Pred
kišu je tlak,
zemaljska
sparina
kao
natopljen zrak
iz
davnina
mojega
djevojaštva.
Ista
se misao svija,
povratak
jastva
gdje
život klija.
Tražiti
se ne isplati
udaljavanjem
i bijegom
jer
ovaj muk i mir će dati
pobjedu
nad egom.
Već
tada sam znala
i
oduvijek je tu
ta
prešutna hvala
kao
izazov zlu.
To
nisu hijene
već
nebeski dar
što
nema cijene;
i
to je veliki mar,
i
ljubav je snažna
poput
oblačna svoda,
i
nije nevažna
kao
lanjska moda
samo
zato što sunce se krije
jer
što više je pasivno,
tim
jače grije,
kao
glavnja masivno.
I
sve se pod suncem utišava,
topi
se i kao da umire;
i
samo se nutrina spašava
koja
u sebe uvire.
I
spržit će sve,
ništa
već neće klijati,
ni
šuma, ni tle
jer
sve bi ubijati.
15.06.2019.
16:35
