Kraljevske bitke

Sjećanja tako ne ginu

kao znaci životne snage,

ona se nikada ne rasplinu

za Boga svoga, za svoje drage.

I još dok ne znaš na ovom svijetu

hoće li forca se vratiti ista,

više ne pratiš pogledom ptice u letu,

više se oslanjaš na ranjena Krista.

Isuse, ti si mi snaga i govor tvoj

dok ne odlučiš da dosta sam zrela;

dok ne ukažeš na sadržaj moj

da pustiš me tada na svoja vrata bijela.

Naravno da nisam postigla sve.

U jednom trenutku nestade svaka bitka

i ja se poklonih poput Marije

pa život postade pobjeda pitka.

Nije grijeh ako te ne zanima nešto

od svega što se ponavlja neprestano.

Duša ti zna i srce ti kazuje vješto

kada je prekasno ili još rano.

A već iz svojih molitvi znaš

da svaku jotu pregledava Bog.

I uzima grijehe koje mu daš,

laća se ljubavnog posla svog.

Moj život je bio tako u redu,

a spoznah te kao najdraža kći.

I ostadoh uvijek u tome slijedu

gdje moja poslušnost ograda bi.

16.11.2024. 21:47

 

Poslije rata

 

Stresovi, munje i tihi kut

u kojemu nestaje nesreća svaka,

moj su stalan, stalan put,

moja je ravna, ravna traka.

I kada pronađem mir u kutu svome,

to je u duši, u srcu, i vani.

Svuda ima razloga da te slome,

ali uvijek su čitavi životni dani.

I lišće pada, ali ne šušti,

sve je to izvanjska slika.

I ljudi su sami, a dani su pusti,

a nema ni dobra, ni loša lika.

Mjerila su nekako drugačija

u teškim vremenima i ratovima.

A zemlja, pa ona je svačija

i svi su u pravu o etičkim satovima.

Postat ćemo živi grad duhova,

živi i nekako plastični,

svi ćemo biti jedna tvornica snova,

ali nećemo nikada biti slični.

A poslije? Poslije rata sve iznova.

Lišće će šuštati poput kiše

čiji se šum dugo neće čuti s krova,

a mnogima nikada, nikada više.

15.11.2024. 19:29

Bljesak nade

 

U mojoj slaboći, u nemoći mojoj

tiho me pratiš, jedini Bože.

U nevolji svakoj, bilo kojoj,

tvoja me desnica uvijek spasiti može.

Što hoćeš da ti učinim, zbori!

Za sve što mi dade hvale mi primi

dok srce ti moje jasno govori

da zna da su veliki moji krimi.

Koliko je trebalo ljeta proći

da naučim stav samo za Boga,

koliko je ljubavi moralo doći

da se prisjetim sveg jada svoga.

I da dobijem posebnu gestu,

i vjernost i pouzdanje u Stijenu

pa da krenem niz najdalju cestu

koja nema nikada toliku cijenu.

I da znam da nikada nisam sama,

mada mi to nekad najteže pada.

S tobom u društvu ne vlada mi tama,

čak i kad živi najmanja nada.

15.11.2024. 10:29

Neobična sezona

 

Neobična ova mi sezona blagdanska

kad u ratovima, neredima živi Bog,

smiruje nam srca kao djevičanska,

pronalazi i za duše naše miran log.

Kakva li je to poruka mira i u miru

kad se srce nađe usred božanskoga,

kada ratovi ni otkuda ne izviru;

ni u srcu, ni u okruženju naša Boga.

Kad bi ljudi našli tu, na dlanu malen sjaj;

kad bi zaigrali od sve sreće uskrsnuća!

Nigdje više ne bi znali čemu služi zmaj,

nikad više ne bi hladila se srca vruća.

Žalosno je stih ispjevat kad su divlji svi,

povlače za sobom slabe, djecu i malene.

Žalosno je tužne oči stalno gledati

što planiraju i krasti tuđe sjene.

Zato čestitke se čuju u dušama svim

koje navikoše Boga posjećivati,

klanjati se i svetima božanskim

radi ljubavi unutra koju neće skrivati.

14.11.2024. 14:53

Riječi hvale

 

I toplinom u širini srca tvoga,

i mirinom u visina srča Boga,

nalazim ti svjetlost žarku, jaku;

zalazim u svetost, barku laku,

da bih otkrila u sjeni Duha

da sam otrla za mrvu Kruha

suzu stalnu što mi uvijek curi,

kap kristalnu koja pobjegne i juri.

Isuse, ti, slatki, mili

koji tažiš čežnje moje,

koji tražiš vežnje svoje,

odavno smo skupa bili.

Imala sam plan za dalje,

uzela sam san da šalje

sve mogućnosti za spas

te budućnosti za nas,

a ti si me brzo izbavio,

svu me odmah ozdravio.

Sada imam samo riječi hvale

dok ti dalje tamo liječiš male.

13.11.2024. 11:40

Prolaz u Križu

 

Izlazak iz ropstva grijeha, prijelaz kroz sakrament krštenja i ulazak u Obećanu zemlju može se najbolje promatrati u Križu Gospodina našega, Isusa Krista.

