"Ali reći će netko: Kako uskršavaju mrtvi? I s kakvim li će tijelom doći? 36Bezumniče! Što siješ, ne oživljuje ako ne umre. 37I što siješ, ne siješ tijelo buduće, već golo zrno, pšenice – recimo – ili čega drugoga. 38A Bog mu daje tijelo kakvo hoće, i to svakom sjemenu svoje tijelo.
(Prva poslanica svetoga Pavla apostola Korinćanima, glava 15, redak 35sl)..."
Čovjek je živ, a misli neprekidno na smrt i umiranje.
Smrt je za kršćanina dobitak jer je Krist njegov život (Fil 1,21:"Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak!"). Njegovo sadašnje stanje, koje ga zatvara u smrtno tijelo, satire ga: on bi to stanje radije napustio i otišao prebivati kod Gospodina (2 Kor 5,8:"Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina."); njemu se žuri da se odjene odjećom slave uskrslih, kako bi ono što je u njemu smrtno bilo apsorbirano od života (2 Kor 5,1-4:"Znamo doista: ako se razruši naš zemaljski dom, šator, imamo zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vječan na nebesima. 2U ovome doista stenjemo i čeznemo da se povrh njega zaodjenemo svojim nebeskim obitavalištem; 3dakako, ako se nađemo obučeni, ne goli. 4Da, i mi koji smo u ovom šatoru, stenjemo opterećeni jer nećemo da budemo svučeni, nego da se još obučemo da život iskapi što je smrtno."; usp. 1 Kor 15,50-53:"A ovo, braćo, tvrdim: tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstva Božjega i raspadljivost ne baštini neraspadljivosti. 51Evo otajstvo vam kazujem: svi doduše nećemo usnuti, ali svi ćemo se izmijeniti. 52Odjednom, u tren oka, na posljednju trublju – jer zatrubit će – i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi i mi ćemo se izmijeniti. 53Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost."). Čovjek čezne za tim da ode i bude s Kristom (Fil 1,22-23:"A ako mi živjeti u tijelu omogućuje plodno djelovanje, što da odaberem? Ne znam! 23Pritiješnjen sam od ovoga dvoga: želja mi je otići i s Kristom biti jer to je mnogo, mnogo bolje;"). Dufour, str. 1220/1
Prorok Izaija promatra slavu Gospodnju pod vidom kraljevske slave, on vidi Gospodina, njegovo uzvišeno prijestolje, skute njegova plašta kojih je puno svetište, kod Serafskih anđela što kliču njegovoj slavi.
Knjiga proroka Izaije, glava 6, redak 1-2
"One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište. 2Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio. 3I klicahu jedan drugome: »Svet! Svet! Svet Gospodar nad vojskama!
Puna je sva zemlja slave njegove!«."
Ona je oganj što proždire, svetost što razgazuje prljavštinu stvora, njegovo ništavilo, njegovu krajnju krhkost. No, njezino slavlje nije zato da uništava već da čisti i preporađa te hoće obuzeti svu zemlju.
Ezekielova viđenja kazuju transcendentnu slobodu slave koja napušta Hram kao pustinju, a potom zrači nad zajednicom što ju je Duh obnovio.
Knjiga proroka Ezekiela, glava 11, redak 22-23
"Kerubini podigoše krila i točkovi se digoše za njima, a slava Boga Izraelova lebdijaše nad njima. 23Slava se Gospodnja vinu iz grada i zaustavi se na gori, istočno od grada."
Knjiga proroka Ezekiela, glava 36, redak 23
"23Ja ću posvetiti ime svoje veliko koje vi oskvrnuste posred narodâ u koje dođoste! I znat će narodi da sam ja Gospodin’ – riječ je Gospodnja – ‘kad na vama, njima naočigled, pokažem svetost svoju."
