Sva
djela Gospodnja slave Boga Stvoritelja.
Ima
ljudi koji su šutljivi, a ima ih koji prostituiraju svoj dar govora
pa blebeću i nabrajaju, raspituju se i ogovaraju, jezik im radi
punom parom.
Također,
postoje ljudi bolesni i nemaju uopće dar govora ili dar sluha.
Isus
je liječio sve njih dok je hodao zemljom čineći dobro.Koliko li je
samo puta polagao ruke na bolesnike i naredio očima ili ušima,
ustima ili jeziku: „Otvori se!” I ljudi bi ozdravljali, čuli bi,
vidjeli, govorili i slavili Boga.
Ali
za one koji ne slave jedinoga Boga, Oca i Sina i Duha Svetoga,
postoji opasnost da će im vjera zalutati, da će se pokloniti nekome
ili nečemu tko ili što nije apsolutno jedini pravi Bog. Ti lažni
bogovi su kumiri ili idoli. Idoli su načinjeni ljudskim rukama pa
stoga nije prilično da se ljudi svojim djelima klanjaju ili jedan
drugome. I da govore da obožavaju ovoga čovjeka ili onoga, ovaj
predmet ili onaj.
Također
i priroda, prirodne pojave, biljke i životinje ne mogu biti bogovi,
oni svojim divotama kao da slave Stvoritelja svoga i svega, neba i
zemlje. Da, Bog je i nebo stvorio i rajski vrt u kojemu prebiva kako
bi dočekao ljude koji dolaze tamo. Nedostatak divota božanskih se
zove grijeh ili, ako je riječ o oznakama za mjesto, to 'mjesto' ili
'stanje' zove se pakao. Naš jedini pravi Bog nije stvorio grijeh i
smrt, nije stvorio muke paklene – to su sve samo posljedice
ljudskih minusa i nedostataka koje nazivamo neposluhom, pobunom
protiv reda, protiv Boga Stvoritelja, odnosno zovemo taj manjak
grijehom.
Iako
je rođen kao čovjek na zemlji, Isus nije imao grijeha, ali je ipak
umro jer se našim grijesima natovario kako bi preuzeo posljedice
ljudskih grijeha na sebe, kako bi postao grijehom da bi ljude od
grijeha otkupio, to jest pripremio ljude za vječan život i spasio
ih od vječne muke paklene.
Mnogi
se klanjaju energiji kao da energija nešto može sama od sebe.
Najbolje
mjerilo je idola i kumira ono što govori Gospodin na usta nadahnutih
proroka:
„Usta
imaju, a ne govore,
oči imaju, a ne vide.
Uši
imaju, a ne čuju,
nosnice, a ne mirišu.
Ruke
imaju, a ne hvataju,
noge imaju, a ne hodaju;
glas im iz
grla ne izlazi.
Takvi
su i oni koji ih napraviše
i svi koji se u njih uzdaju.” Ps
115,5-8
Izabrani
Božji narod često je bio zabrazdio u grijeh, primjerice dok su
ljudi čekali da Mojsije siđe s planine gdje je odlazio čuti deset
zapovijedi od Boga pa su bili nestrpljivi i sami su si boga načinili
od zlatnog nakita kojega su rastalili. Lakše je obožavati zlato
nego poslušati ili pročitati Deset riječi o pravilima ponašanja
među ljudima i između samoga Boga i čovjeka. I tako je počelo
obožavanje zlatnog teleta u Božjem narodu, u narodu čiji Bog je
bio Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev – Bog živih, a ne
mrtvih, kako će reći Isus koji nam objavi Gospodina riječima: „Tko
je vidio mene, vidio je i Oca”. Bog je živ, Bog je Život, a idoli
nisu, makar bili papagaji koji imitiraju ljudski govor i ostale
zvukove u prirodi.
Problem
je za nas ljude živjeti u zajedništvu i dogovoru, i to bez
prepirki, a to je stoga što štujemo sve što je mrtvo i ne učimo
kako se poštuje sugovornika, kako se ne vrijeđa ljude i Boga, kako
se razumije i upoznaje tuđe mišljenje, to jest, kako se vrlo lako
može analizirati različita mišljenja u dijalogu. Dijalog
predstavlja međusobno uvažavanje na temelju klanjanja jedinome
pravome Bogu. Tko se klanja stvarima i pojavama, taj ne zna niti s
ljudima razgovarati suvislo i bez svađe. Tko ne razgovara s Bogom u
obožavanju i štovanju, u molitvi jer molitva je razgovor s Bogom, u
poniznosti kakva je, na primjer, Isusova poniznost, taj ne može
ništa naučiti i ne razlikuje dijalog od razmjene i redanja pukih
monologa. Svi su živi, svi govore, a nitko se ne razumije jer svatko
govori sebi samome, ne poznaje sugovornika i ne zna slušati jer
nikada ne osluškuje što mu govori Gospodin ili nikada nema
strpljenja proučiti Sveto pismo i Deset riječi (zapovijedi).
Dijalog čini slušanje i razumijevanje sugovornika, a ne dva
monologa. Od nekoliko monologa se sastoji parlamentarna sjednica u
politici, a od dijaloga između Boga i naroda sastoji se ljubav u
svetištima.
Kada
ljudi kažu da politika nema veze s teologijom i vjerom te da
trgovina i ekonomija također nemaju veze s kršćanskom vjerom, to
znači da ti ljudi nisu naučili razgovarati i dogovarati se,
razmatrati se međusobno kao čovjek čovjeka, komunicirati.
Štovanje
Zlatnog teleta predstavlja praznovjerje, krivovjerje, prazninu
međuljudskih odnosa gdje ljudi žive jedni pokraj drugih, ali ne
jedni s drugima.
Kad
su Isusu neki ljudi rekli da opomene svoje apostole zato što
naviještaju sve ono što ti neki ljudi nisu naučili, niti
razumjeli, Isus je odgovorio:
„Ako oni zašute, kamenje će
vikati i progovoriti!”
Ako
Bog želi, a uvijek ima jako dobre razloge, može oživjeti stvari,
uskrsnuo je i može uskrisiti ljude od smrti jer naš kršćanski Bog
je Put ljubavi i vjere, Vrata kroz koja se ulazi u nebo, on je Istina
i mjerilo svega, a također je Ljubav i Život. Isus je idealno i
jedino rješenje za sve probleme čovječanstva. Živi Bog živih
ljudi. 08.07.2024. 22:29
Kroz
Gospodina Isusa ulazi se u kraljevstvo nebesko, a ne preko njega te
ga se ne može zaobići nikakvim privatnim religioznostima,
monolozima i prepirkama što bi značilo da je kao prvo za domaću
zadaću potrebno naučiti i proučiti Deset zapovijedi Mojsijevih,
Dvije Isusove zapovijedi ljubavi, sricati Sveto pismo i moliti Oca
našega na nebesima, ali ne blebetati nego onako kako nas je naučio
sam Gospodin te blagovati Tijelo Isusovo i konzumirati sakramente
Katoličke Crkve.