Thursday, July 20, 2017

Jesus: The Creator of All Things

Jesus: The Son of Man

Susreti


Ima nešto među nama, ljudima,
ima mnogo među nama anđela.
Ima nešto u svačijim grudima
po čemu se prepoznaju anđeoska djela.

Mora dosta vremena proteći
da se čovjek sjeti takvih prilika
kada nije znao što će reći
ili kad ga je zaglušila vika

pa da nije odmah anđela prepoznao.
Tada jednom dogodi se stanje
kojem nije bio prije dorastao,
u srcu se rodi istinito znanje.

Uvijek tad je kasno provjeriti
gdje su nestali nam prolaznici
koje nismo stigli omjeriti,
a koji su bili nama počasnici.

Samo ih se sjetimo krajičkom svijesti,
pitamo se gdje su sada i kako ih naći,
zašto nestali su kao da ne žele sresti
one ljudima kojima su pomogli se snaći.

Među nama hode anđeli prikriveni,
jasni kao dan, ali mi ih preziremo.
Odjeveni kao ljudi, kao da su saliveni
nekim štitom što ga ni ne naziremo,

pute nas na životnim stazama
pa tad neprimjetno nestaju.
Sretna duša ona koja nije sama,
sretni oni svi što anđele znaju.
‎četvrtak, ‎20. ‎srpnja ‎2017. 02:16:39

Wednesday, July 19, 2017

Jesus: He is the Christ

Jesus: The Word of God

Zašto gore svijeće?


Ljudi vjeruju u smrt,
takvi mrtve svoje dane,
umorni su, retardirani.
Uvijek imaju svoj nacrt,
nikada ne otvaraju dlane,
snovi su im preparirani.

Ljudi vjeruju u ništa,
vide samo zlo i patnju,
puštaju se besmislici.
Ako zatrebaju išta,
traže mrtvu pratnju,
misle da su mistici.

Ljudskim glavama se mota
samo ono što ubija
pa sve misle da su cvijeće.
Nema pravoga života
kad se smrt upija.
Zna li netko zašto gore svijeće?

Crne vijesti imaju svu pažnju,
dobre vijesti niti ne postoje.
Topimo se kao voštane figure.
Posljednja vremena nose kaznu:
kad se ljudi svi postroje,
ne znaju ni kamo otišle su ure.

Svak je čovjek sebe svjestan,
ali ne zna vidjeti, ni čuti
niti druge, niti unutarnji glas.
Ili bolestan je, ili obijestan
pa su zatvoreni svi mu puti,
pa ne vjeruje u spas.

Svaki čovjek samo sebe gleda,
ne zna da je život dobio na dar,
samo jedan, samo kratko.
Vidjet mu se preko toga ne da,
ne zna za svoj vječni žar 
kojega ne prima svatko,

kojega se traži u noćima svijeta
jer tko traži, taj i nađe.
Ali ovdje nitko se ne nada.
Dužnost ljudska nije obaveza cvijeta,
ali u svoj život nitko još ne zađe,
ne zna da je smrt nastupila već sada.

Da se užga jedna svijeća,
dovoljan je malen, kratak čas.
Zašto ljudi su na svijetu tako dugo?
Zašto bježi im iz ruku sreća,
zašto ne slušaju svoj vlastiti glas
kad već ne znaju za ništa drugo?
‎srijeda, ‎19. ‎srpnja ‎2017. 06:35:58

Popular posts