Psalam 17 - Vapaj nevina čovjeka

 

Molitva.

Davidova. Počuj, Jahve pravedni,
i vapaj mi poslušaj,
usliši molitvu iz usta iskrenih!
2 Od tebe nek’ mi dođe presuda,
tvoje oči vide što je pravo.

3 Istraži mi srce, pohodi noću,
ognjem me iskušaj,
al’ u meni nećeš nać’ bezakonja.
Ne zgriješiše usta moja
4 kao što griješe ljudi:
po riječima usta tvojih čuvah putove Zakona.

5 Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze,
ne zasta mi noga na putima tvojim.
6 Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišit’:
prikloni mi uho i čuj riječi moje.
7 Proslavi na meni dobrotu svoju,
ti koji od dušmana izbavljaš
one što se utječu desnici tvojoj.

8 Čuvaj me k’o zjenicu oka,
sakrij me u sjenu krila svojih
9 od zlotvora što na me nasrću.
Dušmani me bijesni opkoljuju,

10 bešćutno srce zatvarajui ustima zbore naduto,
11 Koraci njini sad me okružuju,
smjeraju da me na zemlju obore;
12 slični lavu dok se, zinuv, na plijen obara
i laviću što vreba u potaji.

13 Ustani, Jahve, presretni ga i obori,
od grešnika mi život mačem spasi,
14 a rukom od ljudi, Gospodine:
od ljudi kojih je dio ovaj život,
kojima želudac puniš dobrima;
kojih su sinovi siti,
a djeci daju što im pretekne.
15 A ja ću u pravdi gledati lice tvoje,
i jednom kad se probudim,
sit ću ga se nagledati.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Rane zla

Zagaziše neki ljudi

preko svojih, preko blata,

zanesenih ćudi,

u kaputima od zlata.

Bezbrižno i slavno

sjećaju se svaka ljeta,

sasvim vedro, javno,

ništa to ne smeta.

Otišli su neki stari

u đakone, ministrante,

mada nosili ih kvari

one gladi bez poante,

one žeđi da zacijele

rane svijeta, rane svoje;

bile su im ruke bijele

i odijela tamne boje.

Pogleda su nevina i bistra

posluhom se ukrasili

radi naša Boga Krista.

Tako dane su ugasili.

Vrijeme sporo im je prolazilo,

rane nisu postale im cijele,

dubile se kao da ih nešto pregazilo

pa se sve na jednu ranu svele

koja boli žarko, ljuto peče

za bezbrižne u zlatnim kaputima

što zaboraviše slavnu Večer

kada sjedilo se blizu skutima

sveta Učitelja sve do jutra.

Obećavali su vjeru pa se zaklinjali,

al' ih nije bilo već do sutra

jer su zlatu jače naginjali,

i još gaze i zadirkuju te stare

što su bijeda i golotinja sama

i za njih već uopće ne mare,

sretni što za njih ne vlada tama.

Zaborav ih obuzeo bez ikakve svijesti

da su smrtnici i ljudska bića,

da ih starci žele sresti,

ponuditi Tijela i božanske Krvi pića.

Još se otresito podsmjehivali,

opijeni drogama i otrovima zla,

pohlepom i krađom su se skrivali

dok starež je zrelost postala

da isprati bogataše, naglo ostarjele,

putem grobova u blatu zbog kiše

jer je nebo odapelo jake strijele

da tog zla ne bude nikad više.

29.09.2024. 22:22

 

Psalam 115 - Hvalospjev jedinom pravom Bogu

Od idola se obratiste k Bogu da biste služili Bogu živomu i istinitomu (1 Sol 1, 9).

Ne nama, Gospodine, ne nama, †
    već svom imenu slavu daj *
    zbog ljubavi i vjernosti svoje.

Zašto da govore pogani: *
    »Ta gdje je Bog njihov?«
Naš je Bog na nebesima, *
    sve što mu se svidi, to učini.

Idoli su njihovi srebro i zlato, *
    ljudskih su ruku djelo.
Usta imaju, a ne govore, *
    oči imaju, a ne vide.
Uši imaju, a ne čuju, *
    nos imaju, a ne mirišu.
Ruke imaju, a ne hvataju, †
     noge imaju, a ne hodaju; *
     glas im iz grla ne izlazi.
Takvi su i oni koji ih napraviše *
     i svi koji se u njih uzdaju.

Dome Izraelov, u Gospodina se uzdaj! *
     - On je štit i pomoćnik njihov.
Dome Aronov, u Gospodina se uzdaj! *
     - On je štit i pomoćnik njihov.
Koji se Gospodina bojite,
    u Gospodina se uzdajte! *
    - On je štit i pomoćnik njihov.

