Svetinje

‘Izbaci dušu’, govori mi Domovina,

ne znajuć’ da ona sama bol je moja;

‘Povjeri se jer sam tvoja osovina,

ta, znaš dobro da sam ljubav tvoja’.

Kao što si mene izbacila, šutljivice,

s puno povjerenja da ću kruha naći,

da ću preteći i svetice i smutljivice

i da ću u tajne mnogih duša zaći,

tako me je željela izbaciti i bura

u kojoj se zibali neki stari vuci

jer sam bila joj prelaka kao cura,

jer sam puštala se njenoj huci.

A kad me bonaca rijetka tetošila,

vidjeh da sam sva od soli i od drača

pa se nisam takva naokolo pretrošila.

To sve nije mene ubilo nego me ojača.

Bijah skromna i povučena bez slave,

nađoh vrijeme da se u tebi okućim

pa sam snove gradila, snove od jave;

cvalo mi je sve što držali su nemogućim,

ali, valjda zato, nisam bila dovoljno dobra,

niti dovoljno povodljiva, osvojiva.

Nisi za me marila nego se ponašala k’o kobra,

nisi htjela biti marljiva i neodoljiva.

Sladak ti je med moj bio,

htjela si ga sve to više,

ali nitko da bi stvarati ga naučio;

ponosna si, Domovino, prepoviše.

Što sad plačeš, što sad zapomažeš,

koga tražiš i čemu se iščuđavaš?

Time samo sve to više sebi lažeš,

svi te žale, a ti kamen zatucavaš.

 Ponosiš se vjerom svojom i svojom ljepotom,

a kultura ti je smetala u vremena mračna:

mjesto da si bila svoja, da si odgovarala životom,

odbila si med i mlijeko, izabrala zlata mlačna.

Da si samo malo manja bila, ponizna i vjerna,

ne bi niti rata okusila, a bila bi slobodna i svoja.

Ali ne, ti si sveta, tebi fali moć, a ne duša smjerna,

još i plešeš na grobovima svojim kojim nema broja.

To ti je od lijenosti i nerada, zlo se hvata za tebe i lijepi.

Marljiva si ti za zlato, ali ne za svoju dušu, vrtove, potomstvo.

Svoje srce medno ubila si, tvoje srce sad za mržnjom hlepi.

Imala si državu od pamtivijeka, ali ti je lažno bilo tvoje poklonstvo.

Sva blaga, svu zemlju, sve ljudske živote imala si ti od Boga.

Slobodno si izabrala da ti zemlja bude tvoje Božanstvo,

uzela si riječi Božje kao veo koji će te dovesti do zlata tvoga,

prezrela si Onoga što pravdu dijeli, širila poganstvo.

Da si Boga svoga slavila na poljima, ne bi bila neobrađena.

Da si Boga tražila na oceanima, ne bi naftu gutala i smeće.

Da se nisi prodavala tuđincu, ne bi sada bila ojađena

nego, snobe jadni, bilo ti je sve od tvoga meda veće.

Još i huliš, učiš djecu da ti hvale more, a prezireš mornara;

hvališ kamen, ali prezireš si siromahe pa ti drugi svoje grade

jer si puna ‘svetaca’ koji neće zamazati ruke radi Božjega dara;

tražiš lažne učitelje, lažeš djeci svojoj, gaziš trske mlade.

Sad si mene, siromaha, odlučila prozivati i dozvati

zato jer ti nisam bila dobra pa sam daleko odlutala.

Što me nisi čuvala na vrijeme da bi mogla spoznati

što si, tko si i koji si pijesak godinama gutala.

Misliš da ja propala sam pa da zato plačem?

Misliš da ja nemam struje pa da zato palim tinje?

Još sam ona ista, sva od soli, odjevena dračem,

Bog mi daje meda, vina, darove i svetinje.

11.01.2017. 11:51

Žega

Još bi htjeli da proklinjem

čiste dare što ih nosim,

da ih sve sahranim u domaće kante;

da ja oči svoje stvorim injem

pa da srce suzam rosim

kako bi od duše moje načinile sante.

Zato što se zovem ženom,

zato ja sam stigla malo kasno

pronaći sve tragove za put.

Nisam se uklapala ni sjenom,

govorila previše sam jasno,

nosila na boku neprozirni skut.

Učili me ‘budi hrabra’ od malena

pa sve veći izazovi napadali na me.

Što sam mogla kad je takvo mi podrijetlo?

