Tuesday, July 9, 2024

Znakovi na mome putu

 


Noćas iščekujem onaj dah

što dodirne grad sparine,

uskipio kao neki starac plah,

navikao na mrzline;



neće naučiti stara kost

da se živjet može svakojako,

da postoji tajni most

koji veže zemlji biće svako.



Više izgleda mi kao kataklizma

jer svi bježe sad od sunca,

jer po svuda vlada shizma;

nekoć mudar, danas bunca.



Samo tražim udisaja

za tu dušu pritisnutu

i bez sunčevoga sjaja;

noći kipte na mom putu.



Noći plamte, gori zrak.

I tek sada ledi mi se lice

kad je blizu nova dana znak,

kad urane čak i ptice.



Ljudi dragi, nema dogovora

oko klime, svemira i rata

što se gleda i bez pogovora;

nema brige ni za brata.



Da ne hladim dušu noću,

ne bih danju sebe pokretala

na mom putu što ga hoću

jer ga Providnost mi dala.



Blago meni što sam ostarjela

da ne slušam podivljale puke,

da ne gledam grešna djela,

da mi k nebu streme ruke.

09.07. 2024. 22:54



Monday, July 8, 2024

Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova

 


Sva djela Gospodnja slave Boga Stvoritelja.

Ima ljudi koji su šutljivi, a ima ih koji prostituiraju svoj dar govora pa blebeću i nabrajaju, raspituju se i ogovaraju, jezik im radi punom parom.

Također, postoje ljudi bolesni i nemaju uopće dar govora ili dar sluha.

Isus je liječio sve njih dok je hodao zemljom čineći dobro.Koliko li je samo puta polagao ruke na bolesnike i naredio očima ili ušima, ustima ili jeziku: „Otvori se!” I ljudi bi ozdravljali, čuli bi, vidjeli, govorili i slavili Boga.

Ali za one koji ne slave jedinoga Boga, Oca i Sina i Duha Svetoga, postoji opasnost da će im vjera zalutati, da će se pokloniti nekome ili nečemu tko ili što nije apsolutno jedini pravi Bog. Ti lažni bogovi su kumiri ili idoli. Idoli su načinjeni ljudskim rukama pa stoga nije prilično da se ljudi svojim djelima klanjaju ili jedan drugome. I da govore da obožavaju ovoga čovjeka ili onoga, ovaj predmet ili onaj.

Također i priroda, prirodne pojave, biljke i životinje ne mogu biti bogovi, oni svojim divotama kao da slave Stvoritelja svoga i svega, neba i zemlje. Da, Bog je i nebo stvorio i rajski vrt u kojemu prebiva kako bi dočekao ljude koji dolaze tamo. Nedostatak divota božanskih se zove grijeh ili, ako je riječ o oznakama za mjesto, to 'mjesto' ili 'stanje' zove se pakao. Naš jedini pravi Bog nije stvorio grijeh i smrt, nije stvorio muke paklene – to su sve samo posljedice ljudskih minusa i nedostataka koje nazivamo neposluhom, pobunom protiv reda, protiv Boga Stvoritelja, odnosno zovemo taj manjak grijehom.

Iako je rođen kao čovjek na zemlji, Isus nije imao grijeha, ali je ipak umro jer se našim grijesima natovario kako bi preuzeo posljedice ljudskih grijeha na sebe, kako bi postao grijehom da bi ljude od grijeha otkupio, to jest pripremio ljude za vječan život i spasio ih od vječne muke paklene.

Mnogi se klanjaju energiji kao da energija nešto može sama od sebe.

Najbolje mjerilo je idola i kumira ono što govori Gospodin na usta nadahnutih proroka:

Usta imaju, a ne govore,
oči imaju, a ne vide.

Uši imaju, a ne čuju,
nosnice, a ne mirišu.

Ruke imaju, a ne hvataju,
noge imaju, a ne hodaju;
glas im iz grla ne izlazi.

Takvi su i oni koji ih napraviše
i svi koji se u njih uzdaju.” Ps 115,5-8



Izabrani Božji narod često je bio zabrazdio u grijeh, primjerice dok su ljudi čekali da Mojsije siđe s planine gdje je odlazio čuti deset zapovijedi od Boga pa su bili nestrpljivi i sami su si boga načinili od zlatnog nakita kojega su rastalili. Lakše je obožavati zlato nego poslušati ili pročitati Deset riječi o pravilima ponašanja među ljudima i između samoga Boga i čovjeka. I tako je počelo obožavanje zlatnog teleta u Božjem narodu, u narodu čiji Bog je bio Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev – Bog živih, a ne mrtvih, kako će reći Isus koji nam objavi Gospodina riječima: „Tko je vidio mene, vidio je i Oca”. Bog je živ, Bog je Život, a idoli nisu, makar bili papagaji koji imitiraju ljudski govor i ostale zvukove u prirodi.

