 |
| Deseta postaja: Isusa svlače |
Danas, danas je taj dan
o kojemu pjevam ja bez prestanka
kad je predivan mi bio san
sve do sada, sve do zadnja uranka
što mi ga podari srce Isusovo
koje ne zna ne ljubiti stvora;
danas postao je duh ono moje slovo
što proteže se od svetoga dvora.
Danas slavim ja onu krnju ploč'
koja je nedostajala velikom mozaiku,
što sam pronašla je sad, u pravi roč,
iznad koje gledala sam Križna puta sliku
gdje su haljine Mu svukli na sramotu,
gdje je molitva ti pala za sve duše boli
kada učio je Bog nas o vječnom životu,
kad je svoje Tijelo darovao Isus goli
svakome tko ljubit' hoće.
Toga dana počela je pjesma ova
usred prezira i sve samoće
kad su popadala pera sokolova
što se gordo potukoše oko plijena.
Ti u mojoj samotničkoj boli
haljina mi postade i jedina sjena
koja iznad svega Boga moli.
Tada sastavi se svijet što bješe ništa
što je bio virio iz rastavljenih dijelova;
ti si predao mi spasonosna sidrišta.
Tako nastade moj danas u sveči Tijelova.
09. ožujka 2019. 09:46:47
No comments:
Post a Comment
just do it