Mjesto grijeha, mjesto cvijeća snena,

hvatali se za me sinovi tame,

a ja pratila sam unutarnje Svjetlo.

Znatiželja moja smetala je svima,

da sam vještica i vrag bio mi je nadimak,

gorjele su lomače poda mnom.

Vidjela sam dobro kakva je to klima

jer na ovom brdu dobro vidim svaki dimak,

ali nitko nikad nije bio sa mnom,

čak ni vile koje dobro znaju sve

i koje su nudile mi plašteve i moći,

drago bi im bilo imati me kao prethodnicu.

Vile, zna se, nisu plod od Istine

pa sam morala ja iskušenja proći,

odbiti ih mačem za svoju Slobodicu.

Vidjela sam mnoge ratnike i svinje,

svi su oni znali od čega sam načinjena,

svi su imali i vojske i svoje slugane.

Ja sam na svom putu nalazila samo tinje,

uvijek mi je radoznalost bila začinjena

patnjama što krasile su moje noći, moje dane.

Bog me pustio da lutam i da sve pregledam,

dao mi je vremena da oganj mi prokulja

sve dok nisam, iscrpljena, pala Mu pod noge.

Nisam znala kako da Ga slušam ili gledam

pa je dodao mi na tu vatru svoga ulja,

jednu dušu vjernu, strasnu što zapalila je mnoge.

Ta je duša bila Ime Boga moga, Ime svega,

vodila me na još veće proplanke, vrhunce

pa smo zajedno mi slavili, a hodili.

Tad sam uvidjela da mi dar je i ta moja žega,

i da samo neke duše obasjava takvo sunce

što ga Bog usadi da bi drugi ljudi plodili.

Starica sam žena na tom svijetu

koji ne zna što bi sam sa sobom,

a još mnoge duše prolaze kraj mene.

Mnogi govore da vidjeli su Boga u svom letu,

ali ja se klonim ako mogu biti robom;

žega moja jača je od svake sjene.

09.01.2017. 01:00

  

Vojska velika

Evanđelje po Mateju, glava 10, redak 5-6.14-15

Tu dvanaestoricu posla Isus uputivši ih: »K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! ⁶Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova!

 ¹⁴Gdje vas ne prime i ne poslušaju riječi vaših, iziđite iz kuće ili grada toga i prašinu otresite sa svojih nogu. ¹⁵Zaista, kažem vam, lakše će biti zemlji sodomskoj i gomorskoj na Dan sudnji negoli gradu tomu.«

SALOMON

Salomonu, sinu Davidovom pripisuje se najveća mudrost ovoga svijeta.

Mudrost je kći Stvoriteljeva, ona je prvo stvorenje Božje, pomoću tog ‘alata’ Bog stvara sve i ona nije ljudska mudrost nego Božanska, nadahnuta mudrost koju samo Svetac može milostivo podijeliti. Salomon ju je zaiskao od Gospodina i dobio je, a bio je i dostojan izgraditi Bogu hram na zemlji, mjesto gdje će Bog stanovati. Salomonova mudrost je bila na daleko i odavno poznata pa ga je čak pohodila i kraljica od Sabe te ga znatiželjno ispitivala o svemu, a Salomon joj dade odgovore na sva pitanja.

Stvaralačka mudrost:

³¹igrala sam po tlu njegove zemlje,
i moja su radost djeca čovjekova.

(Mudre izreke 8,31)

JONA

Jona je bio štovatelj Jednoga Boga i Bog mu je činio djela spasiteljska i izbaviteljska. A onda Bog posla Jonu u neprijateljski veliki grad Ninivu.

 ²»Ustani«, reče mu, »idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu, jer se zloća njihova popela do mene (Jn 1,2).«  I Jona, kako je bio veliki domoljub i nacionalist te nije mogao niti zamisliti da ode u taj neprijateljski centar zloće, a bijaše to grad velik do Boga, a Jona sav slabašan, prestraši se i naumi pobjeći u Taršiš, kod naroda na Sredozemnom moru, jer je mislio da je to jako daleko od Boga i Božjega glasa. Ukratko, nađe lađu za prijevoz, plati vozarinu i ukrca se, a kad tamo velika oluja. Svi oni mornari zazivaše u pomoć svatko svoga boga, a Jona spavaše. Mornari mu vele da zaziva Boga svoga i baciše kocku da vide na koga će pasti ‘igra istine’. I pade, naravno, na Jonu. On se pokorno očitova da je to njegov Bog koji stvori nebo i zemlju pa da je oluja zbog njega, Jone. I, evo ga, u desetom retku upitaše ga zašto tako velikoga Boga ne traži pomoć:

