Žižak još tinja,
a jutro će doći
niz ove dvore.
Tu mi je svetinja
i usred noći
grudi mi gore.
Prigrljena ludosti
što ne daješ zdravlja,
bar um je tih.
A svetoj Mudrosti
red je slavlja
pa izađe stih.
Nedostatak je mladosti
sve što se pamti
i kinji siromaha,
željna ti radosti
u kojoj plamti
ova noć uzdaha.
Nema te hrane
pokraj Kruha
ta poniznost tvoja
za kratke dane
u izobilju Duha;
ovisnost moja.
Dar je vjere
u ljubavi Sina,
a nije praznovjerje,
dostojnost bez mjere
jer to je istina
i nije licemjerje.
O, žižak mali
hoće li proći,
što li će dati
da srce zapali
ovakvoj noći?
Bi li potrajati,
ti, slatka tišino,
sabirateljice
moždana jada?
I ti, visino,
neprijateljice
životna sklada,
što mi se sakrivaš
u sjenici lampiona,
u dubinama?
Kome se darivaš
kao vasiona
u trinama?
Jutarnja podatnosti
ovih svijeća,
svemirska mliječ;
a i tebi, odanosti,
neka je sreća
i blaga riječ.
09.11.2023. 02:26
