Naše noći, naše zore

 

O, kada me obuzme naklonost

i ljubav prema tvome veličanstvu!

Gledam oblak iznad Katedrale

pred kojime nestaje moj ponos,

prisjećam se duga proročanstvu.

Tornjevi ti sukljaju smjerom vertikale

gdje se zvijezde iza neba namnožile.

Odmara me, Duše Sveti, ta mrklina,

tajanstveni prizor koji note svira

što su obojale tamno moje žile

dok mi pripovijeda sva tišina

koja ulazi u srce, dušu dira.

Samo tvoja ljubav srce umiriti može

da u kraljevstvu se nađe za koje se trudi

pa dočeka u sivilu i taj čas

kada kaže ja te ljubim, Bože,

želim tebe priviti u grudi

da to bude jedinstveno za nas.

Ispred tebe na nebesima sam ja,

Oče slavni, dok te molim uzdasima,

čekam, slušam, dišem kao dašak.

Iz tvojih usta sada nema prijekora,

iz svoje dubine daruješ me ukrasima

i ja više nisam samo prah, ni prašak,

mada ja sam beskorisna sluškinja.

Isto srce neće mrziti i voljeti

dok u tebi provodi svo vrijeme,

dok u njemu mirna vatra tinja

koja čezne u tom spoju dozrijeti,

iako je možda samo sitno sjeme.

Oblak iznad tornja gorući je postao stup

koji osvjetljava ljestve moje staze

gdje se anđeli nikada ne sudaraju.

Postavljaju zazive sve na jedan kup,

a ti samo gledaš, ruke tvoje na me paze

da me kušnje prejako ne udaraju.

Za sada se malo k tebi sklanjam,

osluškivanje me mira obuzelo svu.

Sva sam sada tvoja, poput cjeline,

dok u naše noći ja uranjam.

S tobom dočekat ću novu zoru

kao službenica božanske jednine.

04.08.2024. 00:50

Jutarnje nebo

 

Tvoje riječi, Isuse, da imam

pa da mogu sastaviti hvale

i opisati to sve što primam,

što su tvoje ruke meni dale.

Nebo vedro, bez oblačka,

tren je između noći i dana;

crta obzora je visoka i dugačka ,

dolje trešnja pokraj bora, razlistana.

Noćas je oluja osvježila

zrak nad gradom svih sparina,

prag nebesa nam je očistila,

nestala je teška omorina.

Bistar vidik u daljine,

hladan vjetar tiho piri,

nestalo je noćne tmine,

a sunce tek malo viri.

Da mi riječi ti nametneš

da opišem taj zemaljski raj,

na taj lijepi način sa mnom se susretneš,

kao majka budiš ovaj kraj.

Izveo si me iz mirna sna

na svoj način čovječanski,

pretvorio dušu mi u pjesnika,

stvorio nebesa nam božanski.

Nek mi hvale na usnama bdiju,

prve riječi moje Stvoritelju svijeta

čije bistre hladne vode sada piju

moždane mi jasne poput rajska cvijeta.

03.08.2024. 05:45

Psalam 69

 

Tužaljka patnika

Zborovođi. Po napjevu »Ljiljani«.
Davidov.
2 Spasi me, Bože:
vode mi dođoše do grla!

3 U duboko blato zapadoh
i nemam kamo nogu staviti;
u duboku tonem vodu,
pokrivaju me valovi.

4 Iznemogoh od vikanja,
grlo mi je promuklo,
oči mi klonuše Boga mog čekajuć’.

5 Brojniji su od vlasi na glavi mojoj
oni koji me mrze nizašto.
Tvrđi su od kostiju mojih
oni što mi se nepravedno protive:
zar mogu vratiti što nisam oteo?

6 Bože, ti znadeš bezumnost moju,
moji ti grijesi nisu sakriti.

7 Nek’ se ne postide zbog mene koji se u te uzdaju,
Gospode, Jahve nad vojskama!
Neka se ne posrame zbog mene
koji traže tebe, Bože Izraelov!

8 Jer zbog tebe podnesoh pogrdu,
i stid mi pokri lice.
9 Tuđinac postadoh braći
i stranac djeci majke svoje.
10 Jer me izjela revnost za dom tvoj
i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.

11 Dušu sam postom mučio,
okrenulo mi se u ruglo.
12 Uzeh kostrijet za haljinu,
i postah im igračka.
13 Koji sjede na vratima protiv mene govore,
vinopije mi rugalice poju.