¹⁰Ljudi se uplašiše veoma i rekoše mu: »Što si to učinio!«, zgroziše se, a Jona im reče da ga se riješe, da ga bace u more, i oluja se smiri, a Jonu proguta velika riba. Tada se Jona zaista osjeti ugroženim u toj tami i zavapi Bogu, govoreći i prisjećajući se kako je Bog za njega svako dobro učinio pa da se nada i vapi izbavljenje. Izbavi ga Gospodin, ispljune ga, i reče:

  ²»Ustani«, reče mu, »idi u Ninivu, grad veliki, propovijedaj u njemu što ću ti reći. (Jn 3,2)«

I progovori Gospodin Bog na Jonina usta, prorekne Ninivi propast za tri dana ako se svi ne obrate Bogu Jedinome i Stvoritelju. Naravno, od kralja do dole, svi se obratiše i postadoše vjernici pravoga Boga, a Jona se nasrdi što njegov milosrdni Bog nije potukao mu političke neprijatelje nego se pokaže narod taj poniznim pred Bogom.

Ma, sav taj nacionalizam, fašizam i antifašizam je samo krinka ordinarnog, besprimjernog i prastarog  ‘-izma”, obični, najstariji i najobičniji rasizam, to jest nesposobnost sinova ljudskih da vide čovjeka u svakome, čovjeka kao što je i on sam. Crnac ne može gledati Žutca, Žutac ne može gledati Bijelca, a Bijelac ne može gledati Crnca. I onda, naravno, Zemljanin ne može gledati Marsovca, a Marsovac ne može gledati Vanzemaljca i evo ti ratova zvijezda.

Sad se Jona rasrdi, ali stvarno se rasrdi! Ode izvan grada i potraži si hladovinu kućice koju si je napravio sam za sebe.

Nad Jonom izraste bršljan pa mu načini debelu hladovinu te Jona ohladi glavu i nastavi opet po starom; lijepo ode spavati dalje. Ali dođe novi dan, sunce opali po glavi Joni i on vidje da mu je Bog spalio bršljan i ništa od hladovine, a još i peče pa se ne može niti spavati.

Zašto je milostivi Gospodin Bog prema njemu, koji je vjeran ljubimac Božji, tako okrutan? Jonin milosrdni Gospodin dade mu sva dobra i dade mu mir, čak da može odmarati i spavati i onda mu sve to uzima?

 »Tebi je žao bršljana oko kojega se nisi trudio, nego je u jednu noć nikao i u jednu noć usahnuo. ¹¹A meni da ne bude žao Ninive, grada velikoga, u kojem ima više od sto i dvadeset tisuća ljudi koji ne znaju razlikovati desno i lijevo, a uz to i mnogo životinja! (Jn 4,10-11)«.

A Bog milosrdni je zapravo spasio svoga Jonu jer veli Isus, Gospodin:

»Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje...

‘Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! ³⁵Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; ³⁶gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’ (Mt 25,31-36)«,

jer, zlato moje, nisu maleni oni siromasi što prose, štoviše oni su najveći u Kraljevstvu nebeskom, oni čak tješe kršćane riječima ‘bit će bolje’ kako bi im kršćani udijelili koju kunu, a za Blagdane još dovedu i svoju lijepo ušminkanu dječicu jer znaju da će kršćani za Blagdane dati više novaca kako bi mirno otišli doma spavati i sanjati Božićnu bajku.

A kršćani mole Sina Božjega ovako: ‘spasi sve ljude, i grešnike (čak i grešnike???!!!), Novorođeni Spasitelju’.

A tko je onda Sin Čovječji? Zar to nisi ti, koji još uvijek hodaš po ovome svijetu gdje ljudi kažu ‘Ma, svi smo mi djeca Božja’ i gdje ljudi misle da im treba Bog samo onda kad umru da bi s Njime uskrsli pa opet polijegali spavati i sanjati Uskrsnu bajku? Nije ni čudo kad su kršćani proširili vjeru da je duša čovječja besmrtna; pa onda mi ne treba niti Isus, Spasitelj.

A to što duša ponekad boli, jako boli, a smrti nema? I to što tijelo čovjeka, kad se lijepo najede i napije pa ide spavati i pomoli se Bogu svome prema kojemu ‘osjeća’ ljubav veliku pa čak i ‘spava’ s Njime i samo s Njime iako bi to mogao vrlo lako postati i grijeh, i to smrtni; što vrijedi duši da je besmrtna kad nema tijela koje bi bilo besmrtno također?