Gospodin će se nas spomenut *
     i on će nas blagoslovit:
blagoslovit će dom Izraelov, *
     blagoslovit će dom Aronov,
blagoslovit će one koji se Gospodina boje - *
    i male i velike.

Umnožio vas Gospodin, *
     vas i vaše sinove!
Blagoslovio vas Gospodin *
     koji stvori nebo i zemlju!
Nebo je nebo Gospodnje, *
    a zemlju dade sinovima čovječjim.
Ne, Gospodina mrtvi ne hvale, *
    nitko od onih što siđu u Tišinu.
Mi živi, mi Gospodina slavimo *
     sada i dovijeka.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

 

Anđeo nutrine

 

Širine i visine,

dubine i prostranstvo

kojim nebo sine

probuditi poganstvo

na naš novi svijet, i bolji,

veće dobro od dobara,

a sva ona su u Božjoj volji,

sve to meni vidik stvara,

ali vodi me i u dubine

značenja i dirnutosti

što mi se iz peta vine

sve do zadnje kosti

pa prostruji prsnim košem,

strukom zakucanim

u tim prilikama, grijehu lošem

kao kušnji pridodanim,

tada stigne sve do cilja,

do mog srca stisnutoga,

i proširi klijetke milja

da ugoste Boga moga.

Svaki drhtaj takav molitveni

kontemplacije mi u tišini

i u miru, kao uzvik ishitreni

nastani se u nutrini.

I moj Anđeo sigurnost daje,

da je znak to nebesnika, reče,

koji vjeru plijeve, zalijevaju i gaje

dok me iz dubina mirnih srce peče.

Tako uzburkano kratko stanje

dolazi sa prošlim spoznajama

koje pronašle su isijanje

prema mojim unutarnjim odajama,

toga trena kada Anđeo me tješi

koji mirom onim kraljuje kraj mene.

Nosi prošnje Bogu da ih riješi,

a ja ću za Križem da mi duša već ne vene.

28.09.2024. 13:59

Homo nihil

 

Zašto je bolje nešto mjesto ničega,

viče ništa iz nečija uma

pa ne čuje misli Svevišnjega,

niti govora, ni poruke, ni šuma.

Bit će ubojica staraca i djece

kad nauči malo posta ili straha.

Sada ima dvorac i mnoštvo odjeće,

a ostat će ništa bez životna daha.

Gadi mu se dokaz očigledni

da sam sebe stvorio nije,

da mu smrt je smjer izgledni,

želi smaknuti je i što prije

pa to vježba po čitava ljeta,

razara, ubija, laže i osvaja tuđe.

Odavno su bili nihilisti ova svijeta:

'Neka bude ništa.' Ima li što luđe?

Ništa, to je zamjenica i znak lijenosti,

nihilizam samo je u nekoj glavi;

nema znanja, žrtve, ni iskustvenosti

tko se svom prazninom javi.

Duša ta još nije se probudila,

čim se sjeti, hoće biti od ničega car.

Požrtvovnost već ga je osudila

jer u njemu ne postoji duhovni žar.

Bog za čovjeka od sebe je otkinuo

ljubav, um i stvaralaštvo,

imanje i dodatak nije zakinuo;

duh mu Milost, Kristovo junaštvo.

Bog je uvijek sve u svemu,

nikada ne možeš ispasti iz njega.

On je onaj Dobri u plamenu,

ljubav čovjeka mu iznad svega.

I sigurnost duše, postojanje,

nespretnost i stranputice

jer on zna za zlo i odstojanje,

uvijek tebi gleda srce netremice.

Svako srce u Božjem je bilo planu

dok je svjetlo stvarao i tamu

što ju držao je na svom dlanu

kao neku jadikovku samu.

Ništa je u našem svijetu,

pojam nedostatka, manjkavosti.

Nešto nam je Božji Duh u letu,

pojam je punine i božanstvenosti.

Je l' mi bolje biti ili ne biti,

to se ne zna za ništavila.

Čak i kada moraš suze liti,

duša ti je time Boga proslavila

jer ju rodio je u svom srcu,

jer je dao pameti, duševnosti

i jer daje sladak život i u grču,

daje ljubav molitvene revnosti.

Nihilist se neće u tom okušati

pa ima dvojbe, mlati praznu slamu.

Život će se Bogu dati, ali ne i sputati,

a ništa putuje ka vječnome sramu

jer se nihilistu molit ne da.

Sve u Svetom pismu piše:

slabo ljubi, samo sebe gleda

tko ne ljubi Krista ponajviše.

27.09.2024. 11:20

Hvalospjev Izaijin - Svi će se narodi obratiti Gospodinu

 

Nek se na ime Isusovo prigne svako koljeno (Fil 2, 10).

Doista ti si Bog skriveni, *
    Bog Izraelov, Spasitelj.