14 No tebi se molim, Jahve,
u vrijeme milosti, Bože;
po velikoj dobroti svojoj ti me usliši
po svojoj vjernoj pomoći!

15 Izvuci me iz blata da ne potonem,
od onih koji me mrze izbavi me –
iz voda dubokih.
16 Nek’ me ne pokriju valovi,
nek’ me ne proguta dubina,
nek’ bezdan ne zatvori usta nada mnom!

17 Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja,
po velikom milosrđu pogledaj na me!
18 Ne sakrivaj lica pred slugom svojim;
jer sam u stisci, usliši me brzo!
19 Približi se duši mojoj i spasi je;
zbog dušmana mojih oslobodi me!

20 Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu,
pred tvojim su očima svi koji me muče.
21 Ruganje mi slomilo srce i klonuh;čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi;
i da me tko utješi, ali ga ne nađoh.

22 U jelo mi žuči umiješaše,
u mojoj me žeđi octom napojiše.
23 Nek’ im stol bude zamka,
a žrtvene gozbe stupica!
24 Nek’ im potamne oči da ne vide,
nek’ im bokovi zasvagda oslabe!

25 Izlij na njih ljutinu,
žar tvoga gnjeva nek’ ih zahvati!
26 Njihova kuća nek’ opusti,
u njihovu šatoru nek’ nitko ne stanuje!
27 Jer su progonili koga ti pokara,
bol povećaše onomu koga ti rani.

28 Na njihovu krivnju krivnju još dodaj,
ne opravdali se pred tobom!
29 Nek’ budu izbrisani iz knjige živih,
među pravednike neka se ne broje!

30 A ja sam jadnik i bolnik –
nek’ me štiti tvoja pomoć, o Bože!
31 Božje ću ime hvaliti popijevkom,
hvalit ću ga zahvalnicom.
32 Bit će to milije Jahvi no bik žrtveni,
milije nego junac s papcima i rozima.

33 Gledajte, ubogi, i radujte se,
nek’ vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
34 Jer siromahe Jahve čuje,
on ne prezire sužanja svojih.
35 Neka ga hvale nebesa i zemlja,
mora i sve što se u njima miče.

36 Jer Bog će spasiti Sion
– on će sagradit’ gradove Judine –
tu će oni stanovat’, imati baštinu.
37 Baštinit će ga potomci slugu njegovih;
prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetome.

Kako bijaše na početku, tako i sada,

i vazda, i u vijeke vjekova. A men!

Grešni snovi

 

Tražit ćeš me, govori Gospodin, al' me nećeš naći

u tim poljima gdje je suza s mržnjom ravnopravna,

gdje su noći tjeskobne sve dulje i dani su kraći,

i gdje nema iskrenosti nitko reći da mu zemlja ravna,

da su putovi odavno otvoreni svome suočavanju.

Svak se liječi s onim što iznutra boli, smeta,

a svi su zaslužili dostojanstvo i u očajavanju

pa tako i ti si ljudsko biće, glina usred smeća.

I svak želi pročistiti svoje smetnje, čak i psihopati

što ne mare o tom ljudskom javnom mnijenju,

ali svak se mora barem nekih prava pridržavati,

inače završava u zatvorskome odijeljenju.

Zna Gospodin kako ti je, ne možeš ga prevariti,

ti si onaj koji zemljom širi treći svjetski rat,

to je obilježje tvoje duše koja ne zna polje prevaliti,

smeće nudi svakom, čak i kad ne želi o tom znat.

Neće tvoje polje riješiti tu zbrku u kojoj se nalaziš,

u tom grotlu požude i jada, nejednakosti u spolu.

Radije se riješi čudnih ideala ka kojima zalaziš

jer je Bog odredio za tebe takvu mukotrpnu rolu.

Daj, odrasti, nosi križ svoj kao ljudi svega polja;

zar ne vidiš tuđe muke, patnje, ratove i boli?

Nije nikom lako, ali znaju što je Božja volja,

znaju da ćeš kajati se kada duša te zamoli.

Tražit ćeš ga, govori Gospodin, usred požara,

tamo gdje i drugi pate, ali teže nego ti

il' gdje nema spola nego samo duhovnoga žara,

na nebesima ćeš sreću vječnu gledati.

Jer u nebu nema požuda i strasti, nema spola,

nema muško, žensko, kao anđeli su svi.

Sad se smiju zbunjenosti, žale toga stvora

u tom polju gdje se mjere grijehom sni.

02.08.2024. 19:44

Dva gospodara

 

Često se sjetim riječi Kristove, govorio je doista dovoljno o bogatstvu koje samo po sebi nije ni dobro, ni loše nego neutralno. Nije grijeh biti bogat, ali je grijeh služiti grabeži i bogatstvu. Zato bogataš teže stiže u kraljevstvo Isusovo nego deva kroz iglene ušice. Teško se bogatstva odreći, nekima, naviklima na brojanje svojine – to je služenje bogatstvu.