Knjiga proroka Ezekiela, glava 39, redak 21-29
‘Tako ću se proslaviti među narodima, i svi će narodi vidjeti sud koji ću izvršiti i ruku što ću je na njih podići. 22Znat će dom Izraelov da sam ja, Gospodin, Bog njihov – od toga dana zauvijek. 23I znat će narodi da dom Izraelov bijaše odveden u ropstvo zbog svojih nedjela: iznevjerio mi se, pa sakrih lice svoje od njih i predadoh ih njihovim neprijateljima u ruke da od mača poginu. 24Postupih s njima po nečistoći njihovoj i nedjelima te sakrih lice svoje od njih.’
25Stoga ovako govori Gospodin: ‘Sad ću vratiti roblje Jakovljevo i pomilovati sav dom Izraelov – ljubomoran na ime svoje sveto, 26oprostit ću im svu sramotu i nevjeru kojom mi se iznevjeriše dok još spokojno življahu u zemlji i nikoga ne bijaše da ih straši. 27A kad ih dovedem iz narodâ i skupim iz zemalja dušmanskih i na njima, naočigled mnogih naroda, svetost svoju pokažem, 28znat će da sam ja Gospodin, Bog njihov, koji ih u izgnanstvo među narode odvedoh i koji ih opet skupljam u njihovu zemlju, ne ostavivši ondje nijednoga od njih. 29I nikada više neću kriti lica od njih, jer ću duh svoj izliti na dom Izraelov’ – riječ je Gospodnja.«
Posljednji dio Knjige Izaijine sjedinjuje oba vida slave: Bog kraljuje u svetom gradu koji je u isti mah preporođen njegovom moći i obasjan njegovom prisutnošću. (Dufour, str 1182/3)
Knjiga proroka Izaije, glava 6o, redak 1-3
1
Uskrsnuće Jeruzalema
Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi,
nad tobom blista slava Jahvina.
2A zemlju, evo, tmina pokriva,
i mrklina narode!
A tebe obasjava Jahve,
i slava se njegova javlja nad tobom.
3K tvojoj svjetlosti koračaju narodi,
i kraljevi k istoku tvoga sjaja.
Knjiga proroka Izaije, glava 66, redak 18
"Dolazim da saberem sve puke i jezike, i oni će doći i vidjeti moju slavu!"
U Svetom pismu posljednja je doksologija, na svršetku povijesti, pjesma 'Janjetove svadbe'; dolazi Zaručnica blistavo odjevena u lan. Toje Crkva koja se odjenula slavom dostojnom njezina Zaručnika, vrlinama, prinosima, žrtvama svetih.
Knjiga Otkrivenja, glava 19, redak 6-8
"6 I začuh kao glas silna mnoštva i kao šum voda mnogih i kao prasak gromova silnih:
»Aleluja!
Zakraljeva Gospod,
Bog naš, Svevladar!
7 Radujmo se i kličimo
i slavu mu dajmo
jer dođe svadba Jaganjčeva,
opremila se Zaručnica njegova!
8 Dano joj je odjenuti se u lan tanan,
blistav i čist!"
Ipak sva slava Zaručnice dolazi od Zaručnika. U njegovoj su krvi obijeljene haljine izabranih, a Zaručnica je dobila opremu od lana koju nosi na sebi. Ona se odijevala iz dana u dan odjećom djela ljubavi koja Bog unaprijed pripremi da u njima živimo.
Knjiga Otkrivenja, glava 7, redak 13-14
"13I jedan me od starješina upita: »Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?« 14Odgovorih mu: »Gospodine moj, ti to znaš.« A on će mi: »Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj."
Poslanica svetoga Pavla apostola Efežanima, glava 2, redak 8-10:
"8Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! 9Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. 10Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo."
Na izvoru te slave je ljubav i svetost Kristova u čijem misteriju se dovršava objava slave Božje. (Dufour, str. 1187)
Poslanica svetoga Pavla apostola Efežanima, glava 5, redak 25-27
"25Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju 26da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ 27te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane."
Pashalna slava, smrt i uskrsnuće Kristovo: Uskrsnućem i Uzašašćem Krist je već ušao u božansku slavu koju mu je Otac, u svojoj ljubavi, bio dao prije postanka svijeta i koja mu, jer je Sin, pripada jednako kao i Ocu.
Evanđelje po Luki, glava 24, redak 26
"26Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?"