Problem je za nas ljude živjeti u zajedništvu i dogovoru, i to bez prepirki, a to je stoga što štujemo sve što je mrtvo i ne učimo kako se poštuje sugovornika, kako se ne vrijeđa ljude i Boga, kako se razumije i upoznaje tuđe mišljenje, to jest, kako se vrlo lako može analizirati različita mišljenja u dijalogu. Dijalog predstavlja međusobno uvažavanje na temelju klanjanja jedinome pravome Bogu. Tko se klanja stvarima i pojavama, taj ne zna niti s ljudima razgovarati suvislo i bez svađe. Tko ne razgovara s Bogom u obožavanju i štovanju, u molitvi jer molitva je razgovor s Bogom, u poniznosti kakva je, na primjer, Isusova poniznost, taj ne može ništa naučiti i ne razlikuje dijalog od razmjene i redanja pukih monologa. Svi su živi, svi govore, a nitko se ne razumije jer svatko govori sebi samome, ne poznaje sugovornika i ne zna slušati jer nikada ne osluškuje što mu govori Gospodin ili nikada nema strpljenja proučiti Sveto pismo i Deset riječi (zapovijedi). Dijalog čini slušanje i razumijevanje sugovornika, a ne dva monologa. Od nekoliko monologa se sastoji parlamentarna sjednica u politici, a od dijaloga između Boga i naroda sastoji se ljubav u svetištima.

Kada ljudi kažu da politika nema veze s teologijom i vjerom te da trgovina i ekonomija također nemaju veze s kršćanskom vjerom, to znači da ti ljudi nisu naučili razgovarati i dogovarati se, razmatrati se međusobno kao čovjek čovjeka, komunicirati.

Štovanje Zlatnog teleta predstavlja praznovjerje, krivovjerje, prazninu međuljudskih odnosa gdje ljudi žive jedni pokraj drugih, ali ne jedni s drugima.

Kad su Isusu neki ljudi rekli da opomene svoje apostole zato što naviještaju sve ono što ti neki ljudi nisu naučili, niti razumjeli, Isus je odgovorio:
„Ako oni zašute, kamenje će vikati i progovoriti!”

Ako Bog želi, a uvijek ima jako dobre razloge, može oživjeti stvari, uskrsnuo je i može uskrisiti ljude od smrti jer naš kršćanski Bog je Put ljubavi i vjere, Vrata kroz koja se ulazi u nebo, on je Istina i mjerilo svega, a također je Ljubav i Život. Isus je idealno i jedino rješenje za sve probleme čovječanstva. Živi Bog živih ljudi. 08.07.2024. 22:29

Kroz Gospodina Isusa ulazi se u kraljevstvo nebesko, a ne preko njega te ga se ne može zaobići nikakvim privatnim religioznostima, monolozima i prepirkama što bi značilo da je kao prvo za domaću zadaću potrebno naučiti i proučiti Deset zapovijedi Mojsijevih, Dvije Isusove zapovijedi ljubavi, sricati Sveto pismo i moliti Oca našega na nebesima, ali ne blebetati nego onako kako nas je naučio sam Gospodin te blagovati Tijelo Isusovo i konzumirati sakramente Katoličke Crkve.





Otvoreni suton

 


Kameni luk

posred tišine;

samo gluhi muk

i dodir svježine.



Otvorena vrata

i širi se stuba,

u smjeru nepovrata,

daleka i gruba.



Samo cvrčak cvrči

u zalazak neba;

staro deblo krči,

sunce mu ne treba.



Uskoro mi proći

kroz tišinu, prema gore;

suton pun je moći.

Niz moje bore



suze radosnice klize

jer putujem lako;

ni savjest ne grize,

a važno je jako.



Magare se spušta,

stiže do dna stube.

I obala je pusta,

galebi se ljube,



a ja gubim sluh.

Još koji časak

i ostaje moj duh

i suhe zemlje dašak.

15.04.‎2018. 09:14:15

Kiše zauvijek

 


Stići dublje u dubine,

tražiti Te, Kriste moj,

i u sebi, i u vlastitom životu,

pustiti se više u visine

da se stigne beskraj Tvoj,

znači ponirati u divotu



što je nikad duša ne sustiže.

Što Te više štujem,

što Te jače ljubim,

to si mi sve bliže

kada s Tobom putujem,

kad se u Tebi izgubim.



Ove lađe nisu uvijek cijele,

ovo more nije uvijek bistro,

niti ptice uvijek nektara da piju,

ali moje ruke Tebe žele

kao da je nebo uvijek čisto,

kao da me zrake sunca griju.



