
tako i riječi čovjekove otkrivaju njegove osjećaje.
7Nikoga ne hvali prije no što progovori,
jer govor je kušnja ljudi.").

Ima nešto gore od praznih brbljavaca i luda koje buncaju, a to je riječ zlotvora koja je krvava zasjeda:

Mudre izreke, glava 12, redak 6
"Riječi opakih pogubne su zamke,
a pravedne izbavljaju usta njihova."

LIT: Dufour i suradnici: Rječnik biblijske teologije, str. 1109/1110



MUDROST ISUSA KRISTA

Evanđelje po Mateju, glava 15, redak 10-20
"10Tada dozove mnoštvo i reče: »Slušajte i razumijte! 11Ne onečišćuje čovjeka što ulazi u usta, nego što iz usta izlazi – to čovjeka onečišćuje.«
12Tada pristupe k njemu učenici i kažu mu: »Znaš li da su se farizeji sablaznili kad su čuli tu riječ?« 13On im odgovori: »Svaki nasad koji ne posadi Otac moj nebeski iskorijenit će se. 14Pustite ih! Slijepi su, vođe slijepaca! A ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti.« 15Petar prihvati i reče mu: »Protumači nam tu prispodobu!« 16A on reče: »I vi još uvijek ne razumijete? 17Ne shvaćate li: sve što ulazi na usta, ide u trbuh te se izbacuje u zahod. 18Naprotiv, što iz usta izlazi, iz srca izvire i to onečišćuje čovjeka. 19Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke. 20To onečišćuje čovjeka; a jesti neopranih ruku ne onečišćuje čovjeka.«".
‎četvrtak, ‎12. ‎listopada ‎2017. 02:57:58

Bablja noć


Okna moja mute se od kiše
koja lijeva brazdama od stakla,
u daljini vidim mjesec što se njiše
i treperi kao da mu staza se pomakla

jer se budim kada ide se na počinak,
kad mi zore sviću na početku noći.
Očekivala sam sunce kao duše znak,
namjeravala sam u pobjede poći.

Neobično djeluje na mene
tanak srpac u toj magli listopada,
bliješti baš u moje zjene
kao da na život ovaj inje pada.

Tama noćna kao da će zamijeniti zoru,
sada stiže vrijeme kontemplacije 
koja će mi otkloniti svaku moru;
uvijek ima razlog za nove vibracije.

Nije baš romantično se buditi pod injem,
ali mjesec za sad još ne prži kao dan;
možda sanjat ćemo uskoro i doba djetinje,
sklanjati se svjetlu i tražiti san.

Morala bih smoći još to malo hrabrosti
šetati po ulicama jesenskih mogućnosti,
izići iz hladne sobe kao prosjak prosti,
naći se u svježoj noći beskućnosti

jer me srpac vuče provjeriti stanje grada.
Lijeno prozore otvaram, ali svijet se krije;
ljudi moji, pa to stvarno vani mračno inje pada
na zlokobnu tišinu koja snažno brije

poput bure što bi raščistila pute,
ali južinavo vrijeme bablje ljeto sad mi daruje.
Eto, to je, bablja noć raširila je skute,
naokolo tlači smog i zatopljenje caruje.

Niti kiša više nije što bi morala biti,
niti kosti stenju, nit' ima migrene.
Poremećaj neki kao da mi ne da sniti,
kao da već noćas život izlazi iz mene.
‎četvrtak, ‎12. ‎listopada ‎2017. 01:10:20

Popular posts