Magla je, magluština,
penje se na krovove
kao zagušljiva gustina
i visoko podiže lovore
kao prva dama za praskozorje.
Iz nje izviru slavni borovi,
dokle god seže obzorje,
i prate ih nebeski korovi.
Hladna li jutra sa svijetlom porukom
iz poniženja jeseni mračne,
Bog će već danas desnicom rukom
predati svijetu sunčane kupke zračne.
08.11.2024. 01:55
Slabost je doma, u zapećku
ostala sa mnom u koljenima,
oko srca, gore gdje rame drži plećku,
tamo gdje duša još zraka prima.
Tako prestade hod, al' snaga je veća
svakim danom za stihove nove.
Ne boli starost već svaka riječ treća
što komentira ljude i brodove.
I mržnja boli, i zavist bez razloga,
i od toga duša ostane tužna.
Tu je potrebno izobilje Boga,
svaka je molitva utjeha nužna.
I uvijek Isus donese radosnu vijest,
njemu se klanjati sve dok je svijeta
jer poslije se moramo opet srest,
kad dođe doba ljubavi i poeta.
Još će biti svakojakih dana,
al' duša se sklanja od nevolja.
I doći će proljeće sa svih strana
od kojega ustaje duša sve bolja.
13.11.2024. 04:22
Tih je dana bolest zauzela tijelo
što je već na duši bilo oduzeto.
I jedno i drugo Božje je djelo,
nije dobro Duhom ne bit zauzeto.
I otvara prozor tamo gdje su zatvorena vrata,
taj naš Bog na kojega se možeš osloniti.
Bolje se oslanjati na njega neg' na brata,
kažu stari, prokušani što bi se pokloniti.
Još je uvijek loše svo to stanje s puno naziva,
ali mlado sunce dolazi mi u pomoć
da izliječi takve kao što sam ja u bezbroj zaziva,
ono spašava me čak i kad je ponoć.
12.11.2024. 11:22
Ovo je pjesma za kraj,
za spasenje.
Ovo je pjesma bez suda
za rastenje.
Ovo je bačena gruda
za pravednsot
i nova trasa od spruda
za stamenost.
Ovo je pjesma za kraj
što daleko odlazi
na jarbolu sreće za raj
gdje mnogi su odrazi.
Tvojih zjenica iskre
što plivaju bistre,
što sanjaju mene
i srebrne sjene, e, eeeej.
Ovo je pjesma za kraj!
07.11.2024. 13:35
Jer ljudi odu od nas
i rijetki se nađu.
Oni nađu svoj spas
jer poznaju lađu.
Kao pravi car
sa crnih krila par
sam u lovu grakće
kao da je velik jar
ili premalen dar.
Molitvu tiho šapće.
Zaigrano pero pade
ravno pod vrapca stope
da bi ga prestrašilo.
I mada skroz bez nade,
sa tla se ždrebac prope
da krdo ga ne bi napustilo.
Crni gavrane, čuvaj svoj dom
jer noć ga ne zna kao ti
što pluta na putu svom.
Ne brini za maglu. Za bučni grom.
Sve će to jednom prestati.
Ali tvoj dom će slavan ostati.
08.11.2024. 11:00
Ostavila sam smrznutu ružu
koja je nekome putem ispala,
sigurno iz buketa što nije imao uzu,
i tako sam mladost njezinu izdala.
Neke su djevojke prolazile
i po tome su gazile cvijetu
koji odolijevaše trnu vile
kao da odolijevaše svijetu.
Napokon proljeće ružu odnese
u svoj mladi, topli kraj.
Ostatke leda sa nje otrese
i bi ona krasna, znaj.
11.11.2024. 00.12
Ovo se piše sa sjećanjem,
s uspomenom davnih dana.
Suza krene s jakim osjećajem,
poput kapi koja dođe kao rosa rana.
Nije isto, ništa nije isto kao prije.
I mi, ljudi, ubiremo zaborav.
Samo budućnost sigurna nije,
ali zna se kad put joj je prav.
Molim izobilje Božjeg blagoslova,
i za sve nas što bijasmo tvoji
kad još vladala je ljubav ova
koju Isus za nas uvijek skroji.
09.11.2024. 04.40