Evanđelje po Ivanu, glava 17, redak 24
"24Oče,
hoću da i oni koje si mi dao
budu gdje sam ja,
da i oni budu sa mnom:
da gledaju moju slavu,
slavu koju si mi dao
jer si me ljubio
prije postanka svijeta."
Bogočovjek Isus je uzet u božanski oblak, otet, u slavu uznesen. Bog ga je uskrisio od mrtvih i proslavio.
Djela apostolska, glava 1, redak 9-11
"9Kada to reče, bi uzdignut njima naočigled i oblak ga ote njihovim očima. 10I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva čovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeći 11i rekoše im: »Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo."
Prva poslanica svetoga Pavla apostola Timoteju, glava 1, redak 16
"16Da, po sveopćem uvjerenju, veliko je Otajstvo pobožnosti:
On, očitovan u tijelu,
opravdan u Duhu,
viđen od anđelâ,
propovijedan među narodima,
vjerovan u svijetu,
uznesen u slavu."
Prva Petrova poslanica, glava1, redak 20-21
"20On bijaše doduše predviđen prije postanka svijeta, ali se očitova na kraju vremenâ radi vas 21koji po njemu vjerujete u Boga koji ga uskrisi od mrtvih te mu dade slavu da vjera vaša i nada bude u Bogu."
Djela apostolska, glava 3, redak 13
"13Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svoga, Isusa kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad već bijaše odlučio pustiti ga."
Bog je uskrisio Isusa i proslavio. Ta slava, kao i slava Gospodnja u Starom zavjetu, jest prostor transcendentne čistoće, svetosti, svjetlosti, moći, Života. Uskrsli Isus zrači tu svoju slavu svim svojim božanskim bićem. (Dufour, str 1184)
Isus je bio raspet i umro je, ali Bog ga je uskrisio i po njemu donosi ljudima spas koji propovijedaju apostoli u Djelima apostolskim (Dj 2, 22-35 ), propovijeda Petar Židovima (3,14sl),, to on ispovijeda pred sinedrijem (4,10), to Filip uči etiopskog eunuha (8,35), Pavao Židove (13,33; 17,3), a to Pavao uči i pogane (17,31), to on ispovijeda pred svojim sucima (23,6). Sve to nije drugo do li sam sadržajuskršnjeg iskustva.
O tom iskustvu uvijek se bilježi jedna važna pojedinost: njegovo slaganje s Pismima (usporedi 1 Kor 15,3sl):
- Mesija će biti slavno uzdignut s desne Božje- Dj 2,34; 13,32sl
- Sluga će Gospodnji biti proslavljen-Dj 4,30; Fil 2,7sl
- Sin će Čovječji biti ustoličen-Dj 7,56; usp.Mt 26,64
Tom je misteriju mjesto s onu stranu općeg povijesnog iskustva, pisamski tekstovi donose čitav niz izraza koji ocrtavaju razne njegove strane:
- Isus je onaj Sveti što ga Bog otima iz raspadanja u Podzemlju u Djelima apostolskim 2,25-32 i 13,35sl., usp. Psalam 16, 8-11
- on je novi Adam kojemu je Bog sve podložio: 1 Kor 15,27; Hebrejima 1,5-13, usp. Psalam 8
- on je kamen što su ga graditelji odbacili, a postao je ugaonim kamenom: Dj 4,11, usp. Psalam 118,22
Tako se proslavljeni Krist javlja kao ključ za razumijevanje svekolikog Pisma koje se unaprijed na nj odnosilo (usp. Lk 24,27.44 sl). Dufour, str. 1395
Psalam 16, redak 8-11
8 Gospodin mi je svagda pred očima;
jer mi je zdesna, neću posrnuti.
9Stog’ mi se raduje srce i kliče duša,
i tijelo mi spokojno počiva.
10Jer mi nećeš ostavit’ dušu u podzemlju
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.
11Pokazat ćeš mi stazu u život,
puninu radosti pred licem svojim,
sebi zdesna blaženstvo vječno.
Vjera kršćanska postoji kao vjera Uskrsnuća.
utorak, 25. srpnja 2017. 13:09:31
