Gospodar služi svojim robovima,
sluge željele bi gospodariti.
Mrtvi nose svoje grijehe grobovima,
živi slave, pomirenje bi podariti.
Veliki se ražaloste nad sirotinjom,
siromasi vladaju kao moćni sluge,
združuju se svojom vječnom Svetinjom.
Gazde ubiru si plaće, kao život duge,
kao život ovaj u kojemu ima sve.
Što još ima zadobiti obijesnosti?
Dok je onaj davao, ovaj umire;
i dok mrtav gori, robu diže kosti
Velika Providnost pravednoga sjaja.
Ali ni to nije dosta, smilovat se hoće
pa dopušta svima do svog raja
ako tamo neće opet zabranjeno voće.
petak, 11. svibnja 2018. 18:05:28