Gore je bio uzdignut, u tome je najteže patio i s time se u svemu proslavio.

Uzdignut je bio zato da privuče sve ljude k sebi, u svoju pobjedu nad smrću za sve ljude.

Ukratko i sažeto: Isus oprašta grijehe i to nam je put u vječni život.

No, to opraštanje ima svoju nenaplativu cijenu koja se nikada ne može ničime nadoknaditi, a to je žrtva Isusova u ljubavi za nas, popraćena njegovom velikom patnjom.

Patnju Isusovu na križu možemo definirati jedino svojom vlastitom patnjom koja nas približava Kristu kada u njega vjerujemo.

Naša osobna i subjektivna patnja ne može opisati Isusovu Muku, ali može sudjelovati s njom u spasenju. Tada, kada čovjek pokraj Krista uvidi smisao svoje patnje, a to je nadograđivanje na Muku Isusovu od koje dobivamo najveći plod – život, tada čovjek svoju patnju lakše podnosi i razumije, pa čak i želi još te muke koju ljubljeni Božji Sin dijeli s njime.

Izlazak je napuštanje materijalnosti i vremenitosti, istovremeno uzdizanje Kristu gdje čovjek širi svoje spoznaje i to na duhovni svijet.

Tako patnik jednom spoznaje Pashalno otajstvo kojemu može nazočiti kada god se želi pojaviti u slavi s Kristom uskrsnulim, nakon žrtve, to jest u sakramentu Euharistije. 08.11.2024. 08:22

Čovjek od riječi

 

ODGOVORNOST

Pojam 'odgovornost' znači biti od govora, biti od riječi.

Tko se ne osjeća odgovoran za ovakve pojave koje bi lako mogle stati među pojmove o vršnjačkom nasilju, taj ne bi imao pravo dobiti na skrb malodobnika, posebno onoga s posebnim potrebama.

Svatko može reći kako je to nešto sasvim uobičajeno, ali to se događa svima nama, očevicima.

Djeco, što je s vašim roditeljima?

Univerzume, gdje je tvoj Um?

On se nalazi u srcu mome koje se rasprostire čitavim mojim bićem.

Univerzumu, gdje je tvoja majka?

Dežurna je na Zemlji.

Univerzumu, tko ti je sin?

Onaj što ga zovu Gospodin moj, Sin Božji.

Univerzumu, tko je tvoja kći?

Bezgrešno Začeće.

Univerzumu, kakva je svrha svega?

Pravedan život, obitelj, djeca. Spasenje.

Univerzumu, tko je tvoja obitelj?

Čitavo potomstvo ljudsko.

Ja sam Otac i Sin u Duhu Svetomu.

Božja Riječ.

Riječ je tijelom postala i prebivala među ljudima.

Ja sam solidarnost i odgovornost pokazao na svom Križu za sve vas.

Tko u mene gleda, neće umrijeti nikada. 06.11.2024. 11:51

SLOBODA

Kako odzvanja sunce na zalazu, tako se stišću duše male bez potrebne brige koju im roditelji nisu pružili.

Je l' to nama zvoni?

Pustili smo slobodu samo na čas, a ona se strmoglavila.

Nismo je dobro držali.

Nismo je čvrsto držali.

Za ruku.

Kao što se vode sva voljena djeca za ruku.

I gdje će oni sada kad ne znaju ljubiti, voditi brigu o mami koja drži četiri ćoška u kući?

Nismo bili dobri svi mi.

Tko nije na prvoj crti, neka se pomoli.

06.11.2024. 01:54

ČOVJEK LOGOS

Pripovjedni odnos znači civilizaciju, i to onu istinsku: civilizaciju života, civilizaciju ljubavi, civilizaciju Duha.

Kao što odgovoran mora biti čovjek od riječi, iskren, čovjek Logos, čovjek koji ima smisla tako i onaj tko se sporazumijeva govorom i osluškivanjem, razvija taj osjećaj za istinu, za stvarnost, vidi je kompletnu, i vremenitu, i duhovnu.

U duhovnosti se razaznaju vječne ili trajne vrijednosti, za razliku od vremenitih i prolaznih.

Ne može netko misliti na duhovnost ako ja lažljivac i podložan slabosti laganja kao dobroga rješenja.

Istina toliko ne boli, koliko je spasonosna i oslobađajuća.

Najbolje je reći istinu kratko i jednostavno, onako kakva istina jest.

Laž nikada nije opcija nego je komplikacija, a to može jako boljeti.

Biti čovjek od riječi jedino ima smisla. 07.11.2024. 03:08

POVJERENJE

Ako izgradiš s nekom osobom povjerenje i čvrsto pouzdanje, tada nastaje prava vjerska zajednica. Ništa tu zajednicu više ne može poništiti, čak niti neki izlet u novo povjerenje jer se sve u toj zajednici s povjerenjem rješava. 08.11.2024. 06:30 (bilješke iz bolnice).

Povjerenje je ljubav u istini među ljudima od riječi. Tako se vjerska zajednica temelji na Isusu Kristu koji je Ljubav, koji je Put, koji je Istina, koji je Život.