Čovjek je hram u kojem stanuje Bog, u duhu čovjeka ako nigdje drugdje.

I reče mi: »Sine čovječji, na noge se, da s tobom govorim!« ²I uđe u me duh, kako mi progovori, te me podiže na noge i ja čuh glas onoga koji mi govoraše. ³I reče mi: »Sine čovječji, šaljem te k sinovima Izraelovim, k narodu odmetničkom što se odvrže od mene. Oni i oci njihovi griješili su protiv mene sve do dana današnjega. ⁴Šaljem te k sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca. Reci im: Ovako govori  Gospod! ⁵I poslušali oni ili ne poslušali – rod su odmetnički – neka znaju da je prorok među vama. ⁶A ti, sine čovječji, ne boj ih se i ne plaši se riječi njihovih: ‘Trnje te okružuje i sjediš među samim škorpijama.’ Ne plaši se riječi njihovih i ne boj se nimalo njihova pogleda jer oni su rod odmetnički.⁷Govori im moje riječi, poslušali oni ili ne poslušali, jer rod su odmetnički. ⁸A ti, sine čovječji, poslušaj što ću ti sada reći: Ne budi odmetnik kao što su oni rod odmetnički! Otvori usta i progutaj što ću ti sada dati!«
⁹I pogledah, a to ruka k meni ispružena i u njoj, gle, svitak knjige. ¹⁰I razvi se knjiga preda mnom: bijaše ispisana izvana i iznutra, a u njoj napisano: »Naricanje! Jecanje! Jauk! (Ez 2,1-10).«

¹³Ali se i u pustinji dom Izraelov odmetnu od mene: nisu hodili po mojim uredbama; odbaciše moje zakone, koje svatko mora vršiti da bi živio; subote moje oskvrnjivahu. I zato odlučih u pustinji gnjev svoj na njih izliti da ih zatrem (Ez 20,13).

I spusti se na me ruka Gospodnja i Bog me u svojem duhu izvede i postavi usred doline pune kostiju. ²Provede me kroz njih, svuda oko njih, i gle, bijaše ih u dolini veoma mnogo i bijahu sasvim suhe! ³Reče mi: »Sine čovječji, mogu li ove kosti oživjeti?« Ja odgovorih: »Gospode, to samo ti znaš!« ⁴Tad mi reče: »Prorokuj ovim kostima i reci im: ‘O suhe kosti, čujte riječ Gospodnju!’ ⁵Ovako govori Gospodin ovim kostima: ‘Evo, duh ću svoj udahnuti u vas i oživjet ćete! ⁶Žilama ću vas ispreplesti, mesom obložiti, kožom vas obaviti i duh svoj udahnuti u vas i oživjet ćete – i znat ćete da sam ja Gospodin!’«
⁷I ja stadoh prorokovati kao što mi bješe zapovjeđeno. I dok sam prorokovao, nastade šuškanje i pomicanje i kosti se stadoše pribirati. ⁸Pogledah, i gle, po njima narasle žile i meso; kožom se presvukoše, ali duha još ne bijaše u njima.
⁹I reče mi: »Prorokuj duhu, sine čovječji, prorokuj i reci: Ovako govori Gospodin: ‘Od sva četiri vjetra dođi, duše, i dahni u ova trupla da ožive!’« ¹⁰I stadoh prorokovati kao što mi zapovjedi, i duh uđe u njih i oživješe i stadoše na noge – vojska vrlo, vrlo velika (Ez 37,7-10).

 ²⁸Isus im nato reče:

»Kad uzdignete Sina Čovječjega,
tada ćete upoznati da Ja jesam
i da sâm od sebe ne činim ništa,
nego da onako zborim
kako me naučio Otac.
²⁹Onaj koji me posla sa mnom je
i ne ostavi me sáma
jer ja uvijek činim što je njemu milo (Iv 8,28-29).