Da sam barem stigla prije

na Tvoj poziv odgovoriti,

naći Tebe da Te Duha molim

da mi kiša uvijek lije

da mi srce ne bi izgoriti

kada spoznam koliko Te volim.

26.09.2020. 02:39

Kći Ljubavi

 


Dan kada je začela Ljubav
po Duhu što se sveti, sveti
riječima i treptajima;
kada zače Nju kao cvjetak ubav,
koji daje mirise i zimi i ljeti,
a sjaji se bistrim svesjajima,

bijaše za nju dan života
koji se probudi malo neprimjetno
slabašnim srčanim udarima
kao udivljenje ispred ljepota
koje prepozna se kao lice sretno,
koje nazire se tek u daljima

kada čovjek ostane u duši sam.
Tad se sjeti da je sreo nju,
da je ostavila neznatnoga traga
od tajanstva što ga nema kam
i da predala je Ljubav tu
koja se razlijeva kao uspomena draga.

Niti ona nije točno znala
što se zbiva i pripravlja
i tko traži joj u srcu gnijezda;
samo uzdahom je Boga zazvala,
a to se ne zaboravlja
kao niti davno propadanje zvijezda.

Tih je dana svega više radila,
sila ju je nosila po poljima,
livadama i kroz mlade šume
kao da je već tu Ljubav sadila
da učini duše boljima,
da uredi sve prašnjave drume.

Tek kada je oči pogledala
one duše što joj uvijek vjerna bila,
vidje da je sve to istina što sluti.
U toj zjenici se ogledala
pa se iz daleka promotrila
kao mati kad se blaženom oćuti.

Tada spozna da se Ljubav rađa
neizmjerno kao vječna drama
i da često raduje se ili trpi,
da je od nje samo vjera mlađa
i da nije jedina i sama,
da od Ljubavi se vječni život crpi.
‎srijeda, ‎10. ‎svibnja ‎2017.
09:47:30

Jedini dar



Ove note nose bezbrojne nijanse,

jedna s drugom se ne slaže,

bacaju se naokolo, ulaze u alijanse,

poslije opet uzalud se traže.



Kao polomljene sasvim krahnu

da bi se pojavile sve iznenada

kao kad je ona žena izgubila drahmu

pa se nikad više ničemu ne nada.



Ništa više tu dovoljno dobro nije,

ali pouzdanje s molitvama raste

kad se sjete kako bilo im je prije,

kao da su bile iz najniže kaste,



a sada su okrenule se vječnosti,

čekajući znake posljednjih dana

kad se gubi milosrđe čovječnosti.

Padnite bregovi nek nastane tama.



Propali su ljudi, note, dani i stihovi;

i Sotona stalno nešto hoće,

da mu ostanu svi udovi njihovi

pa da ih ponudi kao zabranjeno voće.



Tuga to je, tiha, ali postojana,

i zbog neuspjeha javlja se iz mraka,

iz dubine i bez odstojanja.

Duša postala je plačljiva i mlaka.



Al' sad barem znam: samo sam od Boga

koji želio me na tom svijetu,

i da zrijem i plodove dajem stola bogatoga,

jedan jedini moj dar, život moj u letu.

08.07.2024. 17:08



 

Hrvatski pleter

 


Nove riječi, neki sasvim drugi stih

odjekuje na planinama duha

što ga sad prekriva plamen tih,

plamen osvojena drva suha



koji ponijet ćemo kao križ jedinstva

da već konačno još izgorimo

kao narod Božjega posinstva

i da putem još i više usporimo



da bi sve to nama teže palo,

sva ta duša žrtvenička, mučna,

kako bi se uvijek dobro znalo

da smo bili zemlja stručna



za sve bitke što si, Oče, nam priredio

da se naviknemo na tu čvrstu rajsku nadu,

na ta tvoja obećanja što si ih uredio

kao buket divnih ruža, s trnjem u skladu;



da ti očvrsnemo u podnašanju slaboća,

objeda i nevjerica, različitih zamki

gdje se nudi kamen mjesto slatka voća

i gdje nalazi se uska staza, prolaz tanki,



a sve pripravljeno radi puka tvoga, radi nas

koji ogrezli smo siromaštvom i bez kruha,

da nam, žalosnima, strpljivima dadeš spas,

da ti budemo svi nositelji Sveta Duha



kad nas jednom Krist prozove kraljevati.

Tu će biti milosrđa, pravde i razboritosti

koje nikad nam ne prestaješ nalijevati

da svi što su oko nas imali bi koristnosti.

08.07.2024. 12:52



Popular posts