Thursday, July 20, 2017
Susreti
Ima nešto među nama, ljudima,
ima mnogo među nama anđela.
Ima nešto u svačijim grudima
po čemu se prepoznaju anđeoska djela.
Mora dosta vremena proteći
da se čovjek sjeti takvih prilika
kada nije znao što će reći
ili kad ga je zaglušila vika
pa da nije odmah anđela prepoznao.
Tada jednom dogodi se stanje
kojem nije bio prije dorastao,
u srcu se rodi istinito znanje.
Uvijek tad je kasno provjeriti
gdje su nestali nam prolaznici
koje nismo stigli omjeriti,
a koji su bili nama počasnici.
Samo ih se sjetimo krajičkom svijesti,
pitamo se gdje su sada i kako ih naći,
zašto nestali su kao da ne žele sresti
one ljudima kojima su pomogli se snaći.
Među nama hode anđeli prikriveni,
jasni kao dan, ali mi ih preziremo.
Odjeveni kao ljudi, kao da su saliveni
nekim štitom što ga ni ne naziremo,
pute nas na životnim stazama
pa tad neprimjetno nestaju.
Sretna duša ona koja nije sama,
sretni oni svi što anđele znaju.
četvrtak, 20. srpnja 2017. 02:16:39
Wednesday, July 19, 2017
Zašto gore svijeće?
Ljudi vjeruju u smrt,
takvi mrtve svoje dane,
umorni su, retardirani.
Uvijek imaju svoj nacrt,
nikada ne otvaraju dlane,
snovi su im preparirani.
Ljudi vjeruju u ništa,
vide samo zlo i patnju,
puštaju se besmislici.
Ako zatrebaju išta,
traže mrtvu pratnju,
misle da su mistici.
Ljudskim glavama se mota
samo ono što ubija
pa sve misle da su cvijeće.
Nema pravoga života
kad se smrt upija.
Zna li netko zašto gore svijeće?
Crne vijesti imaju svu pažnju,
dobre vijesti niti ne postoje.
Topimo se kao voštane figure.
Posljednja vremena nose kaznu:
kad se ljudi svi postroje,
ne znaju ni kamo otišle su ure.
Svak je čovjek sebe svjestan,
ali ne zna vidjeti, ni čuti
niti druge, niti unutarnji glas.
Ili bolestan je, ili obijestan
pa su zatvoreni svi mu puti,
pa ne vjeruje u spas.
Svaki čovjek samo sebe gleda,
ne zna da je život dobio na dar,
samo jedan, samo kratko.
Vidjet mu se preko toga ne da,
ne zna za svoj vječni žar
kojega ne prima svatko,
kojega se traži u noćima svijeta
jer tko traži, taj i nađe.
Ali ovdje nitko se ne nada.
Dužnost ljudska nije obaveza cvijeta,
ali u svoj život nitko još ne zađe,
ne zna da je smrt nastupila već sada.
Da se užga jedna svijeća,
dovoljan je malen, kratak čas.
Zašto ljudi su na svijetu tako dugo?
Zašto bježi im iz ruku sreća,
zašto ne slušaju svoj vlastiti glas
kad već ne znaju za ništa drugo?
srijeda, 19. srpnja 2017. 06:35:58
Subscribe to:
Posts (Atom)
Popular posts
-
Prva poslanica Apostola Pavla Korinćanima, glava 13 1 Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio ...
-
Veliča * duša moja Gospodina i klikće duh moj * u Bogu mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: * odsad ć...
-
Nek usklikne sad nebesko mnoštvo anđela, nek uskliknu službenici Božji, i s pobjede tolikog Kralja, neka jekne trublja spasenja. Nek ...
-
Kliči Gospodinu, sva zemljo! * Služite Gospodinu u veselju! Pred lice mu dođite * s radosnim klicanjem! Znajte da je Gospodin...
-
Psalam 95 Poziv na Božju hvalu Dođite, kličimo Gospodinu, uzvikujmo Hridi, spasitelju svome! 2 Pred lice mu stupimo s hvalama,...
-
Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, * što pohodi i otkupi narod svoj; podiže nam snagu spasenja * u domu Davida, sluge svoje...
-
Blagoslovljen budi, Gospodine, Bože otaca naših, * hvaljen i uzvisivan dovijeka! Blagoslovljeno, slavno i sveto Ime tvoje, * ...
-
"Molitva za mudrost Bože otaca naših i Gospode milosrđa, ti koji si riječju svojom stvorio svemir i koji si sazdao čovjeka mudrošć...