No, u jednoj riječi Isus govori kako čovjek ne može služiti istovremeno Bogu i bogatstvu (što smo dobro naučili) jer će jednoga mrziti, a drugo će ljubiti.

Sve mi izgleda da nije problem biti bogat ako dobro upravljaš bogatstvom i da to nije grijeh ako znaš služiti Bogu svojim bogatstvom kao i svojim umom, dušom i tijelom. Tada ljubiš i Boga i bogatstva, sva koja imaš i nosiš na Božji oltar, daješ se sa svime na raspolaganje. No, rijetko čovjek to može sam činiti za svoga zemaljskoga života. Zato Isusu upozorava: „... jedno ćeš ljubiti, a ono drugo mrziti...”. Izgleda da je u tome još veći problem jer duša koja ljubi nekoga i nešto, ne može nikoga i ništa mrziti; inače uopće ne ljubi. Duša koja jednu osobu ljubi, a sve drugo mrzi i još dokazuje svoju ljubav prema subjektu mržnjom prema ostalima, u biti je ravnodušna i nestalna, nije zrela za vjeru i ljubav.

Posebno je lijepo ljubiti Gospodina i u njemu čitav stvoreni svijet i sva stvorenja; ta duša ljubav prema odbojnim ljudima pokazuje milosrđem, ljubav prema zločincima pokazuje tugom, ljubav prema prirodi pokazuje nježnošću, ljubav prema stradalima pokazuje u sućuti, ljubav prema dobrome pokazuje hvalama, ljubav prema lijepome pokazuje poštovanjem jer ne može biti nešto ružno što je u svom izvoru i u svojoj biti dobro.

Ta duša u sebi nije podijeljena tako da ponekad jednim dijelom nekoga ljubi, a ponekad djelomično nekoga ili nešto mrzi što inače hvali i poštuje.

Čovjek koji služi bogatstvu može mrziti to bogatstvo pa i sebe samoga zbog toga te ne može pokazati i iskazati ljubav Bogu za koju mora to bogatstvo žrtvovati i tu svoju mržnju. Ili, što je još gore, može se opijati bogatstvom i odbijati Dobroga i Lijepoga Gospodina koji mu sve to dade, a čovjek to zaboravi u svojoj opijenosti.

Tako, dakle, ne možemo biti nikome sluge ako nam Gospodin ne reče da služimo vlasti jer je svaka vlast od Boga, ali u tome služenju moramo ljubiti Istinu koja je od istoga Boga. Može nam to izgledati problematično u teoriji, ali u praksi i nije što vidimo po prorocima Staroga zavjeta dok su bili u ropstvu, kako su zbog svoga poštovanja prema gospodarima, ali i svoje iskrenosti dobili poštovanje svojih gospodara, uz darove kojima ih je Duh Sveti obilato nadario zbog njihove poslušnosti. Čitaj kod proroka Danijela ili kod patrijarha Josipa. Iz Starog zavjeta učimo ono o čemu nam govori Isus tako da uzimamo u obzir svaku riječ, svaku misao i svaki veznik, svaki zarez.

„Ne može se služiti dvojici gospodara

(Lk 16, 13)
»Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.« Mt 6,24”.

Realne posljedice

 

Ovaj svijet se ne može izvući

iz te klopke što ju sam je sebi postavio,

vladar je vladara želio zatući,

a onaj mu treći svoje bombe ostavio;

evo, sve se sada ovom svijetu vraća,

pravila su uvedena da bi bilo reda

i da svatko za svoj zločin plaća,

a sada se ne zna njima niti slijeda.

Smiješno li je kada tragedije ne bi bilo

za sve nevine i siromahe što se množe:

što je više se raketa ovdje načinilo,

to si plodniju nam lozu dao, ti, naš Bože.

Ti si onaj koji ravna svačime i svima,

svatko svoju kaznu odraditi mora,

svatko svoju zasluženu nagradu sad prima,

neki žrtvu daju, a iz tvoga su zbora.

Dovoljno bi bilo da te zamole za blagostanje,

da te prate, da ti vjeruju sve ono što si rekao.

Ali tada morali bi predati i uvjerenje, i svo znanje,

priznati da svako dobro ti si njima stekao.

Ovaj svijet se sam u sebi zarobio

i u začaranom krugu vjeruje ponešto, al' ne živi,

ne zna da je život od tebe, Života zadobio,

sam se sebi u svom robovanju divi.

