Friday, July 10, 2015

Zločin i kazna

Ponekad se sjetim one stare kože
kad sam sanjala o uspjehu, romantici
i kad Tebe nisam zazivala, moj Bože,
a tražila si odvjetnika svakoj parnici.

Uvijek sam nabrajala si svoje krivnje
ili bih si očekivala zadovoljštinu.
Zbog sitnica imala bih navale kivnje
koja tek u Tebi sasvim minu.

Zakoni su vladali u mojim sukobima,
sukobi u meni stalno su mi sijevali
jer žučljivost i ogorčenje ubilačku snagu ima.
Zakoni su ulja mi na vatru dolijevali.

Sve sam činila po propisima
i uvijek ostajala bi gorčina.
Nisam znala smjera svojim putima
nisam znala za uzroke zločina.

Sva sam bila rastrgana,
nitko učio me nije što su osjećaji,
što je savjest od Tebe mi dana,
i zašto razum krivnju taji.

Mislila sam: život nije pošten prema meni;
beznađe i očaj svu su me obuzimali.
Istina je uvijek bila nekako u sjeni,
da ju željno tražim ljudi nisu znali.

Sve je postajalo slično paklu u tom svijetu,
ali nisam htjela tako vjerovati.
Željela sam snove svoje vidjeti u letu,
ništa nije moglo utjehe mi dati.

Neki su mi pričali o potrebi ništavila,
o tom kako patnja ne bi smjela biti.
Istom kad se patnja najveća pojavila,
spoznala sam da mi važnije je ljubiti.

Sve što dajem Tebi, Bože, zaista je premalo,
ali Ti me vodiš, Ti me svu posvećuješ.
Istina je, u tom svijetu sve izgleda kao da je propalo,
ali Ti se, Ljubavi, nikad ne osvećuješ.
10.07.2015. 05:39









Thursday, July 9, 2015

Socijalna pravednost



U slavnome Tekomu rastu divlje šibe,
oni gore samo gledaju mi propast
dok se site sve te prevelike ribe
kojima je baš pljačkanje strast

pa to zovu brigom za siromašne
na kojima su svi se obogatili.
Evo, sad se dižu one “mase”strašne
s kojima su tako smjelo zaratili,

mase praznih želudaca i ranjenih novčanika
da im vele svima da su narod pojedinaca,
da su naoružali se pravdom očajnika
i da spremaju se zaigrati blatom svojih svinjaca

u koje ni noga bogataša ne zna zakoračiti.
Kad se sva ta zablaćena sirotinja pokrene,
smrad će svima vratiti se i još više se zakvačiti
jer i vjetar često se okrene.

Socijalnom državom i socijalnom pravednošću
zvat će sebe i moliti bar malo svježa zraka,
ne znajući niti da li zovu tvorbe svoje prednošću
ili im je to bogatstvo uzrok zagađena daha.

Kad nevera probije to gusto granje teško
kroz koje mi padaju sve kolektivne frazetine,
približit će se njima Kraljevstvo nebesko
koje raste, cvate posred plodne svjetine.

Ovo nije socijalna tema nego stvar je čiste logike,
uzroka i posljedice, slobodnoga pada i reakcije.
Ovo nije pobuna, nisu niti puste prodike
nego samo napomena jedne mnogoljudne nacije.
09.07.2015.  09:46


Wednesday, July 8, 2015

Kad sam već ovdje

Jer ako tebe nemam, što mi preostaje,
čemu se može srce uopće nadati?
Da mi Bog od tvojih suza ne daje,
čemu tada od ova tkanja nešto skladati?

Jer ako tebe ne slušam i ne pamtim,
što će mi raznolikost sjećanja?
I ako samo u sebi plamtim,
čemu služe bezvremenska sretanja,

zar samo zato da čovjek opet pogine
ili da ishlapi kao jedna slana kap?
I zašto ljubav nikad ne mine,
zar je ona vječno tu samo kao tlap?

Zar je ovaj svijet i vrijeme, zar je to sve?
A što sa svim onim životom iznutra?
I kako znam, po čemu razaznajem sve,
sve ono što želim učiniti sutra?

Zbog čega se prisjećam zakona i reda
nego zato što mi je uredan dan?
Zar mi to nije rezultat misaonog slijeda,
zar mi nije taj razum od ljubavi izatkan?

I odakle počinje želja, odakle poticaj
na skladanje koje uvijek nalazi odaziva?
Zar se po grijesima prepoznaje raj
ili ga zaista svaka duša noćima sniva?

Zar sam te srela samo radi zaborava?
Ta, čemu bi onda vijekom postojala
ova zemlja i jutro, čemu uopće java
ako se nisam ljubavi udostojala?
08.07.2015.  04:35



Sunday, July 5, 2015

Plač kušnje

Proljeća su raspuštena,
jesen još ne stiže,
ljeto kao zima zapuštena,
kušnja samo striže, striže.