Isus nije rekao da ćemo sve saznati kad On uskrsne i kad Ga Otac uzvisi nego rekao je apostolima i narodu: ‘Kad uzdignete Sina Čovječjega...’, kad Ga razapnemo...svi će se razbježati. Sinovi čovječji će se razbježati od straha da drugi ljudi i njih ne razapnu. A čitavo vrijeme svoga hoda po zemlji propovijedao je da se približilo kraljevstvo nebesko sinovima čovječjim. No, nisu Ga prepoznali, a i oni što čuda vidješe, liječenje bolesnika, ozdravljenja, svakojaka čuda neviđena, i oni ne mogoše prepoznati Boga svoga iako su tvrdili da Ga ljube, što znači da Ga dobro poznaju, i da Ga znaju i da sve vide i da im je sve jasno jer ‘osjećaju’: vidjeli su na svoje oči, čuli na svoje uši, osjetila su im govorila i osjećaji su im bili čisto ganuće i strahopoštovanje pa ipak...ništa.

Još danas mnogi ‘navjestitelji’ pričaju ovako:”Što biste učinili da vam se sad pred nosom pojavi Isus Krist u vašem uredu, na ulici ili kod kuće? Kako biste reagirali?”. Pojma nemate nego blijedo gledate u Krista koji vas to pita! Kao da se radi o lanjskom snijegu. Da, ali apostoli nisu imali Bibliju, nisu imali Stari i Novi zavjet, Apostolske poslanice, Otkrivenje, Nauke Katoličke Crkve, dobro razrađeni Katekizam Katoličke Crkve, čitav ogroman niz zapisa o mnoštvu Crkvenih sabora, Dokumente svih Koncila, Životopise svetaca katoličkih... To ćete čitati kad umrete? Ima vremena.

Niste nevini! Sve čitate. Čak i portal koji se predstavlja kao katolički se ponosi kako ima mnoštvo članaka prevedenih sa stranih jezika. Kojega li milosrđa, tolike smo svi ovce da nas balavci novinarčići uče o Bogu našemu i vjeri našoj. Klanjamo se bombašima samoubojicama. Njima nije do života. Misle valjda da su besmrtni. Ili im je voda došla do grla i žele skrenuti pažnju na krvoprolića za koja ne znamo. Tek kad su na ‘blizance’ udarili, svi smo govorili ‘evo trećeg svjetskog rata’. I sada govorimo da nam je domovina osnovana na ‘istinskim’ temeljima, na ratu.

Dok mi spavamo ili odvajamo kunu za prosjake, ljudi ratuju i nama nije dobro. Ljudi ginu, a mi se bojimo da ćemo, iako besmrtni, uskoro doći na red, da ćemo ginuti i mi.

Žene odlaze s misnih slavlja (jer neće valjda muškarci lizati oltare), a ‘fali im ono nešto’, nedostaje im ‘topla ljudska riječ’, traže ‘kap veselja’. Spavaju s Kristom, a nešto im nedostaje. Dijele milostinju, a žale se na standard. Traže homeopate i sat vremena blebeću pred njima jer ne znaju što im je i ne znaju uopće što je grijeh, a što nije grijeh te im tada homeopati šutke (Bogu hvala da šute) smućkaju neku mješavinu da piju tu kemiju i plate 500 kuna.

I slušaju iz godine u godinu o Riječi. I onda vele: “Iako ne razumijem, ja vjerujem”. Znači, svi su ti bogovi i sve vjeruješ, ovco izgubljena! Ne razumiješ, tada kome si povjerovao?

Da li znaš barem to da ti se Papa zove Petar?

Koji Petar? Onaj što je rekao da ne pozna Isusa. Tri puta. A ti Isusa ljubiš?

Da li znaš tko je bio Isusov ljubimac najveći među ljudima?

Onaj koji bijaše ribar, ali načitani, obrazovani ribar.

Isus nije hvatao ribu ljudima, rekao je kako će je uhvatiti. Niti to, rekao je samo da opet bace mreže. Gdje ti je mreža, na Facebooku? Tamo si rob njihov jer Facebook šalje i dijeli samo ono što je besmisleno i nerazumljivo.

Služiš se guglovim prevoditeljem? Gugl nema pojma o hrvatskom jeziku, ili o bilo kojem koji nije engleski. Da li si ikad pokušao razumijeti stranca koji ne govori tvojim jezikom? U svijetu, naročito u svijetu interneta to svi rade. A budući da devedeset posto (90% !!!) naroda ne razumije ništa, svi se služe fotkama, samo gledamo sličice i lajkamo. Ako želiš nešto i pročitati, internet ti profura kockanje i reklame o vječnoj mladosti.

Nije ni čudo da svi misle da je u raju dosadno. Ajmo ubit nekoga za promjenu.

Koji dio ne razumiješ?

Koja domaća riječ ti je strana?