Sodomu ćeš spaliti sumporom i dahom,

a svi koji gledaju postat će nam stupovi od soli.

Zemlju ćeš ti prekriti radijacijom i prahom,

svijet će spoznati kako neposluh te njegov boli.

01.08.2024. 11:52

Stijena ili pijesak?

 

„S njim je zajedno putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im:

»Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik!

I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!«

»Tko od vas, nakanivši graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti:

da ga ne bi — pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti — počeli ismjehivati svi koji to vide:

‘Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!’

Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti da li s deset tisuća može presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća?

Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir.«

»Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.«Lk 14,25,33”.

Jesmo li i kako razumjeli ovu Isusovu prisbodobu, odnosno primjer na temelju kojega Isus tumači svoje riječi o tome kako čovjek mora mrziti svoj život, odreći se obitelji i prijatelja?

Nismo, izgleda.

Prizivamo Gospodina u svakoj nevolji, slavimo ga redovno i izvanredno, izgonimo zloduhe u Isusovo ime, ali se ne možemo Isusu približiti niti za tren. Reći će nam: „Idite od mene, zlotvori, ne poznajem vas”.

Jer našim djelima i riječima ne slavimo Gospodina, ne činimo ništa na veću slavu Boga, nego za sebe i sve svoje. I solidariziramo se, svi takvi. Postajemo zajednice istomišljenika.

Ali kad te Isus pozove, ne pita te puno za tvoje mišljenje; znaš da te je pozvao i da mu je potreban tvoj odaziv što ga ti objeručke i istoga časa daješ. Ti si kao kamen i trnje, i onaj put na koji pade sjeme Sijača uzalud, na neplodno tlo. Oduševljen si Isusom, i to ti se računa, ali nisi Isusov sljedbenik. Tvoje oduševljenje splasne čim zakuhaš večeru ili kad moraš pripremiti djecu za školu pa im pomažeš kao da oni to sami ne bi mogli. Baviš se nevažnim i sporednim stvarima, a Isus očekuje ono oduševljenje njegovim pozivom.

„Divan si, Isuse, sve si mi dao, potrebno mi je samo još zdravlje; laku noć, Isuse.”

Eto, i na to se svodi želja naša da sjedimo s desna Ocu u kraljevstvu nebeskom, a čašu njegovu nismo ni ispili. Nismo uzeli u obzir da se ne možemo odreći svojih prijatelja koji bi nas zamrzili kad bismo postali sljedbenici Istine, kad bismo krenuli Putem na kojemu ćemo takav križ uvijek imati i na kojem ćemo slijediti Isusa. Nismo uzeli u obzir da je Isus Život i da nema ništa vrijednije od toga i nitko važniji od Isusa.

A rekli smo mu: „Da, Isuse, idem za tobom.” Nismo dobro proračunali jesmo li u stanju slijediti Isusa, do kraja i potpuno jer Bog nam se daje sav i potpun kako bismo dosegnuli kraljevstvo nebesko, a tada bi i drugi krenuli za nama i opet bismo bili zajednica. Ovako se kao kršćani samo mrzimo i posvadimo, ogovaramo i zavidni smo, ali se ponosno ispovijedamo i zajedno blagujemo Gospodina da bismo dobili snagu Duha Kristovoga.

Da, moramo proračunati što možemo i na što se možemo obavezati. Ako nemamo snage, dogovorimo se za mir s Isusom, ali ga ne moramo nikada prekršiti ili se početi hvaliti kako smo lukavi i uspješni.

Još je gore kada postaneš oduševljeni kršćanin pa onda skreneš u neku sektu ili ideologiju; počinješ razmišljati zemaljski i ljudski umjesto da se držiš staze Gospodinove, Zakona, mise i Svetog pisma.

Takvi su oni koji ne mrze sve svoje, nikada svoju djecu i prijatelje neće ničemu naučiti, niti će ih dobiti natrag u Božjem milosrđu. Takvi su oni koji se zovu Isusovim imenom, a ne izdrže niti jedanput godišnje posvetiti se Bogu već ga samo komercijaliziraju.

Pametan čovjek razmisli hoće li graditi kuću na toj stijeni gdje može slijediti i upoznati Isusa ili će graditi kuću na pijesku svojih afektivnosti i emotivnosti koje su samo privremeno oduševljenje.

Ako ne možeš, nemoj se bacati u zavaravanje.

Ali ako misliš da bi mogao ići za Isusom uvijek s jednakim oduševljenjem, izgradio si kuću na čvrstim temeljima. 31.07.2024. 05:26