Vrijeme je za Tebe, Isuse

Psalam 130
1

PSALAM 130 (129)
Pouzdanje u Boga Hodočasnička pjesma. Iz dubine, Jahve, vapijem tebi:
2Gospodine, čuj glas moj!
Neka pazi uho tvoje
na glas moga vapaja!

3Ako se, Jahve, grijehâ budeš spominjao,
Gospodine, tko će opstati?
4Al’ u tebe je praštanje,
da bi te se bojali.

5U Jahvu ja se uzdam,
duša se moja u njegovu uzda riječ.
6Duša moja čeka Gospodina
više no zoru straža noćna;
više no zoru straža noćna
7nek’ Izrael čeka Jahvu.
Jer je u Jahve milosrđe
i obilno je u njega otkupljenje;
8on će otkupiti Izraela
od svih grijeha njegovih.

Nije mi baš jasno, Isuse, sada, kada bih morala biti sretna i presretna zbog toga što još uvijek mogu svečano slaviti svetu misu, što Ti mogu pripravna doći pred otajstveno lice ja, siromah u duhu i tijelu, u radosti i gozbi, u željama i strpljenju; sretna i presretna zbog toga što ne stojim pred sporednim ulazom s ispruženom rukom, bolesna i onemoćala, zašto ljudi oko mene kao da ne vide i ne čuju, zašto mi sude, zašto me optužuju. 
Čime sam sve te bliske i neznane ljude potakla na grijehe, kakvim izgledom i ponašanjem, kojim stavom izazivam zlo u njima?
Ili se ne kajem...? Ne, ne kajem se zbog svih tih riječi i djela zbog kojih se naljute na mene ili me napadaju, napadaju ono što mi je sveto.
Ili ne vidim i ne čujem dobro, možda mi se samo pričinja u mojim grijesima, možda umišljam, možda i nesvjesno očekujem nove i nove udarce i predrasude.
Ili je sve to Tvoje obećanje: ako su Tebe progonili, progonit će i sve koji su Tvoji. Znači li to da sam Tvoja istinski, da sam Ti na srcu? Postoje toliki mirni, blaženi i sretni ljudi oko mene koji se očituju Tvojima, koji ne izgledaju kao da ih životni križ sapinje; možda i ja izgledam tako, smirena, bezbrižna, blažena. 
Ne usuđujem se približavati nikome malo prisnije jer sam se već puno puta u tim nastojanjima opekla, još od pradavnina. Znam dobro, kad upoznaš nekoga, ne osuđuješ ga, ne vidiš mu grijehe, a kada površno gledaš, iz ljudi kao da pršte smrtni grijesi koji ti ne dopuštaju naklonost nego samo kritiku.
Nisam prisna ni s kime, nemam prijatelja, nemam prijateljicu, bojim se tlačenja, iskorištavanja i mučenja, bojim se oholosti koja me navodi na burnu reakciju, bojim se duhovne pohlepe i licemjerja koje me omalovažava, moje svetinje. Nekako s ovim ulaskom u stariju dob činim provjeru i dolazim do zaključka da sam dovoljno dugo šutljivo trpjela tuđe hirove, tuđe izljeve narcisoidnosti, tuđe žalopojke. Dovoljno dugo sam tješila ljude optimističkim i pozitivnim riječima koje sam često popratila i ponekim činom materijalnog odricanja, ali sada se više nemam čega odricati u tom smislu. Sada se ne želim odricati vremena koje provodim s Tobom.
Znam da je puno grešaka u meni. Oduvijek. Još kao predškolsko dijete sam prestala bilo što pitati ili tražiti nešto za sebe, radi sebe. Sve što sam tražila moralo je biti za opće dobro ili za dobro osobe od koje nešto očekujem. No, tako se ne postaje sretnim i uspješnim čovjekom, nenametljivi ljudi ne uspijevaju, ljudi koji nastoje imati razumijevanja za druge ne stižu daleko na društvenoj ljestvici. Znam , svima su puna usta dobrote i humanosti, ali kad malo zagrebeš tu površinu, imaš i što vidjeti i čuti, imaš se čemu načuditi i sablažnjavati. Pitaš se zar nema netko sličan tebi, moralo bi biti takvih osoba nakon tridesetak godina života negdje u tvojoj blizini. I našla sam ih puno takvih, susreli smo se u psihijatrijskim ustanovama.
Od kada sam se krstila Tvojim imenom, Gospodine, moralo je to moje obraćenje na rimokatoličku vjeru biti prepuno novih i drugačijih odluka. Morala sam prvo pronaći svoje dostojanstvo u Tebi, svoj duh zajedničarenja u svima Tvojima i otkriti Tvoj dar stvaralaštva.
No, povratak u društvo pratio me pitanjem zašto mi nitko o Tebi nikada ništa dobro nije napominjao, a svi u Boga vjerujemo. A evo, sada i taj novi val nevjere i još jedno razdoblje za kneza ovoga svijeta, sada, kad sam već duboko zašla u tu stariju dob u kojoj tijelo nema snagu, a duh traži sebično vrijeme, vrijeme za Tebe. Nekako mi sve više izgleda da to i nije tako sebično već možda čak i poželjno. ‎18. ‎kolovoza ‎2018. 05:03:43