Što je to što ti nedostaje, da li možeš pobliže odrediti riječima, ne slikama, niti pokretima, niti gestama nego svojim domaćim jezikom, riječima i rečenicama? Da li uopće znaš sastaviti jednu rečenicu u kojoj nema hule i psovke ili petljaš k’o onaj smutljivac okolo Međugorja?

Kućni ljubimci, životinjice slatke male, zvijeri i zvijerkice, a možda i koja ušminkana i prepeglana golišavica, to si ti, sine čovječji.

Znate li da žena nikada neće abotirati ako joj otac budućega djeteta prigne uho?

Znate li da žena nije odgovorna za abortus, niti za svoje tijelo, niti za ratove, niti za politiku, niti za ginekološke preglede koji nisu želja žene nego muka očajna jer su sinovi čovječji znatiželjni znanstvenici koji žele pomagati... I što im to vrijedi da preispitaju žene, i tijela njihova, i duše im ranjavaju kad ih nikada ništa normalno ne pitaju, samo ‘daš’ ili ‘ne daš’. Ma, koga briga.

Što se dogodilo nakon Isusove smrti kad su se razbježali svi?

1. Grob je Isusov ostao iznenada prazan.

2. Tadašnja vlast u Isusovom kraju se također prepala, svi su počeli paničariti zbog toga jer Bog je opasan onima koji Ga ne poznaju.

3. Uzbunili svoga kralja i cara, već kad je Isusa trebalo pogubiti, a naročito sada kad se počelo pričati da je uskrsnuo, to jest živ živcat prošetao po kraju svome jer znali su da će se ljudi sjetiti što im je govorio Isus prije svoje smrti: da će uskrsnuti. Kako bi im inače palo na pamet da je Isus uskrsnuo?

4. Ta panika je trajala tristo (300) godina, a onda je podlegao i car ekumene pa naredio da se vjeruje da je Isus uskrsnuo. I to je to.

5. Da li ti znaš nešto više danas? Da li ‘osjećaš’ kao što misliš da biljke i kućni ljubimci osjećaju? Znam, životinje barem ne lažu. Ma nemoj, a što zna životinja što je istina?

 I kad si već tako siguran/na da ljubiš Isusa koji je umro prije dvije tisuće godina, zašto bježiš u ribu i sakrivaš se od Njega? Čovječe, ženo, koliko moliš u toj tami, mogla si već spasiti čitav svijet i potomstva buduća.

Kad Petar govori, to ti je tvoj Bog. To ti je Isus koji ti daje mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i, na kraju, ako ništa drugo, strah Božji.

A kad Bog daje duši i tijelu, daje u izobilju da ozdraviš, da se oslobodiš onoga vraga, da vidiš čuda i za duh tvoj, čovječe, da te posveti i da ti sve kaže što ćeš reći i što ćeš razumijeti.

Ako hoćeš.

Za to vrijeme će se tvoji bogovi, tvoja tri kralja, tvoji silni magi i mađioničari okruniti trnjem, tražiti lijek za svoju besmrtnu ispaćenu dušu kako bi mogli početi sricati i ispljunuti barem jednu suvislu riječ i sastaviti rečenicu koja ima smisla.

Kraljevi svega svijeta hodaju za zvijezdama jer im se čine kao bogovi i preziru Duha Sina Čovječjega, kraljevi, magi. Poklone se pa odu jer ne znaju ono što su prezreli. Mnogi koriste zlata silna, mažu se pomastima i kremicama, a onda se drogiraju miomirisima.

U početku bijaše Riječ, Sin Čovječji i On se nedavno raspao na sve četiri strane svijeta, s krunom od trnja koja Mu probija moždane, s ranama na tijelu jer je drugim ljudima dosadno, s prikucanim rukama koje ne mogu blagoslivljati i činiti čuda i s besmrtnom patećom dušom koja se u svojoj besmrtnosti pita:

Gdje si, Adame?

Gdje stanuješ, Isuse, daj mi znak, neku sličicu jer sam luda nepismena koja bunca.

Duša Mu vapi: Čovječe, zašto si me ostavio?

Babilon Ga ubio, ali je prorok vikao; Niniva Ga ubila, ali je podlegla; Njegov Ga Jeruzalem prognao i sada Mu tamo provjeravaju prazan Grob, a Rim Ga vara na očigled i još govori da Ga ljubi; oluje bijesne na kopnu i na morima a ti se sakrio u hladovinu ribe pa šutiš i smrdiš do Marsa po pokvarenim jajima.

To ti je ljubav tvoja.

Prah si bio i u prah ćeš se vratiti.