Daj me Duhom milosrdnim,
ali čuvaj pažnju moju.
Pohvalnicama Ti silnim, čudnim
častim svetu dušu Tvoju

kako ne bih prošla one silne muke
dok sve gledam očima od kneza.
Časne riječi šaljem Tebi višestruke;
častim Tebe, Kriste, a molitva preza,

molitva mi ne silazi i ne teče.
Sve u svemu, plačem.
Kako Ti mi kaza, i sve što mi reče,
podlažem se puno jačem

pa to primi kao slabi vapaj
da me sve to većma Ti uslišiš.
Zatim šalji još poneki škrapaj
da knez vidi kako iz mene Ti visiš.
05.07.2015. 23:33


Friday, July 3, 2015

Slavlje čednosti

Često imam priliku za grijeh i greške,
često čujem primamljive zvuke
ili gledam osmijehe i smiješke,
ali znam da tvoje čekaju me ruke.

Željela sam tvoju ljubav dati,
naše svete i sve silne darove,
bogatstvo, vjeru i sve blagodati
što nalaze u ljudima parove

koje nosi prebožanska milostivost.
Uvijek Bog me naš povede,
daje mi sve upute, oprostivost,
ali mene pritom i zli dusi slijede.

Najviše ih ima tamo pokraj nevinosti,
premnogo navaljuje ih oko mene
što je znak za kvalitetu čednosti,
dobar dokaz kad mi srce krene.

Hvala, Bože, što si otkrio se najmanjima,
sakrio se slavno mudrima i umnima;
ja sam predala se strunama najtajnijima,
izmakla se jadnim lažima i snima.
03.07.2015. 08:23


Sunday, June 28, 2015

Statistika država i naroda

Vrlo je lako otići u stranu zemlju i govoriti svojim materinjim jezikom, zadržati svoje domaće običaje i nastaviti razmišljati na isti način te pronaći skupine domaćih ljudi i tamo njegovati domoljublje.
Teško je sve to pokušati zaboraviti, a ne moći prilagoditi se u nekom kratkom roku.
Način razmišljanja zauvijek ostaje gotovo nepromijenjen, a nostalgija raste.
Čak i kada nekoliko naraštaja živi u stranoj zemlji, sada već kao u svojoj domovini, obitelj nije kompaktna, djeca se otuđuju od roditelja.

Lako je ostati u svojoj domovini kada nije pod okupacijom strane sile, a u suprotnom često se pojavljuje ideja o odlasku u inozemstvo.

Prihvaćanje okupacije i načina razmišljanja bilo kojega okupatora, drugačijeg od vlastitog ne događa se lako i brzo, a nije ni moguće. No, dogodi se da je neka mala zemlja silom prilika pod okupacijom izuzetno dugo i kroz dugi niz godina ona može prihvatiti kulturne dobrobiti od okupatora ukoliko joj je način razmišljanja bar u nečemu blizak s načinom razmišljanja okupatora. Drugim riječima, nemoguće je osvojiti neku zemlju zauvijek, ma kako mala bila ili istrijebiti domaći narod u najgorem smislu riječi.

Teritorij neke zemlje često se mijenja, a također i narod na promijenjivom teritoriju ili blizu granica.
I politika je promijenjiva na površini, ali način razmišljanja ostaje uvijek isti i nadograđuje se, bez obzira na dobre i loše okolnosti, odnosno, u skladu s okolnostima. Primjerice, tuđi način razmišljanja se ne može nekome nikako nametnuti, ali može usporiti nadogradnju nekog naroda upravo u njegovom načinu razmišljanja.


 Naravno da je politički utjecaj važan činilac u načinu razmišljanja nekog pripadnika domaćega naroda. Ono što čini narod jesu pojedinci koji stvaraju obitelj koja pak potpada pod neke pravne kategorije.

Domaći narod pod okupacijom stranih sila često trpi nepravdu, dvostruka mjerila, nametanje nepripadajućih ideologija i slično, ali rijetko zaista prihvati sve što dolazi izvana. Najčešće se dogodi da okupacijski način razmišljanja prisili pripadnike domaćega naroda da provjere svoj vlastiti način razmišljanja i da ga na neki način provjeravaju, odbacujući ono što nije bilo dorečeno i produbljujući ono što mu je domaće i blisko. Za takve velike pothvate potrebno je često puno vremena jer se proces nadogradnje proteže kroz dugi niz godina zbog svoje kompleksnosti. Što je veći pritisak okupacijskog načina razmišljanja, to se prije domaći narod riješava svojih nedorečenosti. Pritisak okupacijskih sila može dugo trajati i u isto vrijeme biti gotovo neprimjetan. Tada domaći narod dolazi u položaj neprekidnog provjeravanja svojega načina razmišljanja do najmanjih detalja, a time zapravo nadograđuje sebe, možda čak i bolje nego u vremenima kada nema neke okupacije stranih sila. 28.06.2015. 03:26

Tuesday, June 16, 2015

Hvala ti za ljubav

Kad si pustio mi da te volim,
sva onako nepregledna,
dao si mi novu mjeru mene same.
Sada drugom dane krojim,
sada želim načiniti usta medna
s kojih teku blagoslovi samo za me.

U toj novoj meni sada nalaze se svi
ikad prošli mi kroz srce
i svi važni , fatalni i neopisivi.
U toj meni jošte više živiš ti,
povlačim te dublje u se,
naši dani sad su više živi, neizbrisivi.

Blagoslov od tebe uvijek pamtim,
sad je vrijeme, sad je došlo ispunjenje.
Hvala ti za ljubav i za sve.
Opet ljubavnom ja vatrom plamtim.
Donijet ću ti naše ostvarenje,

nosit ćemo Bogu našem darove.

Popular posts