Postidjet će se *
    i poniknut će svi zajedno,
otići će u ruglu *
    oni koji prave kipove.
A Gospodin će vječnim spasenjem *
    spasiti Izraela.
Nećete se postidjeti *
    i nećete poniknuti dovijeka.

Da, ovako govori Gospodin, *
    nebesa Stvoritelj - on je Bog -
koji je oblikovao i sazdao zemlju, *
    koji ju je učvrstio
i nije je stvorio pustu, †
    već ju je uobličio za obitavanje: *
    »Ja sam Gospodin i nema drugoga.
Nisam govorio u tajnosti, *
    u zakutku mračne zemlje.
Nisam rekao potomstvu Jakovljevu: *
    Tražite me u pustoši.
Ja, Gospodin, govorim pravo *
    i naviještam čestito.

Saberite se i dođite, *
    pristupite zajedno,
    svi preživjeli od naroda!
Neznalice puke oni su što nose
    kip izrađen od drveta *
    i mole boga koji ih spasit ne može.
Objavite, iznesite svoje dokaze, *
    svjetujte se zajedno:
Tko je to od davnine navijestio *
    i od tada prorekao?
Nisam li ja, Gospodin? *
    Nema drugoga boga do mene;
Boga pravednog i Spasitelja *
    osim mene nema.

Obratite se k meni da se spasite,
    svi krajevi zemlje, *
    jer ja sam Bog i nema drugoga!

Sobom se samim kunem, †
    iz mojih usta izlazi istina, *
    riječ neopoziva,
da će se preda mnom prignuti svako koljeno, †
    mnome će se svaki jezik
    zaklinjati govoreći: *
    Jedino je u Gospodinu pobjeda i snaga!
K njemu će doći, postiđeni, *
    svi što na nj su bjesnjeli.
U Gospodinu će pobijediti i proslavit se *
    sve potomstvo Izraelovo!«

(Iz 45,15-26)

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Branitelj ljubavi

 

Ivan i Marija pod križem, i pokraj njih Marija Magdalena.

Marija je predstavnik Izabranog naroda Božjega, starih Hebreja za koje bismo mogli reći da su izvorni narod.

Ivan je predstavnik novoga naroda, pogana koji postadoše kršćani.

Njima se Isus obraća s križa dok Marija Magdalena prva dolazi na prazan Isusov grob poslije uskrsnuća jer i ona je ostala uz njega do kraja.

Oni su predstavnici novoga naroda, ljubljenog naroda jer sve ih je Isus posebno ljubio i oni njega. U ljubavi su ga razumjeli i dobro su ga čuli i poslušali. U tim vremenima prve Crkve, nakon poslanja Duha Svetoga, sigurno su znali namisli srca Isusova. U posluhu Božjoj volji, činili su i živjeli svoje živote u kojima su vjerojatno imali mnogo pozitivnih iskustava, kraljevstvo nebesko, pravednost, radost i puno mira, usprkos progonima kršćana koji su bili oštri i dugotrajni.

Dakle, ljubav i djelovanje Duha Svetoga čine tu vezu savršenstva. Žene nisu naviještale kao apostoli već bijahu pronositeljice vijesti i međusobnih apostolskih poruka. Poput nekih svetih poštara. Kao što je Majka Marija bila s apostolima, to jest s Ivanom, i mogla ga je obavijestiti o mnogim detaljima u pitanjima vjere i kao što je Marija iz Magdale prenijela apostolima vijest o Isusovom uskrsnuću.

Žene nose s vijestima i poruke ljubavi, utjehe, nježnosti i mira.

Učenici u progonima hrabro propovijedaju, čine čudesa ozdravljenja, naviještaju Radosnu vijesti i liječe ljude u sili Duha Svetoga.

Duh Sveti ih sve uvodi u istinu i Branitelj je kršćanskih riječi i djela, Branitelj je kršćana, njihove svetosti i njihovih života, ali je Branitelj ljubavi među svima.

To se podudara s osnovnom Isusovom Zapovijedi o ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Te ljubavi u zajedništvu Duha Svetoga bilo je među prvim kršćanima puno više nego što se za poslije ispostavilo. Kršćani su se sjećali Isusa i gledali slavu njegovu, Radosna vijest je bila aktivna, a mučeništva i progonstva načinili su od njih svjetske heroje.

Danas je Radosna vijest u zapećku, pasivna u svijetu.

Ne možemo si dočarati, niti zamisliti ta prva vremena poslije Krista.

Kakva je to bila povezanost i solidarnost u ljubavi i životu!

No, isti taj Duh Sveti nalazi se na svima nama, i na kršćanima i na nekrštenima. Kršćani čak imaju privilegiju blagovati ljubav u Tijelu i Krvi Isusovoj. 27.09.2024. 00:31

„Sve vaše neka bude u ljubavi!”

1 Kor 16,14